|
NA LISTI Od 04.8.2010.g. /
LISTED SINCE August 4th, 2010 among leading European magazines: 
|
All Rights Reserved
Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić, MSc Sarajevo & Bugojno, Bosnia and Herzegovina MI OBJEDINJUJEMO RAZLIČITOSTI... WE ARE UNIFYING DIVERSITIES |
|
|
|
|
Ivona Jukić, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Rođena je 1983. u Sarajevu. Završila Pravni fakultet. Objavljivala u časopisima Album, Ius Apsurdum, Zajedno, Dobos, Odjek, Most.
Pjesme su izlazile i u nekim zajedničkim zbirkama (Snopovi svjetlosti 1998, Riječi u vremenu 2007, Eurointegracije – na slovenačkom jeziku).
U martu 2010. izdala knjigu poezije „Svakodnevna vila“, izdavač Buybook Sarajevo.
Osim toga, angažovala se i u organizaciji i izvođenjima brojnih poetskih večeri, a sa svojom poezijom je učestvovala i na festivalima Interpolacija na Bijeloj Tabiji, Interground, Pitchwise. Glumila je u predstavi „Zlatni trenutak vječnosti“ pod rediteljskom palicom Jasne Diklić.
Trenutno zaposlena kao pravnik, piše i čita svakog slobodnog trena i član je organizacionog odbora Poetskog teatra mladih JUVENTA.
Pjesme su izlazile i u nekim zajedničkim zbirkama (Snopovi svjetlosti 1998, Riječi u vremenu 2007, Eurointegracije – na slovenačkom jeziku).
U martu 2010. izdala knjigu poezije „Svakodnevna vila“, izdavač Buybook Sarajevo.
Osim toga, angažovala se i u organizaciji i izvođenjima brojnih poetskih večeri, a sa svojom poezijom je učestvovala i na festivalima Interpolacija na Bijeloj Tabiji, Interground, Pitchwise. Glumila je u predstavi „Zlatni trenutak vječnosti“ pod rediteljskom palicom Jasne Diklić.
Trenutno zaposlena kao pravnik, piše i čita svakog slobodnog trena i član je organizacionog odbora Poetskog teatra mladih JUVENTA.
|
Zastupljena u DIOGEN pro youth magazinu
br.1. od oktobra 2010.g.: http://www.magcloud.com/browse/issue/439051 
|
|
VILLA AMIRA, Street Ante Starčevića 33,
|
LP vinyl sell from
|
|
Osjetiti...bilo šta...
Nezahvalan je posao iz zbirke poezije, koja je i sam izbor, izabrati nekoliko pjesama i kroz njih predstaviti poetiku autora. Ovaj mali izbor je samo riječ u čitavoj zbirci. Svakodnevna vila je prva zbirka poezije Ivone Jukić. Od prve do zadnje strofe autorica nas uvlači u dva svijeta, svijet bajki i ovaj naš surovi i realni. Oni se međusobno ne sudaraju već stoje uspravno jedan pored drugog. Bajkom nas vraća u nevino djetinjstvo, a stvarnošću nas trza i baca na mjesto u kojem smo i kakvi smo. Iz istorije se treba učiti ali ponavljamo se stalno praveći iste greške. To nam govori i pjesma Solilokvij: „Dali su vam imena/ Da se zbog njih poubijate./ Poklonili su vam riječi/ S kojima se dobro laže/ Prazne su vam oči,/ Nemate više šta ni da mrzite,/ Nikom neće ništa značiti ni ako odete./ Zatvori mi oči!/ Pali smo u grotlo neprestanog ponavljanja“. Svojom ili tuđom voljom torovi su spremni. Možda je Ivona htjela nešto drugo da kaže navedenom pjesmom, možda, ali baš je briga, kao u pjesmi Možda. Treba ostati svoj, s vjerom ili bez nje, bez obzira na to šta drugi mislili i možda zaključivali. I na kraju Insistira...Osjetiš li... išta? Riječ urednika Goran Vrhunc Zamjenik gl. i odg. urednika za mlade 11.10.2012. |
To feel...anything...
Thankless job is to choose from the book of poetry, that is the choice as well, a few poems and present through them a poetic of the author. This small selection is just the word within the collection. Everyday villa is the first collection of poetry by Ivona Jukic. From the first to the last stanza the author draws us into two worlds, the world of fairy tales and our harsh and realistic world. Those two worlds are not mutually colliding but already standing upright next to each other. Fairy tale takes us back to innocence childhood, and with the reality she is kicking us and throwing towards the place where we are and what we are. From history we need to learn but we are repeating constantly and we are making the same mistakes. This tells us the poem Soliloquy: "They gave you the names / To kill each other because of that / They donated the words to you / With which you can make a good lie / Your eyes are empty, / You do not even have nothing to hate / It will not mean anything either to nobody if you leave. / Close my eyes / we fell into the pit of constant repetition. " With her/his own or someone else's will, corrals are ready. Perhaps Ivona wanted something different to say through the mentioned poem, maybe, but she does not care, as in the poem Maybe. Should remain its own, with or without faith, no matter what others thought and maybe conclude. And finally, she Insist ... Do you feel ... anything? Editor's word Goran Vrhunc Deputy editor in chief for youth 11.10.2012. |
MOŽDA
Možda sam luda jer vjerujem da Tišina liječi
i jer mislim da je zvuk
staklastog sudaranja perlica
ovješenih da zveckaju na vjetru Muzika.
I jer vjerujem u bića koja postoje tek u tami,
kad ugasim svjetlo,
oči im svjetlucaju u mraku.
I jer osjetim da dolazi oluja
po pucketanju zraka.
Možda sam nestvarna jer nalazim
zaboravljene riječi, kišne kapute
i poluispijene šolje kafe
iza onih koji su u žurbi napustili
svoje mjesto.
Možda ja hodam onda kad mislim da lebdim,
možda su boje koje ja vidim
sve jedna i siva.
Možda, ali baš me briga.
BITKA NA POLJU DUŠA I.
Mrve se stoljeća pod stiskom šaka,
Gvozdene vojske spasenja na putu,
Zadah zapuštenih predjela.
Zagrli ledeni kip
Jer ljudskost je svakako umrla
U hramu neprestanih pitanja.
Raznesene duše lutaju
Bespućima beznađa
Lete njihovi nezatomljeni krici.
Raspuštene i zamršene kose
Pobjede i Porazi
Vijore na vjetru poput zastava.
BITKA NA POLJU DUŠA II.
Mrve se stoljeća pod stiskom šaka,
Gvozdene vojske spasenja na putu,
Zadah zapuštenih predjela.
Zagrli ledeni kip
Jer ljudskost je svakako umrla
U hramu neprestanih pitanja.
Raznesene duše lutaju
Bespućima beznađa
Lete njihovi nezatomljeni krici.
Raspuštene i zamršene kose
Pobjede i Porazi
Vijore na vjetru poput zastava.
SOLILOKVIJ
Dali su vam imena
Da se zbog njih poubijate.
Poklonili su vam riječi
S kojima se dobro laže
Prazne su vam oči,
Nemate više šta ni da mrzite,
Nikom neće ništa značiti ni ako odete.
Zatvori mi oči!
Pali smo u grotlo neprestanog ponavljanja.
CRVENO
Kad si daleko od dubina,
tješiš se visinama.
Sjedim pored prozora,
u krilu pregršt trešanja.
Noć ustupa život mekoći sa istoka.
Glatko klizim niz zidove,
do tla, bez dna.
Danas počinje još jedan dan za uspomene.
Nosim amajliju trenutka oko bijelog vrata,
nosim tvoje ime u tokovima krvi.
Nosim i sebe u ovaj dan.
I nekoliko trešanja, ipak.
SAMOĆA
Uzmi mene, samoća mi se topi sa noktiju,
Večeras sam gledala previše sretnih krajeva.
Čemu uostalom služi televizija?
Uzmi me, jer ništa ne mogu da učinim,
Jer slušam, a ne čujem, sve što gledam, više ne vidim.
Hoću da pružim ruku, da vam umanjim bol,
Ali nemam snage... Kad odrasteš, vile ti oduzmu moć.
PRIZNANJE
Da li je potreban trag
ili sam pogrešno shvatila naslikane simbole?
Dok se vjera budi u kapljicama zore,
želim da dočekam prste tuge
koji nalaze melodiju zatvorenih očiju,
pod istim nebom
bez ijednog sazviježđa.
MEĐU LJUDIMA
Noćni leptiri,
bića i drugi sagovornici
traže prolaz u vremenu.
Sudaraju se s automobilima,
glasnom muzikom iz klubova,
njihove kose od dima maste se
podnebljem grada.
Čarobna stvorenja,
vječni tragači,
uvijek u zoru pronalaze put
povratka u snove.
IZGOVORI
Mogla sam... ali je naišao autobus i zapljusnuo
me vodom iz bare pa nisam.
Mogla sam... ali mi nije zvonio budilnik sa zvukom
žaba u ljetno popodne, pokvarila se baterija.
Mogla sam... ali mi je suknja bila prekratka,
a jezik predugačak.
Mogla sam... ali sam se našla u gužvi, metalne kutije
na točkovima pune ljudi su me spriječile.
Mogla sam... ali tamo zaista nešto loše miriše.
Mogla sam... ali, ako baš morate da znate,
nisam htjela i nikad neću.
INSISTIRAM
Vidim svoje lice u pepelu.
A ti?
Imam modrice na duši.
A ti?
Krvarim zbog minulog bola.
A ti?
A ti?
A ti?
Osjetiš li... išta?
Išta?
Možda sam luda jer vjerujem da Tišina liječi
i jer mislim da je zvuk
staklastog sudaranja perlica
ovješenih da zveckaju na vjetru Muzika.
I jer vjerujem u bića koja postoje tek u tami,
kad ugasim svjetlo,
oči im svjetlucaju u mraku.
I jer osjetim da dolazi oluja
po pucketanju zraka.
Možda sam nestvarna jer nalazim
zaboravljene riječi, kišne kapute
i poluispijene šolje kafe
iza onih koji su u žurbi napustili
svoje mjesto.
Možda ja hodam onda kad mislim da lebdim,
možda su boje koje ja vidim
sve jedna i siva.
Možda, ali baš me briga.
BITKA NA POLJU DUŠA I.
Mrve se stoljeća pod stiskom šaka,
Gvozdene vojske spasenja na putu,
Zadah zapuštenih predjela.
Zagrli ledeni kip
Jer ljudskost je svakako umrla
U hramu neprestanih pitanja.
Raznesene duše lutaju
Bespućima beznađa
Lete njihovi nezatomljeni krici.
Raspuštene i zamršene kose
Pobjede i Porazi
Vijore na vjetru poput zastava.
BITKA NA POLJU DUŠA II.
Mrve se stoljeća pod stiskom šaka,
Gvozdene vojske spasenja na putu,
Zadah zapuštenih predjela.
Zagrli ledeni kip
Jer ljudskost je svakako umrla
U hramu neprestanih pitanja.
Raznesene duše lutaju
Bespućima beznađa
Lete njihovi nezatomljeni krici.
Raspuštene i zamršene kose
Pobjede i Porazi
Vijore na vjetru poput zastava.
SOLILOKVIJ
Dali su vam imena
Da se zbog njih poubijate.
Poklonili su vam riječi
S kojima se dobro laže
Prazne su vam oči,
Nemate više šta ni da mrzite,
Nikom neće ništa značiti ni ako odete.
Zatvori mi oči!
Pali smo u grotlo neprestanog ponavljanja.
CRVENO
Kad si daleko od dubina,
tješiš se visinama.
Sjedim pored prozora,
u krilu pregršt trešanja.
Noć ustupa život mekoći sa istoka.
Glatko klizim niz zidove,
do tla, bez dna.
Danas počinje još jedan dan za uspomene.
Nosim amajliju trenutka oko bijelog vrata,
nosim tvoje ime u tokovima krvi.
Nosim i sebe u ovaj dan.
I nekoliko trešanja, ipak.
SAMOĆA
Uzmi mene, samoća mi se topi sa noktiju,
Večeras sam gledala previše sretnih krajeva.
Čemu uostalom služi televizija?
Uzmi me, jer ništa ne mogu da učinim,
Jer slušam, a ne čujem, sve što gledam, više ne vidim.
Hoću da pružim ruku, da vam umanjim bol,
Ali nemam snage... Kad odrasteš, vile ti oduzmu moć.
PRIZNANJE
Da li je potreban trag
ili sam pogrešno shvatila naslikane simbole?
Dok se vjera budi u kapljicama zore,
želim da dočekam prste tuge
koji nalaze melodiju zatvorenih očiju,
pod istim nebom
bez ijednog sazviježđa.
MEĐU LJUDIMA
Noćni leptiri,
bića i drugi sagovornici
traže prolaz u vremenu.
Sudaraju se s automobilima,
glasnom muzikom iz klubova,
njihove kose od dima maste se
podnebljem grada.
Čarobna stvorenja,
vječni tragači,
uvijek u zoru pronalaze put
povratka u snove.
IZGOVORI
Mogla sam... ali je naišao autobus i zapljusnuo
me vodom iz bare pa nisam.
Mogla sam... ali mi nije zvonio budilnik sa zvukom
žaba u ljetno popodne, pokvarila se baterija.
Mogla sam... ali mi je suknja bila prekratka,
a jezik predugačak.
Mogla sam... ali sam se našla u gužvi, metalne kutije
na točkovima pune ljudi su me spriječile.
Mogla sam... ali tamo zaista nešto loše miriše.
Mogla sam... ali, ako baš morate da znate,
nisam htjela i nikad neću.
INSISTIRAM
Vidim svoje lice u pepelu.
A ti?
Imam modrice na duši.
A ti?
Krvarim zbog minulog bola.
A ti?
A ti?
A ti?
Osjetiš li... išta?
Išta?
|
| ||||
|
|
.
Copyright © 2014 DIOGEN pro culture magazine & Sabahudin Hadžialić
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić
WWW: http://sabihadzi.weebly.com
Contact Editorial board E-mail: contact_editor@diogenpro.com;
Narudžbe/Order: orderyourcopy@diogenpro.com
Pošta/Mail: Freelance Editor in chief Sabahudin Hadžialić,
Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili
Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić
WWW: http://sabihadzi.weebly.com
Contact Editorial board E-mail: contact_editor@diogenpro.com;
Narudžbe/Order: orderyourcopy@diogenpro.com
Pošta/Mail: Freelance Editor in chief Sabahudin Hadžialić,
Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili
Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina
