|
NA LISTI Od 04.8.2010.g. /
LISTED SINCE August 4th, 2010 among leading European magazines: 
|
All Rights Reserved
Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić, MSc Sarajevo & Bugojno, Bosnia and Herzegovina MI OBJEDINJUJEMO RAZLIČITOSTI... WE ARE UNIFYING DIVERSITIES |
|
|
|
|
Ilija Lakušić, Podgorica, Crna Gora
Rođen 1947. u Lijevoj Rijeci, opština Podgorica.
Lakušić je završio Ekonomski fakultet u Podgorici, bavio se novinarstvom u Borbi i Pobjedi, bio ministar kulture, potpredsednik opštine Podgorica, direktor Muzeja u Podgorici i direktor i urednik Izdavačke kuće "Obodsko slovo".
U Plužinama je održan okrugli sto o književnom djelu Ilije Lakušića (Politika, 22.7.2012.): "...Drugi okrugli sto bio je posvećen Iliji Lakušiću (1947), pesniku, pripovedaču, romansijeru, satiričaru, novinaru, publicisti, autoru 15-ak knjiga. Lakušić je predsednik Udruženja književnika Crne Gore, član Odbora za književnost CANU, član Nacionalnog saveta za kulturu Crne Gore...
Ilija Lakušić, smatra akademik Žarko Đurović, ne inovira formu već značinske gravitacije u pesmi. Važno je da se slike i njihov refleks ne gube u mnoštvu. Gde postoji sloj, značinsko je u prevlasti.
Poljski identitet Lakušićeve poezije kaže Lidija Tomić zasniva se na odnosu poetskog subjekta i najšire shvaćenog prostora knjige. Knjiga je metafora postojanja, svedočanstvo vremena, vizija i oblik egzistencije. Ona sadrži istorijsku perspektivu i semantiku trajanja i nadahnuća, znanja i neutoljive stvaralačke gladi. Njom se pobeđuje smrt i nestajanje, ništavilo i trošnost materije. Rad na knjizi je, veruje pesnik, Pirova pobeda, pobeda za koju se vezuje tema poraza.
U Lakušićevoj novoj knjizi „Bitka na tastaturi”, ističe Mićo Cvijetić sve je ukršteno: lično i opšte, ironično i samoironično. On je na širokom tematsko-motivskom polju u dosluhu sa sveopštim saznanjima i iskustvima, do sitnih molekula i zrnaca, pred razastrtom univerzalnom knjigom. Prepliće i ukršta humorne i tragične dimenzije života i sveta.
Belina praznog papira dodaje Budimir Dubak, pesnikova je pustinja. Belina papira je i svojevrsno ratno poprište, na kojem se pesnik nalazi u ulozi osvajača, čije oruđe su slova, reči, pesma, jezik. Na tom bojištu se bije bitka protiv smrti.
Ružica Komar je analizira Lakušićevu pesmu „Balada o vojniku” u kojoj autor govori o hrabrosti palog vojnika, koji postaje predmet za šalu. O stvaralaštvu Ilije Lakušića govorili su i Nenad Vuković, Jelica Stojanović, Siniša Jelušić, Radomir Uljarević, Milutin Mićović..." (Info: http://www.politika.rs/rubrike/Kultura/Knjiga-je-metafora-postojanja.lt.html)
Na kulturnoj manifestaciji „Pjesnička riječ na izvoru Pive”, koju 42. put organizuje Centar za kulturu Plužine, okrugli sto bio je posvećen stvaralaštvu Ilije Lakušića (1947), pesnika, pripovedača, romansijera, satiričara, novinara, publiciste. Lakušić je autor desetak zbirki pesama, više knjiga priča i romana. Dela su mu prevođena na ruski, francuski, italijanski, engleski,švedski, kineski rumunski... Predsednik je Udruženja književnika Crne Gore, član Odbora za književnost CANU, član Nacionalnog savjeta za kulturu CrneGore. (Info: http://www.politika.rs/rubrike/Kultura/Tastatura-je-mesto-gde-su-izginule-mnoge-reci.lt.html)
Lakušić je završio Ekonomski fakultet u Podgorici, bavio se novinarstvom u Borbi i Pobjedi, bio ministar kulture, potpredsednik opštine Podgorica, direktor Muzeja u Podgorici i direktor i urednik Izdavačke kuće "Obodsko slovo".
U Plužinama je održan okrugli sto o književnom djelu Ilije Lakušića (Politika, 22.7.2012.): "...Drugi okrugli sto bio je posvećen Iliji Lakušiću (1947), pesniku, pripovedaču, romansijeru, satiričaru, novinaru, publicisti, autoru 15-ak knjiga. Lakušić je predsednik Udruženja književnika Crne Gore, član Odbora za književnost CANU, član Nacionalnog saveta za kulturu Crne Gore...
Ilija Lakušić, smatra akademik Žarko Đurović, ne inovira formu već značinske gravitacije u pesmi. Važno je da se slike i njihov refleks ne gube u mnoštvu. Gde postoji sloj, značinsko je u prevlasti.
Poljski identitet Lakušićeve poezije kaže Lidija Tomić zasniva se na odnosu poetskog subjekta i najšire shvaćenog prostora knjige. Knjiga je metafora postojanja, svedočanstvo vremena, vizija i oblik egzistencije. Ona sadrži istorijsku perspektivu i semantiku trajanja i nadahnuća, znanja i neutoljive stvaralačke gladi. Njom se pobeđuje smrt i nestajanje, ništavilo i trošnost materije. Rad na knjizi je, veruje pesnik, Pirova pobeda, pobeda za koju se vezuje tema poraza.
U Lakušićevoj novoj knjizi „Bitka na tastaturi”, ističe Mićo Cvijetić sve je ukršteno: lično i opšte, ironično i samoironično. On je na širokom tematsko-motivskom polju u dosluhu sa sveopštim saznanjima i iskustvima, do sitnih molekula i zrnaca, pred razastrtom univerzalnom knjigom. Prepliće i ukršta humorne i tragične dimenzije života i sveta.
Belina praznog papira dodaje Budimir Dubak, pesnikova je pustinja. Belina papira je i svojevrsno ratno poprište, na kojem se pesnik nalazi u ulozi osvajača, čije oruđe su slova, reči, pesma, jezik. Na tom bojištu se bije bitka protiv smrti.
Ružica Komar je analizira Lakušićevu pesmu „Balada o vojniku” u kojoj autor govori o hrabrosti palog vojnika, koji postaje predmet za šalu. O stvaralaštvu Ilije Lakušića govorili su i Nenad Vuković, Jelica Stojanović, Siniša Jelušić, Radomir Uljarević, Milutin Mićović..." (Info: http://www.politika.rs/rubrike/Kultura/Knjiga-je-metafora-postojanja.lt.html)
Na kulturnoj manifestaciji „Pjesnička riječ na izvoru Pive”, koju 42. put organizuje Centar za kulturu Plužine, okrugli sto bio je posvećen stvaralaštvu Ilije Lakušića (1947), pesnika, pripovedača, romansijera, satiričara, novinara, publiciste. Lakušić je autor desetak zbirki pesama, više knjiga priča i romana. Dela su mu prevođena na ruski, francuski, italijanski, engleski,švedski, kineski rumunski... Predsednik je Udruženja književnika Crne Gore, član Odbora za književnost CANU, član Nacionalnog savjeta za kulturu CrneGore. (Info: http://www.politika.rs/rubrike/Kultura/Tastatura-je-mesto-gde-su-izginule-mnoge-reci.lt.html)
VILLA AMIRA, Street Ante Starčevića 33,
|
LP vinyl sell from
|
|
Brdoteka suštine poimanja svijesti
Odričuči se uobičajenih kanona sudbine ovaploćene u metodološki jasnom otisku svakodnevnih jezičkih smicalica koji ograničavaju puk, Ilija Lakušić kreira nove oblike svijesti. Poetike. Snaga svijesti o etnosu svome ovdje nije u sukobu sa građaninom pokornim, već štaviše, nadgradnji se divi. Kakvoj? Onoj što suncu teži, a mjesecu se smješi. Onoj što čojstvo naglašava nauštrb lažnih nadanja. Onoj što brdoteci teži. Kakvoj? Onoj usmjerenoj suštini poimanja svijesti. Kakvoj? Lakušićevoj. Eto! Riječ urednika Sabahudin Hadžialić 04.9.2012. 
|
Brdoteka1 as the essence
of the comprehence of consciousness Giving up of the usual canons of fate with given birth in methodologically clear imprint of everyday language gimmicks that limits common people, Ilija Lakusic creates new forms of consciousness. Poetic ones. Power of the awareness about his ethnos here is not in conflict with the obedient citizen, but moreover, he admires the upgrade. Like what? The one that tends to sunlight, and smiling to the moon. One which emphasizes ones strong character detrimentally of false hopes. The one that aspires brdoteci. Like what? One aimed towards essential understanding of the consciousness. Like what? Lakušić's kind of. So be it! Editor's word Sabahudin Hadžialić 04.9.2012. _____ 1- author is referring on Montenegro, as the place where, if there is a need, words becomes a bullet, stronger than the bullet itself...really. BRDOTEKA means (ancient country with the hills within which you can find libraries of words, pardon...bullets) |
|
ŠTAMPARIJA,
VATRA I PREGOVORI I tako Petar Petrović, tvorac knjige i rečenice, pretopi slova u kuršume, u sitne tablete i moćne antibiotike, ljekove protiv terora i drugih boleština. Neka nemam štampariju, neću ni pisati ni govoriti dok ne ozdravim, dok se tuđina ne oslobodim... ...ludo je mudrovati, ludo pametan biti, sa tuđom šakom u perčinu, govoraše Petar Petrović stiješnjen sa svih strana. I dade nalog vatri: neka se slova pretope, neka se pripreme za drugu priču - za druge razgovore. Milina bijaše gledati kako gospoda pregovarači iz slavne štamparije, iz pretopljenih slova sklopiše vrele rečenice. Milina bijaše gledati kako toplim rafalima, punim viteškog razumijevanja, dočekaše neprijatelja. Ah, to je sjaj i slava nezadrživih čitalaca sa ljutim slovima u cijevima koji, biranim suglasnicima i preciznim nišanima, zaustaviše silu i objasniše slobodu. Nježne samoglasnike, naročito nepostojano A, sačuvaše za pregovore, za zadnji metak uz kafu. Mnogi su borci, hrabri štampari, tih godina stradali od interpunkcije. Ah, samo rijetki znali su kako se rukuje akcentima. U velikim bitkama, u viteškim poslovnim poduhvatima, u Crnoj Gori - u brdoteci, mnogima je kratkosilazni prosvirao kroz tjeme. Ah, danas slavni je grob već podivljali grm - grm na kome rastu izdanci mlade ćirilice. *** KOTOR, KARDIOGRAM (Za S. P.) Kamen što raste iz zemlje, vode i guste istorije, tesan dlijetom i glačan tabanima, sada je lice grada u godinama. Ah, meštri od kamena i gvožđa, meštri od drveta, mašte i milovanja, čime li ste docrtavali mreškanje neba u talasima, iz koje bajke ste prepisali palate na kraju mora, čime ste dopremali komade Himalaja nad gradom? Ah, gospodine Kotore, ljuljaš li se na starim brodovima koji su daleko otputovali, možeš li sebi dočarati najbolje one godine? Bože, kakve su priče zaturene po tvojim džepovima! Jednoga dana kad jezik bude nadaren za kazivanje, sve će se reći samo, nijesi, valjda, tolike crkve uzalud zavještao! Gle, sve što raste i na pripeci zri htjelo bi da se izrazi u savršenom obliku i mnoge stvari odavno bi nestale da ih Bog nije obavezao na trajanje. Ah, gle, gle, i stogodišnje biljke ovdje su male pozorišne predstave i dame što ih u žudnji zalivaju topli su zakulisni šaptači. Dok sjedim na trgu i slušam kako iz gradskog sata izbija stari kardiogram, strahujem da će nas preplaviti sekunde pa kažem: Ma i ja sam stiješnjen i načet u temeljima, gospodine Kotore, *** SOKRAT PO DRUGI PUT MEĐU GRCIMA Vidim da među vama nema mojih vršnjaka, jeste li me zaboravili građani atinski? Dugo sam, oh predugo, boravio u korijenu grada, i zmiji i škorpiji preturao po svesti, pa mrtav, mudar i moćan, ponovo dolazim, građani atinski, da vam isto (samo nešto zrelije) ponudim voće. (Iznenada, njegove riječi prekide snažno blejanje koje na čuvenom Kamenom trgu odlijegaše još čuvenije.) Tada se Sokrat nađe u velikoj nedoumici, mnogo toga mu ne beše jasno, no ipak reče: tako mi beskrajne tame na čijem neprevodivom jeziku govorim nema teže smrti od one koju ću vam oprostiti *** LOVĆEN Lovćen bješe brdašce do Njegoševe smrti, običan kameni vijenac, tek da se vjetar zavrti. No prst Gospodnji, koji je otac svega, povede oba Petra do Jezerskoga vrha i tu zabode krst da spoji Njega i Njega. Bog mi je svjedok i svemoguće oko da se planina vinu ispod neba visoko. Pa kad se obradova iznad brda i sela Gospod otvori torbu i pozva oba Petra da izaberu djela. Jedan uze Zakone i Poslanice svete, drugi Gorski vijenac jer bijaše dijete. Tada Gospod zaćuta, osmjeh preko lica Mu minu, potom otvori nebesa i reće: Neka bude vo vjeki, Slava Ocu i Sinu. *** SLIKA Još čuvam tvoju sliku iz doba kada - bila si riblja mlađ i svaki put kada iz fioke ispadneš ti meni ustvari mahneš a to što te podižem sa tepiha i čistim sa tebe čađ neću da znam šta znači pa te ponovo vraćam među ostale stvari neka ti slika stari i nek te vrijeme svlači *** KUKUTA Nema više vina... Može kukuta, samo kukuta, Sokrate! Mani se Kamenog trga, mani se omladine, mani se svoga života, ere si se zapetljao u njemu, Sokrate! Ka' mudar jesi, poradi za grobno mjesto na Akropolju, mogu ti to srediti dok su Anit i Melet u komunalnom, Sokrate! Ti mudar jesi i vino u lozi osunčano je, no ja sam mudriji jer mudrost ne primjećujem, Sokrate! To što ćeš zvati, ne znači da ću te čuti, kamo li da ću se okrenuti, Sokrate! Prodaj lađu i prodaj sandale, ere više nećeš putovati, Sokrate! |
JAGNJE
Kad ono strašna zmija jezikom zapalaca tada se sveto jagnje odvoji od ovaca, i u nježnome runu nasred livade stade tamo gdje Bog mu blagi pored izvora vječnih beskrajne moći dade. A kad se oko zmije okupiše demoni i neutoljivi gmazi njenom otrovu skloni, tada se ispod zemlje i sa mračnoga svoda dozvaše strah i trepet jer na brdu bi vatra, a u dolini voda. Tada se ono janje ko bijel oblak zgusnu pa u vatru i vodu svoje nježnosti pljusnu i odjednom se stiša onaj prizor u polju i niče nova trava kroz jagnje i božju volju. *** IZBACILI SU NOVINE Osvanula je, sele, tvoja slika u novinama, u prelijepoj čitulji. Ti znaš, sele, koliko se smrt izdirala na nas. Mnogo smo suza zajedno pročitali. Mani, kao i život: vijest za jedan dan. Pa, kao što znaš, red je red, moramo se čistiti: sinoć su kasno izbacili novine. Ali ja sam jutros ustao rano i pohitao do kontejnera da te još jednom poljubim. *** TAKVA PJESMA Kad god napišem pjesmu, u prvi san mi dođe majka. Ja se od sreće probudim i vidim da nje nema. Shvatam da pjesma nije bila dovoljno dobra da je zadrži. Ah, Bože, kako bih volio da napišem takvu pjesmu poslije koje bih čuo kako u ranu zoru u kuhinji kutara majka... znao bih da ću, kada ustanem, zateći izobilje: volja mi tepanje, volja milovanje. A radoznali Bog bi odvrnuo roletnu da vidi srećnog čovjeka i pjesmu kakva se za života ne može očekivati. *** VINSKA MUHA Nekad sam i ja ljubio kristalne čaše na stolu, imao svoju draganu, i noć, i vinsku školu. Katkad bi maestro uzeo violinu, cijedio strune u mene, mnoge sam tada prezreo stvari, mnoge su prezrele mene. Ko zna kud je nestao život, života vredan, bezbroj je sjenki na mene palo, a ja sam bio jedan. Ta priča nikad nije ispričana do kraja, samo je vinska muha, na dnu čaše, ljuljala vrata raja. *** TRI SOBE Sje}am se predstave, dok zavjesa pada, bili su trenuci kakvih nema sada. Bože kako bješe sva tanka i čedna, bilo je i drugih, ali ona jedna. U ručici desnoj, koju držah prvi, čuli su se zvuci muzike i krvi. Nekad bi ljubila i mirno zaspala, al' bi njena duša svu noć ustajala. Dala mi je grudi i ručice obe, imala je srce i strast za tri sobe. UČIM DA ŽIVIM Ponekad bude dana koji se nešto svete, a mene prosto zapao rđav kutak planete. No ja se i mlad i star obučavam da živim: ustanem rano, a legnem kasno, da se što duže divim. Uz čašu crnog vina, il' kakav špricer tanak, prislonim svoju dušu da lakše prođe danak. Uz malu noćnu muziku, nešto džeza i bluza, mnoge sam svoje noći spasio teških suza. *** DELFIJSKO E Dobro se drži nebeski svod poduprt ključnim pitanjima. Dobro se drži svako pitanje koje se ne plaši odgovora. Apolon, vrhovni bog u Delfima, najpismeniji među najmudrijima, znao je samo za slovo E. I svojom rukom, koja je vladala nad rukopisima, upisao ga je visoko u hramu, tamo odakle se najbolje vidi hemijski sastav Svetilišta. Tako vjekovi, hoću reći milenijumi, prolaze, Delfijsko E se u mjestu kotrlja, kotrlja i svoju sudbinu miješa sa odgovorima. Kad bi se neko mudar okrenuo prema svodu i pozvao ga u šetnju, slovo bi ostalo nepomično i niko ne bi znao otkud dopire glas koji kaže: E se nikada ne udaljava od suštine. *** TRONOŽAC Nema mira tronožac dok ne na|e onoga koji umije da sjedi na njemu. Nadmetale bi se pitije i sibile i, kad nemaše bogova na ognjištu, mudrovale bi, tronožile i liječile istoriju. Svakojaku budućnost prodavale su i proricale lakovjernom narodu, a oni koji ga htjedoše prodavati preko noći bi ostajali bez njega. Kao da ga valovlje preturalo, zlatni tronožac je lutao od mudraca do mudraca. No, kad Tales reče: otkud dođe do mene najgorega od svih, tronožac se smiri i tu ostade dok bi Talesa. *** OMFALOS U toj velikoj prii sve je legenda za unapređenje bogova, samo ti si kameni pupak kroz koji diše grad. Samo ti brineš o vaseljeni i prihranjuješ Heladu. Početak svakog oblika ti si, jedino jaje koje su donijela dva orla u dva kljuna. Otac si svakog okupljanja, mjesto gdje su se pogledi bogova sreli, kamena suza, majka plakanja. Prije nego si postao kamen, bio si samo proviđenje, Apolonova lobanja koja nikad nije priznala da je falus. 
| ||||
|
|
.
Copyright © 2014 DIOGEN pro culture magazine & Sabahudin Hadžialić
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić
WWW: http://sabihadzi.weebly.com
Contact Editorial board E-mail: [email protected];
Narudžbe/Order: [email protected]
Pošta/Mail: Freelance Editor in chief Sabahudin Hadžialić,
Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili
Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić
WWW: http://sabihadzi.weebly.com
Contact Editorial board E-mail: [email protected];
Narudžbe/Order: [email protected]
Pošta/Mail: Freelance Editor in chief Sabahudin Hadžialić,
Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili
Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina
