|
NA LISTI Od 04.8.2010.g. /
LISTED SINCE August 4th, 2010 among leading European magazines: 
|
All Rights Reserved
Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić, MSc Sarajevo & Bugojno, Bosnia and Herzegovina MI OBJEDINJUJEMO RAZLIČITOSTI... WE ARE UNIFYING DIVERSITIES |
|
|
|
|
Laura Klapka, Zagreb, Hrvatska
Laura Klapka, rođena 05.02.1975 u Zagrebu, gdje i danas živi i radi. Zaposlena je u struci, po zanimanju cvijećar-aranžer. Pjesme i prozu piše od malih nogu. Prvih deset pjesama Laure Klapke objavljeno je u zajedničkoj zbirci "Pjesmom se volim", 2011.g. U braku je i majka dvije djevojčice od 14 i 9 godina.
VILLA AMIRA, Street Ante Starčevića 33,
|
LP vinyl sell from
|
|
Bez predaje
Na pijadestalu očekivanja pred nama se razgrću sveopće poruke ljubavi, kao blage varijante javstva unutar topline iskrenosti. Predanosti same. Laura Klapka je u dolasku. Dok stvara poetske rezonance toka misli ona ne bježi od suočenja sa razočaranjem u trenutku kreacije. No, kao trkač na duge staze, ona se ne predaje, čuvajući neiscrpnu snagu bitka sopstvenog za finale. Poezije, prije svega. Riječ urednika Sabahudin Hadžialić 14.2.2012. |
No surrender
On the pedestal of expectation in front of has been spread out the universal messages of love, as a soft variants of myself within the heat of sincerity. Commitment of itself. Laura Klapkova is in arrival. While creates a poetic resonances of the flow of thoughts, she is not escaping away from a confrontation with disappointment within the moment of creation. But as a runner in the long run, she does not give up, keeping the inexhaustible power of her own being for the final. Of the poetry, above all. Editor's word Sabahudin Hadžialić 14.2.2012. |
|
Magija slova
Moj dragi i pažljivi čitatelju ako samo na trenutak očistiš misli provesti ću te kroz magiju svojih slova, potpuno otkrivenog, ali još uvijek nepoznatog ti dijela mog života Prizvati ću upravo vodu, zrak, plamen i zemlju svjetlo i mrak bez čarobnog štapića, šišmiševih krila ne trebam perfidne ige slaganja riječi Upotrijebiti ću prstohvat magije ljubavi zadržanu u mislima na snaže i žuljevite ruke, sitnu boru pokraj desnog oka poljubac u nadlanicu, zrnce magije bola kada sam od tuge znala zaspati naga,tek u cipelama boje leda, lebdeći u paralelnim svjetovima tražeći ga na zabranjenim poljima govoreći mu tamo gore na nekom od oblaka dok su mi riječi u grlu zastajale koliko ga volim, znajući da će me čuti tek izgubljena ptica u preletu vlastitog života Dva zrna magije sjećanja crnih i bijelih krvava stopala, sunčani dan, udarce sudbine, darove života, dijetinjstvo, šalicu čaja Ne trebam mnogo da bih otkrila magiju pisanja svojih stihova tek sebe i tebe čitatelju dragi da koračaš sa mnom stazom mojih snova PJESMOM KROZ ŽIVOT Pjesma moja cvate iz dubokih korijena prošlosti, baca prgavu sjenu na budućnost stidljivom hrabrošću sve teže izgovara riječi potrebne za pokretanje Velikih strasti. pjesma o samouništenju ljubavi odgledanoj iznova u retrovizoru života ne pamti ona kada sam posljednji puta zabacila glavu sa bljeskom u očima, olovkom usne za nekoga iscrtala pridajem joj lažan stav pozornosti ponekad od njezinih stihova osjetim pogibelj i ljubomoru kako može biti tako lijepa a od tuge satkana nesputana, a opet formalna! ja i moja pjesma, posve odvojena od mene, a opet tako mračno sa mnom povezana, dalekim trijumfom kao željezna kugla oko duše stegnuta lanac hrđom prekriven u vjerenički prsten pretvorila pjesma moja, malo klupko strepnje i žaljenja GLUMCI Nepoznati glumče, pripremamo se svatko na svojoj strani svijeta za ulogu života hodaš svojom sobom ponavljajući riječi Shakespearovog Othella, mašući rukom da dobiješ na snazi. zrcalo preko cijelog zida te gleda osmijeh, ljutnja, prijevara, izgubljena sreća. svakom novom riječju koju izgovaraš postaješ on, prožima te ljutnja zbog njezine izdaje i gubitka vlastitog smijeha tebi još nevidljiv znak prijevare tražiš grabiš joj vrat, otimaš njezin posljednji dah odlažeš scenarij, još samo da se zastor spusti i napokon kraj ja, moram odglumiti još jedan dan, polaganim pokretima četkam kosu da dobije sjaj, malo rumenila na lice još nagužvano od spavanja da sakrijem strah popravljam majicu, zatežem struk rubac i knjiga, moj zaštitni znak, još samo dobro uvježbani osmijeh moj štit od glupih pitanja kako sam danas izlazim van čekam da se noć spusti za još jedan kraj ja Dezdemona, životom kažnjena ti ovacijama nagrađen za svoj trud čekaš novu priliku da zablistaš i pokupiš slavu ja moram glumiti bez pljeska dan po dan OSKVRNUTA Bezizražajna ljudska lica tumaraju ulicama moje među njima, sa grijehom na duši koji nikada neće biti zaboravljen nema ničega osim tišine i čopora pasa lutalica na ovim hladnim ulicama dlanovi skupljeni u čvrste male šake, noktima probijena koža tobom namirisana tajna skrivena u slovima tvoga imena, na papiru oko pjesme uvijek ispisana. moja prošlost, i sjetna skrovita nadanja najlon čarapa do pola lista spuznula kao naznaka razvratnoga, iza moga lažnog kršćanskog osmijeha. duboka,tmurna tuga zakopana izvorom suza u meni zapečaćena. mrak je pao dim iz dimnjaka iznad krovova tamne zavjese na prozorima gledam u njih očima slijepca tako umorna od nepripadanja i izgubljenog vremena. OTVORI VRATA Kao žena, ženi nešto ću ti reći podigni pogled prema nebu, vidiš li sunce? ne umataj se u tople deke ne otvaraj suncobrane iznad sebe dozvoli si biti ono što jesi ako poželiš bokovima zanjihat u zanosnom ritmu defa ili saza zažmiri i pleši. dozvoli si biti ono što jesi. prijeđi preko mosta straha prema onome čemu stremiš molim te kao žena ženu neka ti nikada, ne postane svejedno hoćeš li u starosti umrijeti sama sa umornom rukom na vlastitom licu. ljubi i voli pjevaj i plači ako poželiš budi dama, ili sultanova omiljena draga iskoristi snagu Bogom ti danu, pokreni svjetove o kojima sanjaš. kao žena ženu tiho te molim iskoristi sve ono što u sebi imaš i budi sretna za sebe, za mene, sve nas, koji smo samo na riječima jaki dok u životu sve što taknemo pretvaramo u pepeo i prah SAMO SAM ŽENA Pripijena uz tvoju požudu robinja tvoje pohote, posvuda si, a nisi nigdje. tek moja mašta stvara sliku tvoga tijela, bedara, ruku koje miluju i dodiruju. kroz prste kojima mi usne dodiruješ razlijeva se ljubav kap po kap poput tajnog eliksira života. Poljupcima utopljenika ušutkavaš moje misli šaljući ih u moju utrobu. sakrivenu od svih, posljednji bolni krik, a zatim tama i noć. izbavi me umirem od čežnje, slađe od svih osjećaja, dok mi tijelom nemilosrdno udara tupa žestoka bol, tijelom koje si učinio svojim vječnim robom. srce zarobljeno u samoći gladuje od nezasitne čežnje. zna ono da više daje nego dobiva, da nepovratno gubi sve što sigurnošću osjeća. suzama ispirem posljednje ostatke svojih snova izgubljenih poput zrna pijeska u pustinji. posvuda si, a nisi nigdje ne postojiš samo u negdje u dubini mene kao žene potrebite i usamljene. NA KRILIMA MOGA ANĐELA Rasplinjavam se od očekivanja i traženja spokoja, zamišljenom kočijom prenosiš me u zemlju sigurnosti, spašavaš od mene same, od potpunog očaja, poput anđela si poslanog izgubljenoj duši, Putujem u tajni vrt na tvojim snažnim leđima pred tvojim se pogledom ne trebam sakrivati u sebe, osjećam se snažna kako samo mogu poželjeti bijes koji ključa pod jezikom postaje sladak, tek djelomično živi zakutci srca kucaju ritmom tanga ta neshvatljiva magija ljubavi zbog nje želim dohvatiti nebesa, lahorom uzdignuta ne primjećujem u tvome oku treptaj likovanja ništa nije neraskidivo. 
|
Pronašla je sebe
Bacala je krupna zrna soli iza svojih leđa (da se ne urekne voljela je reći) gađali su je kamenjem pripremali lomaču potpaljujući je otrovom iz vlastitih duša, probijali glogom ciljajući malčice previsoko Srce je ostalo cijelo tek snagu u glasu malo su ozlijedili osjetila je loš dio sebe, žuć prolila po ostacima davno ohlađene večere za dvoje pripremljene, Izudarana mjesta u njoj zacijeljuju stoji sada snažno i ponosito zatvara vrata hladnoj sjećanjskoj noći tuga, duboka, rastrgana, bolna, virka iz prikrajka žalosna iz njezinog srca izbačena crnu mačku u naručaj prima petku se 13-tom unosi u lice, za punog se mjeseca u rijeci umiva, ispod ljestava prolazi, osmjehom prkosa crno u crveno odjeva... Projekcija uma Dok hodam kroz mrak stvoren u umu iza sklopljenih očiju grčevito privijam šal oko sebe pokušavam proniknuti u tajnu voštanih figura pokraj puta u mom smislu za apsurdo pronašla sam te u drugoj dimenziji Je li prokletstvo dovelo do naših žrtava? ili sam tek lice prekrila crnim plišanim zastorom mašte preko lica sudbine postojim li umjesto tebe ili istodobno s tobom Sjećam li se ili tek sanjam? ne mogu se sjećati knjige koju nisam pročitala ni pjesme koju nisam pjevala stvaran si strmoglavljen u ponor vlastite propasti igraš igru mračne vještine skrivanja u danima kao što je ovaj ne osjećam strah ni od smrti ni od bola ne osjećam ništa samo se pitam počiva li razlog mog postojanja u činjenici da On misli kako sve mogu preživjeti ili sam tek izdvojena za primjer koji pokazuje na projektoru iznad oblaka kako život ne treba izgledati pitam i tebe vjeruješ li u prokletstva što ih otkriva dan ili rađe živiš u snu u astralu gdje se nalazimo u noćima kao što je ova zanima li te da li bi drugačiji život bio bolji nego ovaj sada Mrzim iskrenost jutra. Kažu da je kurva Zaplela joj se haljina oko nogu, oplakujući dodirom fine tkanine listove noge ranjave Ne plaše je crni oblaci kiša koja lice oblijeva Kroz zatvorene oči svjetlo vidi vođena tek mislima što šaptom prolaze sviješću Slaba tijelom, duhom čvrsto za zemlju na kojoj je rođena vezana krvlju i vremenom, Kažu da je kurva možda zbog uspomena na vjetar pod kosom, zbog snage u središtu njezinog srca potrage za izgubljenim blagom drhtaja u milim i toplim očima Blista u noći dok zlatom iz sakrivenih snova reže oštre kandže mraku i tmini Kažu da je kurva nemoćni da drugačije korjen njezinog života spale nesvjesni u moć ponovnog rođenja, iz zemlje potekla u zemlju urasla sa stablom sekvoje besmrtna žena ratnica. Dišem slobodom tijela Vezat ću svoje želje i snove zabraniti tami da mi oblizuje dlanove balzamirane uspomene u zid bola sahraniti, Krv treperi od iščekivanja ne trebam više od tog poput pera lakog milovanja skidam uobičajenu krinku ljepote i topline ostajem pokrivena tek velom vlasitih nevidljivih krila nije me briga jesi li čuvar ili tamničar mojih snova i nada, Nahrani me i oslobodi da prodišem mekim ljupkim dahom smijući se čak i u snu zdanje mojih uspomena požutjele su stranice, Oko moga tijela istrošenog kišom i suncem ovile su se tvoje ruke tjerajući mračni dio mene zgnječene duše da, ali ne i ubijene PUTNICA BEZ MJESTA DOLASKA Ispijam veliki gutljaj kave dok mi iznad prozora lupkaju zaostale kapi kiše pružam ruku ledenom zraku mokre kapi svjetlucaju se na koži poput rastopljenih plastičnih komadića tapkam noktima o okno razmišljam i pušim dim koji izlazi iz mene stvara minijaturu neba slijedećim izdahom razbijam oblake iluzije mir i tišina čine me krotkom osorost i ironiju pospremila sam u ormar nakon predstave (napokon glumim bez scenarija spontano) u daljini klopoće vlak izmičem osjetilima putujem sjever ili jug istok ili zapad svejedno je bez kofera sa samo par novčića kutijom cigara i paketom maramica zastajem na raskrščima ne trebam putokaza kamenjem pored tračnica gradim utvrdu za sjećanja nema drugih putnika jato gavrana krešti pjesmom pozdrava crnu mi kosu kao sebe prepoznaju i oni putuju hladno je ali odgovara prirodno okruženje duši punoj nemira Kiši li draga? glupo pitanje prije još glupljeg odgovora Ne, to je samo tutanj s tračnica! Neka bude - Bajka Kao žir na tvome dlanu osjećam se tako sitno sve što znam o tebi ne postoji sazdan si od bola straha i poniženja potisnula sam neprestanu želju spavanja uklonila žudnju zastala Želim nešto više dvorac, zrno graška, kraljevića krinolinu od bijele svile sa ružama (ili možda purpurna) veliku plesnu dvoranu duboki naklon dvorjana ispruženu ruku lagani korak mojih plesnih cipela simfoniju nebeskih nota sviranu na harfi u kutu (možda da bude plava) crnu kosu u punđu sapletenu blijedo lice rumenih obraza usta lagano namazana Želim nešto više valcer bez dodira šetnju ispod mjeseca dva labuda na jezeru damski suncobran preko zapešća steznikom prsa podignuta (da srce pridrži) tiho šaputanje budućih ljubavnika s očevom dozvolom jer sam bez miraza Želim nešto više od samog nadanja krinolinu od svile neka ipak bude zelena KLJUČ TIŠINE Ne udarajte kolcima po mojim koljenima čučim uza hladan zid licem naslonjena tješim ga čini mi se da ga čujem kako diše slušam ga i vršcima prstiju struji mu krv iza kamenih stjena sjeća se nekada uporište ognjišta je bio utjeha nemoćnima stanica umornima sada ruševna hrpica kamenja bez zlatnog grumena mokar je Zar plače milujem ga drhtavom rukom nježnije i lakše ledeno hrabar skuplja ostatke odguruje me ponosno se diže jači nego ikad prije vjetar s ravnice briše mu lice od suza staze slane moje ime piše plačemo zid i ja ključ sudbine prošlost stiže Bez kapi krvi Jecajima skladam sonatu na vrištini,vjetrom šibana bosim tabanima,trnje mrvim Bez kapi krvi. Ruke crnom nebu širim odgovore tražim, a čak ni pitanja nemam pohlepno gutam kišu što niz lice mi se slijeva otkrivena leđa, bolnim tragovima biča izbrazdana Bez kapi krvi. Sve je nijemo,samo udare valove o hridi čujem osluškujem ne razumijem što govori riječi bez riječi hladnoćom se grlim vriskom trgam oklop sa duše smrznutom zemljom umivam grudi komadi leda srce paraju Bez kapi krvi krvarim tamo gdje krvi nema na vrištini, sklupčana moja sjena. | ||
.
Copyright © 2014 DIOGEN pro culture magazine & Sabahudin Hadžialić
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić
WWW: http://sabihadzi.weebly.com
Contact Editorial board E-mail: contact_editor@diogenpro.com;
Narudžbe/Order: orderyourcopy@diogenpro.com
Pošta/Mail: Freelance Editor in chief Sabahudin Hadžialić,
Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili
Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić
WWW: http://sabihadzi.weebly.com
Contact Editorial board E-mail: contact_editor@diogenpro.com;
Narudžbe/Order: orderyourcopy@diogenpro.com
Pošta/Mail: Freelance Editor in chief Sabahudin Hadžialić,
Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili
Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina