NA LISTI Od 04.8.2010.g. / 
LISTED SINCE August 4th, 2010 
among leading European magazines:

All Rights Reserved
 Publisher online and owner: 
Sabahudin Hadžialić, MSc 
Sarajevo & Bugojno, 
               Bosnia and Herzegovina                

MI OBJEDINJUJEMO RAZLIČITOSTI...
WE ARE UNIFYING DIVERSITIES

---

---

---

Valerio Orlić, Rijeka, Hrvatska

Hrvatski književnik, pjesnik, rođen je u Rijeci 13. veljače 1967. godine gdje živi i stvara. Književne radove objavljuje u domaćim i inozemnim publikacijama (Književnom peru, Sovremenosti, Koreni, Irin-Pirinu, Književnoj rijeci, Trendu,...). Do danas je objavio (15) petnaest knjiga. Pjesme su mu uglazbljivane te prevođene na talijanski, engleski, njemački, španjolski, francuski, češki, slovenski, slovački, poljski, bugarski ruski, romski i makedonski jezik. Objavljivan u inozemnim i hrvatskim antologijama i zbornicima. 

Osnivač je i predsjednik: Hrvatskog književnog društva, te redovni Član nekoliko kulturnih asocijacija:

Društva hrvatskih književnika, Društva hrvatskih haiku pjesnika, Društva haiku pjesnika - Rijeka.

Pokretač je '' Festivala književnosti – '' Dani prijatelja knjige '' u Rijeci, časopisa za kulturu – ''Književno pero'', književne manifestacije na Pagu u spomen na književnika Antu Zemljara, te književnih večeri pod nazivom ''Književni set'' i nagrade ''Josip Eugen Šeta'' za neobjavljeni pjesnički rukopis.

---

---

VILLA AMIRA, Street Ante Starčevića 33, 
Orebić, Croatia
http://villaamira.weebly.com/

LP vinyl sell from 
Bosnia and Herzegovina
http://lpvinyl.weebly.com/

---

              Izgubljeni, usamljeni ratnik

Boli...zaista boli iščekivanje u susretu sa pjesnikom Vareliom Orlićem. Boli, jer  njegove riječi precizno vape ka uobličenju unutar duha iskonske istine - istine ljubavi. No, nije to "obična" ljubav osobnosti što teži. Ne! Pred nama je lik što u smrti živjeti traži?! Dobroti stremeći. Pjesmi težeći. Poetiku kreirajući. Ispunjen metaforama zbilje, Valerio se klanja pjesništvu sa ciljem traganja, u stvari, za potvrdom vlastitog bića...bića istkane savremenosti ljubaznih djela. Iako vapajem ponekad osjetimo i žal za nekim boljim vremenima u njegovoj poetici, ne možemo a da se ne zapitamo: zar za sva buduća vremena ona prošla neće biti "dobra stara vremena"...Kako to? Jednostavno, jer idemo samo ka sve lošijim i lošijim vremenima. Ljudskosti. Ipak, pitkost izražaja je razumljivost mozaika pjesme. Ovdje se nema sta ni dodati, ali ni oduzeti. Naime, pred nama je pjesnik lirske scene unutar poetskih snova. I ne želi se probuditi jer..."Zemlja crna nek pričeka kosti,/i
dok se moja ne ispije čaša." I, sudeći po obimu životne tekućine unutar odsjaja poetike, pričekaće...zaista će pričekati. 


Riječ urednika
Sabahudin Hadžialić

              Lost, lonely warrior

It hurts...really hurts anticipation within the meeting with the poet Varelio Orlic. It hurts, because his words precisely cry towards shaping up within the spirit of primeval truth - the truth of love. But it's not "normal" love - personality that seeks for. 
No! In front of us is a character that requires live within the death! Aspiring goodness. Striving towards a poem. Creating a poetics. Filled with metaphors of reality, Valerio adores poetry with the aim of searching, in fact, to affirm their own being - being woven with modernity of kind deeds. Although sometimes we can feel sorrow for some better times in his poetics, we can not but wonder: do for all future time the past ones will be "good old days"...How come? Simply because we are going to just worse and worse times. Of humanity. 
However, the friendly drinkability is within expressed mosaic of poems. Here there is nothing either to add, but not subtracted. Specifically, we have in front of us the poet of lyrical poetry scene within poetic dreams. and he does not want to wake up because ..."Black Earth should wait for the bones, / while my glass has been drinked. " And, judging by the volume of fluid inside the glow of  poetry reflection, will wait ...really will wait.


Editor's word
Sabahudin Hadzialic

---

GOSPODAR SVOGA VREMENA

Skončati od ruke prepune poštenja

il' ponizno moliti i čekati Boga,

da rukama svojim primi me ko svoga

anđela što osta' bez životnog htijenja.

Osramoćen pred bićima istim,

koji dijele čudne milodare,

zapušten od onih što za svijet ne mare,

želio sam ja rukama čistim...

Presuditi, svojoj izgubljenoj duši,

što u magli svijeta iznemoglo hoda.

Napušten od svoga plemena i roda,

nisam mog'o gledat kako li se ruši...

Životno bogatstvo, što su nam ga dale,

zagonetne sile ili Božja volja.

Osjećam da duša moja bit će bolja,

ako sad dotakne te oblake male.

Previše sam blizu danu svog skončanja,

pa se malo bojim, da to i ne bude.

Ruke moje neka one sude!

O sudbini mojoj punoj pokajanja.

I kada se kajem, ja od svojih grijeha,

progoni me nagon, suicid me prati.

Svjestan sam da život, mora jednom stati,

zato, kada umrem, umrijet ću od smijeha,

( ha,ha,ha…)

Baš me briga, gdje ću onda leći,

s kim ću dijelit svoje crno groblje.

Nek mi tijelo crv polako zoblje

i nek pije suzu što će teći.

Jer, sve se vrti tu u krugu grijeha;

život, smrt i opet rođenje.

Ipak na ovome svijetu postoji poštenje

zato, kada umrem, umrijet ću od smijeha,

( ha,ha,ha…)...


USAMLJENI RATNIK

Kraljujem u tami prividne samoće,

iako sam kralj, ja sam i patnik

jer moja kraljica želi i hoće

da budem pjesnik i usamljeni ratnik.

A valjda je i Bog tako htio,

zamijenih mač zlatnim perom.

Vjerujte, dušu nisam krio,

jer budio bih se s jakom vjerom.

Da će te pronaći sva moja djela

kad sklopih oči u vječni san,

košulja na meni nek bude bijela

jer ovo ne bijaše sudnji dan.

Zakopajte me tamo, gdje žive mrtvaci,

na vječna lovišta, u mir tišine.

A ona nek cvijet, u grob baci,

da mi se duša k nebu vine.

 

KAPI

  Pustih iz duše male kapi krvi,

jer one su za me blagostanje mira.

Dok se grumen duše kao pijesak mrvi,

svaka kap jače, snažnije te dira.

Iskopina moja nije crno blato.

Iako je crna, ima ona boje.

Baš kao što noću sjaji zlato,

tako zrače kapi duše moje.

Budi tiha, noću mene slijedi.

Nemoj da te bole moje muke,

svaka kaplja puno više vrijedi,

ako tvoje dodirnu ih ruke.

Miluj moju dušu, ljubi je dok diše

i zlatna kaplja nek te noću zrači,

svaka kap svoju pjesmu piše

a to meni puno više znači.

Od sveg bola, patnje a i jada,

od svih suza, prolivene krvi.

Za me' pjesma znači;  život, nada

i kada se duša kao pijesak mrvi.  

 

ODRAZ MOG SJENILA

Ne prodirem, dušo, ne prodirem

u zemlju crnu, duboku.

Vjetar sam što se zapleo,

u grane gusta čempresa.

Odraz mog sjenila,

spava tu u jezeru.

Svjetlost se moja održala

u krilu mlada mjeseca.

Progonim divlje oblake

i prizivam kišu nebesku.

Utkat ću, u te, ljubavi,

čistoću svoga odraza.

Izbrusit ću drago kamenje,

u svjetlost sitnih zrnaca.

I pustiti dušu nemira,

u staklenu kupolu svemira.

 
IZ DAHA, U DUH

Bičuju me, majko, bičuju,

zlobne ruke podane.

I stežu obruč užareni,

oko grudi mojih turobnih.

Dah mi izlazi iz nosnica

i licem mi poteče bujica.

Skrijem si oči rukama,

da ne vidim bijelo kamenje.

Istjeraj zle duhove

i udahni mi život zemaljski,

nek iz hrama tamnog ludila,

odletim u vjetar nebeski.

Anđeli neka pročiste nebo,

a oblak nek donese kap vode.

Neka se stvori opipljivi prostor

kako bi božanstvo svjetlosti sjalo.

A ja ću, majko na krilima vjetra,

iz daha, u duh novi prijeći.

I dalje živjeti u ponoru riječi.

GRAD


Možda pronađem mjesto za sebe,

gdje ću se na trenutak skrasiti?

Meni je dosta i njih i tebe.

Razmišljam kako dušu spasiti.

Već sam na kraju svoje svijesti,

neznani pogledi  progone mene.

Ne znam iza kojeg ugla ću sresti,

te sablasne, tmurne sjene.

Pokušavam izbjegavati noćne šetnje.

Stoga se noću u sobu zatvaram.

Bojim se, strah me prijetnje,

čak i dok dušu otvaram.

Ovaj je grad moja rodilja,

moje djetinjstvo, slobodai tamnica.

Kroz njega me vodi zvijezda vodilja,

dok mi ne postane i grobnica.

 
OPROST

Zašto baš ja moram suditi?

Čujete li? O, časni sude!!?!

Pjesnici za njih su samo lude

što žele svijet iz sna probuditi.

Oni pospani hodaju, a znaju li kuda,

kamo ih korak života nosi?

Boje se smrti, život ih kosi

i bičuje sudbinom pravednog suda.

Sudbino kleta, ti im oprosti

i osvijetli njihova pospana jutra

jer prijateljica života, već možda će sutra

prekriti im umorne kosti.

Zato cijenjeni i časni sude

ja i da mogu, ne želim suditi.

Jer moja je slabost oprost nuditi.

Valjda su pjesnici zbog toga lude?




GRJEŠNIK

Dosta mi je, otres'o sam vraga.

I podigoh glavu krenuo na jug.

Zbacio sam teret, sedlo ispred praga,

životu sam svome plaćao svoj dug.

Živio sam zdušno u tami noćnih sjena,

govorio pjesme, ispijao čaše.

U pijanom društvu ljubio sam žene,

zaboravljajući da su bile vaše.

Prijatelji moji, oprostite molim!

Dok ja ove riječi u ludilu zborim.

Reći ću vam kako žene jako volim.

I ako sam grješan nek u paklu gorim!

Nek izgorim, nek po kurvi bludim,

nek u paklu Eros lebdi strasno.

Kurva jesam jer za kurvom ludim,

sad pred svima, ja priznajem glasno.

Grješnik jesam, neka Bog mi prosti,

nek me kazni s dva Očenaša.

Zemlja crna nek pričeka kosti,

dok se moja ne ispije čaša.


CRVENI LJILJANI

Izabrao sam te i posuo ljiljanima.

Utkao u tebe život,

jer slava će moja nadživjeti tvoj hod.

Sladunjavo te ljubim

i snažno pritišćem u kut.

Erotika vrije,

na granici smo besmrtnosti.

Tijela su naša čista,

nevini smo u polju eteričnih ljiljana.

Bjelina je kaos besmrtnosti,

bića se predaju bez granica,

Eros se bliži užitku,

budi se poslušnost zala.

Eva posluša zmiju i tako izgubi sreću,

znatiželja zarobi ljubav,

u zamku.

A posuo sam te ljiljanima

da procvjeta ta nevina ljubav zabranjena.

I onda se rastvori zemlja,

i Had te povuče u svoje kraljevstvo.

A posuo sam te ljiljanima

i to crvenim, crvenim, crvenim...

 

IZA ZAVJESA PROŠLOSTI

 
Ako me poželiš ponekad,

naći ćeš me iza zavjesa prošlosti.

Kako nepomično osunčan dremuckam

na mirisnim poljima. Na granama trešnje.

Na uplakanom oblaku. Na valovlju mora,

u pukotini stijene. U zrcalu života,

u ozračju tišine.

Naći ćeš me u trenutku istinskog druženja.

Naći ćeš me u skrivenom izrazu,

u otvorenom duhu, u čistoj riječi,

u besanim noćima.

Naći ćeš me. U prijateljstvu.

---

---

---

.

Copyright © 2014 DIOGEN pro culture magazine & Sabahudin Hadžialić
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara. 
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić

All Rights Reserved. Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić
WWW: http://sabihadzi.weebly.com

Contact Editorial board E-mail: contact_editor@diogenpro.com;  
Narudžbe/Order: orderyourcopy@diogenpro.com
Pošta/Mail: Freelance Editor in chief Sabahudin Hadžialić, 
Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili 
Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina   

---