|
NA LISTI Od 04.8.2010.g. /
LISTED SINCE August 4th, 2010 among leading European magazines: 
|
All Rights Reserved
Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić, MSc Sarajevo & Bugojno, Bosnia and Herzegovina MI OBJEDINJUJEMO RAZLIČITOSTI... WE ARE UNIFYING DIVERSITIES |
|
|
|
|
Mišo L. Korać, Berane-Podgorica, Crna Gora
|
| ||||
VILLA AMIRA, Street Ante Starčevića 33,
|
LP vinyl sell from
|
|
Između misli i krvotoka
Kao utopljenik nošen valovima zle sudbine, Mišo L. Korać pokušava zatomiti osjećanja sablazni sudbinom što namijeni mu Svevišnji. Kao borac što putenost traži, Mišo se guši u besmislu suočenja sa svakodnevnom glupošću osjenčenih sudbina. Kao Isae preuzima na sebe grijehe roda vlastitoga težeći razumijevanju bitka sui generis. Kao pjesnik, ali i prozaist, pred nama je uobličena osobnost sa težnjom razumijevanja svakodnevnih jadikovki. Jer, između misli i krvotoka, mora biti duhovnost čovječnosti. A on je ima. Riječ urednika Sabahudin Hadžialić 7.7.2012. |
Between thoughts and blood circulation
Like a drowning man borne with waves of evil fate, Miso L. Korac is trying to suppress feelings of scandal destiny dedicated to him by Supreme. As a fighter who seeks for sensuality, Miso is suffocating in absurdity of confrontation with everyday stupidity of shadow fates. As ISAE he takes on himself the sins of his own race seeking for the understanding of being sui generis. As a poet, and prose writer, in fornt of us is formulated personality with the aim of understanding the daily laments. Because, between thoughts and blood circulation, must be the spirituality of humanity. And he has it. Editor's word Sabahudin Hadzialic 7.7.2012. |
|
BALKANSKI VOZ
(poema) KAIN UBI AVELJA; BOG STAVI ZNAK NA KAINA POČETAK ILI SVRŠETAK, GRIJEH BRATA O VRATU SINA STANICA BALKANSKA beznađe... Duvaju trubači junačke pjesme. Plaču djevojčice budućih ratnika. Pljušte pijani poljupci. Toči se prvotok, šljivova rakija. Kolači, patišpanje, kolači. Balkan ekspres" Stradanija, Leleču majke nejači. topovsko zrnevlje.... Duvaju rata vjetrovi kroz isprane mozgove TV glasnici i glasnogovornici... Jebem ti podneblje, ratove, Balkan... Balkan razapet između Zapada i Istoka između misli i krvotoka, između uroka i krvoloka... A ti ,moja mudrosti, reci mi tajnu gdje skrivena jesi; U Torontu, Podgorici, Beogradu ili Odesi? E PERICOLOSO SPORGERSI Stalno nam se dešava početak... Putovanja U mislima nadanja... U stvarnosti ratovanja, Začetak- urlanja. Vrisak, avioni, bombardovanja. Ubijanja, Ubijanja... Vozovi, točkovi, Vozovi... Vječnost lutanja... Posrtanja i uzdizanja... Uvijek na točkovima... Beskrajni putevi, Ratni profiteri, Brojevi hotelske sobe. /Ako nijesi u rovovima/ Kondukteri, Vodadžije. Krvopije. Kafečije. Pozornici. Ratnici. Kelti. Huni. Varvari. Ameri. Kaplari. Generali. Političari... Viđaju me po trgovima na ulici na mostovima u rovovima. /Masovni grob vojnički/. Samo me nema na umrlicama. Tamo su dječaci u uniformama sa zamrznutim očima i pogledom prema djevojčicama. Prve neostvarene ljubavi prekinute zauvjek, u snovima... Jahači apokalipse i nesedlanika. Kolone izbjeglica. "Nebeski narod" Dokone fraze samoljubaca i mitomana... Čudan balkanski kor samoslavljenika prošlosti, bitaka, i gubitnika. Stranče, ne mjeri kroz Balkan kada prođeš sebe odmjeri... PAS SE PENCHER AU DEHORS Klepeće točkova hor Točkovi, Vozovi, Točkovi... Ako želiš da voliš, svim damarima da živiš, istinski vrišti po svjetskim bulevarima, vriskom rasparaj nebo! ('Ljeb te jebo) Vronski, Vronski..! Iže jesi na nebesi... Ako taj jesi, Zaštiti nas od nečesi... Iže jesi na nebesi E perisoloso sporgersi... Prekršiš li svetu kletvu i ispadneš, ako se Balkana dohvatiš, dopadneš, ni sam nećeš znati ko si, šta si, gdje si... Sve jedno ti je biti upamćen ili zaboravljen, Ako već jesi E PERICOLOSO SPORGERSI... Ovdje se ljubi urlikom, prostački. Žena se uzima snažno, gorštački. Zubi u grkljan kumu i bratu. /Kain ubi Avelja Bog znak na Kaina, početak ili svršetak, grijeh brata o vratu sina/ Otad se živi u stalnom ratu , u govnima u blatu... Ovdje su planine čvrste kao grudi djevojačke. Reke umornice pune leševa... Ovdje se ubija, rađa, umire... Ovdje te život lomi, melje, satire i riječ je klopot u ništa što uvire... Ovdje se smrti ruga i pjeva. Ovdje se rijetko rađa iz ljubavi. Ovdje se ljubav događa i zaboravi. Umjesto "Dobro jutro" u svanuće ovdje sijeva nož, metak, topovsko đule. Ovdje su Rajski vrtovi, Đele kule... Ovđe je doživljeno nikad preživljeno. Ovdje ljubav govori. Zemlja se ovdje voli do boli. Ovdje je misao sakrivena i sahranjena u "Kali lune" Ovdje žene zabradače slave mrtvaca. Ovo je zemlja ratnika i muškaraca... Ovdje se ruše kuće mukoznojnice, vile beznojnice kao od karata kule, palate, nadgrobni spomenici. Ovdje se umire po navici. Sve oko nas liči na pakao, /Otvoreni senatorij/ Mi smo u ludnici... Bože,ma šta da nam se desi, E PERICOLOSO SPORGERSI... Sve što na čovjeka nalikuje to nam kroz psovku izlazi, od pjesme do leleka. Nama se smrt plazi i život naruguje. Ovdje se psuje i otac i mater. Srce se žensko vadi u mukama Ovdje žene umiru pod muškim rukama. Ovdje se jedino diše lično... Ovdje se živi sporadično Na komad, na rate, na sekunde, na sate... Ovdje su majke crne udovice... Ovdje se hoda preko ivice... A ti.!? A ti moja mudrosti, reci da li sad trebaš iz pakla da me vrebaš! Bože, Iže jesi na nebeasi... E PERICOLOSO SPORGERSI... B..o...ž...e...! Iže jesi na nebesi... I ti me na čas ostavi zaboravi. U ovom paklu, u beznađu. pusti me da mislim o ljubavi. Gdje si, mudrosti, pretvorena u bijelog goluba... Na kojoj strani svijeta jesi ? E PERICOLOSO SPORGERSI... Koji će nam krasni mudrost u knjigama izložena, usamljena na prašnjavim policama, u izlozima, knjižarama..!? Rijetko je ima u našim snovima, u brigama, u navikama. Praznina u očnim dupljama u glavama... U vječnim zabludama... U...R...L...A...M Na svjetsko poštenje prljavo... Na prstenje bratsko, kaljavo... Tijela nam nude javno, traljavo... Raspet sam između pohlepe i pomame, razuma i nerazuma, svjetla i tame... Sve mi je strano, ogavno. Gospodare sa mnom odavno. Protestvujem javno i sebe ne čujem... Ljubav mi uporno krv sa srca liže. Mudrosti, priđi nam bliže. Razagnaj vrijeme sumorno! Evo mi tijelo umorno i misao kao metak vraćen u pra-početak. Bježim! Ne mogu da shvatim što te uporno pratim, dozivam... Bože,oprosti što te prizivam, (Iže jesi na nebesi)... E PERICOLOSO SPORGERSI... Na stanici nikog da me sačeka. Nikakva radost u našem kraju. Nedostaje mladost nasmijana, kao prije. A na peronu me starost dočeka, smrt u očaju u zagrljaju... Bože,ovo stradanije ovaj nerazum, privedi kraju! Čovječiji um to ne zna, ne umije. Ništa bezčasnije. Ništa bezumnije. Bože, spasi razum! Sve naše grijehe na kantar iznesi... (Iže jesi na nebesi) E PERICOLOSO SPORGERSI... Mudrosti reci mi na kojoj strani svijeta jesi? Nauči me da mrzim, sagorjeću od prevelike ljubavi, od opraštanja... Reci mi, kako slike da izbrišem, da zaboravim rušenja, mučenja, ubijanja !? Kako...? od suza dječijih, Umiranja !!!? Šapni mi... Sa trnovim vijencem ponekad svrati... Točkovi, vozovi... točkovi... Bože vrati nas pameti u zagrljaj i zaboravi... Tamo će bez riječi da čovjek čovjeka očovječi... javi se, šapni gdje si, E PERICOLOSO SPORGERSI... Ovo je vrijeme zmijsko lisičije. Niko na sebe da liči makar da podsjeti, kao prije. Nigdje čudnog osjećaja. Nigdje ljubavi. /Mir svemirskog beskraja). Svevišnji, Oprosti nam, oprosti na svim jezicima svijeta... Oprosti... Htio bih noćas divlje voljeti, iskonski do kraja... U ušima mi zvuk raketa zavija. Ljudi Jehvini pretvoreni u ubice. Dvonošci, bezglavi dvonošci i nove zvijezde padalice... Umrlice, načičkane umrlice. Mukli samrtni hor... NE PAS SE PENCHER AU DEHORS Putuju vozovi Putnici. Izbjeglice. Putuju izbjegli iz smrti, iz života. Točkaši i pješaci u mimohodu... Kada odu, odlaze sa sumnjom da se ne vrate. sa zebnjom zvezdane prete tragove... Otvorenih šaka pred tuđe pragove čekaju sleđeni u boli... Paraju krila ptice nebeske svodove, pakla krugove. Tutnje avioni. Gorile, Godzile. Vozovi. Tenkovi. Točkovi. Krvi, puno krvi... Laju ljudi. Balkan u podrumima. Kerberi, Kerovi. Ostaju za nama grobovi grozdovi. BALKAN PUKAO U BEZNAĐE.!? Balkan pukao u beznađe Bombe, Rakete, Granate, Zemljo, Gori dio mene i uspomene... Uspomene pretvorene u ruševine. Ljubavi,čujem granata odjek kako dobuje po tvojoj glavi... Vjeruj mi ,stid me što sam čovjek, al'ipak mi se javi da l'živa jesi..!? E PERICOLOSO SPORGERSI... Ako ne umrem u ratu, u životu, u ljubavi, umrijeću u smrti, da predahnem. Samo mi reci na kojoj stanici treba da ostanem da siđem, da odahnem... Godine prolaze kao tvoja skrivanja, umorne od mržnje od ubijanja... B..A..L..K..A..N pukao u beznađe... Zvone, zvone balkanska zvona... Ruše se mostovi, pruge, gradovi... Piruju rata bogovi. /Ubica duboki tragovi/ Gadovi... Na sve strane leševi....Leševi... Uspavani apostoli mladići... Ruševine, Oblak plamena i prašine... jauk tišine. Svevišnji, razumi,razaberi, odmjeri kaznu, u red čekaju: generali, kaplari, lopovi, političari čudan diplomatski kor a ti čovječe, upamti NE PAS SE PENCHER AU DEHORS... Zemljo, /Kamena posteljo/ Izvorište i utočište... Posestrimo i pobratime. Oprosti i daruj. Rab smo tvoj Božji... Znak jednakosti između smrti, i postojanja... Usliši molitvu našu... Pokajanja... Blažena moja mudrosti da l' vječita jesi..!? Privedi,Bože,razum... ..................................................... E PERICOLOSO SPORGERSI... |
MATHIEU- LADYS MATHIEU - MATHIEU -MATJE
Mathieu (Dédié à Mirelle Mathieu) Toutes ces belles Fillettes Je les ai appelées Mathieu Toutes ces belles Filles Je les ai appelées Mathieu Toutes ces belles Femmes Je les ai appelées Mathieu Toutes ces belles Dames Pareilles A l’automne Je les appelle Mathieu Elles sont passé Prés de mo iPleines De charme Et d’extase Mathieu, Mathieu FAREWELL-PERDONO-ABSCHIED-OPROŠTAJ... FAREWELL I want to quietly leave the the sky, only to see her .. God sees all, and will punish you ... And If he sees everything and knows, then He knows how much I loved her, so He will understand and forgive ... /prijevod na engleski B.Baca-York Uneversity.CEU PERDONO Vorrei, di nascosto, scendere dal cielo, solo per vederla.. Dio vede tutto, ti punira.. Se vede e sa tutto allora sapra quanto l' amavo e mi capira, mi perdonera. / Prevela Tia Dožić / ABSCHIED Ich will heimlich vom Himmel steigen, nur um sie zu sehen..... Gott sieht alles, wird dich bestrafen...... Wenn Er alles sieht, alles weiss, dann weiss Er wie ich sie liebte..... So wird Er verstehen und verzeihen.... /Prevod Ivana Pichlmayr/ OPROŠTAJ Hoću da krišom siđem sa neba, samo da je vidim... Bog sve vidi, kazniće te... Ako sve vidi i zna, onda zna koliko sam je volio , pa će me razumjeti i oprostiti.... Anijas u ludačkoj košulji Svjetlost je u njenom oku jutros poharala boje Između mene, izgubljenih puteva i obdaništa zavoleo sam jednu ženu zamotanu u zavoje bez krvi ranjena remetila je harmoniju stepeništa... Objavljivao sam joj rat bez mržnje a ta djevojčica, tješila se obećanom slobodom sva uplakana zavještavao sam joj hiljadu čokolada, milion ljubičica, u najblistavijoj suzi ocrtavala me kao Milovana... Pričao sam joj kako su nekada lomili razboje, recitovali, u ime ljubavi izvršavali samoubistva ona je buncala o Koraćima, pominjala konvoje, useljavala promrzle vrapce, proklinjala ubistva... I dok sam zaboravljao bolove, povraćao šerbete ljekove i kamilice između rešetaka preklinjao ikone prizivao bogove ona je palila ludnice, krematorijume, obilazila bolnice, za najluđu pjesmu pronalazila protesne riječi izopačavala tonove.... Dok sam je u najvećem pijanstvu grlio i ujedao ona je iz svojih dojki pokušavala da me podoji da me napije... Kada sam mnogo bolovao i od smrti bježao pronalazila me među opušcima, među stolovima među potocima rakije... Znala je da mi drveća ranu smrt spremaju. Govorila je da će mi kovači zlatne sanduke iskovati da će nam obući dugačke haljine što posmrtno ostaju da blistaju u svom govoru zaboravi da me u kosmos povrati.... Ona... Ona nije znala da je nijesam volio radi zlata, sanduka, spomenika... Volio sam je jer je posjedovala ljepotu blata, glas gladnoga vuka, srce davljenika... Zbog toga jer je najpijanija umjela da mi se objesi oko vrata... Ljubio sam je... Bila je sva čađava i suluda... Govorili su da sam ja lud a ona luda... Ona nije znala da je nijesam volio radi zlata, sanduka i spomenika... Dugo je plakala kada sam pominjao Petroviće, Crnu Goru, ljubila sliku Njegoša, Lovćena, kosturnice, mrzela je ulizice, lopove, razbojnike, govnoviće u svom lovćenskom bijesu osuđivala izdajice... Ja sam je umirivao pjesmom liječio rakijama nagovarao da u sebe pretoči burad, zapamti alkohol Zaboravi dugove... U najvećoj pjesmi kleli smo se pijankama od razbijenih flaša, zapušača, čaša... pravili drugove... Ona... Zar ona luda... šašava.... maleni cvijet ljubavi u mojoj glavi... Ona... zar ona što je imala oči prozirne kao staklo kao celofanska hartija... Zar ona svoje tijelo, moje tijelo u ludačku košulju da uvija..!? Podgoričkoj gospi Sahat kula neprestano čežnju otkucava Vezir most me dočekuje umorena s puta Ovdje gospo moja ljubav postajava Bedra ti jedra sanjam netaknuta Vijenac od vjetra niz Zetsku ravnicu kroz Dukljanska polja vije uspomena uputih se gospo tebi u Goricu spoznah tvoje srce ženo od kamena Dva dana tugovah na tvom bulevaru u izlozima lutke od crnog papira htio bih ti ljubav ukras na prijevaru ta suluda misao ispod mog šešira Evo ti dohodim dok isprosim ruku na bijelom konju princ od suhog zlata iz sna dojezdih da u tvoju luku usidrim poljupce oko tvog vrata Nad Moračom mjesec sjaji čudnim sjajem muzika vjetrova lebdi oko struna poželjeh u tebi da beskonačno trajem ko krvavi ratnik iz poslednjih buna Ne budi me Anđele dok san ovaj traje Darovao bi te jedino Vladici uz prijesto Na kamenoj postelji tvoje uzdisaje hodočasnika poželjeh. Dok na tvoje mjesto, Sahat kula zadnju uru otkucava Vezir most me umošćuje po tri puta Ovdje gospo moja ljubav završava Pusta želja čedna u san dodirnuta... Nek se desi Kad se sjetim neka me čudna misao pokrene... Uspavanog dječaka u meni probudi iz sna me dubokog trgne zaokrene obuzme me drhtaj i to me zaludi... Uvuče se ume tu plamti i gori kao nagla bujica teče rijeka riječi... riječi...! I svaka šapće, šapće i žubori i kap po kap moju slutnju liječi... Bože... divna ženo ponoćna kraljice Noćas bih ljubio rado do besvijesti Kad bi samo htjela kad bi samo smjela ljepotice... Ćutiš..! I ne vidim ništa... Ispod tvog šešira što ti sjenku stvara na rub naočara... Zadrži se pogled, krene priča stara duboko u meni da me obuhvati da me zajeseni... Ćutiš..? Ne, pst... Ne reci ništa pritom samo usnu vrelu pusti mi na čelo Biću nježan kao vjetar eto... prosto pitom samo da upamtim tvoje bijelo tijelo. Ma ne...! Ne..! Ne postoji princ na atu bijelom da dojezdi u noć da te krilima zaodjene... Ali ti me ne puštaj zarobi me tijelom nek poslednja kap iscuri iz mene I neka... i neka... Nek se desi... Nek se desi...! Pusti neka bude...! Nek se desi...! Noć se dani Svakog proljeća kao bagrem ne zaboravih da cvjetam... I ne pričaj ništa i toj želji pritom... Ćutiš..! Pusti da ti pričam priču o pastiru... Kako negdje davno i daleko dječačkim snovima zatečen u miru i zabrinut vjeruj da li se raduju ovoga proljeća njegovoj svirali njegovom dodiru... Proljeće je... Pupolji bagrem u zagrljaju... U mome kraju u tvom beskraju kao "Žal za mladost" (Sjećaš se te pjesme) sjede nam cvjetaju negdje gdje se nesmije Valjda u očaju... Hajde... Hajde... probudi se da prošetamo, pobogu napolju je sunce silazi niz zračak... Hajde, samo na časak da odšetamo niz ulicu i probudimo pastira... Vrijeme je ustani sunce grli tvoju ledenu pahuljicu... Noć se dani... Proljeće je na tvom licu Probudi se anđele... Probudi se anđele ne daj da nas život nespremne zatekne da nas mimoiđe... Hajde, šapni mi bar reci jednom kako da ga dočekamo... Hajde ustani, volim te... Ne daj pastiru da za nas svira rekvijem, molim te... Ustani u svom nemiru probudi se stiglo je proljeće, trajanje... Hajde... Hajde ljenštino malena, spavalice... Vrijeme je vjeruj mi za cvijetanje za radovanje kao lani... Ustani, hajde uspavana ljepotice evo poljubaca za tvoje okice za tvoje lice... Probudi se proljeće je Noć se dani... Bože, ne može to tako Da si bliže bar na dohvat ruke kosu bih ti mrsio pogledom i željom s anđeoskim stasom kao breza visoka svjesna te ljepote mudro mamiš tijelom... Nemoj da ti suze borave na licu zaboravi tugu, jecaj, vapaj kada smo sami... Podsjetiš me uvijek na veselu pticu stoga zaljepršaj smijehom zasvjetli u tami a ti to umiješ.... ........................ Ovdje su dani nestvarni, tužni snovi mogu biti i lijepi i ružni, često nedostupni, da ih osvojim nešto mi se ne da...! I prolazi vrijeme... Danas gazi juče kradimice... Sve te više snijevam... Bora sijedu stiže nemilice Mladost prođe pusta Uhvatim se često kako istu pjevam "Onu" Što ko melem sklizne nam sa usta... "Prosta ti bila moja ljubav živa..." ........................................ E.!! Proći će sve ovo, doživjeće makar jedno od nas dvoje da u tužnom času kad se oči sklope žar usana vrelih spustimo na čelo... Neka usne budu tvoje... I neka oko mene okupe svirače pa uz gitaru zapjevaju jače onu pjesmu staru... "Kad ja budem umro ne pal′ te mi svijeće jel′ na mome grobu niko doći neće... Samo što će zvona zazvoniti jače.." ............................... Zvona... jače.!? E, tad su mi potrebne dvije suze tvoje... Da se ne bojim... Da me zavesele... Da mi hladno bar utople lice, Da nebu kažem kad pred paklom stojim: Čekaj..! Bože, ne može to tako... Mene su ispratile dvije suze, dvije malene smijalice... ----------------------------------------------------------------------- Ono sa pet više i manje dva Ona ga je ugrizla za vrat i popila mu krv ili saznanje da je nešto mokro i to u mraku... - Voliš li me..? On je tada imao osamnaest a ona dvije manje. Onda bi rekla tri puta "Da" i četiri puta "Ne". Tada je ona imala pet više a on opet dvije manje. Time ga je još više zadržavala za sebe. - Godinama..? - Ma, ne..? Odgovorom..! A da, ONO sa tri puta DA i jednom više NE..! Tada je imao samo jednu. Onda ih je posjedovao više. A ona tada ne, možda i kasnije ne ili jeste..? Oko toga se nikada ne zna. Svu nejasnoću platio je život na kojem je sam izvisio. ONA, pre ONE imala je ONU. Ta je voljela kišu, čak je i uporno šetala po njoj sa onim kada je on imao pet manje nego danas. Njeno istetovirano slovo "R" na ruci protivilo se svakoj kapi kiše. On je govorio da se u tankoj bluzi može navući nahlada. Ona je baš željela da taj dio skime. - Bluze..? - Slova "R"..! Možda je to govorio zbog njenih bedara ili zbog toga što je bila njegova i njena prijateljica. Ona ga nikada nije uzbuđivala... - Lažem..! Zbog njene ljepote jutra su svitala... Umreću u tvojoj vazni na kojoj se igraju boje Negdje na uglu stola gdje si pisala zadatke Ostaću kao napušteni trofej ljubavi i oko mene igraće se u bojama porculan... Tada sam imao šesnaest a ti petnaest... Govorila si "Pričaću ti o ljudima"... Kada..? Nikada..! Priču o ljudima smo spoznavali lagano iz dana u dan iz godine u godinu... Priču o sebi smo odavno zaboravili... - Misliš priču o nama..? - Da, tri puta da i četiri puta ne... Zapravo više nijesam siguran u tvoje postojanje... ili sve sam manje siguran u to... - Moje postojanje.!? - Ne, u život... Možda u postojanje..! Kapiraš..? - Ne, ne kapiram..? - Jebi ga, možda je kasno za kapiranje. Vjeruj između onda i kasno progrmio je prošao, protrčao, proleteo je ogroman period. - Šta je to period..? - Period.. Ja, ti, porodica, djeca, muž, žena, ratovi, sranja, ljubavi i kvrc. Jednoga dana kvrc..! Kao prekidač, kapiraš... Tama... Nema više... - I kolike godine šutnje. Sjutra je šutnji trideseti rođendan.!? Tako je valjda suđeno.! To ti je kao ono sa pet više i manje dva... Ujedno nije bilo suđeno a i ovako je možda bolje.!? - Misliš.!? - Pst..! Ostavi me da šutim rođendan... ----------------------------------------------------------------------- Dan koji sebe pobjeđuje Ako si zaboravila riječ ne zaboravi vodu. Na njegovoj gitari pronalazim igru da bih te prizvao, ali ti i pored tonova ne dolaziš. Poklonio je sebi krunu. ON je bio prvi. Ja sam broj. Ne tuguj što ti više ne smetam. Ne likuj što me više ne gledaš. On je lud, blesav... I jedno i drugo, svejedno..? Zapravo..! On je u stvari ti... Griješiš ja nijesam ja, niti je on ON..! Ni jedan ni drugi više ne postoje. Postoji ipak nešto od svega. Postojiš ti..! U njemu ili van njega. Možda oboje..? Prišao sam ti one večeri kada sam bio najhrabriji. Vjetar je svirao tako tužno. Rekao sam - volim te. Vjetar je moju riječ odmah otpjevao. Sa neonskim osvetljenjem u očima i likom u vlažnom asvaltu gledao sam tvoje ruke i zamišljao kako bi bilo divno presjeći vene na njima... (Zezam se). Onda si tražila da ti poklonim proljeće, a ja sam ti za uzvrat redovno poklanjao bar dio njega. On mene ne zna. Ti njega znaš a nijedi nas upoznala... Ja sam On, i ne ljuti se ako ti kažem da si ti Ona... -------------------------------------------------------------------------------------- Pismo iz Ivangrada Dragi "Svrabac" Pisao sam ti davno pismo iz Ivangrada al ne dobih nikakve karte sa žigom iz Milanovca ovdje se nešto čudno dešava dok i se ime podkrada zakupih dio tvojih usana da me ne shvatiš kao lovca "Ne piši preko moga imena" rekla si u dnevniku. Čudila se što te nikada nijesam poljubio a kome da poklonim ljubav, konju ili konjaniku ako sam se samo u sedlo zaljubio... Javio sam ti da tražim zaposlenje na mjesecu jednog običnoggrobara gore je lako prežaliti Na zemlji ostavljam svoju glavu prijatelju kamenorescu. U toj ledenoj pustinji ljubav ću šest puta lakše shvatiti...Ako se pruga jednom od mene do tebe završi moći ću ti dolaziti noću u pohode i nije važno ako ovakav grobar kao ja sramno u tvom krevetu završi najzad će shvatiti ulogu vode... Kad mi kažeš da me voliš ti me stalno lažeš ti me gnjaviš ti me silno daviš A ja... Ja sam ti davno pisao iz Ivangrada al ne dobih nikakve karte sa žigom iz Milanovca ovdje se nešto čudno dešava dok mi se ime podkrada Zakupih dio tvojih usana da me ne shvatiš kao lovca... PS. "Piši mi... makar najljepše laži" 
|
|
| ||||
7.9.2012.
Intervju našeg autora Miše L. Koraća POBJEDI (Podgorica, Crna Gora) 25.8.2012.
|
|
LINK INTERVJUA
.
Copyright © 2014 DIOGEN pro culture magazine & Sabahudin Hadžialić
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić
WWW: http://sabihadzi.weebly.com
Contact Editorial board E-mail: contact_editor@diogenpro.com;
Narudžbe/Order: orderyourcopy@diogenpro.com
Pošta/Mail: Freelance Editor in chief Sabahudin Hadžialić,
Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili
Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić
WWW: http://sabihadzi.weebly.com
Contact Editorial board E-mail: contact_editor@diogenpro.com;
Narudžbe/Order: orderyourcopy@diogenpro.com
Pošta/Mail: Freelance Editor in chief Sabahudin Hadžialić,
Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili
Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina
