Magazin za kulturu, umjetnost, nauku i obrazovanje 
Magazine for culture, art, science and education
.
  • DIOGEN plus
    • Ekrem Ajruli
    • Susan Bright
    • Jadranka Tarle Bojović
    • Senad Kurić
    • Samira Begman Karabeg
    • Tanja Zubčević Alečković
    • Ljiljana Crnic
    • Dalila Krasnić
    • Nena Miljanović
    • Ali F. Bilir
    • Mirza Okic
    • Elfrida Matuč Mahulja
    • Boris Kvaternik
    • Sonja Juric
    • Ljubica V. Davcik
    • Aleksandra Jovanović
    • Dr.Ram Sharma
    • Nura Bazdulj Hubijar
    • Belmin Biberović
    • Radmila Vukadin
    • Vinko Drača
    • Majo Danilovic
    • Berislav Blagojević
    • Soheil Najm
    • Aron Baretić
    • Jennifer Greene
    • Shaip Emerllahu
    • Thór Stefánsson
    • Giuseppe Napolitano
    • Amir Or
    • Alisa Velaj
    • Nina Malinovski
    • Roman Kissiov
    • Goran Simic
    • Luis Arias Manzo
    • Bojana Stojanovic Pantovic
    • Allabhya Ghosh
    • Chris Lawrence
    • Ilir Muharremi
    • Gordana Vlajic
    • Daniel Jakopovich
    • Jahanera Noor
    • Jidi Majia
    • Nenad Tanovic
    • Fehim Kajevic
  • Authors /Autori DIOGEN pro culture magazine 2009-2018
    • Bardhyl Maliqi
    • Dr. Adolf P. Shvedchikov
    • Jelena Bogdanovic
    • Christiana Dobreva Stankova
    • Marianne Larsen
    • Milena Vukoje Stamenkovic
    • Tomas O Carthaigh
    • William Bilkic
    • Darko Perovic
    • Djuro Maricic
    • Neal Whitman
    • Sebastien Doubinsky
    • Mirjana Grbac Pismestrovic
    • Jadranka Ivanovic Bolog
    • Jagoda Ilicic
    • Ilija Lakusic
    • Fabijan Lovric
    • Petar Pismestrovic
    • Willy et Emily Marceau
    • Dragan Jankovic
    • Zlatko Martinko
    • Irena Gjoni
    • Zdravka Sheyretova
    • Ljiljana Milosavljevic
    • Zora Jovanovic
    • Aida Zaciragic
    • Zeljko Krznaric
    • Lidija Pudjak
    • Jadranka Cavic
    • Dalila Hiaoui
    • Franjo Francic
    • Lindemberg Pereira da Silva
    • Vasia Bakogianni
    • Violeta Milovanovic
    • Michael (Dickel) Dekel
    • Katlin Kaldmaa
    • Igor Braca Damnjanovic DIB
    • Khurshid Alam
    • Mbizo Chirasha
    • Lauri Pilter
    • Tamara Lucic Dinic
    • Petar Lazic
    • Mirjana Miljkovic
    • Anesa Kazic
    • Filip Dimkoski
    • Dariusz Pacak
    • Nebojsa Milosavljevic
    • Maja M. Siprak Brletic
    • Mirko Popovic
    • Milenko Cirovic
    • Zeljko Krstic
    • Milunika Mitrovic
  • CONTACT
    • Adem Abdulahu
    • Eva Lipska
    • Mehmed Đedović
    • Duška Vrhovac
    • Mexhid Mehmeti
    • Burhanedin Xhemaili
    • Naime Beqiraj
    • Sabahudin Hadžialić
    • Athanase Vantchev de Thracy
    • Veselin Dželetović
    • Eugeniusz Kasjanowicz
    • Peko Laličić
    • Carl Scharwath
    • Darko Habazin DAKS
    • Lidija Pavlović Grgić
    • Patrick Sammut
    • Mirko S. Božić
    • Marina Kljajo - Radic
    • Gustavo Vega
    • Fahredin Shehu
    • Radomir Micunovic
    • Valerio Orlic
    • Barbara Bracun
    • Dusko Domanovic
    • Ante Matic
    • Mirjana Bulatovic
    • Ivan Rajovic
    • James Brandenburg
    • Helen Ivory
    • Danilo P. Lompar
    • Juri Talvet
    • Polly Mukanova
    • Djurdja Vukelic Rozic
    • Stanka Gjuric
    • Krystyna Lenkowska
    • Diti Ronen
    • Elma Dugic
    • Anna Bagriana
    • Marius Chelaru
    • Armin Bolic
    • Bujar Plloshtani
    • Craig Czury
    • Dusan Zivic
    • Gonzalo Salesky
    • Igor Rems
    • Ndue Ukaj
    • Benjamin Hasic
    • Richard Berengarten
    • Enver Muratovic
    • Sabah Al Zubeidi
    • Zoran Basic
    • Valentina Petrovic
    • Jeton Kelmendi
    • Dimitar Hristov
    • Heather Thomas
    • Naida Hrustemovic
    • Laura Klapka
    • Iskra Peneva
    • Alma Jeftic
    • Nemanja Dragas
    • Ines Perusko Rihtar
    • Radojko Lako Veselinovic
    • Emilija Mijatovic
    • Iouri Lazirko
    • Irena Maric
    • Goran Vuckovic
    • Salih Bazdulj
    • Senada Besic
    • Dzevad Kucukalic
    • Dzejlana Sutkovic
    • Anita Palavra
    • Stevo Basara
    • Olga Lalic Krowicka
    • Ladislav Babic
    • Aniceto Remisson
    • Nora Dubach
    • Vjekoslav Zadro
    • Vasiljka Maric
    • Safeta Osmicic
    • Marina Drobnjakovic
    • Carlos Vitale
    • Suzana Ostric
    • Helena Horvat
    • Miso L. Korac
    • Franc Tominec
    • Julije Jelaska
    • Albina Idrizi
    • Ivona Jukic
    • Nemanja Hodzaj
    • Amir Sulic
    • Dwaipayan Regmi
    • Giorgio Bolla
    • Jovica Djurdjic
    • Marko Lj. Ruzicic
    • Peycho Kanev
    • Ruzica Gavranovic
    • Smajil Durmisevic
    • Salv Sammut
    • Zdravko Odorcic
    • Zivko Avramovic
    • Vlado Franjevic
    • Miroslav Pilj
    • Vladislav Pavicevic
    • Pere Risteski
    • Zarko Milenic
  • DIOGEN home page
    • Dragica Ohashi
    • Petraq Risto
    • Cai Tianxin
    • Sladjana Atanasova
    • Miguel Angel Bernao Burrieza
    • Evgenij M'Art
    • Olivera Docevska
    • Hamidreza Shekarsari Salimi
    • Bozidar B. Bagola
    • Braha Rosenfeld
    • Muniam Alfaker
    • Aleksandar Sajin
    • Milena Rudez
    • Niels Hav
    • Aleksandar Isailovic
    • Alexander Ocheretyansky
    • Elena Prendzova
    • Philip Lewis Henderson
    • Izeta Radetinac
    • Marija Pogorilic
    • Omer C. Ibrahimagic
    • Robert A. Vrbnjak
    • Veljko Bosnic
    • Zvonimir Grozdic
    • Violeta Allmuca
    • Jurata Bogna Serafinska
    • Arkadijusz Frania
    • Silvia Guiard
    • Slobodan Vukanovic
    • Redzo Butkovic
    • Zhang Zhi
    • Katarina Saric
    • Dragan Krsnik
    • Nia S. Amira
    • Verica Tadic
    • Adrian N. Escudero
    • Dajana Lazarevic
    • Menduh Leka
    • Mirjana M. Stakic
    • Natalia Belchenko
    • Sandeep Chandrashekhar Deshmukh
    • Nizar Sartawi
    • DIOGEN INTERVIEW PAGE >
      • Ivanka Radmanovic
      • Antonia Kralj
      • Branislav Crnic
      • Slobodan Dosic Stjepanov
      • Dragi Tasic
      • Ilija Mikic
      • Miroslav R. Zecevic
      • Pande Manojlov
      • Sanijela Matkovic
      • Ana Bogosavljevic
      • Tamara Lujak
      • Yuan Changming
      • Dejan Djordjevic
      • Svetlana Zivanovic
      • Dusan Radakovic
      • Sasa Mickovic
      • Pietro Pancamo
      • Larisa Softic_Gasal
      • Sanaz Davoodzadeh Far
      • Klaudia Rogowicz
      • Marko Stanojevic
      • Igor Petric
      • Gloria Wolf
      • Ivan Sokac
      • Jasmina Malesevic
      • Miroslav Stamenkovic
      • Refika Dedic
      • Arife Kalender
      • Neval Savak
      • Mbizo Chirasha
      • Mesut Senol
      • Hristo Petreski
      • Claudia Piccinno
      • Jadranka Varga
      • Jozo Jakisa
      • Murat Yurdakul
      • Serpil Devrim
      • Aydan Yalcin
      • Tom Veber
      • Marija Dragicevic
      • Grigorije Gavranov
      • Emir Sokolovic
      • Vladan Kuzmanovic
      • Tithi Afroz
      • Selda Kaya
      • Nebojsa Amanovic
      • Irena Kovacevic
      • Natasha Xhelili
      • Partha Sarkar
      • Natasa Krizanic
      • Vyacheslav Konoval
      • Sudhakar Gaidhani
NA LISTI Od 04.8.2010.g. / 
LISTED SINCE August 4th, 2010 
among leading European magazines:
Picture
All Rights Reserved
 Publisher online and owner: 

Sabahudin Hadžialić, MSc 

Sarajevo & Bugojno, 
               Bosnia and Herzegovina        
        

MI OBJEDINJUJEMO RAZLIČITOSTI...
WE ARE UNIFYING DIVERSITIES
Picture
Picture


Picture

Nemanja Dragaš - Pljevlja, Crna Gora & Beograd, Srbija

Picture

Nemanja Dragaš je rođen 6. jula 1992. godine u Beogradu. Osnovnu isrednju školu završio je u Pljevljima. Dobitnik je diplome  „Luča“. Od malih nogu, bavi se poezijom i objavio je dvije zbirke poezije: „Fantazija u plavom“ 2008.  i  „Mikrofonija zrelosti“ 2010. Njegove pjesme objavljivane su u zbornicima i  časopisima, kao što su časopis „Avlija“ i književni magazin za Balkan. Član je Saveza književnika u otadžbini i rasejanju. Učestvovao je na brojnim konkursima. Jedan je od pobjednika internacionalnog književnog festivala „Think- Tank- Town“ 2011. Učestvovao ja dva puta na KUM-festu u Crnoj Gori. Jedan je od autora književnog zbornika mladih sa prostora bivše Jugoslavije, „RUKOPISI 34“. Njegova pjesma „Voda“ pohvaljena je od strane KK „Rujno“ iz Užica za najbolju pjesmu u 2011. godini. Na  multimedijalnom festivalu u Pljevljima, osvojio je  3. mjesto u oblasti poezije. Bavi se i fotografijom i slikarstvom. Dobitnik je prve nagrade za fotografiju na temu „Mladi i selo“ 2011, i za likovni rad na temu „Planeta Zemlja“. Bio je stipendista Vlade Crne Gore tokom tri godine školovanja. Bavio se biologijom i osvojio je nagrade. Tačnije, četiri prva mjesta, među kojima je i prvo mjesto na Državnom takmičenju u znanju. Sada je student Akademije umetnosti u Beogradu na odsjeku Produkcija u umetnosti i medijima. 


VILLA AMIRA, Street Ante Starčevića 33, 
Orebić, Croatia
http://villaamira.weebly.com/

LP vinyl sell from 
Bosnia and Herzegovina
http://lpvinyl.weebly.com/


Govor tišine

Razarajući tkivo bljutave svakodnevnice, pred nama se otkriva pjesnik trenutka (momentum poet). 


Osjećaj koji stvara kod čitaoca može se uporediti sa leptirom u susretu sa jarkim svjetlom sunca. 

Jednostavno nestaje upijen toplotom iskaza. Iskaza koji ukazuje, naglašava i, nadasve, inspiriše. Nemanja Dragaš mladošću iritira unutar kontekstualizacije pjesničkog nemira, usmjerenog najmanje sebi. 

Više usmjerenog upravo nama, čitaocima. 

Kao putnik koji prepričava vlastiti proživljeni život. Tek započet?!

Ili je to nečiji drugi?



Riječ urednika

Sabahudin Hadžialić

20.2.2012
Speech of Silence

Through devastating of bland fabric of everyday life, in front of reveals the poet of the moment (momentum poet). 

The feeling that he creates at reader can be compared with the butterfly in the encounter with the bright light of the sun. 

Simply disappears absorbed with heat of testimony. Testimony that indicates, stresses, and, above all, inspire. Nemanja Dragaš irritates through his youth within contextualization of poetic restlessness intented least to poetic himself. 

More precisely to us, the readers. 

As a traveler who recounts his own life. Just started?! 

Or is it someone's else?

Editor's word

Sabahudin Hadzialic

20.02.2012.

ADAĐO ZA BESMRTNU ERATO

Niz njena leđa, sliva se vino  davnina,
Kvaseći tanku, modro-ledenu  draperiju
Žene u  zanosu dana i novog vremena.
Obmotana vatrom oko njenih stopala
Eksplozija čežnje zri u tankim venama.
Kad je pogledam , kao da sopranom
Zarobljenim u muku, koleba se snažno
Da polomi dvije kristalne čaše na stolu.
U tom trenu se savijem kao list papira
Rukama pritisnut, dijeleći se lako na
Dvije nevješto  stvorene  polovine.

U uglu oka, naivno se plamen rađa
I miris prostora  u četiri zida osvaja
Dva jasna  lica i samo jednu glavu.

Isti onaj osjećaj tla koje nestaje
I širine neba za koju se  hvatamo,
Opet je prisutan u toj silnoj želji
Da smrt ovog trena nikad ne dođe.



BURLESKA


Život nije ništa do tragična burleska
Koja se katkad slavi, a katkad izgubi
U  težini lamenta koji iz smrti izvire.

Postaje svejedno ko igra sve loše uloge
I ko tuđe riječi, prelama svojim glasom.

Misle , važno je samo kratko postojati
Malo govoriti a zatim i previše spavati
U danu,noći i zabludi. U koži otuđenoj.

U pogledu razbijenom na komade sna
I komade komada iskomadanih iluzija.



POKORAVANJE SEBE

Zamak je iznad nas kao i stabla visok.
Od dna do vrha, čitav je jedan svijet.
Sredina i dalje je tuđa i previše dobra.
Ponekad, svi bi bili neki drugi ljudi.
Treba umjeti postati kora drveta.
Treba naliti srebrne pehare vodom.
Iz čaša, uzimamo suštinu, prosipamo.
Hiljade sjemena koja padnu, rađaju.
Prolaze cikluse kao i mi, bića smo
Koja nije strah da budu velika
Ali jeste da budu nevidljiva.
Beremo te silne plodove mašte.
Od praha i pepela, zemlji vraćamo
Samo otiske i drage ljude.
Sve što uzimamo, odlazi iz ruku.
Kao pajaci igramo nasmijani
I nadmudrujemo se sa likovima
Elegičnih skitnica.

U suštini dana i vremena ,
Svi smo i sami plodovi doba
Ukorijenjenog  u stvarnosti.
Ne možemo dalje.




VODA

Monsun je popio sve mirise praskozorja i zove me.
Moli me da ostavim kule i noći koje plaču kada neko ode.
Moli me da dođem i napravim mali čamac od dobrog drveta
I upoznam suštinu vode koja nema razloga da bude išta drugo.
Blagoslov je biti voda. Nečija si potreba, kap i snaga koja uslovljava.
Nikada ne bi mogao nastati od kamena i od papira koji trpi sve.
Tvoj put ne bi nikad došao kraju, ali to više nije put patnje.
Voda nema slabosti koje je uvlače u četiri zida i boje u tamno,
Ne diše , nema gospodara ,ne okreće se. Samo budi tišinu
Prolazeći pokraj uspavanih, nijemih i onih pokornih.
Njena  arija je molitva radnika na sušnim poljima istoka.

Otišao bih .Ne bih se vraćao da opet budem zanatlija.
Krpim tuđe misli i ponekad potkujem svoje kad zaspim.
Vezujem u čvor dva konopca koja žude da se rastave
A nisam više jak kao riječ kada se prvi put izgovori.
Blagoslov je biti voda. Mogao bih biti po prvi put hladan
I ne osjećati kako me steže doba i kako sam sve stariji.
Mogao bih , ako budem dostojan,zauvijek ostati biće koje jesam
I koje ne mora razumjeti tuđe vatre koje se šire razuzdano.
Mogao bih, ali nemam pravo da mijenjam život za vječnost.
Svakog jutra odlazim sa mjesta na kojem sam prethodno usnio
Srećan  što i dalje čujem zov, a ne odazivam se.
I u vinu i u vodi , ja sam i dalje kap i mogu nestati. 



SANJIVE  OČI  NAŠE  ISTINE
                                                                      

Kako se ono izgubi putnik na svom putu
I kako mu se nebo tad nasmijalo slatko
A rekle bi knjige da gore nas čekaju  teatri
Velikih snova i malih utjeha za tužne ljude.
Nije tako .Čovjek je nebu nebitna tačka
Stavljena u sred rečenice života koji ćuti
I on uzalud skače da dohvati  i oblak i kišu.

 Kako se ono proli krv mjesto ustajale vode
 I kako joj se zemlja tad nasmijala  sramno
 A rekli bi , da hrani nas meso i meso jesmo
 Hladno i nebitno sitoj utrobi  velike lopte.
 Jutra šapuću. Čast je pravdi  brat od iste mati
 I gdje jedno stane, drugo ga snagom goni.
 Ipak , u istom času, koritom istim nisu tekli
 Niti su zajedno duh istom bojom pokrivali.

 Kako se samo vraćaju zime i njihove oštrine
 I kako im se ono lišće opustjelih gora pokloni
 A rekli bi ljudi da malo je leda na tuđem putu
 I da previše je topline na tuđem ognjištu mira.
 Mudrosti znaju, sve što je varljivo istini bježi
 A samog sebe u ugao svojom sjenom satjera
 I plaši se života , jer to tijelo, čovjek više nije.



ZATVORENIH OČIJU

Spavaj. Ustani i živi  godinama.
Živi istinski. Zaspi u hrabrom  satu dana.
Rodi se posle sna. Njiši se u kolijevci.
Slučaj pjesmu koju ti mati pjeva.
Raduj se riječima koje ne razumiješ
U pjesmi koja te uspavljuje poput glasa
Mehaničke ptice navijene da prepjeva
Sve olovne i  tečne dane koji dolaze.

Spavaj . Dan nije riječ od 24 glasa.
Noću se odmaraj od života i plači.
Slušaj onaj isti glas kao i na javi
Ali  ne vjeruj njegovoj ljepoti
Jer ona ne mijenja stvarnost.
Važno je i u snovima kretati se.
Kada se probudiš , nastavi.  



PTICE

Vraćaju se ptice modri svode.
Opraštaju se braća i sestre
Od  svojih očeva i majki.

Zavodi ih razuzdana  lopta.
Bosonogi hrle ka Edenskom vrtu.
Čovjeku tamo nije mjesto.

Istina spava u našim sjećanjima
Na detaljima triptiha prošlosti.
Padaju sa glava trnove krune.

Vraćaju se ptice modri svode.
Opraštaju se žedni od gladnih.
Postaju jedno.

Ne spajamo se. Nema nas.
Šetamo po tankoj žici.
Okrećemo se. Padamo.

Tlo nas mjesto prstiju dočekuje.
Dižu nas vode iz očnih jabučica.
Neko nas je opet isplakao.

Vraćaju se ptice modri svode.
Po tuđem licu sami lutamo.
Pravimo krovove od papira.

Ležimo nad žarom i sanjamo.
Srećni smo kada letimo.
Strah nas je oči da otvorimo.

Glasovi nikad ne spavaju.
Pričaju o krvi i slobodi.
Dah nas vremena pokriva.

Ustajemo i dižemo ruke.
Niko nam pogled ne uzvraća.
Mi odlazimo. Ptice se vraćaju.


nemanja_dragas...pjesme...pdf
File Size: 286 kb
File Type: pdf
Download File


Picture
SLAVA NEKA JE RIJEČIMA MUDRIM

Slava neka je riječima mudrim
I ljudima koji govore duboke istine.
Bez njih poznao  sjaj svijeta ne bih
Nit’ pokoran stao nit’ pokoran ustao.
Slava neka je riječima mudrim.

Sjećam se mirisa pravednog ukusa
Jednakog moru u kapi slane vode
Jezik ga je u čvor snažno zavezao
I tajnu napisao slovima svetim,
Slava neka je riječima mudrim.

Vosak imena palih zvijezda čuva
Arhanđel lice svjetlošću  umiva.
Istoriju pišu sinovi majke robinje,
Duh im se vijekom pomena čeliči,
Slava neka je riječima mudrim.

Dlanom  o dlan, kao stopom o zemlju,
Vaskrsava siromah iz zrna pšenice,
Odsedlava mazgu kraj konja vranog
Put mu se tragom krvavim poznaje,
Slava neka je riječima mudrim.


Točak vremena grešne ruke vrte
Sve što se okrene, vrati se lakše.
Teški su snovi vezani za kamen,
Ko nije Čovjek, potonuće sramno.
Slava neka je riječima mudrim.



IZGUBLJEN

Malo govori ali reci mi mnogo.
Koračaj , ali nemoj dugo. Nisam strpljiv.
Voli me ,ali nemoj previše. Otići ću.
Čekaj me. Nemoj  brzo odustati.
Kad se pokaješ zbog tišine i dosade
Doći ću.

Vraćam se, ali se ne zadržavam.
Katkad ni sam ne znam
Zašto sam tu gdje jesam
I zašto nisam tamo gdje moram biti.
Ako me ne nađeš kada me potražiš
Oprosti mi, jer ja sebi ne mogu.




RAĐANJE PJESME

Pjesma je govor tišine ljudskog duha.
Ona se veze od osjećaja i njegove dubine
Nitima dugim kao dobra misao filozofa
I vrijednim  kao jedinstveni doživljaj.

Nikada se ne piše bezvoljno i nužno.
Nikada se ne hvata u koštac sa stvarima.
Ona se proživi i tek nakon toga oživi
I  kraj njen nikad nije napisan na hartiji.

Ne poznaje čovjeka kao što poznaje svijet.
Ona je putnik  na nepotopivim brodovima
I kada misliš da znaš kako se pjesma rađa,
Ona iščezne, ali se nikad ne zaboravlja.



KAO PRAZNINA

Reci mi neke nove istine.
Naučio sam ih svaku kao brzalicu
I moj jezik se ne lomi kada riječ
Izgovara. Brži je od tvoje dobre misli.

Reci mi da si ista kao moja draga.
Znaću da sam ja lomio staklo
Pod tvojim rukama i rekao ti
Da sam pijanista kada se
Pretvoriš u dirku klavira.

Čujem da sam trn u tvom prstu
I da se hranim tvojom lažnom boli
Kao što se hranim svojim obećanjima
Da imaću srce još nekoliko minuta
A onda, biću ti draži od svih.

Tvoj sam lik crtao ugljenom na platnu.
Nisam mogao da uhvatim ono što jesi.
Svaki potez pretvorio se u boju
Koja ne osjeća ništa i ništa ne krije
I  lik moj nikad dodirnuti neće.



LIBRETO ZA NOĆNU MUZIKU

Slušam noć kako plače. Ne mogu ništa da učinim.
Kule se ređaju poput drveća i vjetar ih broji.
Svaki lampion,  žar je mog budnog oka.
Ne mogu da spavam, nisam navikao na taj zvuk.
Jedna, dvije, tri…kule sa hiljadu časovnika ranjavaju
Na svakoj stopi crne zemlje ono što se rađa, a zna
Da neće trajati dovoljno dugo da ne napusti tlo
I neće rasti dovoljno visoko da dotakne nebo.
Tri vranca galopiraju sokakom a niko ih ne prati.
Učini mi se na trenutke da sam manje živ nego ranije.
Pomislim kako je pokret neopisiva moć bitisanja
A kako je kamen ipak draži od trena koji prolazi
I onda priznam da ne mogu više da slušam buku.
Ono što vidim, nije ono što sanjam kada sam srećan.
Plaši me slika divljine i pitomosti. Plaše me iluzije.
Kolebam se i okrećem oknima. Još uvijek je tama.
Put se u put uvlači. Vazduh se u zrno pretvara.



ODISEJA


Na pragu Ekvatora, čekao sam svjetlost.
Svi su žurili, samo je nebo stajalo nepomično.
Mislio sam kako je dobro osjetiti toplinu
A znao sam da neće trajati dovoljno dugo
I znao sam da moram krenuti dalje,
A nisam. Bio sam vezan  strahom.

Kao i svaki dobar sin dobrog oca,
Htio sam da pređem svoje kilometre.
Stanem, okrenem se. Budem ponosan.
Htio sam da sačuvam svakog prijatelja,
Da im kažem da je ovaj vijek kratak
I da je život njihov  blizak  mom.
Jadne mehaničke lutke su došle.
Podvalile su nevinosti  kosmosa.
Zaustavile su Zemlju.
Nisam bio snažan.
Nastavio sam da čekam sam.

Slušao sam pjesme praznih ljudi.
Pripadao sam svijetu mokrih ulica.
Dugme za jačinu života, polomio sam.
Sanjao sam jedna krila i jednu rijeku.
Želio sam da vidim bolje svaku tačku
Ali doba moje kratkovidosti, došlo je.
Pogled mi je bio na nebu i pao je.
Molio sam ga da se vrati i vrisne.
Nije mogao da se odvoji od tla.



ONA SE NE VRAĆA

Znam. Nije to život  već  kratka snaga.
Danas tražim radost, a sutra- nema me.
Ostavljam je samu. Naša  nit se pokidala.

Gaze drugi po svetosti njenog lika
Koju sam ostavio kad sam krenuo
Na fotografiji jedne rođene zore.

Osveta u ljubavi nije ljubav.
To je smrt jednog koje voli
A nikad više jutro drugog
Koje čeka da se probudi.

Ja jesam dalek  i tužan kao sjena
Gutača vatre na površini vode.
Ja jesam otišao i tražio nas u nama.
Našao sam nas. Izgubio sam nas.

Preko viole prevlačim žicu od čelika
Mislim, sanjam i  znam da je istina.
Mi smo bili jedno u trenutku i kosmosu,
A sada na krovu svijeta, neslanim morem
Bojim oči polovine koju sam ostavio.



 PALADIO

Paladio, tvoje te kamenje ponovo zove
I u inat vremenu koje razara, ono stoji.
To je čast koju ti odaju visoki lukovi
Zdanja koja vrhovima paraju nebesa.

Horizont je spojio  dvije krajnosti.
Sada smo  možda srećniji nego ikad.
Imamo svoje zidove spasa i svoj plamen
 A kao dar ostavljamo izgovorene molitve.

Paladio, postoje mjesta koja ćute.
Ne znamo zašto. Potomci smo ovog doba.
Ipak, učili su nas da i sami zidamo svoje
Nebodere vjere zbog vrijednosti prošlog.

Katkad nam se kule sruše i hladno bude.
Prespavamo na jednoj ploči i  budimo se
Utisnuti  na njenu površinu kao lišće jeseni
I onda dugo čekamo da nas vazduh odnese.

Ne krijem da pucaju ulice od teškog hoda,
I kao klatno glava se njiše od stopa do oblaka.
Istina je da svi tražimo sebe u nekom vitražu
I divimo se kamenju, uhvaćeni u istu mrežu.

Paladio, tvoji sinovi i kćeri govore mudro
I sviraju muziku koju ih je otac naučio davno.
Prolaznici ćute kada godine pričaju o tebi
I nikada tama ne rani  ti imena jaku svjetlost.



Picture

.

Picture
Copyright © 2014 DIOGEN pro culture magazine & Sabahudin Hadžialić
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara. 
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić

All Rights Reserved. Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić
WWW: http://sabihadzi.weebly.com

Contact Editorial board E-mail: contact_editor@diogenpro.com;  
Narudžbe/Order: orderyourcopy@diogenpro.com
Pošta/Mail: Freelance Editor in chief Sabahudin Hadžialić, 
Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili 
Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina    

Powered by Create your own unique website with customizable templates.