Magazin za kulturu, umjetnost, nauku i obrazovanje 
Magazine for culture, art, science and education
.
  • DIOGEN plus
    • Ekrem Ajruli
    • Susan Bright
    • Jadranka Tarle Bojović
    • Senad Kurić
    • Samira Begman Karabeg
    • Tanja Zubčević Alečković
    • Ljiljana Crnic
    • Dalila Krasnić
    • Nena Miljanović
    • Ali F. Bilir
    • Mirza Okic
    • Elfrida Matuč Mahulja
    • Boris Kvaternik
    • Sonja Juric
    • Ljubica V. Davcik
    • Aleksandra Jovanović
    • Dr.Ram Sharma
    • Nura Bazdulj Hubijar
    • Belmin Biberović
    • Radmila Vukadin
    • Vinko Drača
    • Majo Danilovic
    • Berislav Blagojević
    • Soheil Najm
    • Aron Baretić
    • Jennifer Greene
    • Shaip Emerllahu
    • Thór Stefánsson
    • Giuseppe Napolitano
    • Amir Or
    • Alisa Velaj
    • Nina Malinovski
    • Roman Kissiov
    • Goran Simic
    • Luis Arias Manzo
    • Bojana Stojanovic Pantovic
    • Allabhya Ghosh
    • Chris Lawrence
    • Ilir Muharremi
    • Gordana Vlajic
    • Daniel Jakopovich
    • Jahanera Noor
    • Jidi Majia
    • Nenad Tanovic
    • Fehim Kajevic
  • Authors /Autori DIOGEN pro culture magazine 2009-2018
    • Bardhyl Maliqi
    • Dr. Adolf P. Shvedchikov
    • Jelena Bogdanovic
    • Christiana Dobreva Stankova
    • Marianne Larsen
    • Milena Vukoje Stamenkovic
    • Tomas O Carthaigh
    • William Bilkic
    • Darko Perovic
    • Djuro Maricic
    • Neal Whitman
    • Sebastien Doubinsky
    • Mirjana Grbac Pismestrovic
    • Jadranka Ivanovic Bolog
    • Jagoda Ilicic
    • Ilija Lakusic
    • Fabijan Lovric
    • Petar Pismestrovic
    • Willy et Emily Marceau
    • Dragan Jankovic
    • Zlatko Martinko
    • Irena Gjoni
    • Zdravka Sheyretova
    • Ljiljana Milosavljevic
    • Zora Jovanovic
    • Aida Zaciragic
    • Zeljko Krznaric
    • Lidija Pudjak
    • Jadranka Cavic
    • Dalila Hiaoui
    • Franjo Francic
    • Lindemberg Pereira da Silva
    • Vasia Bakogianni
    • Violeta Milovanovic
    • Michael (Dickel) Dekel
    • Katlin Kaldmaa
    • Igor Braca Damnjanovic DIB
    • Khurshid Alam
    • Mbizo Chirasha
    • Lauri Pilter
    • Tamara Lucic Dinic
    • Petar Lazic
    • Mirjana Miljkovic
    • Anesa Kazic
    • Filip Dimkoski
    • Dariusz Pacak
    • Nebojsa Milosavljevic
    • Maja M. Siprak Brletic
    • Mirko Popovic
    • Milenko Cirovic
    • Zeljko Krstic
    • Milunika Mitrovic
  • CONTACT
    • Adem Abdulahu
    • Eva Lipska
    • Mehmed Đedović
    • Duška Vrhovac
    • Mexhid Mehmeti
    • Burhanedin Xhemaili
    • Naime Beqiraj
    • Sabahudin Hadžialić
    • Athanase Vantchev de Thracy
    • Veselin Dželetović
    • Eugeniusz Kasjanowicz
    • Peko Laličić
    • Carl Scharwath
    • Darko Habazin DAKS
    • Lidija Pavlović Grgić
    • Patrick Sammut
    • Mirko S. Božić
    • Marina Kljajo - Radic
    • Gustavo Vega
    • Fahredin Shehu
    • Radomir Micunovic
    • Valerio Orlic
    • Barbara Bracun
    • Dusko Domanovic
    • Ante Matic
    • Mirjana Bulatovic
    • Ivan Rajovic
    • James Brandenburg
    • Helen Ivory
    • Danilo P. Lompar
    • Juri Talvet
    • Polly Mukanova
    • Djurdja Vukelic Rozic
    • Stanka Gjuric
    • Krystyna Lenkowska
    • Diti Ronen
    • Elma Dugic
    • Anna Bagriana
    • Marius Chelaru
    • Armin Bolic
    • Bujar Plloshtani
    • Craig Czury
    • Dusan Zivic
    • Gonzalo Salesky
    • Igor Rems
    • Ndue Ukaj
    • Benjamin Hasic
    • Richard Berengarten
    • Enver Muratovic
    • Sabah Al Zubeidi
    • Zoran Basic
    • Valentina Petrovic
    • Jeton Kelmendi
    • Dimitar Hristov
    • Heather Thomas
    • Naida Hrustemovic
    • Laura Klapka
    • Iskra Peneva
    • Alma Jeftic
    • Nemanja Dragas
    • Ines Perusko Rihtar
    • Radojko Lako Veselinovic
    • Emilija Mijatovic
    • Iouri Lazirko
    • Irena Maric
    • Goran Vuckovic
    • Salih Bazdulj
    • Senada Besic
    • Dzevad Kucukalic
    • Dzejlana Sutkovic
    • Anita Palavra
    • Stevo Basara
    • Olga Lalic Krowicka
    • Ladislav Babic
    • Aniceto Remisson
    • Nora Dubach
    • Vjekoslav Zadro
    • Vasiljka Maric
    • Safeta Osmicic
    • Marina Drobnjakovic
    • Carlos Vitale
    • Suzana Ostric
    • Helena Horvat
    • Miso L. Korac
    • Franc Tominec
    • Julije Jelaska
    • Albina Idrizi
    • Ivona Jukic
    • Nemanja Hodzaj
    • Amir Sulic
    • Dwaipayan Regmi
    • Giorgio Bolla
    • Jovica Djurdjic
    • Marko Lj. Ruzicic
    • Peycho Kanev
    • Ruzica Gavranovic
    • Smajil Durmisevic
    • Salv Sammut
    • Zdravko Odorcic
    • Zivko Avramovic
    • Vlado Franjevic
    • Miroslav Pilj
    • Vladislav Pavicevic
    • Pere Risteski
    • Zarko Milenic
  • DIOGEN home page
    • Dragica Ohashi
    • Petraq Risto
    • Cai Tianxin
    • Sladjana Atanasova
    • Miguel Angel Bernao Burrieza
    • Evgenij M'Art
    • Olivera Docevska
    • Hamidreza Shekarsari Salimi
    • Bozidar B. Bagola
    • Braha Rosenfeld
    • Muniam Alfaker
    • Aleksandar Sajin
    • Milena Rudez
    • Niels Hav
    • Aleksandar Isailovic
    • Alexander Ocheretyansky
    • Elena Prendzova
    • Philip Lewis Henderson
    • Izeta Radetinac
    • Marija Pogorilic
    • Omer C. Ibrahimagic
    • Robert A. Vrbnjak
    • Veljko Bosnic
    • Zvonimir Grozdic
    • Violeta Allmuca
    • Jurata Bogna Serafinska
    • Arkadijusz Frania
    • Silvia Guiard
    • Slobodan Vukanovic
    • Redzo Butkovic
    • Zhang Zhi
    • Katarina Saric
    • Dragan Krsnik
    • Nia S. Amira
    • Verica Tadic
    • Adrian N. Escudero
    • Dajana Lazarevic
    • Menduh Leka
    • Mirjana M. Stakic
    • Natalia Belchenko
    • Sandeep Chandrashekhar Deshmukh
    • Nizar Sartawi
    • DIOGEN INTERVIEW PAGE >
      • Ivanka Radmanovic
      • Antonia Kralj
      • Branislav Crnic
      • Slobodan Dosic Stjepanov
      • Dragi Tasic
      • Ilija Mikic
      • Miroslav R. Zecevic
      • Pande Manojlov
      • Sanijela Matkovic
      • Ana Bogosavljevic
      • Tamara Lujak
      • Yuan Changming
      • Dejan Djordjevic
      • Svetlana Zivanovic
      • Dusan Radakovic
      • Sasa Mickovic
      • Pietro Pancamo
      • Larisa Softic_Gasal
      • Sanaz Davoodzadeh Far
      • Klaudia Rogowicz
      • Marko Stanojevic
      • Igor Petric
      • Gloria Wolf
      • Ivan Sokac
      • Jasmina Malesevic
      • Miroslav Stamenkovic
      • Refika Dedic
      • Arife Kalender
      • Neval Savak
      • Mbizo Chirasha
      • Mesut Senol
      • Hristo Petreski
      • Claudia Piccinno
      • Jadranka Varga
      • Jozo Jakisa
      • Murat Yurdakul
      • Serpil Devrim
      • Aydan Yalcin
      • Tom Veber
      • Marija Dragicevic
      • Grigorije Gavranov
      • Emir Sokolovic
      • Vladan Kuzmanovic
      • Tithi Afroz
      • Selda Kaya
      • Nebojsa Amanovic
      • Irena Kovacevic
      • Natasha Xhelili
      • Partha Sarkar
      • Natasa Krizanic
      • Vyacheslav Konoval
      • Sudhakar Gaidhani
NA LISTI Od 04.8.2010.g. / 
LISTED SINCE August 4th, 2010 
among leading European magazines:
Picture
All Rights Reserved
 Publisher online and owner: 

Sabahudin Hadžialić, MSc 

Sarajevo & Bugojno, 
               Bosnia and Herzegovina        
        

MI OBJEDINJUJEMO RAZLIČITOSTI...
WE ARE UNIFYING DIVERSITIES
Picture
Picture


Picture

Petar Pismestrović, Klagenfurt, Austrija

Picture
Petar Pismestrović rođen je 1951. godine u Sremskoj Mitrovici. Nakon mature u Zagrebu  upisuje Fakultet političkih nauka, a od 1972. radi kao profesionalni karikaturist. Jedan je od osnivača i idejni tvorac Hrvatskog društva karikaturista (HDK). Sarađuje sa više od 60 različitih magazina i dnevnih listova. Do sada je imao preko 30 samostalnih izložbi.    


Sudeluje na mnogobrojnim svetskim i domaćim festivalima karikatura. Osvajao nagrade  na festivalima karikatura u Tolentinu, Ankoni, Tokiju, Devi, Seulu, Splitu, Zagrebu, Beogradu, Istanbulu.

Do sada mu je izašlo sedam knjiga karikatura. Karikature mu se pojavljuju u mnogim zajedničkim knjigama, magazinima, dnevnim listovima širom sveta. 

Takođe je ilustrovao knjige, pravio plakate, omotnice za ploče, maskote i sl.

Član je tri sindikata karikaturista i to Cartonost&Wrighers sindicat- New York Thimesa, Polticalcartoons i Artizans.


Pismestrovic živi u Austriji i radi za „Kleine Zeitung“. 


Zamjenik je glavnog i odgovornog urednika MaxMinus magazina, Sarajevo, Bosna i Hercegovina od 2010.g.

Picture
Petar Pismestrović i naš urednik, Sabahudin Hadžialić u prostorijama Društva pisaca Slovenije, oktobra 2011.g.

VILLA AMIRA, Street Ante Starčevića 33, 
Orebić, Croatia
http://villaamira.weebly.com/

LP vinyl sell from 
Bosnia and Herzegovina
http://lpvinyl.weebly.com/


                          Nikada zgasnuta luč


Zbog čega, Petre Pismestroviću?


Možda je odgovor u nenametnutom stihu, vezanoj misli koja ništa drugo ne želi do osjećaje pretočiti u realnu sliku prostora i vremena u kojem obitava.

Njegov ljudski lik odavno je prevazišao balkanske norme, ne samo ponašanja, već i djelovanja. Čovječnosti je usmjeren. Baš kao i njegov kist, koji teži satiričnom oblikovanju sumnjive stvarnosti koja nas okružuje, i njegova olovka ne odstupa od želje da, sa jedne druge strane mosta kojim hodi, ukaže, naglasi, moli, i voli...od strane nekoga ko zaista malen, u svojoj veličini, hoda ispod zvijezda.

Zavidim mu. Zaista je izuzetan pjesnik, a veliki čovjek. Petar. Iako je tek kročio na put pjesništva, popločan žutom ciglom. 

Neka! Moj je drug. I saborac.

Riječ urednika

Sabahudin Hadžialić
10.9.2012.
                        Never doused sliver

Why, Peter Pismestrovic?

Perhaps the answer is in the non-inciting verse, related thought that does not want anything else that than to decant emotions into a realistic picture of the space and time within which he inhabits.

His human character exceeded, long time ago, the Balkan standards, not only within behavior, but also within action. 
He is directed towards humanity. Just like his brush, heading for satirical shaping of dubious reality that surrounds us, his pen also does not deviate from desire to, from one other part of the bridge on which he walks, to point, underline, pray for, and love ... by someone who is really tiny, in its big size, walking under the stars.

I envy him. Truly, he is a remarkable poet and a great man. Peter. 
While he just made a step on the poetry way, paved with yellow brick.

Let it be! He is my comrade. And co-warrior.


Editor's word

Sabahudin Hadzialic
10.9.2012.



 A nova godina korača

Pada tiho bezbroj pahulja,
zabijelili se krovovi u noći.
Žmirkaju blijeda ulična svjetla,
prozori umorno sklapaju oči
Hodam sam opkoljen mislima,
snijeg škripi pod mojim cipelama
A ti negdje izvan ove idile
Stalno se pitam, jesi li sama?
Da li i u tvom gradu sniježi
Vodiš li svoga psa u šetnju
Čitaš li kakvu lijepu pjesmu
Dok te muzika tiha nosi
Il si se pred televizor stisla
Pa dremaš u deku zamotana
Kažu na jugu je vrijeme kiša
I bura puše svakoga dana 
Ako već moraš izlazit van
Nemoj ići bez kišobrana
Dok ti caruješ mojim mislima
Osjećam kako netko me prati
Zastanem, palim cigaretu
Al nema nikog, kasni su sati.
Nova godina je nečujno došla
Pred očima titraju kazaljke sata
Sa tornja crkve ponoć se čuje
U mislima mi čaša šampanjca
Ja stojim sam zagrljen tamom
I boga molim da budeš samnom

***

Arena

Prazan, bez misli,
sjedim na kamenim zidinama
 iz prastarih  rimskih dana,
i gledam prema moru.
Volio bih da si uz mene,
ali me  plaše uspomene,
strah me da ne ponovim greške
To što je bilo, možda je samo meni
nešto značilo.
Kad pomislim zasječe me kao mačem
da su neke tuđe ruke grlile
tvoje  tijelo,
od nemoći plačem,
ludim što sam pustio da odeš,
ali te nisam mogao vezati.
Grleći gurao sam te od sebe.
Ti si se otimala kao dijete
iz ruku nepoznata čovjeka,
a ja sam te volio
kao dijete kad raširi ruke,
teške su moje muke...
Bila si moja, a ipak nisi.
Kao da si neko strano biće.
Curila si mi između prstiju poput pjeska
Nestajala kao fatamorgana
Znao sam što gubim ostajući
bez tebe
a ti ćeš, mala moja,
saznati jednoga dana...
možda isuviše kasno,
ali bit će ti jasno to što je meni sada.
Naučit ću živjeti bez tebe
u nadi da bar ti nećeš patiti.
Ali  se plašim,
duplo će ti se vratiti,
pa zbog toga  još više patim.
Zašto si otišla one noći
 u onom čudnom gradu
dok su se drugi zabavljali gledajući
filmski festival...
Naša drama doživjela je kulminaciju.
„Comedia e finita“,
od danas živimo tragediju.
taj grad me podsjeća na onu noć,
što se stalno ponavlja
kao pokvarena ploča.
Opet sam tu, samoća me prati
strmim ulicama uz arenu,
u polumraku vidim nas dvoje
kako glumimo kraj
nama nije  bio namjenjen sjaj reflektora
nije zbog nas publika još dugo pljeskala
ali zavjesa je pala, moja mala...
moja nesreće je bila što sam pamtio
samo kraj,
a tvoja što ti je bio važan
početak.
Naš film se viđa samo jednom,
bez reprize.
Velikim platnom vuče se beskonačno
odjavna špica...
pročitao sam tek prva dva lica
ostala su zamutile suze

***

Arsenu

U mraku zaborava
Još tinja sjećanje
na jedno poznanstvo
i susret slučajan, bez plana.
On  na vrhuncu slave
u sazvježđu velikana.
Ja na početku neizvjesnosti,
tek me  vodila nada.
Susret dva svijeta
istih iskona
iz dva udaljena grada.
Njega su muze
napajale glazbom,
riječ mu oštrija od mača
i  teža od šestopera.
Moja muza se skrivala
u bespućima tajnim
za njom  sam lomio pera.
Luč njegova stiha
svjetlost je mome mraku bila.
Još nisam bio spreman za let,
Al su mi rasla krila
Pozvao me večeri jedne u svoj dom
mnogima nedostižan
pokazujući običnost velika čovjeka.
Ukazao mi kao sebi ravnom
na radost stvaranja i smisao postojanja.
„Za početak je dobro znati“, reče,
„Sam ćeš biti kovač svoje sreće,
prijatelju moj.
Neka te linija vodi,
a ti je prati rukom lakom.
I kad ti ne bude išlo, znaj
Taj dar nije podaren svakom.“
Rijetko nam se putevi približavaju,
a križaju  još rijeđe,
ali nas nevidljiva nit veže
i  mi jedan za drugog znamo.
Moji su snovi postali javom.
A njegovi  stihovi ovjenčani slavom
Još blješte kao putokazi.

***

Beznađe

Ona i ja starimo polako.
Put nam je sve strmiji,
korak sve kraći,
riječi sve škrtije.
Gledam je ispod oka,
pitam se što li očekuje?
Isprazne riječi,
Nepotrebne,
razbijaju našu šutnju.
Miris kave ili pogled u stranu,
volio bih da može biti drugačije.
Da se mojim dosjetkama smije,
ali ja ih i nemam više.
Iscurile su kroz vrijeme...
Prošlo je, prošlo...
Nismo još stari, nismo za otpad,
ali ono što se ljubav zvalo,
sad je još samo olupina
nekog nasukanog broda.
Oko nas prljava voda...
Gledam je i tražim naše dane,
pokušavam u njenim očima
vidjeti plamen...ili bar njegov trag,
ali u njima pogled ravnodušan.
Ima li još zrnce radosti za mene,
pitam se, pitam...
Što me još uz nju veže?
Navika, uspomene, strah,
strah da ne ostarim sam.
Dozivam je, kričim, jaučem,
ali iz mojih usta nema glasa
kao da sam zatvoren
iza debelog stakla.
Tonem u beznađe,
gušim se u samoći
nemoćan, da zaustavim vrijeme...

***

Ima i sretnih ljubavi

Gledam zaljubljen par
na stijeni uz more.
Ona mlada i nježna
i tako griješno lijepa,
on još nedozrijeli mladić,
tek prve brkove brije.
Gledam ih sretne
stisnute jedno uz drugo,
ljube se zagrljeni.
Bože, kakva prekrasna slika,
more, stijene i ljubav.
Sve me podsjeća na mene,
na nas...i moje snove.
Koliko puta sam vidio sebe i tebe
ovako pored mora,
ali sreća se ostvarila nekome drugom.
More nas nikada zajedno obgrlilo nije,
zalazak sunca namjenjen je drugim očima.
Ti i ja i more...to nikada nije bilo sretno trojstvo,
a mladost pred mojim očima pokazuje...
ima i sretnih ljubavi

***

Put bez cilja

Godine huje nepovratno…
Netko je otišao, a netko ostao.
Netko još čeka, netko se nada.
Netko pati, htio bi više znati...
Što bi bilo, da se nije zbilo,
što bi se zbilo, da nije ni bilo?
Pitanja bez odgovora
Postaju noćna mora.
Smijenjuju se dani s noćima
život bježi pred očima.
Zemlja se vrti polako.
Mora li biti baš tako?
Kad bi makar na tren
mogla stati,
da se na početak vrati,
da se više ne vrti
i da nestane smrti.
Da li bi drugačije bilo,
bili se ponavljale greške?
Zašto se čovjek rađa.
Zbog čega živi i pati.
Da li je to smisao  besmisla
Na dugom putu bez cilja
Tko će ga znati?


***

u noći vještica

u noći vještica
susretoh tvoje oči
buktale su
plamenom požude
pogodila me strijela
prokletog amora
tvoj ples čarobnice
misli je moje pretvorio
u uzburkano more
pogledom si mi srce čupala 
savila ruke oko moga vrata
grleći ti si me gušila
patnjom si mojom dušu hranila
pio sam nektar sa  tvojih usana 
prepun opojnog otrova
u zlatni kavez si me bacila
i teške okove o  noge vezala
u roba me pretvorila
i slugu vjernog do groba
ubit ću malog amora
ako me samo pogleda
njegova otrovna strijelica
još moje srce probada
u noći vještica
čini si na mene bacila
obilazim liječnike
hodže  mi prave zapise
vračare spravljaju protuotrove
al' nema lijeka protiv tebe

***

Uz more do zore

Sjedim uz more
s čašom vina.
Milina.
Gluha  tišina.
Ni mora šum,
ni maestrala ,
ni najmanjega vala.
Samo pučina
mirna beskrajna,
spava
i meni postaje sve teža glava.
Ko babim zub se klatim
pozivam kelnera da platim.
Polazim
uzanom kalom,
brojim  skalu za skalom.
Pitam se u snenoj glavi,
zašto se more plavi?
Zašto se sunce žuti?
Zašto se zamlja vrti?
Što mi još život sprema,
dok moja duša drijema?
Kamo putuje ova planeta?
Što je postalo od ovog svijeta?
Zapad se lagano gasi,
dopiru rđavi glasi.
Istok se ponovo budi,
rumena zora rudi.
Dolaze nova vremana
ili se takvima čine.
Svijećom rastjerujem tmine.
Skitam se,
pa se pitam
Što noć u naprtnjači nosi?
Zaspao mjesec u kosi .
Teturam pomalo pjan
noge mi sapliće san.
Poslat ću ovu pjesmu
na nepostojeću adresu
neka je ptice odnesu
Odgovor unaprijed znam .
Palim još jednu svijeću
da malo produžim dan.  

Konfuzija

Nema više čistih riječi
Nema više čistih tonova
Izmješane su rečenice
Pobrkane su oktave
Slušam violinistu na radiju...
Njegova violina čudno škripi, zavija...
Nije to fina melodija, 
ni tihi jecaj što srce para.
Violina u njegovim rukama
Zapomaže, stenje, grebe, rida,
kao da notu po notu kida i razbija...
Čitam pjesme mlade pjesnikinje...
slavljene od strane kritike.
Njene riječi su jasne, svakidašnje, jednostavne,
ali su joj misli nejasne, konfuzne, grube,
Vrijeme sadašnje, njena je opsesija
Krvavi prohujali rat... kriminal... korupcija...
bolesti,  smrt i bijeda njezine omiljene teme.
Zar se život sastoji samo od takvih riječi?
Htio sam uživati u zvuku violine,
ali me muči turobna poezija...
Htio sam pročitati ženski stih,
ali me truje violina

***


Nada umire posljednja

Ležim pored tebe.
Jutro se šulja kroz prozor,
Proviruje, kulturno, kako i treba.
Tvoja ruka na mome trbuhu počiva,
mirna, nepomična.
Budan sam i napet.
Kako bih volio da krene,
ta mala topla i meka,
na moja skrovita mjesta.
Kako bih volio.
Palim se poput lustera od kristala.
Jedna po jedna sijalica.
A tvoja ruka miruje.
Bože pokreni je.
Ti spavaš i ne slutiš
što se u meni zbiva,
a ja sam budan,
ljubavi žedan.
Ne mičem se, samo duboko dišem.
I da ti kažem o čemu snivam,
što bih u tom trenutku htio,
ti to razumjela ne bi.
Ti ništa ne razumiješ.
U meni želja polako nestaje,
umire sa prvim zrakama sunca.
Prošla je još jedna noć isčekivanja.
Uzalud...ne želim da te budim.
Sanjaj svoje snove, u svome svijetu,
ja ostajem u praznini
Sam...nada umire posljednja.

***


Navika

Ručamo za istim stolom
Spavamo u istoj postelji
Koristimo istu kupaonicu
Ne razgovaramo puno
Ne gledamo se, šutimo
Zar je sve što ostane
Kad prođu godine
Samo navika
Donosiš jelo po navici
Pričaš o nevažnim stvarima
Svejedno meni ili zidovima
Nema više smijeha u našem domu
Nema sretnog pogleda
Što sam se vratio s puta
Pozdravljamo se ne
Čekajući odgovor
Ne znam više ni da li si lijepa
Vodimo ljubav radi reda
Skriveni mrklim mrakom
Kad prođe sve
Ostaje navika
Ti i ja i ništa više

***


Pamtim samo sretne dane

Kažu ljudi: „Pamtim samo sretne dane“,
i  ja bih volio isto tako.
Čudno....ali u mojim sjećanjima
kao da su urezani
samo oni tužnjii dani.
Htio bih da se sjetim
onih trenutaka sretnih
kad smo  držeći se za ruke
trčali livadama cvjetnim.
Bezbrižno si se smijala kao prvi ljiljani...
Ubrao sam ti par crvenih makova,
koje sam zvao lalama,
a ti si oko vrata nosila vjenčić
bijelih tratinčica.
Na jezercetu u srcu Maksimira
dao sam da piješ iz moga dlana.
Sjela si razdragana
i gledala zaljubljene viline konjice
kako se vole u letu.
Pogled ti je letio za ljubavnim parom
Nazvala si ih Ivicom i Marom,
čak si i lopoču dala ime...
Ja sam bio tvoj Romeo, a ti moja  Julija,
mogli smo biti i Hamlet i Ofelija
ali to bi bila prava tragedija.
Bili smo djeca puna mašte,
park na Tuškancu  bio je naš raj.
S jeseni kad je sunce gubilo snagu,
a lišće poprimalo nove boje
i tvoje oči su postajale zlatno- žute.
Tvoju kosu su kitili tamno crveno listovi,
ili su to bili pramenovi tvoje kose
u kojima je sunce zaboravilo sjaj...
Bacali smo opalo lišće u zrak,
skakali po njemu,
ono je radosno šuškalo pod nogama...
Skupljali smo šumom kestenje.
A kad je novembar  sitne rasipao kapi,
hodali smo stisnuti pod kišobranom.
Ti si u malu baricu stala i tiho zapjevala
„O, singing in the rain...“
Ja sam se smijao
i poljupcem ti zatvarao usta...
Kišu su zamjenile prve pahulje zime
Lovila si ih i puštala da ti se tope na jeziku
U dubokom snijegu Jezusa smo pravili
i malenog snješka.
Rekla si to je naš mali sin.
Sa tvoga lica nije nestajalo smiješka.
Bila si moja proljeća, ljeta, jeseni i zime...
I moj maj, mesec u kome sam rođen,
koji za mene ima najljepše ime.
Pitam se, zašto se sjećam tužnih dana
kad su u meni toliki trenuci sreće?
Od danas brišem iz memorije
sve one tužne godine
pamtit ću samo sretne dane
i naše ludorije.

***


Pjesnici nikad ne umiru

Riječ po riječ,
stih po stih,
strofa po strofa,
pjesma po pjesma.
Kao kapi života,
kaplje iz tebe
pjesme ljepota,
što u tebi zrije.
Tvoje stihovi
bude emocije
kojima srca u titraj tjeraš.
Postaješ suza vrela,
i uzdah što se otima iz grudi.
I kad odeš ti ćeš ostati vječno
u svakoj riječi, u svakoj pjesmi.
Pjesnici nikad ne umiru
U svojim pjesmama žive.
Onaj što bude tvoje čitao rime
neće ni znati
da govori tvojim riječima,
da njegovo srce kuca u otkucaju tvoga,
da i ti njegovim dahom dišeš.
Pretvaraš se u svoje pjesme dok ih pišeš.
One počinju živjeti, a ti nestaješ polako.
Na kraju, kad ispišeš zadnja slova,
ostat ćeš samo pjesma,
izatkana od snova.

***


Zagreb i ja na početku

Jutro sumorno, sivo,
sedamdest druga na vratima.
Izlazim iz pospanog vlaka,
na peron zagrebačkog kolodvora.
U torbi nosim par sitnica,
velike snove u glavi
i  tihu zebnju u srcu.
Uz pomoć starijeg brata
ulazim na mala vrata,
ali to me ne smeta.                                                                                           
Trg Republike bez jahača
u meni želja sve jača
da osvojim ovaj grad.
Nije važno što sam nitko,
važno je što sam mlad.
Govorim hleb i belo mleko
nekim podozrivim očima
i trpim pogled, iz inata,
potiskujem ljutnju, što me hvata.
U tramvaju kažem čovjeku do sebe:
-Molim,  mrdnite se napred,
Mislim, takav je red.
Ošinu me pogledom kao bičem,
-Stoka se mrda, a ja se mičem,
procijedi gospodin sjed.
Što me se tiče,
važno  da se razumijemo.
Sutradan u autobusu zamolim:
- Drugarice, pomaknite se malo.
-Ne govori ništa, šuti, budalo,
reče mi ujak jednog dana,
-U ovom gradu još nisu smirene strasti,
još krvari rana od proljetnih dana,
mogu te neke pogrešne uši čuti.
Nisam znao o čemu sluti...,
ali sam znao, nešto nije kako treba,
kad moram reći kruh
da bih kupio hleba.
Grad me je gledao mrko
kao uljeza, strogo.
-Što ti iz provincije ovdje tražiš?
kao da pita,
a moja duša zagrebačkim ulicama skita.
Iz malog stana podno katedrale,
sa vrha Stare Vlaške,
jurim ka Mažurancu,
da sretnem vesele oči,
koje sam cijele noći
u svojoj samoći snio.
Za mene nije važan grad,
ni mjesto gdje sam nekad bio.
Tu sam sad,
a sutra tko zna gdje ću biti,
kamo ću poći?
Ako jednom odem,
neću se vratiti više,
isprat će zagrebačke kiše
moje stope sa asfalta i moj trag,
ali  sad, Zagreb je i moj grad.
Čak da mu nisam drag
naviknut će se na mene, znam.
Masarikovom hodam,
u Blatu, za stolom, uz čašu vina,
čitam stihove velikog Tina.
Stari konobar, ispod oka mjerka
malo se nakašlja, pa priđe:
-Za ovim stolom, nekad, je sjedio Tin,
a ja se pravim fin,  kao da znam
i samo kimnem glavom.
-Teško se nosio sa slavom...
Put do trona je mukotrpan,
ali se prečicom pada.., još samo doda.
I što da kažem sada,
nazdravim pjesnikovoj sjeni
i ona se nasmiješi meni.
Pitam se zašto ljudi
od sitnica, velike stvari prave...
dalek je put do slave.
Poslije Hrvatskog proljeća,
dolazi zagrebačka zima
Hladnoća se u kosti uvlači
Da li me  zbog te hladnoće
Zagreb tako hladno prima?
Tko bi to znao?
Prolaznike veselo pozdravljam.
Čini se da sam jedini
sa osmjehom na licu.
Drugačije i neznam.
Tako je od uvijek u mome kraju,
pozdravljaš ljude koji te znaju
a ostlima daruješ osmijeh.
Sedamdest prva se bliži kraju,
a ja sam tek na početku ...

***


Šutnja

Tišina. U nama odjekuje muk,
Kakav stravičan zvuk
Ne govoriš ništa, šutiš.
Znam da se ljutiš. Šutim i ja
Bez volje da išta kažem.
Tako je najbolje.
Što da te lažem
Riječi bi bile suvišne u ovom trenu
kad čovjek ne može shvatiti ženu
predobro se znamo
Riječ koju bi sada rekla
Možda bi jako zapekla
Ili bi bila kriva
Neka je šutnja skriva
Šuti ne zbori više
Molim te, šuti još tiše



petar_pismestrovic.doc
File Size: 125 kb
File Type: doc
Download File

petar_pismestrovic.pdf
File Size: 280 kb
File Type: pdf
Download File


Petar Pismestrović 
back in 2009 - DIOGENIS

Our editor in chief also wrote about his poetry

Picture

ART WORK OF PETAR PISMESTROVIĆ
in DIOGEN pro art magazine 
No 20.
March 2012.

New Publication

New Publication

By Sabahudin Hadzialic in DIOGEN

200 pages, published 9/17/2012

DIOGEN pro art magazine No 20 special march 2012...Playful cruelty of sincerety... While dancing on the lines of open wisdom thatleaves no doubt that the message, sent from his hand, and very important to reflect the world and life within it, Petar Pismestrović is smiling. Not with malicious smile, hypocrisy kind and / or those famous South Slavic pathology of envy that addresses to all the others and says. "I AM ...! And you…
Find out more on MagCloud

Picture
Picture

,

Picture
Copyright © 2014 DIOGEN pro culture magazine & Sabahudin Hadžialić
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara. 
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić

All Rights Reserved. Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić
WWW: http://sabihadzi.weebly.com

Contact Editorial board E-mail: contact_editor@diogenpro.com;  
Narudžbe/Order: orderyourcopy@diogenpro.com
Pošta/Mail: Freelance Editor in chief Sabahudin Hadžialić, 
Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili 
Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina   

Powered by Create your own unique website with customizable templates.