|
NA LISTI Od 04.8.2010.g. /
LISTED SINCE August 4th, 2010 among leading European magazines: 
|
All Rights Reserved
Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić, MSc Sarajevo & Bugojno, Bosnia and Herzegovina MI OBJEDINJUJEMO RAZLIČITOSTI... WE ARE UNIFYING DIVERSITIES |
|
|
|
|
Ladislav Babić, Čakovec, Hrvatska
Rođen 1950. godine u Čakovcu, tadašnja Jugoslavija. Kao pomalo inertnom tipu koji se aktivirao tek kad ga već Bog jednim okom mjerka, objavljena mu je potkraj 2010-te godine knjiga pjesama „Pjesme (za iščezle krijesnice)“, a 2011-te uspio je izdati i drugu zbirku - „Odlazak“.
Satirični e-magazin MaxMinus (BiH) izdao mu je 2012-te godine E-knjigu „Ja i njihov rat“. Istu knjigu izdao je i u štampanom obliku. Objavljivao je i u zbirkama poezije s područja bivše zajedničke države (kako vidite, vrlo dobro se razumijemo): „Erato '04“ (Hrvatska), „Još ponekad sanjam“ (Hrvatska), „Rudnička vrela 2010“ (Srbija), „Kapija istoka i zapada“ (BiH), „Zbornici radova sa prvog i drugog evropskog fejsbuk pesničkog festivala; CD1 i CD2“ (Srbija), „Duhovna konekcija“ (BiH), „Garavi sokak 2011“ (Srbija).
Zastupljen je u zbirci „Najkraće priče 2011“ (Srbija) kao i u zborniku najkraćih priča web-portala trablmejker.com (Srbija), te na web stranici “Afirmator” - časopisa za umetnost i društvena pitanja. Objavljivao je u ugaslom (koji sada izlazi povremeno u specijalnim izdanjima: http://maxminus.weebly.com) bosanskohercegovačkom satiričnom (elektronskom) časopisu „MaxMinus“, u kojem je zbirka „Odlazak“ proglašena najboljom knjigom 2011-te godine.
Kolumnista je „Diogen-a“ - časopisa za prosvjetu, umjetnost i kulturu
(http://diogen.weebly.com/ja-i-njihov-rat-kultura-tolerancije-kao-alternativa-iskljucivosti.html).
Na konkursu za fantastični aforizam „Zvezde i mi“ (internet stranica „Belegbg“) dobio je prvu nagradu. Aforizmima je zastupljen u knjizi "Antologija ex-YU aforizama". Javlja se člancima na Tacno.net portalu i drugim elektronskim novinama. Prevođen na poljski. Piše na zajedničkom policentričnom standardnom jeziku“ (Kordić) kojim autor cijeli život govori i piše – „jeziku koji Srbi zovu srpskim a Hrvati hrvatskim“ (Krleža).
p.s. komentar uredništva: a građani Bosne i Hercegovine - bosanskim jezikom.
Satirični e-magazin MaxMinus (BiH) izdao mu je 2012-te godine E-knjigu „Ja i njihov rat“. Istu knjigu izdao je i u štampanom obliku. Objavljivao je i u zbirkama poezije s područja bivše zajedničke države (kako vidite, vrlo dobro se razumijemo): „Erato '04“ (Hrvatska), „Još ponekad sanjam“ (Hrvatska), „Rudnička vrela 2010“ (Srbija), „Kapija istoka i zapada“ (BiH), „Zbornici radova sa prvog i drugog evropskog fejsbuk pesničkog festivala; CD1 i CD2“ (Srbija), „Duhovna konekcija“ (BiH), „Garavi sokak 2011“ (Srbija).
Zastupljen je u zbirci „Najkraće priče 2011“ (Srbija) kao i u zborniku najkraćih priča web-portala trablmejker.com (Srbija), te na web stranici “Afirmator” - časopisa za umetnost i društvena pitanja. Objavljivao je u ugaslom (koji sada izlazi povremeno u specijalnim izdanjima: http://maxminus.weebly.com) bosanskohercegovačkom satiričnom (elektronskom) časopisu „MaxMinus“, u kojem je zbirka „Odlazak“ proglašena najboljom knjigom 2011-te godine.
Kolumnista je „Diogen-a“ - časopisa za prosvjetu, umjetnost i kulturu
(http://diogen.weebly.com/ja-i-njihov-rat-kultura-tolerancije-kao-alternativa-iskljucivosti.html).
Na konkursu za fantastični aforizam „Zvezde i mi“ (internet stranica „Belegbg“) dobio je prvu nagradu. Aforizmima je zastupljen u knjizi "Antologija ex-YU aforizama". Javlja se člancima na Tacno.net portalu i drugim elektronskim novinama. Prevođen na poljski. Piše na zajedničkom policentričnom standardnom jeziku“ (Kordić) kojim autor cijeli život govori i piše – „jeziku koji Srbi zovu srpskim a Hrvati hrvatskim“ (Krleža).
p.s. komentar uredništva: a građani Bosne i Hercegovine - bosanskim jezikom.
VILLA AMIRA, Street Ante Starčevića 33,
|
LP vinyl sell from
|
|
Per esencio, ad astra
Ogoljenost suštine u susretu sa vizijom nadahnutog buđenja dok ironija Bukowskog susreće blagost Šantića snažnog. Ladislav Babić je pjesnik meritorum koji vlastito umijeće crpi iz svakodnevne jadikovke jadom pometenih prostora ovdašnjih. Njegova poezije je otisak sunovrata razuma u susretu sa buđenjem alternative. Čak i erotikom opijene poetske priče estetikom suštine vabe. Znalački. Nadasve... Riječ urednika Sabahudin Hadžialić 13.6.2012. |
Per esencio, ad astra
The nakedness of the essence in meeting the vision of inspired awakening while irony of Bukowski meets gentleness of strong Santic. Ladislav Babic is a poet meritorum poet who draws his own art from everyday misery from the local area swept with the woe. His poetry is a print of the decline of daffodil sense in a meeting with the awakening of alternative. Even, with erotic mixed, poetic stories with aesthetics essence are luring. Masterly. Above all... Editor's word Sabahudin Hadžialić 13.6.2012. |
|
Večer
Svakodnevna večer. Od bremena zvijezda k zemlji se sklonio nebeski svod. Korak po korak, kroz trepčući bezdan, spomen na jednu vodi moj hod. Baš je tu negdje svoje krakove vila - jedva još nazirem njen stari prijesto. S crnom se noći praznina slila, što bješe - do jučer još - spomen mjesto. Dobro znam, iz svojih dnevnih šetnji (kad trbuhom slijedim tragove kruha), mračna su slova sprejerskih prijetnji prozvala ovo - kosturnicom duha. Dok ćutke stojim i misli mi slijede putanju neku od pre pola vijeka... ...da li to lahor lagano prede, il' žubori trava kao rijeka: "Sa njom u srcu ljubili mi smo, njome je zvonio naš samrtni glas; Reci nam druže - kad mi nju nismo, zašto je ideja izdala nas?" Za zakletvu nikom ne ispjevah stih. Nemoćno stojim dok klepsidra teče; skrušen, iz nejasnog razloga tih. Peče me ovo zvjezdano veče. ------------------ Kad svjetlost drugih dana ovlada, u nekoj dobi moja majka i ja, opet skupa, u istoj sobi, pričamo kao da se ništa nije zbilo. I sve je kao nekad, i sve je još bolje nego što je bilo. A tek što Hypnos tamom zakrili san koji snivam, budi me dodir jave u kojoj, bez nje, prebivam. I dok navješta zora sjajnu toplinu dana bez mana, zašto prizivam opet drhtavu svjetlost onih zvjezdanih dana? mojoj majci ------------------ S vjetrenjačama u boj? Trošiti snagu na valove vjetra i glupana roj? Il' poslat' k vragu prizemnih sila nadmoćne tvorbe? Nad njih se dići; zamahom krila izbjeći borbe... Do zvijezda stići! Tik ispod duge nebosklon prijeći na putu k Suncu. Okrijepiti dušu i štedjeti riječi. Letjeti k vrhuncu, gdje bezmjerje na pravu mjeru licemjerje svodi. Gdje uvrede i laži, tek riječi jesu zapisane na vodi. ------------------ Eros i Erato ( Bezobrazna pjesma) Tvoja je ruka kao vjetar vreo kada me posred stabljike takne. Ona i on tad su jedan dio - isto kad ona i on se makne. Pod prstiju tvojih blaženih kretnji on raste polako, plaho se trza, postajuć' nalik ozbiljnoj prijetnji k'o ždrijebac mlad tad nemirno rza, tražeći puta da se smiri, zabacuje glavu u prvi plan: "Dođider, dođi! Daj me namiri. Ja želim biti pojeban!" Dok ruka ga jedna bezobzirno draži, pokretom druge ti postaješ naga, a staja tvoja sve više se vlaži i gledaj, još čas - već uvodiš vraga u crnu jamu što pred njim se širi. Mrmljaš, ja rzam. Stenjem, ti skvičiš; još malo samo - tek mudo još viri. .................................. Odahneš malo. Tad pokrete praviš čudnovate neke, nestvarne, snene. U ludom ritmu ti sebe dražiš vodeći pritom k vrhuncu i mene. Kao pod dejstvom opojnih droga mumljamo, pipamo, sisamo, grebemo... Ja u dnu rupe, ti vrh moga vraga baš se draga izvanredno - jebemo! Trenutak odluke... Slasna je slast! Znojna junica na podatnom juncu nemaš više nad sobom vlast - sa krikom juriš ka vrhuncu, i padaš u bezdan od sviju veći srčući pičkom mužjačku plazmu... Smirujuć' se lagano u beskrajnoj sreći već misliš polako - o idućem orgazmu! ------------------ Prestaju pisati pjesme kad više nisu sami. Cijepaju skrivane sveske, smiju se sebi samom, i zaboravom žure svetiti se tami što je tako sretno rastjerana danom. I žure da žive, i živeći žure, i umiru tako, no tajnu su svoju kao bolest krili, ne htijući priznat one dane sure, kada su, eto, i pjesnici bili. Pozornica Kad završi igra, raziđu se glumci, gledatelji odu svak' na svoju stranu. Svi akteri skupa, vratit će se domu iz kojeg su došli – natrag u nirvanu. A ovdje će scena promijeniti izgled, primjeren za neke igrokaze nove. Sasvim drugi glumci i publika nova, sanjati će u njoj posve druge snove. Neka strana lica tavaju sad binom, gledatelji ini zadovoljstvom zrače. Ti, tek možda nekom samo maglen privid, imao si rolu na "daskama" koje - život znače. ------------------ Pustiti u opticaj svoje snove, raspršiti ih u stvarnost da, nad njom, stoljećima plove zgušnjavajući se kao realnost! 
|
Rijeka
Bez izvora i bez sliva, bez obala i bez ada, bez pritoka, bez brzaka, ravnodušna kao stijena, niti prava, niti kriva, bez režima i bez pada, sve nas nosi struja njena - nesmiljeni tok vremena. ------------------ Čežnja Ona se uvijek vraća, kao prva ljubav nakon sviju udvarača, i slijedeći smjerno neki skriveni zakon mijene, ona dolazi vjerno, uvijek sa očima druge žene. ------------------ Gle, zvijezde kako čudesno kruže tako je bistra atmosfera. Naprosto moraju da se združe valovi čežnje s harmonijom sfera. Kako li bridim okrenut svodu, obasjan nekom božanskom slutnjom. Vrijeme je načas stalo u hodu, vječnost kroz mene govori šutnjom. Ponesen u bezdan zvjezdanim tragom, ovdje sam prisutan još samo tijelom, jer opijen hrlim nečem dalekom, dragom, a neznanom još i zastrtim velom. Jesi li i ti, strašno daleko, upila u se ovu opojnu drogu? O, kako želim iz leta, meko, spustit se kraj tvojih nogu! ------------------ Krležiana Croatica Neje nigdar bilo da gnida ni bilo, pak bome ni ve je ne da gnida ne je. Zniknule su vun s horvackega kala po katerem vedno prasica je scala, pak si svoje papke proti nebu dižeju, s črlenim jezikom Isusov križ ližeju. Krvava im leva išče zvezdu stišče, dok desna, pogana, šiju brata išče da ju fest zavrne, prereže zoprnu, kajti naj bo jasno – Lucifer se vrnul! I tak vam velim – ne je nigdar bilo, a kakor zgledi ni tisoč let ne bu, pošteneg človeka v rit si ne pojebu! A puk naš to glede (se taj narod vede) – znebiti se nemre tisućletne bede, pak mu još ostane v klet, da gre si pit. A ondak pak bratec – nastavi si rit! ------------------ Poezija apsurda Pijani mornari na pijanom brodu iz pijanog mora izbacuju vodu, pa kada je izbace do posljednje tone trabakula neće moći da potone! ------------------ Nekad je bilo bolje „Nekad je bilo bolje“, kažu kumice s placa. „Nekad je bilo bolje“, ni radnik se reći ne žaca. „Nekad je bilo bolje“, reći će intelektualac, no, kao da žalu ovom nekako fali žalac. Kad je bilo to „nekad“ - nikako da se dozna; dali se ljudima sanja, čini se, samo Bog zna. K'o da u sjećanju njinom golema rupa zjapi; k'o da ih drogom za narod „nepoznat netko“ napi. Život ih nosi k'o rijeka a teške ih sumnje slijede; crna ih mora stisla – kao da sve manje vrijede. Gdje su sloboda i radost? Snovi koje su snili? Jel' kriva bijaše mladost? Naivni zar su bili? Prati ih prošlost k'o sjena, k'o Ahasver njihova uma: „Nekad je bolje bilo“ – ne mogu prestati dumat. Stisnu usne i pognu leđa, nastoje sakriti svoje rane - živjeti treba, a danas ne mari za prošle dane. No, bio on težak il' radnik, bio on umnik sa faksa, u kaosu svijesti bludeć', kad-tad će susresti – Marxa. ------------------ Kad gnjev zahvati ljude krv se prolijeva i svašta bude, kad gnjev zahvati ljude. Gomila se cestom valja, čopori okolo jure za plijenom kad gnjev zahvati ljude i čiste sve što ne valja i valja, kad gnjev zahvati ljude. I ljuljaju se na kandelabru leševi djece, očeva i majki a brat kidiše na brata kao pijani strvinar rata. Kad gnjev zahvati ljude sjemenja mržnje i bijesa kliju a kad dozru, berba krvava bude – kad gnjev zahvati ljude. Kad gnjev zahvati ljude nevažno je nevinim il' krivim biti. Kad gnjev zahvati ljude ne pitaj, bježi, kušaj se što bolje skriti. Kad gnjev zahvati ljude. ------------------ Na tvom putu naiđe bezdan, i tek naslućeno se obistini – raspline se neki iskonski san i ti, zatečen, zuriš u oči istini; zbunjen, smeten i smućen, ne vjeruješ da stvari jesu kakve jesu, ne poduzimaš ništa, ne djeluješ, nemoćno se priklanjaš udesu. No, mada je nedvoumno utrnulo – kao što pred noći utrne dan – tvrdoglavo, kao da te nije ni okrznulo, nastavljaš sanjati sad već umrli san. ------------------ 
| ||||
.
Copyright © 2014 DIOGEN pro culture magazine & Sabahudin Hadžialić
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić
WWW: http://sabihadzi.weebly.com
Contact Editorial board E-mail: contact_editor@diogenpro.com;
Narudžbe/Order: orderyourcopy@diogenpro.com
Pošta/Mail: Freelance Editor in chief Sabahudin Hadžialić,
Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili
Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić
WWW: http://sabihadzi.weebly.com
Contact Editorial board E-mail: contact_editor@diogenpro.com;
Narudžbe/Order: orderyourcopy@diogenpro.com
Pošta/Mail: Freelance Editor in chief Sabahudin Hadžialić,
Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili
Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina