|
NA LISTI Od 04.8.2010.g. /
LISTED SINCE August 4th, 2010 among leading European magazines: 
|
All Rights Reserved
Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić, MSc Sarajevo & Bugojno, Bosnia and Herzegovina MI OBJEDINJUJEMO RAZLIČITOSTI... WE ARE UNIFYING DIVERSITIES |
|
|
|
|
Danilo P. Lompar, Podgorica, Crna Gora
Danilo P. LOMPAR je rođen 2. januara l978. godine na Cetinju. Objavio je knjige poezije: Dukljanski dvori i anđeosko lice bogova, Dignitas, Cetinje l997;Mistična tišina bitisanja, Dignitas, Cetinje l998; Tragovi ruža, Crnogorsko društvo nezavisnih
književnika, Podgorica l999:Svjedočenje noći, Dignitas, Cetinje 2000;Dodir bezmjerja, Crnogorsko društvo nezavisnih književnika, Podgorica 200l; Umaknuti bezdanu, (Izbor) DUKS, Podgorica 2003;Biblijska tuga, Crnogorsko društvo nezavisnih književnika, Podgorica 2004; Tako su mislili pjesnici, samostalno izdanje autora, Cetinje – Obod 2006; Drugo izdanje 2008. Neizlječivost sanjara samostalno izdanje autora, Cetinje – Obod 2008. Rekvijem za trag Dignitas, Cetinje 2009, Pjesme bunta samostalno izanje autora, Cetinje 2009. Rituali ljubavi Dignitas, Cetinje 2011; Pobuna pjesmom –zaziv bistre duše Samostalno izdanje autora 2011; Lavirinti vremena i biblioteke
Cetinje 2011; Objavljen mu je i CD poezije (prvi u Crnoj Gori jednog pjesnika) «Dok sanjah o tebi Ana Marija» MontenegrinUniversal Theatre – Podgorica 2007- (četrnaest pjesama od kojih je većina prevedena u slovenačkom časopisu «Dialogi»)
izabrane iz gotovo svih njegovih knjiga, u interpretaciji poznatog crnogorskog glumca
Slobodana Marunovića i muzičke pratnje poznatih crnogorskih muzičara (profesora gitare) Srđana Bulatovića i Darka Nikčevića.
Objavljivao je poeziju u mnogim časopisima,a najznačajniji su: «ARS» časopis za
književnost, kulturu i društvena pitanja (Crna Gora) i «SVESKE» (Srbija).
Zastupljen je u izboru savremene poezije u Crnoj Gori (»FLUID» Juventas – Plima 2006.)
sa još devet mladih pjesnika i izboru savremene poezije devedesetih – BIBLION, CDNK, Podgorica 2006; Učesnik je značajnih Festivala poezije. Živi u Podgorici. Član je Crnogorskog P.E.N. Centra, Crnogorskog društva nezavisnih književnika i Mediteranskog kulturnog centra Crne Gore.
književnika, Podgorica l999:Svjedočenje noći, Dignitas, Cetinje 2000;Dodir bezmjerja, Crnogorsko društvo nezavisnih književnika, Podgorica 200l; Umaknuti bezdanu, (Izbor) DUKS, Podgorica 2003;Biblijska tuga, Crnogorsko društvo nezavisnih književnika, Podgorica 2004; Tako su mislili pjesnici, samostalno izdanje autora, Cetinje – Obod 2006; Drugo izdanje 2008. Neizlječivost sanjara samostalno izdanje autora, Cetinje – Obod 2008. Rekvijem za trag Dignitas, Cetinje 2009, Pjesme bunta samostalno izanje autora, Cetinje 2009. Rituali ljubavi Dignitas, Cetinje 2011; Pobuna pjesmom –zaziv bistre duše Samostalno izdanje autora 2011; Lavirinti vremena i biblioteke
Cetinje 2011; Objavljen mu je i CD poezije (prvi u Crnoj Gori jednog pjesnika) «Dok sanjah o tebi Ana Marija» MontenegrinUniversal Theatre – Podgorica 2007- (četrnaest pjesama od kojih je većina prevedena u slovenačkom časopisu «Dialogi»)
izabrane iz gotovo svih njegovih knjiga, u interpretaciji poznatog crnogorskog glumca
Slobodana Marunovića i muzičke pratnje poznatih crnogorskih muzičara (profesora gitare) Srđana Bulatovića i Darka Nikčevića.
Objavljivao je poeziju u mnogim časopisima,a najznačajniji su: «ARS» časopis za
književnost, kulturu i društvena pitanja (Crna Gora) i «SVESKE» (Srbija).
Zastupljen je u izboru savremene poezije u Crnoj Gori (»FLUID» Juventas – Plima 2006.)
sa još devet mladih pjesnika i izboru savremene poezije devedesetih – BIBLION, CDNK, Podgorica 2006; Učesnik je značajnih Festivala poezije. Živi u Podgorici. Član je Crnogorskog P.E.N. Centra, Crnogorskog društva nezavisnih književnika i Mediteranskog kulturnog centra Crne Gore.
VILLA AMIRA, Street Ante Starčevića 33,
|
LP vinyl sell from
|
|
Snaga misli optočena mirnoćom sjećanja
Možda bi se na najbolji mogući način mogao opisati pjesnički hod po trnju, ali do zvijezda, Danila P. Lompara, kroz lik Majstora. Bulgakovljevog Majstora koji jačinom misli i mirnoćom sjećanja pokušava objasniti svijetu, u koji je stigao, da budućnosti nema. Da smo mi samo refleksija 21 grama duše unutar vaseljenske energije moći, nama nedostupne. Margarita je prisutna kao poetika vođenja duhom pjesnika ka valovitim, smrtnim stijenama kraja života. Srećom, Danilo još ima mora, ali i okeana, pred sobom. Stijene su daleko, još uvijek, no, shvativši da je to njegova sudba, kao, uostalom, i svih nas, on smislenošću uobličenih, novih, vizija poezije, uspijeva. Šta? Nagnati na promišljanje. Nas, ali sebe. Sebe osnažiti a nas usmjeriti. Čitati Danila je kao napiti se vode po izlasku iz pustinje. Duha. Ne samo da osvježava, već i oživljava. Misao zatočenu u pustinji egocentrizma, licemjerja, zavisti, mržnje i sklonjenih nada. Pred nama je pjesnik buđenja ISTINE. I to ne bilo kakve. Onog što smo pokušavali naći, a nismo uspjevali. Bar do sada. Riječ urednika Sabahudin Hadžialić 24.09.2011. |
The power of thoughts
mounted with the calm of remembrance Perhaps we will be, in the best way possible, able to explain poetic journey through difficulties, but up to the stars of Danilo P. Lompar, could describe through the character of the Master. Bulgakov's Master, whom, with intensity of thought and calmness of memories, is trying to explain to the world, in which he has arrived, that the future does not exist. That we are only a reflection of 21 grams of the soul within the Ecumenical power of energy, inaccessible to us. Margarita is present as a poetic led by the spirit of the poet to the undulating, death rocks of life. Fortunately, Danilo still has a seas, and oceans, in front of him. The rocks are far away, yet, but, realizing that it is his fate, as for all of us, he, with meaningfulness of shaped, new visions of poetry, succeeds. What? Tempt to think. Us, but also himself. To empower himself and orient us. To read Danilo is as like drink the water after leaving the desert. Of the spirit. Not only that it is refreshing, but makes us alive. The thought captive in the desert of egocentrism, hypocrisy, envy, hatred and sheltered hopes. In front of us is a poet of wakening of the TRUTH. And not just of any kind. The one which we were trying to find, and we have not succeeded. At least, until now. Editor's word Sabahudin Hadzialic 24.09.2011. |
|
JEDINO NAS RIJEČI MOGU POMIRITI S GOSPODOM
* * * dok pitasmo se čijim bismo imenom – djelom mogli izmjeriti našu udaljenost od Gospoda sve što učinismo uglavnom bješe lako dokazivo da je zbog sopstvenog zadovoljstva zato naša tuga nadvladavaše sreću sve drugo je iluzija iz koje sebičnost crpi snagu za život jedino nas riječi mogu pomiriti s Gospodom (u radostima čitanja mogu uživati svi) naše postojanje u dva svijeta učiniti jednako smislenim – izusti jedan od prvih pjesnika 2007. LAVIRINTI VREMENA I BIBLIOTEKE s vremena na vrijeme živjeli smo u snovima koji ne bijahu uvijek bliski bajkama iz djetinjstva košmari (odsanjani kosturi budućnost našeg obličja – brzometna stvarnost) i tek kad obneviđe shvatismo to nesvjesno nestajanje – život na javi 1997.-1998. 2. ispisivali smo sudbinu sjećanjem (a proglašavali su nas za proroke) i to je bio znak da vratili smo se na početak kruga – zatočeništva duše u tijelu sanjari u krugu vremena kroz lavirinte biblioteke – nađosmo (s)misao umoru od sjećanja beskonačnog... * * * Vojislavu Vulanoviću moć koju posjedovasmo – nadzemaljsku ljubav nijesmo htjeli napuštati premda smo znali da neće biti uzvraćena istom jačinom predavali se riječima dokazivali da nada postoji imenovali i sopstveno vjerovanje – da ljubav izdanak je Jezika i obratno – izvan bješe prazan prostor i bića unaprijed osuđena na doživotnu neprobuđenost da su barem umjeli sanjati – vječiti spavači moć koju posjedovasmo ne bi tjerala tako često na bliskost samoći – nas vječite sanjare uvijek budne od ljubavi – jezika ne odustajasmo... KAD PJESNIK SANJA DA SVI ŽIVE PJESMU tužan (čini mi se vjekovima) do beskraja kao skitnica koja nikad ne prestaje da skita i vječito se nešto pita čak i u sreći zamišljen nad svijetom koji spava da bol preobrati u ljubav riječ i san jeste: tuga ga (tjera)la na pjesmu al pjesma će probuditi vaš duh da kad kiša pada (a čovjek je kao kiša) osjetite i čovjekov pad – sjetu ali i nesebičnost: svjetlost bdjenja nad njim da tišina ne bude praznina spokoj da vlada: svima zvijezda na grudi da padne da se svaki čovjek može osjetiti pjesnikom (jer je jačinom duha počeo da sanja) a svaki pjesnik i izvan pjesme čovjekom (jer je kao nekolicina pjesnika počeo da živi plemenitost sopstvenih stihova) RADE ŠERBEDžIJA u crnoj košulji i s šeširom nakrivljenim šarmer pjesnik glumac buntovnik s čeznjom za vremenima duha zaboravljenim i u kazivanju poezije – bješe prevratnik tako obožavan od mnoštva a katkad usamljen odlazi u mističnu tišinu pomišljajuć svijet je robija pred užasima rata (ravnodušnosti) posramljen boemijom liječi a jedino njegova istinski opija sirene vozova brodova – zvuci melanholije pretopljeni u riječi u glas u svjetlost – bude u nama sjetu al ljubav i miris magnolije i u ludom generalu milostivost probude misao o ljepoti uvijek bješe polazište i pored saznanja o njenoj ukletosti duhovnost mu nove probuđenosti ište nezadovoljna postojećim letom zavodljivosti SNOVIĐENJA PROLAZNOSTI melanholija prolaznosti što budi iz sna je li tuga za voljenima (odbjeglima iz predvorja pakla) i onima koji će tugovati za nama potom složenost njihovih života što tjera da se posvete borbi sa nametnutim i tuga kad osjete da su nas na tren zbog toga zaboravili (kao i mi naše) pa bliskost sa ravnodušnošću uzaludnošću prazninom neznanje je uslov svakog započinjanja sreće – kažem svaki i smisleni korak samo je otisak patetičnog čupanja od bačenosti u svirepi svijet tuge ako nijesi zvijer a i tada nesrećan posmatran očima mislećih možda je bolje ne roditi se nego biti (ne)svjestan toga – kažeš čujem te i u snu – izvanvremenskim odajama svevidećim 2009. 
 |
PROVIĐENJA II
ničeg izvan sumnje osim Raspet Bog i riječi u obliku slutnje: da sreća rijetko prati dobrog morah li prerano Gospode da saznam za plitke namjere čovjekovog hoda da poslije svake istine ostaću sam dok ne proslovim Oprost – Tajnu Tvojeg Prohoda i onda kad pomislim da rekoh sve ti mi otkrivaš još jednu tajnu ukazuješ da stihovi najveće su molitve – za čovjeka dobrog – riječ beskrajnu svijet bi bez zapisa bio gubilište opravdano i život se sveo na uzaludan puki bol zato ljubismo Poeziju – spasenje (do)sanjano – u riječima nazirasmo jedini prebol znali smo da postoje iskušenja da bi prizvala tišinu i riječi moć stvaranja imenovasmo: proviđenja slutismo – to Božja ruka nas liječi O TOME ĆE DRUGI GOVORITI 1. čovjek posmatra rijeku srećan jer Bog mu podari oči čovjek čuje muziku duše srećan jer Bog mu podari um čovjek okrenut ka ženi srećan jer Bog mu podari ljubav 2. čovjek posmatra rijeku ali u njoj vidi i tok svoje prolaznosti čovjek za tren bješe srećan čovjek čuje muziku duše ali zna da je duša beskraj bez konačnog odgovora čovjek za tren bješe srećan čovjek okrenut ka ženi ali zna (i kada ne bi nosila tajnu) da je ljubav nepredvidiva čovjek za tren bješe srećan 3. i opet će čovjek srećan biti pronađe li riječ pravu o tome će drugi govoriti kad ga više ne bude – da je srećan zauvijek jer ostavi trag a više ne osjeća svoju mudru glavu MARIJA MAGDALENA oprost se može zadobiti pokajanjem – ali pogled neće promijeniti svoj izraz shvatih Majstor je odlučio prekriti joj oči a krvlju tijelo – tu neutješnu ljepotu zemnog trajanja i poraza požude (neizbrisivog tereta prošlosti) – grijeha od kojeg ne odustajasmo a onda u snovima pročitasmo poruku krvi na njenim dojkama: mukotrpno pokajanje kurtizane (kojoj je dat oreol svetosti) pretvara i šopenhauerovski pesimizam u vjerovanje – volju za iskupljenjem 2009. ŠEKSPIROV PREDSMRTNI MONOLOG jedan sam od rijetkih koji znaju da nijesu dugog vijeka (jedno od važnijih saznanja poslije onog da malo znamo) za mene je ljubav i poezija ista rijeka vjerujem u čovjeka koji od čitanja – samoće mač mudrosti kuje a ljude usrećuje jer gnjev nam patnju produbljuje sreća je kad i pored svih nesreća (pa i samog rođenja) nađemo ljepotu u iskušenju neminovnosti i stvaramo trag bi mogao biti jedini iskaz ljepote u našoj smrti zato moramo biti blagi prema našim mrziteljima jer kad nas mrtvi vječito žive budu ispraćali (opet nezadovoljni zbog pominjanja naših imena) plakaće nad sobom utjehu od svake nepravde u smrti naći ću – mir neka je u dušama i mojih neprijatelja jer ne bijah uzaludan zato su lišeni imenovanja – ovjekovječenja potpisa mog PISMO LOVCIMA NA LJUDSKE GLAVE U čast Danila Kiša noćas se ocrtava život čovjek tek je sjenka taštine – zašto kad smo to što jesmo šta god drugi bili je li ta strast za proždiranjem samo nesigurnost čovječe gledaš me zvjerski kao da od mog (ne)uspjeha zavisi tvoj domet duha ako si već odlučio da ne odustaneš u naumu da pokušaš me uništiti znaj da od moje veličine (pri tom poštuj neprijatelja jezik je ogledalo tvog duha) zavisi tvoja lažna predstava o sopstvenoj pobjedi moraćeš ubijediti druge zašto loviš moju glavu kad je beznačajna u suprotnom ćeš se pronaći u «Času anatomije» 2006. BEZ POVEZA ZA OČI ako pozeliš kroz poeziju da umakneš iz nevješto prikrivenog logora mozgova osjetićes devet krugova Danteovog pakla tvoj bijeg će biti upisan i sve će učiniti ključari sudbina naših da tvoje tijelo predaju u ruke Gospoda (naši nas neprijatelji tjeraju pravim putevima) a ti ćes i dalje misliti na stihove i na nju koja će biti ponosna (ako se probudi iz magle vremena) što nijesi pristao na ovaj Aušvic Jevreji su oduvijek znali ko su i kad bi se nalazili u logorima svojih tijela duše su im uvijek bile slobodne a ovdje – ako nekom slijepcu i došapneš da mu je stavljena žuta traka oko ruke slobodnog tijela a zarobljene duše otrčaće svom dželatu (začuđen sto si jos živ) i reći da se opet šetaš bez poveza za oči 2006. Danilo P. Lompar u Sarajevu, BiH, 2012.
| ||
O pjesniku su rekli...
|
ATIPIČNOST POETSKOG INICIJUMA
Kad dođe iz poezije, ostaje u njoj – kao njen sufragan. Danilo Lompar je atipična pojava u crnogorskoj književnosti. Njegov razvojni put nema, naime stereotipnost karakterističnu, uglavnom, za većinu naših književnih i vanknjiževnih biografija, čiji obrasci su svojstveni arhaičnim i inferiornim kulturama – gdje se od fiksirane programiranosti i zadatog redosljeda stvari ne može proći. Riječ je o sindromu vječitih početnika, o obaveznom odrađivanju omladinskog i postomladinskog književnog staža,o sredovječnom piscu, piscu zrelog doba itd. Kod Danila Lompara je sve drugačije. Njegov poetski inicijum je u znaku stvaralačkog presedana. Crnogorska književnost je uprkos tradicionalističkoj šemi književnog odrastanja i pristizanja imala sreću što je krajem prošlog vijeka jedna grupa upravo mladih pisaca preuzela crnogorsku književnu stvar u svoje ruke ne osjećajući nikakav kompleks, bilo kniževne bilo neke druge malodobnosti. To je generacija koja je novom dozom literarnog heparina razbijala tromboizirano (ili tek načeto) tkivo književnog bitisanja. Dio tog miljea iz prošlovjekovnih devedesetih je Danilo Lompar. Danilo Lompar je poeziju doživio kao prostor sopstvenog izgona tražeći u tome lirska i kontemplativna osamostaljenja egzistencije. I sve je, uglavnom, u definisanju tog vremena i tog finalnog ishodišta. «Domišljanje je za nepokorne/Nadaj se da sveživljem/zasmrtno koračaćeš/(neobesmišljen zaboravom) – iz pjesme «Po(r)uke» .Navodimo i još jedan stih koji, takođe može imati glosarijski aspekt centralnog dijela ove poezije: «Ili ti to samo poistovjećuješ/ljepotu Afrodite sa Poezijom» - pjesma «E un amore a prima vista» (1996) . Tako je autor poistovjetio poeziju sa ontologijom i tu je nezaustavljiv. Sadržaj svijeta izjednačen sa sadržajem poezije – rekao bi veliki španski pjesnik. Danilo Lompar je u stvari romantik s postmodernom poetskom dinamikom. BORISLAV JOVANOVIĆ ...Lomparova knjiga potvrđuje zrelu poetsku fazu, a poetsko promišljanje karakteriše modernistički izraz koji slijedi ono što je najbolje u evropskoj i svjetskoj književnosti. U ovoj zbirci poezije očitava se duboko pripadanje simbolici evropske kulture sa naglašenim humanističkim tonom kao i pjesnikova fascinacija svjetlosnim fenomenima tako karakteristična za pjesnike i slikare podlovćenske Crne Gore. Danilo Lompar svojom najnovijom zbirkom poezije ukazuje da je pjesništvo za njega sveta djelatnost, stanje duha koji živi i shvata svijet oko sebe na poetski način.
prof. dr Sonja Tomovic –Šundić Poetiku Danila Lompara treba tražiti u ravni: jezik – vizija – etika. Osnovni držeći potpornici Lomparove poezije su: upitanost, nepristajanje na datost (realnost i irealnost) te iza svega – snažna etička komponenta. Danilo Lompar već je povodom njegovih prethodnih knjiga primijećeno, pravi zaljubljenik poezije – posvećenik poezije. U njegovom odnosu prema pisanju poezije nema naivnog.On ima utemeljen stav prema svom radu, prema životu, prema istoriji i vremenu. akademik Vojislav Vulanović  |
Pavle Goranović:...»Zanimljivo je sa kolikom se posvećenošću, gotovo fanatičnošću, Lompar bavi vještinom stvaranja stihova. On uveliko koketira sa malo zaboravljenim stanovištima vezanim za vjerovanje u moć poezije, čemu idu u prilog njegova razmišljanja o odnosima između tradicionalnog i modernog. Stoga, u «Tragovima ruža» naizmjenično nailazimo na pjesme slobodnoga stiha i na rimovanu strukturu pjesama. Pjesnikovo opredjeljenje je konkretizovano: njegova poetika ne bježi od ovdašnjeg nasljeđa (naprotiv, ide mu u susret) ,već isti, manje ili više razložno, stavlja u službu ovovremenog... Njegov poetski glas se neprestano osvrće natrag, djelimično i zbog, u ovakvoj vrsti literature, prepoznatljivog žala uzrokovanog «pogrešnim vremenom» u kome je pjesnik rođen, i u kome bitiše. I pored svega, autor priziva svakodnevlje, znajući da je epilogue tog motiva iskazan riječima: «I samo preživljavanje/ Ovdje je dio vječnosti», čime je iznova aktuelizovao sudbinu življenja na ovim prostorima, koja ga očigledno posjeda od prvog do potonjeg stiha. U svakom slučaju, knjiga koja je pred Vama donosi osobene znakove nove crnogorske poezije, najviše naklonjene svojevrsnim (pre)porukama čitaocu. Shodno tome, autor izgleda prihvata riječi Alberta Hirija da poezija «pored toga što treba da se ostvari na estetičkom i verbalnom planu» treba da bude i neki «sud o svijetu». Pjesnički sud o svijetu Danila Lompara, nazvan «Tragovi ruža» zabilježićemo kao zbilja specifičnu pojavu u crnogorskoj literaturi na kraju stoljeća. Iz recenzije knjige «Tragovi ruža»
Lompar pripada onom sloju stvaralaca čije pjevanje ima uzlaznu putanju, a to je, kada je crnogorski lirizam u pitanju, rijetkost. U nas je, na žalost, dosta uobičajeno da pjesnik objavi valjanu prvu knjigu, kvalitativno je inovira drugom a potom ostatak života reciklira te rane sveščice.
Lomparove pjesme su rezultat njegove pjesničke reakcije na svijet, život, stvarnost, na smisao i besmisao ljudskog trajanja na ovoj planeti. Motivi njegovih pjesama imaju uvijek i isključivo univerzalnu, opšteljudsku dimenziju. Lompar kontinuirano istražuje razloge koji ga nagone na pisanje i izgrađuje svoj život prema toj neminovnosti. Umije da efektno poentira, završi pjesmu, koja tako nastavlja da živi u svijesti čitaoca. Djela koja Danilo Lompar stvara su dragocjena, prvenstveno, jer su nastala iz neminovne potrebe da se progovori ne interesujući se za nagrade koje bi mogle doći spolja. Danilo Lompar je izrazit individualist. Obdaren je sposobnošću da emocije zajedničke svim ljudima prenese upotrebljavajući jezik kao materiju i lirsku pjesmu kao formu kroz koju reprezentuje inicijalni nadražaj. U više navrata među koricama ovih knjiga sugerisano nam je da je imaginacija spas od ravnodušnosti. Ovim knjigama preporučuje nam samoanalizu u borbi sa svakodnevnim nužnostima, poeziju kao bolan ali pravi put do životne ispunjenosti, poeziju kao način da se pitanja postavljaju i sebi i drugima. Vlatko Simunović Misaonost, filozofska zapitanost, lirsko poniranje u sopstvenu tugu, jesu segmenti Lomparove poezije. Ali osim ovih postoje, što isprepleteni, što izolovani, i Ljubav: znao sam / (da ni u snovima) / ne bi mogla napustiti vrijeme / pogled nikad nije / zadržala na zvijezdama... I bunt: Poezijo – / Čarolijo /više te niko ne čita / za pamet vezuju prizemljenost / meni se i noćas među zvijezde skita... Pjevajući o sopstvenom svijetu Danilo Lompar pjeva o univerzalnom Ja. Biblija, kao velika enciklopedija čovječanstva, pjesniku daje oslonac sa koga on neprestano traga za smislom: Biblijska tuga / (koju Hrist ostavi / svojim raspećem / kao moć rijetkima)/ spašava u trenucima / neproslovljene pustinje papira. Iz tog makrokozmičkog svijeta prepunog simbola izvire jedan lokalni krug koji poezija demistifikuje. I na kraju, poezija kao neminovost, kako reče Danilo Lompar: Panta rei/a iza svega uvijek / ostaju tri tačke / (na sreću poezije)... Vukica Martinović |
.
Copyright © 2014 DIOGEN pro culture magazine & Sabahudin Hadžialić
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić
WWW: http://sabihadzi.weebly.com
Contact Editorial board E-mail: contact_editor@diogenpro.com;
Narudžbe/Order: orderyourcopy@diogenpro.com
Pošta/Mail: Freelance Editor in chief Sabahudin Hadžialić,
Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili
Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić
WWW: http://sabihadzi.weebly.com
Contact Editorial board E-mail: contact_editor@diogenpro.com;
Narudžbe/Order: orderyourcopy@diogenpro.com
Pošta/Mail: Freelance Editor in chief Sabahudin Hadžialić,
Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili
Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina
