|
NA LISTI Od 04.8.2010.g. /
LISTED SINCE August 4th, 2010 among leading European magazines: 
|
All Rights Reserved
Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić, MSc Sarajevo & Bugojno, Bosnia and Herzegovina MI OBJEDINJUJEMO RAZLIČITOSTI... WE ARE UNIFYING DIVERSITIES |
|
|
|
Enver Muratović, Rožaje, Crna Gora
Enver Muratović, rođen je 18. marta 1978. godine u Rožajama.
Objavio zbirke poezije:
1. ZA SUNCEM ZAVIČAJA, MRZ Pljevlja, 1996;
2. SUNCE U ČAŠI (haiku), Rožaje 1997;
3. UZMI I OSTATAK MENE, MRZ Pljevlja 1998;
4. DRUGA OBALA, KOMOVI Andrijevica, 2001;
5. NAOPAKO, Centar za kulturu Rožaje 2004.
Zastupljen je u antologiji „Bijel behar“ (poezija pjesnikâ Bošnjaka Kosova i Sandžaka), kao i u antologiji „Trešnjev cvet – jugoslovensko haiku pesništvo“, koju je, u saradnji sa Centrom za Istočnu Aziju, 2002. godine izdao beogradski Filološki fakultet.
Živi i radi u Rožajama.
WEB: http://mojapoezija.wordpress.com/
E-mail: [email protected]
Objavio zbirke poezije:
1. ZA SUNCEM ZAVIČAJA, MRZ Pljevlja, 1996;
2. SUNCE U ČAŠI (haiku), Rožaje 1997;
3. UZMI I OSTATAK MENE, MRZ Pljevlja 1998;
4. DRUGA OBALA, KOMOVI Andrijevica, 2001;
5. NAOPAKO, Centar za kulturu Rožaje 2004.
Zastupljen je u antologiji „Bijel behar“ (poezija pjesnikâ Bošnjaka Kosova i Sandžaka), kao i u antologiji „Trešnjev cvet – jugoslovensko haiku pesništvo“, koju je, u saradnji sa Centrom za Istočnu Aziju, 2002. godine izdao beogradski Filološki fakultet.
Živi i radi u Rožajama.
WEB: http://mojapoezija.wordpress.com/
E-mail: [email protected]
VILLA AMIRA, Street Ante Starčevića 33,
|
LP vinyl sell from
|
|
Pisac poetskih zapisa
Nadahnut unutar vlastitog očekivanja, Enver Muratović uspješno žonglira rimovanim pokretima pjesničkog kista. Njegovo suočenje sa sudbinom jeste on sam. Kao preokret koji lagane korake u trk pretvara, on odmiče naglo uz tihi povratak sebi. Nama. Baš kao "i miris kafe na stolu/kao dah života iz groba" kao contradictio in adiecto istine. Kakve? Mudre. Usmjerene nadi saslušanja ehoa milenijumskih priča. Poetskih, prije svega. Riječ urednika Sabahudin Hadžialić 30.1.2012. |
Writer of poetry inscriptions
Inspired within his own expectations, Enver Muratović successfully juggles with rhymed moves of the poetic brush. His confrontation with destiny is Himself. As a reversal which turns the slow steps in race, he suddenly goes away with the quiet return to himself. Towards us. Just as "the scent of coffee on the table / as the breath of life from the grave" as contradictio in adiecto of the truth. Which one? The wise one. Targeted towards the hope of hearings of the ecos of the Millenniums stories. Poetry ones, first and foremost. Editor's word Sabahudin Hadžialić 30.1.2012. |
|
SLIKE STVARNOSTI
(na ulasku u 21. vijek) 1. Oprosti, Bože, što ne postoje riječi Kojima bih svijetu podario Utjehu, Jer teška su vremena u nama – Još gori ljudi oko nas! 2. Ni brat bratu – brat! Čudan vakat. Čudne riječi. Više se ni rođenoj pjesmi Ne može vjerovati – Kad pjeva o vedrini! *** AV, AV Lajao bih Na život Kao kuče Na kosku! *** NAOPAKO Naopako život teče Naopako rastu trave Naopako pada veče Naopako misle glave Naopako šume šume Naopako oči vide Naopako glumci glume Naopako i ja idem Naopako zvijer reži Naopako poje ptice Naopako jutros bježi S ogledala moje lice! *** PEHLIVANI “Smrt goni i čovjeka koji bježi” KATO Nekad bliža, nekad dalja Kao sjenka po ulici Vreba strašna smrt i kralja I prosjaka! Po toj žici Hodaćemo kako koji: Neko danju, neko lunom Ista nam se kapa kroji Istim ćemo Tamo čunom! *** KROZ ŠUMU Sakupljam borove iglice, Pjevam ljepotu lista, Izmišljam šumske igrice: Ekipe pticâ i glistâ! Smijem se nemoći zeca Ispred kera što bježi; K’o kad smo bili djeca – Veče na dan zareži! Kroz šumu i sâm šuma, Crvić što nasred druma Suđenu čizmu čeka;Kroz šumu, i na javi, Vukovi, izdaleka, Rade o mojoj glavi! *** NOĆ PRVA Proguta crna zemlja Ostatak moga oca. Grozne li tišine – Slutim – u dubini! Kažu: meleci dođu – I mrtav drhti čovjek! Za Boga pitaju: Jesi li vjerovao. Molim, pokriven mrakom, Za dušu mrtvoga oca… Grozne li tišine Ispod tihtata žutih! I mislim, griješno, kuda Očeva će duša… *** K’O DA ME NI BILO NIJE Neka ti kažu nebesa Koliko ima te, Ženo U ovoj tišini plesa Krvi što ključa venom; Neka ti pokažu ptice Lepetom mekih krila Koliko žudim da lice Dotaknem tvoje k’o svila; Koliko hoću – a strah me – Obgrlit’ lukavo, mila, Tvoj struk! A prah me Starosti polako krije… Biću tek san što si snila – K’o da me ni bilo nije. *** PRIMAKNEM SE PROZORU To riječi čarobne tvoje Probude me pred zoru. Pomislim kako si blizu – Primaknem se prozoru… 
|
UZALUDNI KAO SUNCE
3. Je li meni kazna Boga Da ni u snu tebe nije, Da se jutro zupo smije Kao zmija ispod stoga Je li, oče, možda tvoja Želja da se ne sretnemo Da u grkom moru znoja Kao vaške istruhnemo Je li, oče, zbilja tamo Crno nebo sve do Boga – I još crnje ljudsko srce? Da li ovdje tumaramo, Obliveni pjenom smoga, Uzaludni kao Sunce?! 4. Dobri oče, oče mrtvi Da li čuješ jade srca Previše je palo žrtvi U toj borbi protiv sunca Previše je krvi, znoja Prosuto po Zemlji srama Previše je ova moja Pocrnjela crna tama Premalo je, oče ruku Pruženih za pomirenja Sve više smo braća vuku I robovi nepoštenja Premalo je ljudi zbilja Da su ljudi kao prije Pobjegli su ispod bilja Vrebaju nas ljudi-zmije! 5. Ni zavičaj više nije Kao prije. Tamo, sada, Nema licâ da se mije, Jabukâ i prašnih džadâ Ali, oče ima nečeg Što me vuče izdaleka – Dok smrznuto pada veče – Valjda konop sa direka! 6. Još se, oče, sleglo nije Lišće ispod kože neba Nit' je Sunce da upije Stiglo rosu sa tvog hljeba Još titraju u očima Slike mrtvih, krv na nožu Odavno je stegla zima Odrala nam toplu kožu Još nam gore ispod nogu Kosti dječje k'o igrače Okrenuli leđa Bogu – K'o miševi ispred mačke! *** KLETVA Ukleti, valjda sa pravom (Preci nam lopovi bili!) Bolest se uvuče zdravom – Puno nas groblje, mili! I strah nas za djecu našu Da kletva i njih ne smori; Mi živi u smrt smo vašu Utkali sebe. Pa zborim: Veliki Bože, pomozi! Odagnaj riječi zlobne Iz naše tišine grobne; Odagnaj, jer nema više Snage u ruci, u nozi… Ta kletva nas opet siše… *** TI BUDI Ti budi daleko tamo Preko mostova trista; Ja ću i dalje ovako: Da padam poput lista... Ti budi daleko tamo, A ja ću ovdje leći, Sanjajuć’ kako se znamo – A stranci smo sve veći! *** SREDA VEČE Opet se volimo ćutnjom Bez reči razgovor teče I tek smo počeli priču Stigla je sreda veče Stigla je tišina polja U našu tesnu sobu I miris kafe iz šolja Ko dah života u grobu Opet gori po nama Meseca vatra hladna I šûme betonske kule I svetlo je – i tama! Bolesno mene si gladna Trave su ispovest čule. | ||
|
|
.
Copyright © 2014 DIOGEN pro culture magazine & Sabahudin Hadžialić
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić
WWW: http://sabihadzi.weebly.com
Contact Editorial board E-mail: [email protected];
Narudžbe/Order: [email protected]
Pošta/Mail: Freelance Editor in chief Sabahudin Hadžialić,
Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili
Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić
WWW: http://sabihadzi.weebly.com
Contact Editorial board E-mail: [email protected];
Narudžbe/Order: [email protected]
Pošta/Mail: Freelance Editor in chief Sabahudin Hadžialić,
Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili
Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina
