|
NA LISTI Od 04.8.2010.g. /
LISTED SINCE August 4th, 2010 among leading European magazines: 
|
All Rights Reserved
Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić, MSc Sarajevo & Bugojno, Bosnia and Herzegovina MI OBJEDINJUJEMO RAZLIČITOSTI... WE ARE UNIFYING DIVERSITIES |
|
|
|
|
Marko Lj. Ružičić, Wädenswil, Švicarska
Rođen 7.4.1954. godine u Gnionici, SO Odžak, danas SO Vukosavlje, Repubilika Srpska, Bosna i Hercegovina. Objavio šest knjiga pjesama, dvije monografije, jedan roman i srpske zdravice:
1999. „Selo moje moj đerdane“, pjesme.
2000. „Zemlja snova“ - pjesme za djecu.
2003. „Sve moje ljubavi“, pjesme.
2002. „Jelenas Geschichte“, koautor je sa Wolframom Frankom.
2006. „Svuda pođi Gnionici dođi“, pjesme rodnom selu.
2007. „Vjeruju“, duhovne pjesme.
2009. „Rajko Banović Učo“ monografija.
2009. „POKLON/DIE GABE“, pjesme na srpskom i njemačkom jeziku, CALVEN VERLAG Chur, Švajcarska.
2010. „KROZ PAKAO DO RAJA“, roman.
2011. „SRPSKE ZDRAVICE“, SKC Modriča.
2012. „GNIONICA KROZ VIJEKOVE“, monografija, SKC Modriča.
Objavljivao je u zbornicima:
,,Rudnička vrela“, Gornji Milanovac. 2004.
„Poetska pletenica“, Inđija, 2005.
„Noć boema“, Inđija, 2005., 2006., 2007., 2008., 2009., 2010., 2011. i 2012. godine.
„Garavi sokak“, Inđija, 2005., 2006., 2007., 2008., 2009., 2010., 2011. I 2012. godine.
„Poj duše“, duhovne pjesme, Svetigora,2005.,
„Poetska svitanja“, (zbornik) D.o.o.“ZNANJE“ Bijeljina, 2010.
„Zavještanja, 2005“., 2006., 2007., 2008., 2009., 2010., 2011. i 2012. godine u izdanju Udruženje srpskih pisaca u Švajcarskoj.
„PRVIPUT“, POEZIJASCG, Kruševac, 2008.,
„Ljubavni rece PAT, Poezijascg, KRUŠEVAC, 2010. g.
,,Između dva sveta“, - Branku Miljkoviću, Niš, 2005.
„Autorski krug”, Schweiz 2006.
,,Sazvežđe 5“ , „SKOR“, Beograd, 2006., 2007. g. Savez književnika u otadžbini i rasejanju,.
,,Savremenici u rasejanju“, Inđija, 2006.
„Književni Klub Sedmica 06/07“, 2006., Frankfurt na Majni.
„Sejači pesama u balkanskom parku“, Savez književnika Srbije, 2007. g.
„Vidovdanske besjede“ 2009. Vučijak, Prnjavor.
„Od Kosova do današnjih dana" 2010. Vučijak, Prnjavor.
„Vidovdanski susreti 2011“, Vučijak, Prnjavor.
„Vidovdanski susreti 2012“, Vučijak, Prnjavor.
„Između dva sna“, Udruženje književnika „Branko Miljić“ – Niš, 2009.
„Savremeni pisci u anegdotama 2“, Cvijeta Jurušević Beograd.
Sveti Vladimir Jovan, Rumlija. Crna Gora, 2011.g.
„Vršačka pesnička susretanja“, Udruženje Vršački književni klub, 2012.
,,Između dva sveta“, - Branku Miljkoviću, Niš, 2012.
Član je:
- Udruženja srpskih pisaca u Švajcarskoj,
- Udruženja književnika u otadžbini i rasejanju, „SKOR“, u Beogradu.
- Udruženja književnika, sekcija za Republiku Srpsku, Beograd.
- Humanitarnog udruženja „KLUB TRI“ Užice, Srbija.
- Udruženja književnika Srbije „UKS“ Beograd.
- Udruženja književnika Miroslav Mika Antić Inđija,
- Udruženja književnika „Savovanje“ Šamac, Republika Srpska.
- Udruženje pjesnika „POETA“, Beograd.
1999. „Selo moje moj đerdane“, pjesme.
2000. „Zemlja snova“ - pjesme za djecu.
2003. „Sve moje ljubavi“, pjesme.
2002. „Jelenas Geschichte“, koautor je sa Wolframom Frankom.
2006. „Svuda pođi Gnionici dođi“, pjesme rodnom selu.
2007. „Vjeruju“, duhovne pjesme.
2009. „Rajko Banović Učo“ monografija.
2009. „POKLON/DIE GABE“, pjesme na srpskom i njemačkom jeziku, CALVEN VERLAG Chur, Švajcarska.
2010. „KROZ PAKAO DO RAJA“, roman.
2011. „SRPSKE ZDRAVICE“, SKC Modriča.
2012. „GNIONICA KROZ VIJEKOVE“, monografija, SKC Modriča.
Objavljivao je u zbornicima:
,,Rudnička vrela“, Gornji Milanovac. 2004.
„Poetska pletenica“, Inđija, 2005.
„Noć boema“, Inđija, 2005., 2006., 2007., 2008., 2009., 2010., 2011. i 2012. godine.
„Garavi sokak“, Inđija, 2005., 2006., 2007., 2008., 2009., 2010., 2011. I 2012. godine.
„Poj duše“, duhovne pjesme, Svetigora,2005.,
„Poetska svitanja“, (zbornik) D.o.o.“ZNANJE“ Bijeljina, 2010.
„Zavještanja, 2005“., 2006., 2007., 2008., 2009., 2010., 2011. i 2012. godine u izdanju Udruženje srpskih pisaca u Švajcarskoj.
„PRVIPUT“, POEZIJASCG, Kruševac, 2008.,
„Ljubavni rece PAT, Poezijascg, KRUŠEVAC, 2010. g.
,,Između dva sveta“, - Branku Miljkoviću, Niš, 2005.
„Autorski krug”, Schweiz 2006.
,,Sazvežđe 5“ , „SKOR“, Beograd, 2006., 2007. g. Savez književnika u otadžbini i rasejanju,.
,,Savremenici u rasejanju“, Inđija, 2006.
„Književni Klub Sedmica 06/07“, 2006., Frankfurt na Majni.
„Sejači pesama u balkanskom parku“, Savez književnika Srbije, 2007. g.
„Vidovdanske besjede“ 2009. Vučijak, Prnjavor.
„Od Kosova do današnjih dana" 2010. Vučijak, Prnjavor.
„Vidovdanski susreti 2011“, Vučijak, Prnjavor.
„Vidovdanski susreti 2012“, Vučijak, Prnjavor.
„Između dva sna“, Udruženje književnika „Branko Miljić“ – Niš, 2009.
„Savremeni pisci u anegdotama 2“, Cvijeta Jurušević Beograd.
Sveti Vladimir Jovan, Rumlija. Crna Gora, 2011.g.
„Vršačka pesnička susretanja“, Udruženje Vršački književni klub, 2012.
,,Između dva sveta“, - Branku Miljkoviću, Niš, 2012.
Član je:
- Udruženja srpskih pisaca u Švajcarskoj,
- Udruženja književnika u otadžbini i rasejanju, „SKOR“, u Beogradu.
- Udruženja književnika, sekcija za Republiku Srpsku, Beograd.
- Humanitarnog udruženja „KLUB TRI“ Užice, Srbija.
- Udruženja književnika Srbije „UKS“ Beograd.
- Udruženja književnika Miroslav Mika Antić Inđija,
- Udruženja književnika „Savovanje“ Šamac, Republika Srpska.
- Udruženje pjesnika „POETA“, Beograd.
VILLA AMIRA, Street Ante Starčevića 33,
|
LP vinyl sell from
|
|
Etno refleksivnost
Ne opterečujući druge koliko sebe, Marko Lj. Ružičić vapajem stremi ka sjećanju za domovinom /otadžbinom koja je nestala u mraku evolucija, revolucija, tranzicija, migracija...Za ljudima koji je optočiše. No, opterećenje i jeste u opravdanju da, živeći fizički tako daleko, a opet spiritualno tako blizu, on pokušava opravdanje pronaći u stihovima. Poetskoj priči. O sebi, prostoru i vremenu. Nije se rodio taj koji bi mogao svima udovoljiti, mada je Isa (Isus) to pokušao, a svi itekako dobro znamo kako je završio njegov ovozemaljski život. Zbog toga Marko nema namjeru hoditi putevima sličnim. Osim samo označavati ih. On označava, naglašava, moli, ali i voli. Kako bi opstao. Ili bar pokušao. Unutar etno refleksivnosti. Riječ urednika Sabahudin Hadžialić 30.11.2012. |
Ethnic reflectivity
Not overburdening others as much himself, Marko Lj. Ružičić caterwaul aspires towards memories for the homeland which has vanished in the dark of evolutions, revolutions, transitions, migrations... For the people who decanted it. However, burden is within the justification that, living physically so far away, yet spiritually so close, he tries to find justification in verses. In poetic story. About himself, time and space. Has not been born the one who could please everyone, although Isa (Jesus), tried it, and we all very well know how he ended his life on Earth. Because of that Marko does not intend to walk on similar paths. He just want to mark them. He marks, emphasizes, prays, and loves. In order to survive. Or at least tried. Within ethnic reflexivity. Editor's word Sabahudin Hadžialić 30.11.2012. |
Z
A
T E B E
Biću: kiša,
blaga, proljetna,
koja te stidljivo mije,
trava koju tvoje noge gaze,
tvoja jagorčevina pored staze
Z A T E B E B I Ć U...
Biću oblačak laki na nebu tvom.
Sunce na uranku kosu da ti zlatim.
Pas koji čuva tebe i tvoj dom...
Vjertrić da ti milujem lice.
Leptirić, usne da ti ljubim.
Biću voda u kojoj ležiš,
mirisna lavanda, plava,
koja ti grudi napaja.
Vrhove dojki čarobnih
doticaću laticama njenim,
dušu ću da ti pojim, poljupcima
vrelim i pogledim snenim.
S tobom da se spojim,
S A NJ A M – Ž E L I M
Neću žaliti sebe i truda
neka me okupa znoj, biću rob tvoj...
Ako poželiš, biću ti najdraže piće
uzdahe ti mamiti, dušu puniti,
kad sunce zalazi, kad zora sviće,
ti ćeš biti moj lijek,
svakim uzdahom svojim, produžuješ mi vijek!
biću
bićeš
bićemo
bićemooo
B I Ć U
JA
ZA
T
E
B
E
A TI...
M O Ž D A?
MOJ RAJU MOJ DOME
O kućo moja tamo pored Save,
sada si bez krova prozora i vrata,
uspjeli su brzo da ti dođu glave
grupa razbojnika i grupa dželata.
Plašila se nisi što te opasala
s jedne strane Bosna a sa druge Drina,
zubi ti zveckaju, srce podrhtava
bez krova si sada, bije te vedrina.
Ni mislili nismo da će vrijeme doći
da izgubi majka jedinoga sina,
bila si k’o ruža mirisna u noći,
sad okolo korov smeće i prašina.
Poslovica kaže još iz starih dana,
vrijeme i najteže zaliječi rane,
ožiljci ostaju da svjedoče svima
na krvave teške i nesretne dane.
Možda jednog dana tebi da se vratim,
sa nebratom kao nekad da se bratim,
neću dati više krila da ti lome,
kućo moja draga moj raju, moj dome.
Zemljo pradjedovska
Koliko očiju iskopanih?
Koliko ruku i nogu polomljenih?
Koliko zubi izbijenih?
Koliko lobanja zdrobljenih?
Koliko suza bez kraja?
Koliko tuge i očaja?
Koliko muka?
Koliko jauka i straha, tebi treba?
Koliko spaljenih kuća?
Kolko razbijenih porodica?
Koliko crnih udovica?
Koliko siročadi?
Koliko bolesti i gladi, tebi treba?
Koliko zgaženih ljubičica?
Koliko uplašenih ptica?
Koliko krvavih rana?
Koliko nesrećnih dana?
Koliko grobova u žitu tebi treba?
Koliko jada i čemera?
Koliko poginulih proletera?
Koliko junačkih života?
Zar te nije sramota?
Zamljo,
Otadžbino,
Domovino,
Zavičaju?
Umjesto da brojimo snopove
Od Kosova pa do danas
Brojimo grobove
Najboljih sinova naših...
Kol'ko ti krvi još treba,
Kaži prokleta zemljo?
I ostavi nam djecu da žive
Pusti sokole sive
Da slobodno lete
Proplanke da cvjetaju
Ravnice da rađaju,
A žeteoce da žanju.
Prestani jesti svoju djecu
Zemljo pradjedovska...
BIO NE BIO
Ja ne nico tamo gdje me ne posijo
ne lijeg'o tamo gdje nijesam smio
ne odbio gosta kući nepozvana
ne ostala plodna njiva neorana.
Ja ne bio oluja što te noću budi
već ja bio vjetrić što te nježno ljubi
ja ne bio kiša koja blato pravi
već zaručnik tvoj ime što ti slavi
Ja ne pio vino da me glava boli
od ljubavi živim jer mi srce voli.
I ne bio cvijetak u jutarnjoj rosi
već ja bio biser u tvojoj gustoj kosi.
Ne patio nikad ja u srcu svome
do kraja života stanov'o u tvome.
Ne ote se uzdah meni u grudima
ne sjedio nikad sa lošim ljudima
lažnog prijatelja nikad ne imao
zlobu i probleme nikad upoznao.
Ne činio nikad ništa iz obijesti
rađe bez života već život bez svijesti
ja ne pio vodu sa tuđeg izvora
nikad u krevetu ne našla me zora.
Ne kosio ono što nisamo posijo
ne činio stvari koje ne bi htio
ne pjevao tuđe pjesme rugalice
nikad od sramote ne skrivao lice
ne ostala mlada trava ne košena
ne ostala cura lijepa ne prošena.
Za tuđu volju nikada ne pio
u zavadi nikad ni sakim ne bio
ne ostao mlad bez života ženo
ne ostalo tvoje lice neljubljeno.
BISTRA VODA GNIONIČKA
Bistra voda kroz tebe žubori,
Žuti Potok i Široka Rijeka,
što moradoh tebe napustiti,
selo moje žaliću do vijeka.
Tri potoka, tri rođene seje,
Gnionička pjesma dušu greje,
kolo igra kod ćuprije stare,
svi su sretni lica im se zare.
Ja zemalja obiš’o sam dosta,
doživio veselja i sreće,
u mom selu što provedoh dane,
to se nikad ponoviti neće.
U životu pjevao sam mnogo,
doživio čuda svakojaka,
nigdje ljudi na svijetu nema,
Gnion' čana, mojih veseljaka.
Tri potoka ko tri bistra oka,
voda hladna brza i duboka,
prožubori k’o djetinjstvo moje,
uspomene još samo postoje.
BREZO MOJA
Srce još neizmjerno pati i boli,
tužno je krvari na sve strane,
danima, mjesecima, godinama dugim,
već je i prestalo brojiti dane.
Duša mi pati, brezo moja vita,
s'drugog brda vjetar što ti ljubi grane,
što latice tvoje na mene ne nosi,
već zlatne padaju po medenoj rosi.
I zna srce moje da vjetrova huka,
ne dade mi nate da stavim krunu,
najsjajniji dragulj kad mi oni vrate,
daću njima zlata riznicu prepunu.
Moj vjetar te traži, brezo ne ljubljena,
da legne na vitku granu netaknutu,
k'o nezaboravnu iz bajke ženu,
k'o ružu mirisnu kalemljenu žutu,
da te ljubi u jednom trenu,
k'o nekad sretnu i zanesenu,
da te ljubi bar jednu minutu,
i zamrsi tvoju krošnju gustu,
ispuni srcu davnu želju pustu.
Usne šapuću tiho moleći se,
zovu te sebi, da mi dođeš bliže,
ruke umorne tebi se nude,
drhte od čežnje, patnje i bola,
zovu te da bar na tren samo,
da te zagrle da budeš moja.
Da čuješ srce što uzbuđeno kuca,
kako se trese drhti i boli,
da ti ono kaže koliko pati,
koliko te želi, koliko te voli.
MLADOSTI
Radosti
Pjesmo nad pjesmama
Bezbrigo životna
Ljubavi sjajna
Pričo bajna
Cvijetu mirisni
U tebi su snovi ostvarivi
Nebo se sa lakoćom dotiče
Rijeka ispija u jednoj kapi
Udiše život u jednom dahu
I cijeli svijet grli
Mladosti
Ljepoto
Još dugo
Traj
VRATI SE
(Caru Konstantinu)
Hiljadu sedamsto godina
Tvojim stazama hode,
Tvoje stope broje.
Bogobojazan narod litije nosi.
Svete liturgije u Tvoju slavu zbori,
Jer ti si: car nad carevima,
Čovjek nad ljudima,
Graditelj nad graditeljima,
Branitelj nad braniteljima.
Stvorio si Konstantinopel,
Svijetli Carigrad,
Gospodu i Njegovoj volji ugađao,
Hrišćane spasavao, slavno.
Ti, care Konstantne sveti,
Danas nam, više nego ikad, treba ruka tvoja,
Odvažnost ratnička, srce roditeljsko,
Da nas izbavi iz zla.
U parku Svetosavskom molimo Gospoda
Slavimo Tebe i Tvoju veličinu
Sveti care Konstantine.
DUGUJEŠ MI 2.
Duguješ mi cvijeće, dugiješ mi rosu,
duguješ mi tvoju, dugu bujnu kosu,
dugiješ mi zoru, jutrom kad se budi,
dugoješ mi tvoje, nježne bujne grudi.
Duguješ mi osmjeh, tvoje slatko lice,
drage oči tvoje, rumen' jagodice,
dugoješ mi tvoje, tanke ruke bijele,
da me nježno grle, da me razvesele.
Duguješ mi pjesmu, slavuja u lugu,
iskrenu ljubav kao drug drugu,
duguješ mi noći, plava rosna jutra,
duguješ mi danas, duguješ mi sutra.
Duguješ mi nježne ruke oko vrata,
samo jedan dan dvadeset četir sata,
duguješ mi noć dugu i beskrajnu,
da ti u njoj svoju ja povjerim tajnu,
da se spojim s tobom od sreće sagorim,
sa čežnjom i nadom više se ne borim.
SRPSKI
Mojoj dragoj ćerki
Ti si
plod moje ljubavi
Najljepši cvijet u maminoj bašti
Izvor sa koga pijem
I snaguo se punim...
Moja zvijezda sa neba
Moga sunca sjaj
Moje sve
Sandra
NOĆAS
Kazaće ti prsti vreli
Šta bi htjeli
Dok poljpci otvaraju pore tijelu tvom
U glavi bubnja kao grom
Uzdisaj se mami
A mi sami u polutami
Želje su nam iste
Tijelo tvoje drhti kao prut
Zvijezde su nam saveznici
Naš čuvar mjesec žut
Noćas ti i ja
Lebdimo
SESTRINSKA LJUBAV
Pod istim smo srcem rasli:
Sestro,
Sestrice,
Oko moje, voljeno,
Ruko moja desna,
Radosti
SESTRINJSKA
Idolu moj...
Ista nas njedra dojila,
Iste ruke mile,
Čuvale nas nebeske sile od svih zala.
Istog slavim sveca,
Više nismo djeca,
Ali se volimo,
Ljubimo,
I poštujemo:
Sestro,
Sestrice,
Dušo i srce sestrino,
VOLIM TE!
SOKOLU
Pupoljku ruže moje
Začet iz ljubavi
U travi mirisnoj
Umivan bisernom rosom
Cvjetaj, - miriši…
Cvrkući ptiću jedini
Cvrkut tvoj nek’ se ori
U gori, đe te majka rodi
Na slobodi…
Leti sokole laki, -ponosni
Neka te nose krila daleko
Nemoj visoko, može se pasti
Ne leti nisko sinko moj
Ne ruži soj sokolova…
TAMA
Umornim očima vidim u daljini
oblake magle sive i meke,
da l’ su to magle il’ možda voda
razlivene bistre zavičajne rijeke?
Savija se granje vrba na kraju,
večeras kao da i one tuže,
dok nad rijekom grakćući pjesmu svoju
i u jatu dugom crne ptice kruže.
Je li to dan il’ možda nije,
il’ to noćne zvjezdice sjaju
klonulo je sve sunce na zapadu,
tama se širi u mom rodnom kraju.
Ponire lagano, pa se opet diže,
zavičaj moj dragi kao mala barka,
dok uže škripi valovi ga tuku,
sve izgleda nestvarno kao loša bajka.
Je l’ zadnji dan doš’o il’ možda nije?
Tiho, neutješno plače moja duša,
dok zavijena oblacima sivim
tužno graktanje sivih ptica sluša.
A
T E B E
Biću: kiša,
blaga, proljetna,
koja te stidljivo mije,
trava koju tvoje noge gaze,
tvoja jagorčevina pored staze
Z A T E B E B I Ć U...
Biću oblačak laki na nebu tvom.
Sunce na uranku kosu da ti zlatim.
Pas koji čuva tebe i tvoj dom...
Vjertrić da ti milujem lice.
Leptirić, usne da ti ljubim.
Biću voda u kojoj ležiš,
mirisna lavanda, plava,
koja ti grudi napaja.
Vrhove dojki čarobnih
doticaću laticama njenim,
dušu ću da ti pojim, poljupcima
vrelim i pogledim snenim.
S tobom da se spojim,
S A NJ A M – Ž E L I M
Neću žaliti sebe i truda
neka me okupa znoj, biću rob tvoj...
Ako poželiš, biću ti najdraže piće
uzdahe ti mamiti, dušu puniti,
kad sunce zalazi, kad zora sviće,
ti ćeš biti moj lijek,
svakim uzdahom svojim, produžuješ mi vijek!
biću
bićeš
bićemo
bićemooo
B I Ć U
JA
ZA
T
E
B
E
A TI...
M O Ž D A?
MOJ RAJU MOJ DOME
O kućo moja tamo pored Save,
sada si bez krova prozora i vrata,
uspjeli su brzo da ti dođu glave
grupa razbojnika i grupa dželata.
Plašila se nisi što te opasala
s jedne strane Bosna a sa druge Drina,
zubi ti zveckaju, srce podrhtava
bez krova si sada, bije te vedrina.
Ni mislili nismo da će vrijeme doći
da izgubi majka jedinoga sina,
bila si k’o ruža mirisna u noći,
sad okolo korov smeće i prašina.
Poslovica kaže još iz starih dana,
vrijeme i najteže zaliječi rane,
ožiljci ostaju da svjedoče svima
na krvave teške i nesretne dane.
Možda jednog dana tebi da se vratim,
sa nebratom kao nekad da se bratim,
neću dati više krila da ti lome,
kućo moja draga moj raju, moj dome.
Zemljo pradjedovska
Koliko očiju iskopanih?
Koliko ruku i nogu polomljenih?
Koliko zubi izbijenih?
Koliko lobanja zdrobljenih?
Koliko suza bez kraja?
Koliko tuge i očaja?
Koliko muka?
Koliko jauka i straha, tebi treba?
Koliko spaljenih kuća?
Kolko razbijenih porodica?
Koliko crnih udovica?
Koliko siročadi?
Koliko bolesti i gladi, tebi treba?
Koliko zgaženih ljubičica?
Koliko uplašenih ptica?
Koliko krvavih rana?
Koliko nesrećnih dana?
Koliko grobova u žitu tebi treba?
Koliko jada i čemera?
Koliko poginulih proletera?
Koliko junačkih života?
Zar te nije sramota?
Zamljo,
Otadžbino,
Domovino,
Zavičaju?
Umjesto da brojimo snopove
Od Kosova pa do danas
Brojimo grobove
Najboljih sinova naših...
Kol'ko ti krvi još treba,
Kaži prokleta zemljo?
I ostavi nam djecu da žive
Pusti sokole sive
Da slobodno lete
Proplanke da cvjetaju
Ravnice da rađaju,
A žeteoce da žanju.
Prestani jesti svoju djecu
Zemljo pradjedovska...
BIO NE BIO
Ja ne nico tamo gdje me ne posijo
ne lijeg'o tamo gdje nijesam smio
ne odbio gosta kući nepozvana
ne ostala plodna njiva neorana.
Ja ne bio oluja što te noću budi
već ja bio vjetrić što te nježno ljubi
ja ne bio kiša koja blato pravi
već zaručnik tvoj ime što ti slavi
Ja ne pio vino da me glava boli
od ljubavi živim jer mi srce voli.
I ne bio cvijetak u jutarnjoj rosi
već ja bio biser u tvojoj gustoj kosi.
Ne patio nikad ja u srcu svome
do kraja života stanov'o u tvome.
Ne ote se uzdah meni u grudima
ne sjedio nikad sa lošim ljudima
lažnog prijatelja nikad ne imao
zlobu i probleme nikad upoznao.
Ne činio nikad ništa iz obijesti
rađe bez života već život bez svijesti
ja ne pio vodu sa tuđeg izvora
nikad u krevetu ne našla me zora.
Ne kosio ono što nisamo posijo
ne činio stvari koje ne bi htio
ne pjevao tuđe pjesme rugalice
nikad od sramote ne skrivao lice
ne ostala mlada trava ne košena
ne ostala cura lijepa ne prošena.
Za tuđu volju nikada ne pio
u zavadi nikad ni sakim ne bio
ne ostao mlad bez života ženo
ne ostalo tvoje lice neljubljeno.
BISTRA VODA GNIONIČKA
Bistra voda kroz tebe žubori,
Žuti Potok i Široka Rijeka,
što moradoh tebe napustiti,
selo moje žaliću do vijeka.
Tri potoka, tri rođene seje,
Gnionička pjesma dušu greje,
kolo igra kod ćuprije stare,
svi su sretni lica im se zare.
Ja zemalja obiš’o sam dosta,
doživio veselja i sreće,
u mom selu što provedoh dane,
to se nikad ponoviti neće.
U životu pjevao sam mnogo,
doživio čuda svakojaka,
nigdje ljudi na svijetu nema,
Gnion' čana, mojih veseljaka.
Tri potoka ko tri bistra oka,
voda hladna brza i duboka,
prožubori k’o djetinjstvo moje,
uspomene još samo postoje.
BREZO MOJA
Srce još neizmjerno pati i boli,
tužno je krvari na sve strane,
danima, mjesecima, godinama dugim,
već je i prestalo brojiti dane.
Duša mi pati, brezo moja vita,
s'drugog brda vjetar što ti ljubi grane,
što latice tvoje na mene ne nosi,
već zlatne padaju po medenoj rosi.
I zna srce moje da vjetrova huka,
ne dade mi nate da stavim krunu,
najsjajniji dragulj kad mi oni vrate,
daću njima zlata riznicu prepunu.
Moj vjetar te traži, brezo ne ljubljena,
da legne na vitku granu netaknutu,
k'o nezaboravnu iz bajke ženu,
k'o ružu mirisnu kalemljenu žutu,
da te ljubi u jednom trenu,
k'o nekad sretnu i zanesenu,
da te ljubi bar jednu minutu,
i zamrsi tvoju krošnju gustu,
ispuni srcu davnu želju pustu.
Usne šapuću tiho moleći se,
zovu te sebi, da mi dođeš bliže,
ruke umorne tebi se nude,
drhte od čežnje, patnje i bola,
zovu te da bar na tren samo,
da te zagrle da budeš moja.
Da čuješ srce što uzbuđeno kuca,
kako se trese drhti i boli,
da ti ono kaže koliko pati,
koliko te želi, koliko te voli.
MLADOSTI
Radosti
Pjesmo nad pjesmama
Bezbrigo životna
Ljubavi sjajna
Pričo bajna
Cvijetu mirisni
U tebi su snovi ostvarivi
Nebo se sa lakoćom dotiče
Rijeka ispija u jednoj kapi
Udiše život u jednom dahu
I cijeli svijet grli
Mladosti
Ljepoto
Još dugo
Traj
VRATI SE
(Caru Konstantinu)
Hiljadu sedamsto godina
Tvojim stazama hode,
Tvoje stope broje.
Bogobojazan narod litije nosi.
Svete liturgije u Tvoju slavu zbori,
Jer ti si: car nad carevima,
Čovjek nad ljudima,
Graditelj nad graditeljima,
Branitelj nad braniteljima.
Stvorio si Konstantinopel,
Svijetli Carigrad,
Gospodu i Njegovoj volji ugađao,
Hrišćane spasavao, slavno.
Ti, care Konstantne sveti,
Danas nam, više nego ikad, treba ruka tvoja,
Odvažnost ratnička, srce roditeljsko,
Da nas izbavi iz zla.
U parku Svetosavskom molimo Gospoda
Slavimo Tebe i Tvoju veličinu
Sveti care Konstantine.
DUGUJEŠ MI 2.
Duguješ mi cvijeće, dugiješ mi rosu,
duguješ mi tvoju, dugu bujnu kosu,
dugiješ mi zoru, jutrom kad se budi,
dugoješ mi tvoje, nježne bujne grudi.
Duguješ mi osmjeh, tvoje slatko lice,
drage oči tvoje, rumen' jagodice,
dugoješ mi tvoje, tanke ruke bijele,
da me nježno grle, da me razvesele.
Duguješ mi pjesmu, slavuja u lugu,
iskrenu ljubav kao drug drugu,
duguješ mi noći, plava rosna jutra,
duguješ mi danas, duguješ mi sutra.
Duguješ mi nježne ruke oko vrata,
samo jedan dan dvadeset četir sata,
duguješ mi noć dugu i beskrajnu,
da ti u njoj svoju ja povjerim tajnu,
da se spojim s tobom od sreće sagorim,
sa čežnjom i nadom više se ne borim.
SRPSKI
Mojoj dragoj ćerki
Ti si
plod moje ljubavi
Najljepši cvijet u maminoj bašti
Izvor sa koga pijem
I snaguo se punim...
Moja zvijezda sa neba
Moga sunca sjaj
Moje sve
Sandra
NOĆAS
Kazaće ti prsti vreli
Šta bi htjeli
Dok poljpci otvaraju pore tijelu tvom
U glavi bubnja kao grom
Uzdisaj se mami
A mi sami u polutami
Želje su nam iste
Tijelo tvoje drhti kao prut
Zvijezde su nam saveznici
Naš čuvar mjesec žut
Noćas ti i ja
Lebdimo
SESTRINSKA LJUBAV
Pod istim smo srcem rasli:
Sestro,
Sestrice,
Oko moje, voljeno,
Ruko moja desna,
Radosti
SESTRINJSKA
Idolu moj...
Ista nas njedra dojila,
Iste ruke mile,
Čuvale nas nebeske sile od svih zala.
Istog slavim sveca,
Više nismo djeca,
Ali se volimo,
Ljubimo,
I poštujemo:
Sestro,
Sestrice,
Dušo i srce sestrino,
VOLIM TE!
SOKOLU
Pupoljku ruže moje
Začet iz ljubavi
U travi mirisnoj
Umivan bisernom rosom
Cvjetaj, - miriši…
Cvrkući ptiću jedini
Cvrkut tvoj nek’ se ori
U gori, đe te majka rodi
Na slobodi…
Leti sokole laki, -ponosni
Neka te nose krila daleko
Nemoj visoko, može se pasti
Ne leti nisko sinko moj
Ne ruži soj sokolova…
TAMA
Umornim očima vidim u daljini
oblake magle sive i meke,
da l’ su to magle il’ možda voda
razlivene bistre zavičajne rijeke?
Savija se granje vrba na kraju,
večeras kao da i one tuže,
dok nad rijekom grakćući pjesmu svoju
i u jatu dugom crne ptice kruže.
Je li to dan il’ možda nije,
il’ to noćne zvjezdice sjaju
klonulo je sve sunce na zapadu,
tama se širi u mom rodnom kraju.
Ponire lagano, pa se opet diže,
zavičaj moj dragi kao mala barka,
dok uže škripi valovi ga tuku,
sve izgleda nestvarno kao loša bajka.
Je l’ zadnji dan doš’o il’ možda nije?
Tiho, neutješno plače moja duša,
dok zavijena oblacima sivim
tužno graktanje sivih ptica sluša.
|
| ||||
.
Copyright © 2014 DIOGEN pro culture magazine & Sabahudin Hadžialić
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić
WWW: http://sabihadzi.weebly.com
Contact Editorial board E-mail: [email protected];
Narudžbe/Order: [email protected]
Pošta/Mail: Freelance Editor in chief Sabahudin Hadžialić,
Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili
Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić
WWW: http://sabihadzi.weebly.com
Contact Editorial board E-mail: [email protected];
Narudžbe/Order: [email protected]
Pošta/Mail: Freelance Editor in chief Sabahudin Hadžialić,
Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili
Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina
