|
NA LISTI Od 04.8.2010.g. /
LISTED SINCE August 4th, 2010 among leading European magazines: 
|
All Rights Reserved
Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić, MSc Sarajevo & Bugojno, Bosnia and Herzegovina MI OBJEDINJUJEMO RAZLIČITOSTI... WE ARE UNIFYING DIVERSITIES |
|
Narudžba knjiga / Purchasing of the books / Bücher bestellen
|
|
|
|
|
Mirza Okić, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Rođen 14. 07. 1987. u Sarajevu. Završio V gimnaziju u Sarajevu, Bosna i Hercegovina. U sedamnaestoj godini se počeo baviti poslovima koji zahtjevaju poznavanje scenskog nastupa, timskog rada, rada pred kamerama te rada koji zahtjeva sticanje novih znanja. U sedamnaestoj godini počinje sa radom u poetskom teatru mladih "Juventa", Jasne Diklić, gdje je radio četiri godine i igrao u dvije predstave, "Rasprodaja ideala" i "Raskršće" koje su dobitnice mnogih nagrada i koje su se igrale pred mnogobrojnom publikom, u raznim gradovima i na mnogim festivalima.
Radio je na scenarijima predstava i također napisao song za predstavu "Raskršće". Igrao u predstavi "Želim (u) dom" za koju je također sastavio tekst za pjesmu koja se izvodi u toj predstavi. Od 2005. do 2009. je radio u sklopu NVO gje je obavljao dužnosti PR-a i glavnog zaduženog za sektor kulture i umjetnosti.
Početkom 2008. godine počinje raditi za TVSA kao voditelj-novinar gdje je vodio muzičku emisiju "Pusti muziku" više od godinu dana.
Godine 2010. počeo da objavljuje poeziju na stranici www.bundolo.org, i iste ove godine objavljuje svoju prvu zbirku poezije pod imenom "Kuoleman Rakastaja" za izdavačku kuću "MostArt". Trenutno radi u studentskom teatru sa rediteljem i teatrologom Predragom Mitrovićem. Studirao klasično novinarstvo a sada studira filozofiju.
Radio je na scenarijima predstava i također napisao song za predstavu "Raskršće". Igrao u predstavi "Želim (u) dom" za koju je također sastavio tekst za pjesmu koja se izvodi u toj predstavi. Od 2005. do 2009. je radio u sklopu NVO gje je obavljao dužnosti PR-a i glavnog zaduženog za sektor kulture i umjetnosti.
Početkom 2008. godine počinje raditi za TVSA kao voditelj-novinar gdje je vodio muzičku emisiju "Pusti muziku" više od godinu dana.
Godine 2010. počeo da objavljuje poeziju na stranici www.bundolo.org, i iste ove godine objavljuje svoju prvu zbirku poezije pod imenom "Kuoleman Rakastaja" za izdavačku kuću "MostArt". Trenutno radi u studentskom teatru sa rediteljem i teatrologom Predragom Mitrovićem. Studirao klasično novinarstvo a sada studira filozofiju.
VILLA AMIRA, Street Ante Starčevića 33,
|
LP vinyl sell from
|
|
PRETPOSTAVLJENI
KLASIK POST MODERNE Mirza Okić je pjesnik. Ne bilo kakav već snažan otisak Oklopdžića iz proznog zapisa „CA Blues“ isprepletenog sa mladošću sirove, ali i surove stvarnosti. Njegovo „penetriranje“ u realitet dešavanja nije ništa drugo do obračun sa, na njemu svojstven način, kauzalitetima i u poeziji. O životu da i ne govorimo. Svjesnost je odredište njegovog bitka u poeziji. Pjesme su klasici namjere prikazanih stihova. Kako? Jednostavno! Pjesme imaju poruku. Žestoku. Jaku. Suštinsku. A Kakvu? Razotkrivanje mita razvratnosti unutar jadnog okruženja u kojem obitava. Uvjeren sam da će njegova poezije u deceniji pred nama, zajedno sa poezijom Gorana Vrhunca, također jednog od autora DIOGEN- pro kultura magazina, biti primjerom upozorenja usmjerenom ka buđenju svijesti. Boljitku što stremi. Ali, koga da probude? U učmaloj zemlji i tmurnom gradu kojih više nema. Bar onakvih kakvim želi da bude Mirza. Pjesnik. Riječ urednika Sabahudin Hadžialić 2010. |
ASSUMED
CLASSIC OF POSTMODERNISM Mirza Okić is a poet. Not just any but a strong impression of Oklopdžić's from prose format, "CA Blues" interlaced with the youth of crude, and cruel reality. His "penetration" into the reality of events is nothing else but reckoning with, in his own way, causation within the poetry. About life not even to speak. Awareness is the destination of his battle in poetry. The poems are classics of Intent of displayed verses. How? Easy! The poems have a message. Severe. Strong. Essential. What kind of message? Exposing the myth of perversity within the poor environment in which he resides. I am convinced that his poetry in the decade ahead will be, along with poetry of Goran Vrhunc, also one of the authors of Diogenes-pro Culture magazine, an example of warning that is directed towards awakening of consciousness. Betterment that aims. But, whom to wake up? In apathetic country and gloomy city which does not exist any more. At least those kind Mirza would like to be. A poet. Editor's word Sabahudin Hadzialic 2010. |
DIOGEN pro kultura magazin u saradnji sa MOST ART iz Beograda
DIOGENES POETES
SARAJEVO
Tmurne ulice umornog grada
Tuguju za godinama prošlosti!
Godinama sreće, bogatstva, spokoja.
Tmurne ulice umornog grada
Tuguju za onim što je nekada bilo.
Istrošene zgrade umornog grada
Promatraju užurbane korake ljudi,
Ljudi koji bježe od života
Istrošene zgrade umornog grada
Tuguju za izgubljenim vremenom.
Stolice gradskih kafića čvrste i jake
Podnose težinu besposličara, vječitih ispijača kafe,
Željno iščekujući umjetnika koji će na njima nešto stvoriti.
Stolice gradskih kafića čvrste i jake
Vide poneku iskru u mraku.
Grad grad velik i ponosan
Traži spas u manjini i zadržava suze.
Iščekuje sunce ljeta, osmijehe na licima njegove djece,
Iščekuje i nada se.
Umorni grad velik i ponosan
Sanja procvat i bolje dane.
A ljudi…
MY MISTRISSES
Dođe tiho i probudi sunce u meni
Pokaza mi sve ljepote
I svu čudnovatost bića svoga.
Osmijehom svojim meni osmijeh na lice stavi
I probudi u meni nešto dječije
I osjećaj meni stran.
Usnama svojim dotaknu usne moje
I kao Hermina polako ubi stepskog vuka u meni
I učini da ponovo živim.
Na samu pojavu njenu posjeti me Afrodita
I na trenutak mi se učini
Da mi pripada svim svojim bićem.
I osjetih svu bol Danteova pakla
I podijelih svu težinu hamletova tereta
Kada saznah
Da istinski nije moja.
ODA SMRTI
Smrt želim, smrti se nadam
A zasto i ne bih?
Iz smrti sam došao
I njoj se vraćam
I vrč krvi svoje
I vrč krvi Isusove
Pijem smrti u čast.
Ne bojim je se kao vi !
Vi ograničeni umovi
čija duša i pamet
Ne sežu dalje od kućnog praga
Vašeg uma.
Naprotiv
Ja joj se divim
I širim joj ruke
Pitajući se ko ili šta
Me čeka u njoj.
Zašto biti rob života i ograničavati se
Zakonima, manirima, i pravilima
Kada možemo raditi što nam je volja.
Smrt želite
Smrti se nadajte
Jer u njoj
Možda leži
Sloboda.
KULTURA
Sjedio sam kraj prozora gledao i jeo.
Vidjeo sam dvojicu kako trče noseći
Tašnicu gospođe koja je vrištala.
U sjeni nebodera vidio sam dvojicu
Koji se spremaju da polete.
Na ulici vidjeh grupicu dječaka spremnih
Da kao revolveraši potegnu noževe
Radi par kovanica.
Rekoh majci “dođi i pogledaj ovo”
A ona mi samo reče
“Nije kulturno pričati punih usta”
STUDENTSKI DANI SARAJEVSKI
Ustanem u rano jutro umijem se
I pristavim vodu za kafu.
Operem zube napravim sebi sendvič
I zalijem kafu.
Pojedem sendvič uzmem džezvu
I naspem kafu.
Nađem indeks stavim ga u zadnji džep
I krenem na faks.
Dođem na faks i siđem u kafeteriju
Da sa kolegama popijem kafu.
Zavalim se u stolicu
I naručim kafu.
Dogovaram se sa kolegama gdje ćemo poslije sjesti
I dobijem kafu.
Dogovorim se da ćemo u ćumez
I popijem kafu.
Ustanem iza stola protegnem se
I krenem na prvi dio predavanja.
Poslije prvog dijela predavanja potpišem se
I krenem kod Mine na Bosansku kafu.
Dođem kod Mine ispozdravljam se
I naručim Bosansku kafu.
Zapalim cigaretu, opletem po dosjetkama
I čekam Bosansku kafu.
Protabirim po novinama malo se nasmijem
I dobijem Bosansku kafu.
Dok jaran priča svoju socijalu ja pušim cigaru
I srčem prvi fildžan bosanske kafe.
Pričam o tome kako mi je teško na fakultetu
I srčem drugi fildžan bosanske kafe.
Pogledam na sat vidim već je pola četiri
Vrijeme da se krene na fakultet da se provjeri mail.
Dođem na fakultet provjerim mail
I krenem do Paba na kafu.
Odem do Paba
i naručim kafu.
Razgledam okolinu
I primijetim da sam dobio kafu.
Pričam jaranu kako je teško naći posao i vrijeme za učenje
od predavanja
I popijem kafu.
Vidim osam je vrijeme da se kući krene
Treba izaći večeras.
Prođe tako godina
I ja redovno pijem kafu
Otvorim indeks pogledam u njega
I uhvatim se za glavu.
Nema više od tri ocjene.
uhvatim se za glavu
Nemam para da platim kafu.
Nazovem jarana da dođe
i plati mi kafu.
Sanjam sebe za deset godina kako sjedim u dronjcima
I čekam da mi neko plati kafu.
Naiđe u Armanijevom odijelu kolega sa faksa koji je inače iz
Kalesije
I pita gdje si bio šta si radio
A ja kažem ponosno
pušio
I pio kafu.
BUGARKINJA
Dodirnuo sam joj oči pogledom,
i uživao u pogledu njenom,
dok mi je markerom stavljala zarez
na ruku života.
Sve to prije nego sam ušao
na životne daske
ograđene od nje četvrtim zidom
kog je ona vremenom
srušila.
Uživao sam gledajući je
kako graciozno
igra slobodu, kako živi
u svijetu
o kome ja samo maštati mogu.
Pratio i živio pokret njen svaki,
htio da budem dio njen.
Volio sam i veličao svaki dio njenog tjela
i divio mu se.
čak i stopalima čiji nisam ljubitelj.
Razbila je četvrti zid donoseći mi
pune šake brašna
i u svakom zrnu njegovom onoliko ljubavi
koliko u njemu čestica ima.
Uradila je to pred svima
i na tren me uvukla u svijet svoj dajući mi priliku
da joj uzvratim i uzvratio sam.
Rukama punim brašna prešao sam preko lica njenog
osjetio i čuo cvijeće, drveće i cvrkut,
Nesvjestan ostalih lica koja su zavido gledala.
Osjetio sam je postali smo jedno
svejedno mi je bilo što nas očima sjeku
počele su emocije poput
rijeke poslije snijega da teku
i onda zbog gluposti moje ona postade Euridika
a ja nesigurni nepovjerljivi
Orfej.
PLAVA VUČICA
U početku bijaše iznenađenje,
priviđenje koje sam smatrao lošim
pođe da me uvjerava u suprotno.
Nije bila glupa,
zadrta
a ni egocentrična,
simpatična bješe ona
draga
kao sa trona čistoće da je sišla.
Nije prišla mome biću brzo
nego oprezno polako,
kao svako oprezno biće
kao kada sviće
kao usamljena vučica
koja dugo vreba,
umara lovinu
i grize samo kada treba,
A ja poput zeca koji se pretvara
u bijesnog stepskog vuka.
Njena ruka je bila dovoljna
da zategne žice na
gitari emocija.
Nije bilo mojih promocija maskiranog
mene.
Za veliko čudo
nije ništa ostalo od Mirze
i njegove bezosjećajnosti
jake kao stijene.
Breme je to.
Kako sam samo buktao
huktao kao voz pred propast.
Strast je rasla
pasla je sve njeno i grizla
emocije u meni.
Imao sam strast
i privlačnost prema njoj
ali zastoj i strah
da ne izgubim iluziju
nju kao ono što za mene ona jeste
prijateljstvo, posjete i konstruktivne
razgovore česte.
Strah pred krah
je ustvari bio zatišje pred buru.
Tu curu sam cijelu noć gledao nesvjesno
slomljen od požude je pred
svitanje češkio po kosi i vratu
u satu svakom provedenom
posmatrajući je
uživao.
Punio baterije
samo da izdržim
da zadržim vodu iz prepunjene brane
nadajući se da će srce
da stane
i ćorava posla se mani
i da prestane da se kani,
ali nesvjesne sesije ljubavi
i energije
su govorile suprotno
osjećao sam se ispunjeno
a opet tako samotno
što nije bilo mi strano.
Znala je da je češkim
i nije joj iz ušiju bilo dima,
nije me poredila sa frikovima
perverznjacima
tako da kažem “anam njima”.
Osjeka i plima su se smjenjivale
konstantno u meni.
Govorio sam sebi masku i plašt
neprobojni odjeni,
sačuvaj iluziju
ostavi mi barem nadu
ali nisam se poslušao
jer sam znao da nazovi mi
prijatelji i mnogi drugi
žele da je ukradu.
Smradu jedan sebični,
govorio sam sebi,
ne ostavljaj kruh svakidašnji
da buđa
nego ili ga daj drugom
ili ga jedi.
Budi bogat ili nauči da uživaš u bijedi.
Energija sesije pozitivnog trojstva
je davala mnogo
a govorila malo.
Ni Jesenjin, ni Prever ni Šerba
ni jedan od njih
a posebno ne ja
ne mogu ni u hiljadu stihova
opisati
koliko mi je tada bilo dobro
i koliko mi je do nje stalo.
SNIJEG
Pada snijeg
nikada prije to nisam doživio ovako
valjda mi prije nije bilo toliko teško
pa sam ga uzimao olako
kažu da je bijel
možda i jeste
možda je i meni nekada bio
sada je siv
čini mi se da je oduvijek takav
boli se smjenjuju
fizička nadjačava psihičku
i obrnuto
to se ustvari sudaraju
moji ciljevi i potrebe
život jeste pozornica
Bog je režiser koji odlučuje
koliko će ko jadno da živi
on određuje zadatak i funkciju
a ja
ja mijenjam maske i uloge
ne bili bar za
tren sam sebi
postao režiser
zar ima gore kletve
od one koja
kaže da ti budeš
ti
do kraja svog života
da ostaneš vitez
koji jaše samo na onome što oduvijek
ti je između nogu
bez sjajnog oklopa
bez mača
nema, nema ništa, nikoga
i nigdje
što bi mogao iskoristiti
ko bi mogao postati
gdje bi se mogao
skriti
samo ti
meso živo
na koje svaka stuha
može da pospe so
ili alkohol
svi mogu da te povrijede
i odu
a to možeš samo da ostaneš
posjedujući bol.
ono što ti je oduvijek
između nogu
budi neko drugi, mijenjaj maske, ali nikada
nemoj biti ti, samo ti niti jedna od maski.
ONA ZNA
Počeh da se umotavam u baršunasti
oblak ljubavi stvoren za mene
halapljivo se uvlačim
u mehki pokrivač emocija
koji odaje sve znake
sreće
oblak ljubavi ima vatrenu kosu
kosu boje koju oblaci imaju kad
krv je prolivena
oštrih vrhova koji strast
svoju pokušavaju da skriju
ali vatra je to koju voda ne gasi
oštri vrhovi pokušavaju da skriju oči ljubavi
prodorne oči koje sasjeku grudi
Kupidovim stijelama
ali, nespretnom oku, neprimijetno
jer emocije pokušavaju skriti
emocije srca povrijeđenog
od strane glupih i zavidnih
od strane slijepih
od strane očiju koje vide samo
ono što “normalni” vide
što vide oni koji u čovjeku ostaviše
samo nagone životinja
od kojih postadoše
imaju te oči njene pravo
teški su udarci koji
“normalni” zadaju
udarci koje zadaje neuka stoka
što ko zvijer krvi žedna
jer stoka vidi samo ono što je van
i ono što želi
lijena je i zadrta da bi uronila
u gustu travu što
magiju u vlatima svojim
nosi i talasajući
se dinamiku joj mijenja
usne ljubavi mehke su i nježne
umotaju me u plašt
koji daje meni moć da
sigurnim se i
nedodirljivim osjećam
piće koje nude je kao eliksir
života
osvježavajući kao prve kapi vode
nakon prelaska suhe pustinje
vrat plašljiv kao zec
izmiče dodirima
izmiče jer osjetljiv je i nježan
kao kap koju jedan
pogrešan dodir
može raspršit da nikada
više ista ne bude
vrat ljubavi svira
nježnu melodiju
koju i šum zlobe
pokvariti može, u nepovrat i mrklu noć odnijeti
svaka kap krvi ždrijepčeve
nosi boju njenu i ime joj
ruke koje nježnost su gubiti počele
gubiti jer grube postaju
od štita koji prave
koji prave da bi zaštitile se
mnogo više govore mi one
mnogo više nego rekoh
nego ću ikada moći reći
ljubav se u fetus skuplja
da sigurnost bi imala
i da sakrije lovinu
trulih zvijeri, ubleha, koje kao sablasti
prepadaju i uništavaju sve lijepo
da bi komad mesa pod šapom osjetili
i kandže u njega zarili
ljubav sa razlogom ljepotu
svoju skriva
ljepotu u koju, zbog njih, više istinski
i ne vjeruju
oklop ona navlači
oklop neprobojni
oči zvjerske ne vide ono što i ja
one vide ono što naslovnice magazina nude
one vide sve
samo nju ne
i masku je lažnu ljubav počela
skoro prirodno da nosi
osje}aj neki čudan poče da obuzima me
zadnjih sati
sati u kojima sekunde postaju minute
minute sati
sati decenije
osje}aj da baršun odvija se polako
ili da odvit će se
jeza me i nemoć od toga hvata
da li što halapljivo se počeh
umotavati u oblak taj krhki
lelujavi
što me kao kišu rasuti na sve
strane može
da li zato što vidjeh sve ono
što pokušah opisati nespretno
ne znam ja, ona zna
i u satima ovim kasnim
dugim
sebi pitanje postavljam
na koje odgovor nemam
da li
će odmotati se
i baciti me
oblak baršunasti
da li će
ne znam ja
ona zna
RITUAL
Ja sam Dionis uživanja u boli
Ja sam Dionis
kao Bakhe penetriram
u tijelo
Navodim na djela nesvjesna
krv ovdašnjih zvijeri }e
da lije niz lica
proročica mojih
iz rituala će novi svijet postati
ono što se traži nije puko općenje
traže se emocije dobra
ljubav
energija
iz koje će izroniti vizija
uvijena u majčinu posteljicu
iz posteljice ćemo
odgojiti natčovjeka koji šaman od oca
veći postat će
viziju proširiti
bit će Dedal
a nama je da ne budemo Ikari
na nama je da izgradimo krila jača
i kada suncu se približavali budemo
neuka stoka će
sebi glave kidati
crijeva čupati
od zavisti
ali ni tada
neće se potruditi
da vide
da osjete
radije umrijet će u neznanju
ja Dionis
ja Bakhe
dat ću vam ritam
rituala
dat ću vam dušu
razdijeliti tijelo
preći prag realnosti
pokloniti život
svakome ko ga treba
samo pokušajte razumijeti
mene, emociju,
viziju
stanje višega
moja muza tron rituala
nekada samnom
zaposjest će
nekad spremna bit će
za uma proširenje
do tada samo neka voli
i nadahnjuje me
ne želim da me
voli jednom
mrzi dva puta
laži ili prevara
mogu viziju pomutiti
samo
istina uvijek bit će
ona koja sapira voda
topla ili hladna
tugu i nesreću koju nanese mi
nanijet će i svima
koji istinu i trans
samnom dijele
ili će dijeliti
razumimo elemente
razumijet ćemo sve
ritam moga srca
života moga
bit će ritam igre
koju povesti nastojim
vatre iskre koje plamteći
lete u noć će ...
uzdasi i izdasi koji će pjesme
života biti će ...
znoj koji travom će putovati će
energija biti koju svijetu
podarit ćemo
pođite na putovanje
na potragu za
natčovjekom
ako očekivanja svoja
ne ispunim
rastrgnite me i
na stijene
svih strana svijet
servirajte
da bar lešinari
koristi od tijela
mog imaju
ako od duha ne mogu.
Tmurne ulice umornog grada
Tuguju za godinama prošlosti!
Godinama sreće, bogatstva, spokoja.
Tmurne ulice umornog grada
Tuguju za onim što je nekada bilo.
Istrošene zgrade umornog grada
Promatraju užurbane korake ljudi,
Ljudi koji bježe od života
Istrošene zgrade umornog grada
Tuguju za izgubljenim vremenom.
Stolice gradskih kafića čvrste i jake
Podnose težinu besposličara, vječitih ispijača kafe,
Željno iščekujući umjetnika koji će na njima nešto stvoriti.
Stolice gradskih kafića čvrste i jake
Vide poneku iskru u mraku.
Grad grad velik i ponosan
Traži spas u manjini i zadržava suze.
Iščekuje sunce ljeta, osmijehe na licima njegove djece,
Iščekuje i nada se.
Umorni grad velik i ponosan
Sanja procvat i bolje dane.
A ljudi…
MY MISTRISSES
Dođe tiho i probudi sunce u meni
Pokaza mi sve ljepote
I svu čudnovatost bića svoga.
Osmijehom svojim meni osmijeh na lice stavi
I probudi u meni nešto dječije
I osjećaj meni stran.
Usnama svojim dotaknu usne moje
I kao Hermina polako ubi stepskog vuka u meni
I učini da ponovo živim.
Na samu pojavu njenu posjeti me Afrodita
I na trenutak mi se učini
Da mi pripada svim svojim bićem.
I osjetih svu bol Danteova pakla
I podijelih svu težinu hamletova tereta
Kada saznah
Da istinski nije moja.
ODA SMRTI
Smrt želim, smrti se nadam
A zasto i ne bih?
Iz smrti sam došao
I njoj se vraćam
I vrč krvi svoje
I vrč krvi Isusove
Pijem smrti u čast.
Ne bojim je se kao vi !
Vi ograničeni umovi
čija duša i pamet
Ne sežu dalje od kućnog praga
Vašeg uma.
Naprotiv
Ja joj se divim
I širim joj ruke
Pitajući se ko ili šta
Me čeka u njoj.
Zašto biti rob života i ograničavati se
Zakonima, manirima, i pravilima
Kada možemo raditi što nam je volja.
Smrt želite
Smrti se nadajte
Jer u njoj
Možda leži
Sloboda.
KULTURA
Sjedio sam kraj prozora gledao i jeo.
Vidjeo sam dvojicu kako trče noseći
Tašnicu gospođe koja je vrištala.
U sjeni nebodera vidio sam dvojicu
Koji se spremaju da polete.
Na ulici vidjeh grupicu dječaka spremnih
Da kao revolveraši potegnu noževe
Radi par kovanica.
Rekoh majci “dođi i pogledaj ovo”
A ona mi samo reče
“Nije kulturno pričati punih usta”
STUDENTSKI DANI SARAJEVSKI
Ustanem u rano jutro umijem se
I pristavim vodu za kafu.
Operem zube napravim sebi sendvič
I zalijem kafu.
Pojedem sendvič uzmem džezvu
I naspem kafu.
Nađem indeks stavim ga u zadnji džep
I krenem na faks.
Dođem na faks i siđem u kafeteriju
Da sa kolegama popijem kafu.
Zavalim se u stolicu
I naručim kafu.
Dogovaram se sa kolegama gdje ćemo poslije sjesti
I dobijem kafu.
Dogovorim se da ćemo u ćumez
I popijem kafu.
Ustanem iza stola protegnem se
I krenem na prvi dio predavanja.
Poslije prvog dijela predavanja potpišem se
I krenem kod Mine na Bosansku kafu.
Dođem kod Mine ispozdravljam se
I naručim Bosansku kafu.
Zapalim cigaretu, opletem po dosjetkama
I čekam Bosansku kafu.
Protabirim po novinama malo se nasmijem
I dobijem Bosansku kafu.
Dok jaran priča svoju socijalu ja pušim cigaru
I srčem prvi fildžan bosanske kafe.
Pričam o tome kako mi je teško na fakultetu
I srčem drugi fildžan bosanske kafe.
Pogledam na sat vidim već je pola četiri
Vrijeme da se krene na fakultet da se provjeri mail.
Dođem na fakultet provjerim mail
I krenem do Paba na kafu.
Odem do Paba
i naručim kafu.
Razgledam okolinu
I primijetim da sam dobio kafu.
Pričam jaranu kako je teško naći posao i vrijeme za učenje
od predavanja
I popijem kafu.
Vidim osam je vrijeme da se kući krene
Treba izaći večeras.
Prođe tako godina
I ja redovno pijem kafu
Otvorim indeks pogledam u njega
I uhvatim se za glavu.
Nema više od tri ocjene.
uhvatim se za glavu
Nemam para da platim kafu.
Nazovem jarana da dođe
i plati mi kafu.
Sanjam sebe za deset godina kako sjedim u dronjcima
I čekam da mi neko plati kafu.
Naiđe u Armanijevom odijelu kolega sa faksa koji je inače iz
Kalesije
I pita gdje si bio šta si radio
A ja kažem ponosno
pušio
I pio kafu.
BUGARKINJA
Dodirnuo sam joj oči pogledom,
i uživao u pogledu njenom,
dok mi je markerom stavljala zarez
na ruku života.
Sve to prije nego sam ušao
na životne daske
ograđene od nje četvrtim zidom
kog je ona vremenom
srušila.
Uživao sam gledajući je
kako graciozno
igra slobodu, kako živi
u svijetu
o kome ja samo maštati mogu.
Pratio i živio pokret njen svaki,
htio da budem dio njen.
Volio sam i veličao svaki dio njenog tjela
i divio mu se.
čak i stopalima čiji nisam ljubitelj.
Razbila je četvrti zid donoseći mi
pune šake brašna
i u svakom zrnu njegovom onoliko ljubavi
koliko u njemu čestica ima.
Uradila je to pred svima
i na tren me uvukla u svijet svoj dajući mi priliku
da joj uzvratim i uzvratio sam.
Rukama punim brašna prešao sam preko lica njenog
osjetio i čuo cvijeće, drveće i cvrkut,
Nesvjestan ostalih lica koja su zavido gledala.
Osjetio sam je postali smo jedno
svejedno mi je bilo što nas očima sjeku
počele su emocije poput
rijeke poslije snijega da teku
i onda zbog gluposti moje ona postade Euridika
a ja nesigurni nepovjerljivi
Orfej.
PLAVA VUČICA
U početku bijaše iznenađenje,
priviđenje koje sam smatrao lošim
pođe da me uvjerava u suprotno.
Nije bila glupa,
zadrta
a ni egocentrična,
simpatična bješe ona
draga
kao sa trona čistoće da je sišla.
Nije prišla mome biću brzo
nego oprezno polako,
kao svako oprezno biće
kao kada sviće
kao usamljena vučica
koja dugo vreba,
umara lovinu
i grize samo kada treba,
A ja poput zeca koji se pretvara
u bijesnog stepskog vuka.
Njena ruka je bila dovoljna
da zategne žice na
gitari emocija.
Nije bilo mojih promocija maskiranog
mene.
Za veliko čudo
nije ništa ostalo od Mirze
i njegove bezosjećajnosti
jake kao stijene.
Breme je to.
Kako sam samo buktao
huktao kao voz pred propast.
Strast je rasla
pasla je sve njeno i grizla
emocije u meni.
Imao sam strast
i privlačnost prema njoj
ali zastoj i strah
da ne izgubim iluziju
nju kao ono što za mene ona jeste
prijateljstvo, posjete i konstruktivne
razgovore česte.
Strah pred krah
je ustvari bio zatišje pred buru.
Tu curu sam cijelu noć gledao nesvjesno
slomljen od požude je pred
svitanje češkio po kosi i vratu
u satu svakom provedenom
posmatrajući je
uživao.
Punio baterije
samo da izdržim
da zadržim vodu iz prepunjene brane
nadajući se da će srce
da stane
i ćorava posla se mani
i da prestane da se kani,
ali nesvjesne sesije ljubavi
i energije
su govorile suprotno
osjećao sam se ispunjeno
a opet tako samotno
što nije bilo mi strano.
Znala je da je češkim
i nije joj iz ušiju bilo dima,
nije me poredila sa frikovima
perverznjacima
tako da kažem “anam njima”.
Osjeka i plima su se smjenjivale
konstantno u meni.
Govorio sam sebi masku i plašt
neprobojni odjeni,
sačuvaj iluziju
ostavi mi barem nadu
ali nisam se poslušao
jer sam znao da nazovi mi
prijatelji i mnogi drugi
žele da je ukradu.
Smradu jedan sebični,
govorio sam sebi,
ne ostavljaj kruh svakidašnji
da buđa
nego ili ga daj drugom
ili ga jedi.
Budi bogat ili nauči da uživaš u bijedi.
Energija sesije pozitivnog trojstva
je davala mnogo
a govorila malo.
Ni Jesenjin, ni Prever ni Šerba
ni jedan od njih
a posebno ne ja
ne mogu ni u hiljadu stihova
opisati
koliko mi je tada bilo dobro
i koliko mi je do nje stalo.
SNIJEG
Pada snijeg
nikada prije to nisam doživio ovako
valjda mi prije nije bilo toliko teško
pa sam ga uzimao olako
kažu da je bijel
možda i jeste
možda je i meni nekada bio
sada je siv
čini mi se da je oduvijek takav
boli se smjenjuju
fizička nadjačava psihičku
i obrnuto
to se ustvari sudaraju
moji ciljevi i potrebe
život jeste pozornica
Bog je režiser koji odlučuje
koliko će ko jadno da živi
on određuje zadatak i funkciju
a ja
ja mijenjam maske i uloge
ne bili bar za
tren sam sebi
postao režiser
zar ima gore kletve
od one koja
kaže da ti budeš
ti
do kraja svog života
da ostaneš vitez
koji jaše samo na onome što oduvijek
ti je između nogu
bez sjajnog oklopa
bez mača
nema, nema ništa, nikoga
i nigdje
što bi mogao iskoristiti
ko bi mogao postati
gdje bi se mogao
skriti
samo ti
meso živo
na koje svaka stuha
može da pospe so
ili alkohol
svi mogu da te povrijede
i odu
a to možeš samo da ostaneš
posjedujući bol.
ono što ti je oduvijek
između nogu
budi neko drugi, mijenjaj maske, ali nikada
nemoj biti ti, samo ti niti jedna od maski.
ONA ZNA
Počeh da se umotavam u baršunasti
oblak ljubavi stvoren za mene
halapljivo se uvlačim
u mehki pokrivač emocija
koji odaje sve znake
sreće
oblak ljubavi ima vatrenu kosu
kosu boje koju oblaci imaju kad
krv je prolivena
oštrih vrhova koji strast
svoju pokušavaju da skriju
ali vatra je to koju voda ne gasi
oštri vrhovi pokušavaju da skriju oči ljubavi
prodorne oči koje sasjeku grudi
Kupidovim stijelama
ali, nespretnom oku, neprimijetno
jer emocije pokušavaju skriti
emocije srca povrijeđenog
od strane glupih i zavidnih
od strane slijepih
od strane očiju koje vide samo
ono što “normalni” vide
što vide oni koji u čovjeku ostaviše
samo nagone životinja
od kojih postadoše
imaju te oči njene pravo
teški su udarci koji
“normalni” zadaju
udarci koje zadaje neuka stoka
što ko zvijer krvi žedna
jer stoka vidi samo ono što je van
i ono što želi
lijena je i zadrta da bi uronila
u gustu travu što
magiju u vlatima svojim
nosi i talasajući
se dinamiku joj mijenja
usne ljubavi mehke su i nježne
umotaju me u plašt
koji daje meni moć da
sigurnim se i
nedodirljivim osjećam
piće koje nude je kao eliksir
života
osvježavajući kao prve kapi vode
nakon prelaska suhe pustinje
vrat plašljiv kao zec
izmiče dodirima
izmiče jer osjetljiv je i nježan
kao kap koju jedan
pogrešan dodir
može raspršit da nikada
više ista ne bude
vrat ljubavi svira
nježnu melodiju
koju i šum zlobe
pokvariti može, u nepovrat i mrklu noć odnijeti
svaka kap krvi ždrijepčeve
nosi boju njenu i ime joj
ruke koje nježnost su gubiti počele
gubiti jer grube postaju
od štita koji prave
koji prave da bi zaštitile se
mnogo više govore mi one
mnogo više nego rekoh
nego ću ikada moći reći
ljubav se u fetus skuplja
da sigurnost bi imala
i da sakrije lovinu
trulih zvijeri, ubleha, koje kao sablasti
prepadaju i uništavaju sve lijepo
da bi komad mesa pod šapom osjetili
i kandže u njega zarili
ljubav sa razlogom ljepotu
svoju skriva
ljepotu u koju, zbog njih, više istinski
i ne vjeruju
oklop ona navlači
oklop neprobojni
oči zvjerske ne vide ono što i ja
one vide ono što naslovnice magazina nude
one vide sve
samo nju ne
i masku je lažnu ljubav počela
skoro prirodno da nosi
osje}aj neki čudan poče da obuzima me
zadnjih sati
sati u kojima sekunde postaju minute
minute sati
sati decenije
osje}aj da baršun odvija se polako
ili da odvit će se
jeza me i nemoć od toga hvata
da li što halapljivo se počeh
umotavati u oblak taj krhki
lelujavi
što me kao kišu rasuti na sve
strane može
da li zato što vidjeh sve ono
što pokušah opisati nespretno
ne znam ja, ona zna
i u satima ovim kasnim
dugim
sebi pitanje postavljam
na koje odgovor nemam
da li
će odmotati se
i baciti me
oblak baršunasti
da li će
ne znam ja
ona zna
RITUAL
Ja sam Dionis uživanja u boli
Ja sam Dionis
kao Bakhe penetriram
u tijelo
Navodim na djela nesvjesna
krv ovdašnjih zvijeri }e
da lije niz lica
proročica mojih
iz rituala će novi svijet postati
ono što se traži nije puko općenje
traže se emocije dobra
ljubav
energija
iz koje će izroniti vizija
uvijena u majčinu posteljicu
iz posteljice ćemo
odgojiti natčovjeka koji šaman od oca
veći postat će
viziju proširiti
bit će Dedal
a nama je da ne budemo Ikari
na nama je da izgradimo krila jača
i kada suncu se približavali budemo
neuka stoka će
sebi glave kidati
crijeva čupati
od zavisti
ali ni tada
neće se potruditi
da vide
da osjete
radije umrijet će u neznanju
ja Dionis
ja Bakhe
dat ću vam ritam
rituala
dat ću vam dušu
razdijeliti tijelo
preći prag realnosti
pokloniti život
svakome ko ga treba
samo pokušajte razumijeti
mene, emociju,
viziju
stanje višega
moja muza tron rituala
nekada samnom
zaposjest će
nekad spremna bit će
za uma proširenje
do tada samo neka voli
i nadahnjuje me
ne želim da me
voli jednom
mrzi dva puta
laži ili prevara
mogu viziju pomutiti
samo
istina uvijek bit će
ona koja sapira voda
topla ili hladna
tugu i nesreću koju nanese mi
nanijet će i svima
koji istinu i trans
samnom dijele
ili će dijeliti
razumimo elemente
razumijet ćemo sve
ritam moga srca
života moga
bit će ritam igre
koju povesti nastojim
vatre iskre koje plamteći
lete u noć će ...
uzdasi i izdasi koji će pjesme
života biti će ...
znoj koji travom će putovati će
energija biti koju svijetu
podarit ćemo
pođite na putovanje
na potragu za
natčovjekom
ako očekivanja svoja
ne ispunim
rastrgnite me i
na stijene
svih strana svijet
servirajte
da bar lešinari
koristi od tijela
mog imaju
ako od duha ne mogu.
.
Copyright © 2014 DIOGEN pro cultura magazine & Sabahudin Hadžialić
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić
WWW: http://sabihadzi.weebly.com
Contact Editorial board E-mail: [email protected];
Narudžbe/Order: [email protected]
Pošta/Mail: Freelance Editor in chief Sabahudin Hadžialić,
Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili
Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić
WWW: http://sabihadzi.weebly.com
Contact Editorial board E-mail: [email protected];
Narudžbe/Order: [email protected]
Pošta/Mail: Freelance Editor in chief Sabahudin Hadžialić,
Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili
Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina
