Sarajevo, Bosnia and Herzegovina, Europe                          MI OBJEDINJUJEMO RAZLIČITOSTI...WE ARE UNIFYING DIVERSITIES

Stanka Gjurić, Zagreb, Hrvatska

Picture
Stanka Gjurić je pjesnikinja i esejistica koja je do danas objavila deset knjiga. Autorica je kolumni u mnogim dnevnim i tjednim tiskovinama. Uz mnoge svoje interese (gluma na filmu, autorsko televizijsko voditeljstvo), zapažen uspjeh postiže kao samostalan, kompletan autor kratkih filmova s kojima sudjeluje na mnogim međunarodnim filmskim festivalima. Članica je Društva hrvatskih književnika i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Rođena Čakovčanka, danas živi i stvara u Zagrebu.

                      Odgovor nije Zameo vjetar

Snaga misli u susretu sa blagošću poetskih snova. Žestina smrti u trenutku rađanja mogućih alternativa. Rastrojenost misli u izgradnji nadahnutog biserja duha. Slobodni stih sa svrhom kreacije čuđenja. 

Stanka Gjurić je poetesa urbanih namjera čvrsto usmjerena nadi alternative poetike. Ljubavi? Mržnje? Poezija odgovor traži. I nalazi. Upravo u njenim stihovima. I kakav on jeste? 

Čudnoga bljeska suštini što stremi. Suštini čovječnosti. U dodiru, oprostite, u općenju, sa prirodom. I čovjekom. Oprostite, sa duhom. 

Riječ urednika

Sabahudin Hadžialić 
21.11.2011.
       The answer is not Gone with the wind

The power of thought in the encounter with the gentleness of poetic dreams. 

The ferocity of death at the time of the birth of the possible alternatives. Distortions of thoughts in building of inspired pearls of spirit. Free verse with the purpose of wonder creation. 

Stanka Gjurić is the poetess of urban intention firmly focused towards the hope of alternative poetics. Love? Hatred? Poetry requires a response. And found. It is in her lyrics. And what is a response? Curiouser flash aims towards the essence. Essence of Humanity. In touch, excuse me, in intercourse with nature. and human being. Excuse me, with the spirit.


Editor's word

Sabahudin Hadzialic
21.11.2011.
NAMJERA

Rano se budim;
da bih pogledala kroz rešetke u mrklo jutro.
Možda ću moći saviti kovinu,
provući tijelo kroz uzan prolaz,
poletjeti.
Tamo vani čeka me prepreka
koju ne mogu i ne želim zaobići:
čovjek sačinjen od uvjerenja i prkosa.
Stoji poput kosca,
sa samrtnim, ljubavnim osmijehom
na svome licu prikrivenog bestidnika,
progonjen žudnjom
kojoj ne može uteći.
Dolazim ih razuvjeriti,
sobom, od sebe,
to dvoje nerazdruživih, kompulzivnih prijatelja.

NETAKNUTOST

U sebi prostirem prazninu,
nesnošljivost iza poricanja,
dok štitim se neznanjem
i lakoćom kojom ne znam.
Ne priziva troma pritajenost
znak ljubavi u tom pribježištu,
jer ga ušutkati može netaknutost.


ZVIJER

Nosim zlokobnu zvijer u trbuhu.
pokatkad noću ona se uspinje do mog srca
i tišti me težinom grimizne krvi.
Grčim se pod iznenadnim udarcima
njene smrtonosne ljubavi.
Da mi je tada bestijalnost trezvenosti
koju poput okrutna sna
ispijam s frivolnim jutrom.


SPOMEN 

Ne mogu zapisati pokret,
osim u nestalno sjećanje,
ruku koja prelama sjaj,
stradanje koje je znamen.
Jer što znači slika savladanom snu,
to padajuće ozračje
što zloslutno srlja u spomen.

 
JA

Ponekad kad se rastvorim pritajenim noževima,
ugledam tebe, spavaš tu s mojim očima.
Pomislim kako oduvijek postojiš,
ti si zapravo ja
koja se ne želim probuditi.

 
BEZNADNI VRHUNCI

Ništa nije moje,
niti strast, nit čežnja.
U mene su otposlani beznadni vrhunci,
samonjegujuća bolest
u koju zatvaram svoj strah,
mijene u kojima napušta me vjernost,
olako i sramno do iskrvarenja.

UPORIŠTE

Pod tustim ledom
moja bol ne stari.
I zato sam ovdje,
da je držim gipkom kao zanos,
vještijom od igre.
To je sve što mogu ili smijem,
koritom tromim biti uporište.
stanka_gjuric_poezija.pdf
File Size: 353 kb
File Type: pdf
Download File
IZMIŠLJENA

Zakapam oči u trnje,
pomažem tvoju pritajenost.
Činim li zlo izmoljenom sljepoćom?
I da nisi nevidljiva,
u tom bih mraku bila tebe radi,
oduvijek tako izmišljena.

 

PREPOZNAVANJE

Zatvorena u nemogućnost
ja nisam ona koju volim.
S nutrinom od milosrđa,
slavnija od svoje sumnje,
tek vrišteći se prepoznajem.

 

MLADOST

Moje tijelo iščekuje
da se noževima popuni krug;
trenutak prije zalaženja sjene
kada bjelina postaje ponor.
Tek što me krv ne napusti
i sačuva duga, ohola mladost.

 
TIJELO GRADA


Svlačim sa sebe
maleno tijelo grada.
Usnuti usred te nagosti
postaje lakše od umiranja,
što je samo odricanje puti
od tjesnoće.


MISLIM

Mislim na vrijeme u kojem postojiš
nalik munji, samosvojan kao more.
Tvoje je trajanje kretnja kroz pjenu,
krajolik ukletih vila
što te stidljivo sahranjuju.

 
DODIR

Njegujem kamen.
Gdje li leži drhtaj u toj moćnoj šutnji?
Moj je dodir izmišljen i laž,
jer ne mogu taknut njegov izdisaj,
potaknuti budnost da procuri
nevidljivo kroz moj cjelov.

 
Picture
Copyright © 2010/2011 DIOGEN pro cultura magazine Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić . Design LOGO - Stevo Basara. All Rights Reserved.
Contact E-mail: sabihadzi@gmail.com; WWW: http://sabihadzi.weebly.com/
Adresa magazina/Address of the magazine: Sabahudin Hadžialić, Grbavička 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina