|
NA LISTI Od 04.8.2010.g. /
LISTED SINCE August 4th, 2010 among leading European magazines: 
|
All Rights Reserved
Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić, MSc Sarajevo & Bugojno, Bosnia and Herzegovina MI OBJEDINJUJEMO RAZLIČITOSTI... WE ARE UNIFYING DIVERSITIES |
|
|
|
|
Zoran Bašić, Split, Hrvatska
ZORAN BAŠIĆ – rođen je 1957. u Imotskom. Piše aforizme, poeziju za djecu i odrasle, tekstove za pop glazbu i glazbu samu. I poneku kratku priču.
Autor je knjige aforizama i humoristično-satirične poezije „Ljudi ljudima“ (Split, 2004.) knjige pjesama za djecu „Moj djed hrast“ (Split, 2004.) te knjige poezije „Život s oblakom“ (Split, 2005.)
U pripremi za tisak mu je knjiga pjesama i kratkih priča za djecu “Iguanin zub“.
Objavljivao je u više listova i na Hrvatskom radiju. Uvrštavan u razne zbornike suvremene hrvatske poezije.
Njegovi aforizmi su zastupljeni u Antologiji ex-Yu aforizama (BiH, 2011.g.).
Živi i radi u Splitu Hrvatska.
Autor je knjige aforizama i humoristično-satirične poezije „Ljudi ljudima“ (Split, 2004.) knjige pjesama za djecu „Moj djed hrast“ (Split, 2004.) te knjige poezije „Život s oblakom“ (Split, 2005.)
U pripremi za tisak mu je knjiga pjesama i kratkih priča za djecu “Iguanin zub“.
Objavljivao je u više listova i na Hrvatskom radiju. Uvrštavan u razne zbornike suvremene hrvatske poezije.
Njegovi aforizmi su zastupljeni u Antologiji ex-Yu aforizama (BiH, 2011.g.).
Živi i radi u Splitu Hrvatska.
VILLA AMIRA, Street Ante Starčevića 33,
|
LP vinyl sell from
|
|
Urbana poetska gerila
U sukobu sa olinjalom svakodnevnicom, očajan zbog vlastitih neprepoznavanja unutar sopstvenih nadanja, Zoran Bašić kreira čudne nakana. Poetske, smislene jednačine koje streme razriješenju misterije. Igrajući se tabuima grada, ona kreira rastakanje besmisla usmjereno stvaranju smisla. Kojeg? Ono o čemu govori Picasso kada kaže " Život je komedija za one koji misle, a tragedija za one koji osećaju." To je upravo poetika Zorana Bašića. Ipak, tragikomedija svakodnevnice proizašla iz promišljanja ovoga autora i nije ništa drugo do život naš. Urbane poetske gerile. Objedinjen u nadi da može biti bolje. U drugom životu. Ako ga ima. Riječ urednika Sabahudin Hadžialić 30.1.2012. |
Urban poetry guerilla
In conflict with molted everyday life, desperate for his own non-recognition within own hopes, Zoran Basic creates a strange intentions. Poetic, meaningful equations that strives towards resolving of mystery.Playing with the taboos of the city, it creates erosion of nonsense designed to create meaning. Which one? It is about Picasso talking when he says "Life is a comedy for those who think and a tragedy for those who feel." That is a poetry of Zoran Basic. However, a tragicomedy of everyday life resulting from the reflection of the author is nothing else than our life. Of the urban poetry gerrilla. United in the hope that it may be better. In another life. If it's there. Editor's word Sabahudin Hadžialić 30.1.2012. |
|
POHVALA BIVŠEM MENI
pohvala tipu koji je lani u ovo vrijeme bez problema sjedao za kompjutor i slagao svoje pjesničke puzzle tipu koji se nije pitao što je pjesma njemu i što je on njoj il' ne daj Bože što je pjesnik Hrvatskoj a što Hrvatska njemu tipu koji se nije pitao je li talent prokletstvo ili Božji dar tipu koji se zapravo ništa nije pitao već je spokojan k'o Buda sjedio i radio tipu koji nije gunđao ni zanovijetao (ni jedno zanovijetalo bez sumnje ne može biti pjesnik zanovijetalo ne može biti ništa) pohvala bivšem meni ne toliko zbog onoga što je napisano već kako je napisano ( tople boje duše i energičan trag majstorova kista ) pohvala bivšem meni ujedno je i molitva za bivšeg mene *** TREBALO BI PISATI trebalo bi pisati ne posustati ne stati jer ljepote ima samo u stihovima trebalo bi preispitati prioritete i ozbiljnije se baviti uzgojem maslina -metafora vinove loze - hiperbole i gradnjom malih brzim brodova -oksimorona trebalo bi pisati stihove… stihove… ne kratke priče ( život je kratka priča 900 znakova s prazninama) ne romane s raspletom i krajem ( kome je do raspleta kome je do kraja) trebalo bi pisati ne posustati ne stati ( ne potrošiti svu dušu na tamnim hrvalištima ) jer ljepote ima samo u stihovima *** JUTARNJA KAVA na balkonu ispijam prvu jutarnju kavu i razmišljam bilo bi lijepo da je moj prvi susjed manje ambiciozan čovjek da je sagradio manju kuća (dva kata viška -za djecu razasutu po svijetu koja nikako da se vrate za turiste koji nikako da dođu ) tad bi mi bilo ravno sve do Brača tad bi mogao odmoriti oči na beskrajnom plavetnilu il' rukom pogladiti more kao uspavanu mačku lijepo je izvan grada mislim tišina u ušima cvrkuti u krošnjama sjenica grlica kos kukavicu ne mogu pogriješiti prepoznam je i kad se javi u meni al' još par minuta pa ću strmom stazom do prvog autobusa pa do prvih u nebo stremećih nebodera ( s puno katova viška ) *** MAESTRAL LISTA KNJIGE U MOJOJ GLAVI maestral lista knjige u mojoj glavi knjige za plažu čisti ljetni flert sa stranicama ko s vlasima kose il’ s lepršavim ženskim krpicama maestral lista knjige u mojoj glavi bez ambicija da nadoknadi svoje knjiške zaostatke lijen kao i ja da zagnjuri u ono što je noćobdija napisao da ga zaintrigiraju mafijaške sudbine ishodi uličnih obračuna da dozna hoće li nefili il možda solarne mačke zavladati ljudima (svijet je i onako u lošim rukama obojica to znamo pa nam je svejedno) tek nešto malo više znatiželje pokazuje za teme jesu li anđeli dodirljivi i kako se razmnožavaju ako već nemaju bradavice i pupak maestral lista knjige u mojoj glavi čisti ljetni flert ipak ja sam malo odaniji ja se volim zakvačiti za dobar stih i surfati i surfati do sutona *** MOJ POGLED NE SEŽE DALEKO moj pogled ne seže daleko tek do vrhova mojih cipela prašnjavih pramaca koji s lijeva i s desna izranjaju i uranjaju u vidokrug moj pogled je metar crnog asfalta moj pogled se povremeno podigne i prhne ko golubica kojoj se neda letjeti pa brzo prizemlji i kljuca po tlu crno bijeli mozaik malo po crnom pa malo po bijelom malo po crnom pa malo po bijelom i opet je - metar crnog asfalta i prašnjavi pramci moj pogled slijedi crnu rijeku korak po korak stopu po stopu mic po mic moj pogled odavno nije pogled ni ponosna ni radoznala čovjeka al nije mi ni bitno malo crnog pa malo bijelog pa prašnjavi pramci i ja sam sit sit do Boga *** NAVIJAM BUDILICU navijam budilicu sva sreća da su budilice još uvijek male primitivne napravice evoluciji usprkos sva sreća da ne reagiraju ko senzori u automobilima na alkoholne pare na nevezanja sigurnosnog pojasa da ne pitaju ništa da ih se ne tiču motivi koji pokreću kažiprst i palac čovjeka koji steže oprugu -ko da steže osobno srce (slika koja mi se i dalje nameće evoluciji usprkos) sva sreća da ne zabrundaju odmah kad registriraju nedostatak istinske volje da se posao odradi kako treba nedostatak istinske volje da se omaglica sna mijenja za magluštinu jutra navijam budilicu „u futur u futur“ u padajućem meniju nude se tuđi stihovi u maglu u maglu ispisujem svoje *** BILJARSKI SALON biljarski salon zadimljen i ozvučen mjesto je gdje bih večeras rado probdio uz biljarski stol i protivnika po mjeri biljarski salon i ja kao gospodar rupa gospodar kugli štapova ( takova ) gospodar plave krede ja kao suri orao iznad stola neumoljiv i opasan ja koji pogledom ispod obrva k'o stolarski majstor potežem paralele i dijagonale računam dobitne i gubitne putanje ja koji suvereno lupa poskočitom slonovinom o rub stola i šalje ju u mišje rupe u gladni trbuh stola ( k'o u vražju mater ) ja s viski - colom u ruci i dobrim duhanom u zubima ja brbljav i prijateljski raspoložen i ja na koncu i prije svega kao društveno biće *** MORE NAS OBLIKUJE more nas oblikuje oblikuje nas more bučno i samozatajno nadasve ustrajno tvrde strukture oblikuje u oblutke mekane -u porozne i hrapave za tabane opasna šarena stakalca u bezopasnu bižuteriju more nas oblikuje oblikuje nas more i među sikama u grudima buči preljeva se između moždanih vijuga u ušnim spiljama šumi more nas oblikuje oblikuje nas more šutnju nam u riječ riječ nam u biser čežnju u galebovo krilo u riblju kost nam nadu more nas oblikuje oblikuje nas more dijete u kapetana kapetana u vuka djevojčicu u ženu ženu u ribu more nas oblikuje oblikuje nas more s i š u ssss i šššššš i tvoja brončana koljena oblikovalo je more i misao moju da ta koljena dogodine neće biti ista koljena oblikovalo je more more nas oblikuje oblikuje nas more *** TU ŽIVOT JE … Tu život šiba i bije, tu život glasno viče i nariče, i kune i proklinje. Tu život šuti i muca. Tu život gudi starim gudalom po dlaci iz konjskog repa, i pjeva s prstom u uhu. Tu život je puna košara i prazna bačva, i stara maslina pogrbljena i kvrgav trs. I Veliki petak i Uskrs. Tu život je dernek i sijelo, odlazak i povratak, i crno na bijelo; i znoj i krvav žulj, i hrastova hladovina, i balota i bukara vina, i mazga i magarac, i poskok i stršljen, i uspravan i skršen. Tu život je vječni oganj… i napušteno ognjište. 
|
LAGODNIJI NAČIN PISANJA
Mora postojati lagodnije način pisanja od zurenja u zaslon kada grebu očni kapilari k'o pijesak u očima i kralježnica boli opterećena kilogramima opterećena teškom glavom mora postojati lagodnije način od cijeđenje mozga duše i srca u sparnom sobičku kad kapa krv i kapa znoj niz čelo niz šiju kad si cijeli znojan i sluzav kao balkanski ljubavnik i gušen zamršenom mišlju k'o pupkovinom oko vrata mora postojati lagodnije način nešto kao ležanje na plaži i razmazivanje kreme za sunčanje po ženskoj guzici ili risanje koncentričnih krugova oko pupka nešto kao mazanje maslaca na kruh nešto s maksimalno reduciranim naporom i maksimalno dosegnutom lagodom uostalom dvadeset i prvo je stoljeće *** STEREO UREĐAJ dvorska luda sjajnih performansi i futurističkog dizajna s pulsirajućim srcem u krupnom planu ( k'o u gospe ) i Ciganin sa zlatnim zubima dum - dum i dum - dum Ultra Bassom po bubnjićima tupouhih žena i tupouhih muškaraca dum - dum i dum – dum decibelima i stereo zvukom izbalansiranim u višestrukom equalizeru do faustovskih duša i što reći nego predajmo se komadima visokovrijedne elektronike *** SJENE KMANSKIH NEBODERA Sjene kmanskih nebodera presijecaju mi put svakodnevni, sjene nad mojom stvarnošću; gaze me i ja gazim njih; putnik sam iz zone sumraka u zonu svjetla, iz melankolije u radost, ( kamo sreće ) i obrnuto. Sjene kmanskih nebodera presijecaju mi put, sjene od kojih mi je hladno i duši i tijelu, koje gazim, ne kako logika mi kaže, već kako put to traži; u sjeni nebodera sam uostalom a ne u sjeni patuljaka. Sjene kmanskih nebodera, odrazi čudnih izraslina, tragovi poveće kosilice na tratini, nadvožnjaci što premošćuju cestu, sjene koje ne idu za mnom i nije ih briga kamo koračam, koje samo privremeno progutaju moju sjenu, tek da se zna hijerarhija stvari. *** BENZINSKA CRPKA Benzinsku crpku na Neslanovcu, pamtim kao malenu neuglednu postaju na rubu grada, gdje se oduvijek zastajalo natočiti energiju; kao prvu postaju s koje se kretalo u noć, ( neonima k'o zvijezdama ) do mjesta gdje se život živio svim raspojasanim osjetilima. Benzinska crpka na Neslanovcu i danas je postaja prva, mjesto s kojeg se kreće, samo u obrnutom smjeru, što dalje od neona i meteža, Zagori u zagrljaj, do mjesta gdje je sila teže najjača, gdje i nije tako strašno biti siromašan i neuspješan. Benzinska crpka na Neslanovcu i dalje je postaja prva – mjesto s kojeg se kreće. *** PROLAZNICI prolaze pitaju gdje si kako si jesi li živ gdje ti je brat radiš li još tamo kako no se zove pišeš li još a poneki i sviraš li još i što bi…? prolaze… flashbackovi znoj s njihovih ruku na tvojoj kao cestarina baršunasti i cvrkutavi vokali kao davno zaboravljene lozinke u ušima radost i sjeta kao dezodoransi za njihovim koracima u dosjee slažeš im lica nasmiješena blentava iskreveljena lijepa zapuštena ispaćena i uglavnom prolazna prolaze mimo tebe i kroz tebe a i što bi…? besmrtne duše *** BOL JE DOLJE Bol je dolje do nje ne vodi ni šetnica ni skalinada u bol se ne silazi u bol se pada bol ište usamljenu klupu sjenu samoću ruke za na lice jastuk za na glavu i pelin a ona hrabrija tuđe rame tuđe uho svoju dijagnozu svoju pjesmu ili svoj šlager bol je prasak kaos krš i lom tektonsko pomicanje duše bol je marš i maraton bol je hrid bol je zid i nevid bol je dolje uvijek na svom bolnom mjestu ( s kojeg se glasno doziva sreća ) čeka svoga čovjeka i svoje srce ( proporcionalna njegovoj veličini ) ne možeš se popeti u bol to samo mazohisti mogu *** BOLI , DABOME DA BOLI boli dabome da boli sve boli napisano i nenapisano kazano i ne kazano ljubljeno i neljubljeno boli dabome da boli i vatra i led i slama i svila sve što taknem sve što me takne boli dabome da boli ( budalu ne boli ) jer sam od jučer jer samo od sutra jer sam od ljubavi jer sam od zlobe jer sam od krvi jer sam od mesa od oca jer sam od duha jer sam boli dabome da boli sve boli i ne prestaje boli ( budalu ne boli ) *** VALJA UPOZNATI NOĆ Valja upoznati noć noć provesti u noći ( uz njene nakaze prijateljice i ptice ) valja upoznati noć za laku noć zaviriti u velike oči straha valja upoznati noć vidjeti noć u pravom svjetlu i svjetlo u noći valja upoznati noć ne biti više stranac u noći i poljubiti je valja tamo gdje je najcrnja tamnu stranu svoje duše *** ŽIVOT S OBLAKOM Život s oblakom ( oblakom kopcom oblakom turbanom oblakom Himerom ) i nije neki život jao koracima pod oblacima život s oblakom znači oblačiti se u oblak hodati naoblačen il' o oblak obješen ( k'o nekad o zmaja ) život s oblakom znači hodati malen ispod oblaka tumarati k'o oblačić oblačak sa sivim oblakom umjesto sivog mozga život s oblakom znači biti kišni i oblačni čovjek s dušom i srcem u ishodištu munja i oborina *** U VIŠIM KATOVIMA u višim katovima moje potleušice plavičasti su prozori i plavičasti crjepovi i plavičasti iz dimnjaka vije se dim u višim katovima žive oni koje volim moje kćeri i moji sinovi njihovi prozori okrenuti su prema jugu prema Suncu i panoramama više katove stalno nadograđujem od gradnje ne odustajem a dolje stari otac i stare sluge k'o temelji prikovani za zemlju *** PLAKATIRAM SVOJU SJENU plakatiram svoju sjenu (sebe u raskoraku) na zid od crvene cigle crno na crvenom plakatiram svoju sjenu na zid od betona crno na sivom i na drvenu ogradu plakatiram svoju sjenu duž ulice gdje god stignem plakatiram svoju sjenu sebe u raskoraku crno na crvenom crno na sivom crno na zelenom crno na sve pristaje mrlju do mrlje razmazujem ulicom tragove čovjeka u raskoraku što ispušta svoju hladnu crnu sjenu | ||
|
|
|
|
|
|
|
|
.
Copyright © 2014 DIOGEN pro culture magazine & Sabahudin Hadžialić
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić
WWW: http://sabihadzi.weebly.com
Contact Editorial board E-mail: contact_editor@diogenpro.com;
Narudžbe/Order: orderyourcopy@diogenpro.com
Pošta/Mail: Freelance Editor in chief Sabahudin Hadžialić,
Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili
Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić
WWW: http://sabihadzi.weebly.com
Contact Editorial board E-mail: contact_editor@diogenpro.com;
Narudžbe/Order: orderyourcopy@diogenpro.com
Pošta/Mail: Freelance Editor in chief Sabahudin Hadžialić,
Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili
Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina
