Magazin za kulturu, umjetnost, nauku i obrazovanje 
Magazine for culture, art, science and education
.
  • DIOGEN plus
    • Ekrem Ajruli
    • Susan Bright
    • Jadranka Tarle Bojović
    • Senad Kurić
    • Samira Begman Karabeg
    • Tanja Zubčević Alečković
    • Ljiljana Crnic
    • Dalila Krasnić
    • Nena Miljanović
    • Ali F. Bilir
    • Mirza Okic
    • Elfrida Matuč Mahulja
    • Boris Kvaternik
    • Sonja Juric
    • Ljubica V. Davcik
    • Aleksandra Jovanović
    • Dr.Ram Sharma
    • Nura Bazdulj Hubijar
    • Belmin Biberović
    • Radmila Vukadin
    • Vinko Drača
    • Majo Danilovic
    • Berislav Blagojević
    • Soheil Najm
    • Aron Baretić
    • Jennifer Greene
    • Shaip Emerllahu
    • Thór Stefánsson
    • Giuseppe Napolitano
    • Amir Or
    • Alisa Velaj
    • Nina Malinovski
    • Roman Kissiov
    • Goran Simic
    • Luis Arias Manzo
    • Bojana Stojanovic Pantovic
    • Allabhya Ghosh
    • Chris Lawrence
    • Ilir Muharremi
    • Gordana Vlajic
    • Daniel Jakopovich
    • Jahanera Noor
    • Jidi Majia
    • Nenad Tanovic
    • Fehim Kajevic
  • Authors /Autori DIOGEN pro culture magazine 2009-2018
    • Bardhyl Maliqi
    • Dr. Adolf P. Shvedchikov
    • Jelena Bogdanovic
    • Christiana Dobreva Stankova
    • Marianne Larsen
    • Milena Vukoje Stamenkovic
    • Tomas O Carthaigh
    • William Bilkic
    • Darko Perovic
    • Djuro Maricic
    • Neal Whitman
    • Sebastien Doubinsky
    • Mirjana Grbac Pismestrovic
    • Jadranka Ivanovic Bolog
    • Jagoda Ilicic
    • Ilija Lakusic
    • Fabijan Lovric
    • Petar Pismestrovic
    • Willy et Emily Marceau
    • Dragan Jankovic
    • Zlatko Martinko
    • Irena Gjoni
    • Zdravka Sheyretova
    • Ljiljana Milosavljevic
    • Zora Jovanovic
    • Aida Zaciragic
    • Zeljko Krznaric
    • Lidija Pudjak
    • Jadranka Cavic
    • Dalila Hiaoui
    • Franjo Francic
    • Lindemberg Pereira da Silva
    • Vasia Bakogianni
    • Violeta Milovanovic
    • Michael (Dickel) Dekel
    • Katlin Kaldmaa
    • Igor Braca Damnjanovic DIB
    • Khurshid Alam
    • Mbizo Chirasha
    • Lauri Pilter
    • Tamara Lucic Dinic
    • Petar Lazic
    • Mirjana Miljkovic
    • Anesa Kazic
    • Filip Dimkoski
    • Dariusz Pacak
    • Nebojsa Milosavljevic
    • Maja M. Siprak Brletic
    • Mirko Popovic
    • Milenko Cirovic
    • Zeljko Krstic
    • Milunika Mitrovic
  • CONTACT
    • Adem Abdulahu
    • Eva Lipska
    • Mehmed Đedović
    • Duška Vrhovac
    • Mexhid Mehmeti
    • Burhanedin Xhemaili
    • Naime Beqiraj
    • Sabahudin Hadžialić
    • Athanase Vantchev de Thracy
    • Veselin Dželetović
    • Eugeniusz Kasjanowicz
    • Peko Laličić
    • Carl Scharwath
    • Darko Habazin DAKS
    • Lidija Pavlović Grgić
    • Patrick Sammut
    • Mirko S. Božić
    • Marina Kljajo - Radic
    • Gustavo Vega
    • Fahredin Shehu
    • Radomir Micunovic
    • Valerio Orlic
    • Barbara Bracun
    • Dusko Domanovic
    • Ante Matic
    • Mirjana Bulatovic
    • Ivan Rajovic
    • James Brandenburg
    • Helen Ivory
    • Danilo P. Lompar
    • Juri Talvet
    • Polly Mukanova
    • Djurdja Vukelic Rozic
    • Stanka Gjuric
    • Krystyna Lenkowska
    • Diti Ronen
    • Elma Dugic
    • Anna Bagriana
    • Marius Chelaru
    • Armin Bolic
    • Bujar Plloshtani
    • Craig Czury
    • Dusan Zivic
    • Gonzalo Salesky
    • Igor Rems
    • Ndue Ukaj
    • Benjamin Hasic
    • Richard Berengarten
    • Enver Muratovic
    • Sabah Al Zubeidi
    • Zoran Basic
    • Valentina Petrovic
    • Jeton Kelmendi
    • Dimitar Hristov
    • Heather Thomas
    • Naida Hrustemovic
    • Laura Klapka
    • Iskra Peneva
    • Alma Jeftic
    • Nemanja Dragas
    • Ines Perusko Rihtar
    • Radojko Lako Veselinovic
    • Emilija Mijatovic
    • Iouri Lazirko
    • Irena Maric
    • Goran Vuckovic
    • Salih Bazdulj
    • Senada Besic
    • Dzevad Kucukalic
    • Dzejlana Sutkovic
    • Anita Palavra
    • Stevo Basara
    • Olga Lalic Krowicka
    • Ladislav Babic
    • Aniceto Remisson
    • Nora Dubach
    • Vjekoslav Zadro
    • Vasiljka Maric
    • Safeta Osmicic
    • Marina Drobnjakovic
    • Carlos Vitale
    • Suzana Ostric
    • Helena Horvat
    • Miso L. Korac
    • Franc Tominec
    • Julije Jelaska
    • Albina Idrizi
    • Ivona Jukic
    • Nemanja Hodzaj
    • Amir Sulic
    • Dwaipayan Regmi
    • Giorgio Bolla
    • Jovica Djurdjic
    • Marko Lj. Ruzicic
    • Peycho Kanev
    • Ruzica Gavranovic
    • Smajil Durmisevic
    • Salv Sammut
    • Zdravko Odorcic
    • Zivko Avramovic
    • Vlado Franjevic
    • Miroslav Pilj
    • Vladislav Pavicevic
    • Pere Risteski
    • Zarko Milenic
  • DIOGEN home page
    • Dragica Ohashi
    • Petraq Risto
    • Cai Tianxin
    • Sladjana Atanasova
    • Miguel Angel Bernao Burrieza
    • Evgenij M'Art
    • Olivera Docevska
    • Hamidreza Shekarsari Salimi
    • Bozidar B. Bagola
    • Braha Rosenfeld
    • Muniam Alfaker
    • Aleksandar Sajin
    • Milena Rudez
    • Niels Hav
    • Aleksandar Isailovic
    • Alexander Ocheretyansky
    • Elena Prendzova
    • Philip Lewis Henderson
    • Izeta Radetinac
    • Marija Pogorilic
    • Omer C. Ibrahimagic
    • Robert A. Vrbnjak
    • Veljko Bosnic
    • Zvonimir Grozdic
    • Violeta Allmuca
    • Jurata Bogna Serafinska
    • Arkadijusz Frania
    • Silvia Guiard
    • Slobodan Vukanovic
    • Redzo Butkovic
    • Zhang Zhi
    • Katarina Saric
    • Dragan Krsnik
    • Nia S. Amira
    • Verica Tadic
    • Adrian N. Escudero
    • Dajana Lazarevic
    • Menduh Leka
    • Mirjana M. Stakic
    • Natalia Belchenko
    • Sandeep Chandrashekhar Deshmukh
    • Nizar Sartawi
    • DIOGEN INTERVIEW PAGE >
      • Ivanka Radmanovic
      • Antonia Kralj
      • Branislav Crnic
      • Slobodan Dosic Stjepanov
      • Dragi Tasic
      • Ilija Mikic
      • Miroslav R. Zecevic
      • Pande Manojlov
      • Sanijela Matkovic
      • Ana Bogosavljevic
      • Tamara Lujak
      • Yuan Changming
      • Dejan Djordjevic
      • Svetlana Zivanovic
      • Dusan Radakovic
      • Sasa Mickovic
      • Pietro Pancamo
      • Larisa Softic_Gasal
      • Sanaz Davoodzadeh Far
      • Klaudia Rogowicz
      • Marko Stanojevic
      • Igor Petric
      • Gloria Wolf
      • Ivan Sokac
      • Jasmina Malesevic
      • Miroslav Stamenkovic
      • Refika Dedic
      • Arife Kalender
      • Neval Savak
      • Mbizo Chirasha
      • Mesut Senol
      • Hristo Petreski
      • Claudia Piccinno
      • Jadranka Varga
      • Jozo Jakisa
      • Murat Yurdakul
      • Serpil Devrim
      • Aydan Yalcin
      • Tom Veber
      • Marija Dragicevic
      • Grigorije Gavranov
      • Emir Sokolovic
      • Vladan Kuzmanovic
      • Tithi Afroz
      • Selda Kaya
      • Nebojsa Amanovic
      • Irena Kovacevic
      • Natasha Xhelili
      • Partha Sarkar
      • Natasa Krizanic
      • Vyacheslav Konoval
      • Sudhakar Gaidhani
      • Anna Ferriero
NA LISTI Od 04.8.2010.g. / 
LISTED SINCE August 4th, 2010 
among leading European magazines:
Picture
All Rights Reserved
 Publisher online and owner: 

Sabahudin Hadžialić, MSc 

Sarajevo & Bugojno, 
               Bosnia and Herzegovina        
        

MI OBJEDINJUJEMO RAZLIČITOSTI...
WE ARE UNIFYING DIVERSITIES
Picture
Picture


Picture

Danilo P. Lompar, Podgorica, Crna Gora

Picture
Danilo P. LOMPAR  je rođen 2. januara l978. godine na Cetinju. Objavio je knjige poezije: Dukljanski dvori i anđeosko lice bogova, Dignitas, Cetinje l997;Mistična tišina bitisanja, Dignitas, Cetinje l998; Tragovi ruža, Crnogorsko društvo nezavisnih
 književnika, Podgorica l999:Svjedočenje noći, Dignitas, Cetinje 2000;Dodir bezmjerja, Crnogorsko društvo nezavisnih književnika, Podgorica 200l; Umaknuti bezdanu, (Izbor)  DUKS, Podgorica 2003;Biblijska tuga, Crnogorsko društvo nezavisnih književnika, Podgorica 2004; Tako su mislili pjesnici,  samostalno izdanje autora, Cetinje – Obod  2006; Drugo izdanje 2008. Neizlječivost sanjara  samostalno izdanje autora, Cetinje – Obod 2008. Rekvijem za trag Dignitas, Cetinje 2009, Pjesme bunta samostalno izanje autora, Cetinje 2009. Rituali ljubavi Dignitas, Cetinje 2011; Pobuna pjesmom –zaziv bistre duše Samostalno izdanje autora 2011; Lavirinti vremena i biblioteke

Cetinje 2011; Objavljen mu je i CD poezije (prvi u Crnoj Gori jednog pjesnika) «Dok sanjah o tebi Ana Marija» MontenegrinUniversal Theatre – Podgorica 2007- (četrnaest pjesama od kojih je većina prevedena u slovenačkom časopisu «Dialogi»)
izabrane iz gotovo svih njegovih knjiga, u interpretaciji poznatog crnogorskog glumca
Slobodana Marunovića i muzičke pratnje poznatih crnogorskih muzičara (profesora gitare) Srđana Bulatovića i Darka Nikčevića.
Objavljivao je poeziju u mnogim časopisima,a najznačajniji su: «ARS» časopis za
 književnost, kulturu i društvena pitanja (Crna Gora) i «SVESKE» (Srbija).
 Zastupljen je u izboru savremene poezije u Crnoj Gori (»FLUID» Juventas – Plima 2006.)
 sa još devet mladih pjesnika i izboru savremene poezije devedesetih – BIBLION, CDNK, Podgorica 2006; Učesnik je značajnih Festivala poezije. Živi u Podgorici. Član je Crnogorskog P.E.N. Centra, Crnogorskog društva nezavisnih književnika i Mediteranskog kulturnog centra Crne Gore.       


VILLA AMIRA, Street Ante Starčevića 33, 
Orebić, Croatia
http://villaamira.weebly.com/

LP vinyl sell from 
Bosnia and Herzegovina
http://lpvinyl.weebly.com/


       Snaga misli optočena mirnoćom sjećanja

          Možda bi se na najbolji mogući način mogao opisati pjesnički hod po trnju, ali do zvijezda, Danila P. Lompara, kroz lik Majstora. Bulgakovljevog Majstora koji jačinom misli i mirnoćom sjećanja pokušava objasniti svijetu, u koji je stigao, da budućnosti nema. Da smo mi samo refleksija 21 grama duše unutar vaseljenske energije moći, nama nedostupne. 

 
        Margarita je prisutna kao poetika vođenja duhom pjesnika ka valovitim, smrtnim stijenama kraja života. Srećom, Danilo još ima mora, ali i okeana, pred sobom. Stijene su daleko, još uvijek, no, shvativši da je to njegova sudba, kao, uostalom, i svih nas, on smislenošću uobličenih, novih, vizija poezije, uspijeva. Šta? Nagnati na promišljanje. Nas, ali sebe. Sebe osnažiti a nas usmjeriti. 

      Čitati Danila je kao napiti se vode po izlasku iz pustinje. Duha. Ne samo da osvježava, već i oživljava. Misao zatočenu u pustinji egocentrizma, licemjerja, zavisti, mržnje i sklonjenih nada. Pred nama je pjesnik buđenja ISTINE. I to ne bilo kakve. Onog što smo pokušavali naći, a nismo uspjevali. 

                                        Bar do sada.


Riječ urednika
Sabahudin Hadžialić


24.09.2011.
                             The power of thoughts 
          mounted with the calm of remembrance

           Perhaps we will be, in the best way possible, able to explain poetic journey through difficulties, but up to the stars of Danilo P. Lompar, could describe through the character of the Master. Bulgakov's Master, whom, with intensity of thought and calmness of memories, is trying to explain to the world, in which he has arrived, that the future does not exist. That we are only a reflection of 21 grams of the soul within the Ecumenical power of energy, inaccessible to us. 

             Margarita is present as a poetic led by the spirit of the poet to the undulating, death rocks of life. Fortunately, Danilo still has a seas, and oceans, in front of him. The rocks are far away, yet, but, realizing that it is his fate, as for all of us, he, with meaningfulness of shaped, new visions of poetry, succeeds. What? Tempt to think. Us, but also himself. To empower himself and orient us. 
          To read Danilo is as like drink the water after leaving the desert. Of the spirit. Not only that it is refreshing, but makes us alive. The thought captive in the desert of egocentrism, hypocrisy, envy, hatred and sheltered hopes. In front of us is a poet of wakening of the TRUTH. And not just of any kind. The one which we were trying to find, and we have not succeeded. 

                                        At least, until now.

Editor's word
Sabahudin Hadzialic

24.09.2011.


    JEDINO NAS RIJEČI MOGU POMIRITI S GOSPODOM

*  *  * 

dok pitasmo se
čijim bismo imenom –
djelom
mogli izmjeriti
našu udaljenost od Gospoda
sve što učinismo
uglavnom
bješe lako dokazivo
da je zbog sopstvenog zadovoljstva

zato
naša tuga
nadvladavaše sreću

sve drugo je iluzija
iz koje sebičnost
crpi snagu
za život

jedino nas riječi
mogu pomiriti
s Gospodom
(u radostima čitanja
mogu uživati svi)

naše postojanje
u dva svijeta
učiniti jednako smislenim –
izusti jedan od prvih pjesnika
                       
                                            2007.


LAVIRINTI VREMENA I BIBLIOTEKE
           
s vremena na vrijeme
živjeli smo
u snovima
koji ne bijahu uvijek
bliski bajkama iz djetinjstva

košmari
(odsanjani kosturi
budućnost našeg obličja –
brzometna stvarnost)

i tek kad obneviđe
shvatismo
to nesvjesno nestajanje –
život na javi

                               1997.-1998.


2.

ispisivali smo
sudbinu sjećanjem
(a proglašavali su nas
 za proroke)

i to je bio znak
da vratili smo se
na početak kruga –
zatočeništva
duše u tijelu

sanjari
u krugu vremena
kroz lavirinte biblioteke –

nađosmo (s)misao
umoru
od sjećanja
beskonačnog...

 

         *  *  *

                                                           Vojislavu Vulanoviću

moć koju posjedovasmo –
   nadzemaljsku ljubav
nijesmo htjeli napuštati

premda smo znali
    da neće biti
    uzvraćena
  istom jačinom

predavali se riječima
      dokazivali
   da nada postoji
       imenovali
i sopstveno vjerovanje –

      da ljubav
izdanak je Jezika
     i obratno – 


          izvan
 bješe prazan prostor
           i bića
   unaprijed osuđena
na doživotnu neprobuđenost

       da su barem
    umjeli sanjati –
       vječiti spavači

moć koju posjedovasmo
        ne bi tjerala
         tako često
   na bliskost samoći –

 nas vječite sanjare
     uvijek budne
       od ljubavi –
          jezika
    ne odustajasmo...



KAD PJESNIK SANJA DA SVI ŽIVE

                    PJESMU


tužan
(čini  mi se vjekovima)
do beskraja
kao skitnica koja nikad
ne prestaje da skita

i vječito se nešto pita


čak i u sreći
zamišljen
nad svijetom koji spava

da bol preobrati
u ljubav
riječ
i san

jeste:
tuga ga (tjera)la
na pjesmu
al pjesma će probuditi
vaš duh

da kad kiša pada
(a čovjek je kao kiša)
osjetite i čovjekov pad –

sjetu
ali i nesebičnost:
svjetlost bdjenja nad njim

da tišina
ne bude praznina

spokoj da vlada:
svima zvijezda
na grudi da padne

da se svaki čovjek
može osjetiti pjesnikom
(jer je jačinom duha
počeo da sanja)

a svaki pjesnik
i izvan pjesme čovjekom
(jer je kao nekolicina pjesnika
počeo da živi plemenitost
sopstvenih stihova)




RADE ŠERBEDžIJA

u crnoj košulji i s šeširom nakrivljenim
šarmer pjesnik glumac buntovnik
s čeznjom za vremenima duha zaboravljenim
i u kazivanju poezije – bješe prevratnik

tako obožavan od mnoštva a katkad usamljen
odlazi u mističnu tišinu pomišljajuć svijet je robija
pred užasima rata (ravnodušnosti) posramljen
boemijom liječi a jedino njegova istinski opija

sirene vozova brodova – zvuci melanholije
pretopljeni u riječi u glas u svjetlost – bude
u nama sjetu al ljubav i miris magnolije
i u ludom generalu milostivost probude

misao o ljepoti uvijek bješe polazište
i pored saznanja o njenoj ukletosti
duhovnost mu nove probuđenosti ište
nezadovoljna postojećim letom zavodljivosti



SNOVIĐENJA  PROLAZNOSTI

melanholija prolaznosti
što budi iz sna
je li tuga
za voljenima
(odbjeglima iz predvorja
pakla)

i onima koji će tugovati
za nama


potom složenost
njihovih života
što tjera
da se posvete
borbi sa nametnutim
i tuga
kad osjete
da su nas na tren
zbog toga zaboravili
(kao i mi naše)

pa bliskost
sa ravnodušnošću
uzaludnošću
prazninom

neznanje je uslov 

svakog započinjanja sreće –
kažem

svaki
i smisleni korak
samo je otisak patetičnog
čupanja od bačenosti
u svirepi svijet
tuge
ako nijesi zvijer

a i tada nesrećan
posmatran
očima mislećih 

možda je bolje
ne roditi se
nego biti (ne)svjestan toga –
kažeš

čujem te
i u snu –
izvanvremenskim
odajama svevidećim

                                    2009.




danilo_p_lompar...pjesme...pdf
File Size: 598 kb
File Type: pdf
Download File

Picture
PROVIĐENJA  II                     

ničeg izvan sumnje
osim Raspet Bog
i riječi u obliku slutnje:
da sreća rijetko prati dobrog

morah li prerano Gospode da saznam
za plitke namjere čovjekovog hoda
da poslije svake istine ostaću sam
dok ne proslovim Oprost – Tajnu Tvojeg Prohoda

i onda kad pomislim da rekoh sve
ti mi otkrivaš još jednu tajnu
ukazuješ da stihovi najveće su molitve –
za čovjeka dobrog – riječ beskrajnu

svijet bi bez zapisa bio gubilište opravdano
i život se sveo na uzaludan puki bol
zato ljubismo Poeziju – spasenje (do)sanjano –
u riječima nazirasmo jedini prebol

znali smo da postoje iskušenja
da bi prizvala tišinu i riječi
moć stvaranja imenovasmo: proviđenja
slutismo – to Božja ruka nas liječi



O TOME ĆE DRUGI GOVORITI                                                                                                                                                         

 1.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                           

   čovjek posmatra rijeku                                        
srećan jer Bog mu podari oči                                
                                                                                  
   čovjek čuje muziku duše                                         
srećan jer Bog mu podari um                                

    čovjek okrenut ka ženi
srećan jer Bog mu podari ljubav                         
                                                                                   
2.                                                                                                                                                                   

     čovjek posmatra rijeku                                          
 ali u njoj vidi                                                            
     i tok svoje prolaznosti
 čovjek za tren bješe srećan                     

    čovjek čuje muziku duše
ali zna da je duša beskraj                                       
     bez konačnog odgovora                                          
čovjek za tren bješe srećan                                     

  čovjek okrenut ka ženi                                           
     ali zna (i kada ne bi nosila tajnu)
da je ljubav nepredvidiva
     čovjek za tren bješe srećan 
                                                       
3.       
                                                                                                                                                          
i opet će čovjek
    srećan biti
pronađe li riječ pravu                                               
     o tome će drugi govoriti                                    
kad ga više ne bude – da je srećan zauvijek                            
     jer ostavi trag a više ne osjeća svoju mudru glavu           

 

MARIJA MAGDALENA

oprost se može
zadobiti pokajanjem –
ali pogled neće promijeniti
svoj izraz
shvatih

Majstor je odlučio
prekriti joj oči
a krvlju tijelo –
tu neutješnu ljepotu
zemnog trajanja

i poraza požude
(neizbrisivog 
tereta prošlosti)

– grijeha
od kojeg ne odustajasmo

a onda
u snovima
pročitasmo poruku krvi
na njenim dojkama:

mukotrpno
pokajanje kurtizane
(kojoj je dat oreol svetosti)
pretvara i šopenhauerovski pesimizam
u vjerovanje – volju
za iskupljenjem


2009.



ŠEKSPIROV PREDSMRTNI MONOLOG

jedan sam od rijetkih
koji znaju da nijesu
dugog vijeka
(jedno
od važnijih saznanja
poslije onog da malo znamo)

za mene je ljubav
i poezija
ista rijeka

vjerujem u čovjeka
koji od čitanja –
samoće
mač mudrosti kuje

a ljude usrećuje
jer gnjev nam
patnju produbljuje

sreća je
kad i pored svih nesreća
(pa i samog rođenja)
nađemo ljepotu
u iskušenju neminovnosti

i stvaramo

trag bi mogao biti
jedini iskaz ljepote
u našoj smrti

zato
moramo biti blagi
prema našim mrziteljima

jer kad nas mrtvi
vječito žive
budu ispraćali
(opet nezadovoljni
zbog pominjanja naših imena)
plakaće nad sobom

utjehu
od svake nepravde
u smrti naći ću
– mir

neka je
u dušama
i mojih neprijatelja
jer ne bijah uzaludan

zato su lišeni imenovanja –
ovjekovječenja
potpisa
mog




PISMO LOVCIMA NA LJUDSKE GLAVE


                                                                        U čast Danila Kiša

noćas se
ocrtava život
čovjek
tek je sjenka
taštine –

zašto
kad smo to što jesmo
šta god drugi bili

je li ta strast
za proždiranjem
samo nesigurnost
čovječe

gledaš me zvjerski
kao da od mog (ne)uspjeha
zavisi tvoj domet
duha

ako si već odlučio
da ne odustaneš
u naumu
da pokušaš me uništiti

znaj
da od moje veličine
(pri tom poštuj neprijatelja
jezik je ogledalo
tvog duha)
zavisi tvoja lažna
predstava o sopstvenoj pobjedi

moraćeš ubijediti druge
zašto loviš moju glavu
kad je beznačajna 

u suprotnom ćeš se pronaći
u «Času anatomije»

                                      2006.



BEZ POVEZA ZA OČI

ako pozeliš
kroz poeziju
da umakneš
iz nevješto prikrivenog
logora mozgova
osjetićes devet krugova
Danteovog pakla

tvoj bijeg će biti
upisan
i sve će učiniti
ključari sudbina naših
da tvoje tijelo predaju
u ruke Gospoda
(naši nas neprijatelji
tjeraju pravim putevima)

a ti ćes i dalje
misliti na stihove

i na nju
koja će biti ponosna
(ako se probudi
iz magle vremena)
što nijesi pristao
na ovaj Aušvic

Jevreji su
oduvijek znali ko su
i kad bi se nalazili u logorima
svojih tijela
duše su im uvijek bile slobodne

a ovdje –

ako nekom slijepcu
i došapneš
da mu je stavljena
žuta traka oko ruke

slobodnog tijela
a zarobljene duše

otrčaće
svom dželatu
(začuđen sto si jos živ)
i reći
da se opet šetaš
bez poveza za oči

                                  2006.


Danilo P. Lompar u Sarajevu, BiH, 2012.

Picture

O pjesniku su rekli...


ATIPIČNOST POETSKOG INICIJUMA
                     

           Kad dođe iz poezije, ostaje u njoj – kao njen sufragan.

Danilo Lompar je atipična pojava u crnogorskoj književnosti.  

Njegov razvojni put nema, naime stereotipnost karakterističnu, uglavnom, za većinu naših književnih i vanknjiževnih biografija, čiji obrasci su svojstveni arhaičnim i inferiornim kulturama – gdje se od fiksirane programiranosti i zadatog redosljeda stvari ne može proći.

Riječ je o sindromu vječitih početnika, o obaveznom odrađivanju omladinskog i postomladinskog književnog staža,o sredovječnom piscu, piscu zrelog doba itd. Kod Danila Lompara je sve drugačije. Njegov poetski inicijum je u znaku stvaralačkog presedana.
    
Crnogorska književnost je uprkos tradicionalističkoj šemi književnog odrastanja i pristizanja imala sreću što je krajem prošlog vijeka jedna grupa upravo mladih pisaca preuzela crnogorsku književnu stvar u svoje ruke ne osjećajući nikakav kompleks, bilo kniževne bilo neke druge malodobnosti. To je generacija koja je novom dozom literarnog  heparina razbijala tromboizirano (ili tek načeto) tkivo književnog bitisanja.

Dio tog miljea iz prošlovjekovnih devedesetih je Danilo Lompar. Danilo Lompar je poeziju doživio kao prostor sopstvenog izgona tražeći u tome lirska i kontemplativna osamostaljenja egzistencije. I sve je, uglavnom, u definisanju tog vremena i tog finalnog ishodišta. 


«Domišljanje je za nepokorne/Nadaj se da sveživljem/zasmrtno koračaćeš/(neobesmišljen zaboravom) – iz pjesme «Po(r)uke» .Navodimo i još jedan stih koji, takođe može imati glosarijski aspekt centralnog dijela ove poezije: «Ili ti to samo poistovjećuješ/ljepotu Afrodite sa Poezijom» - pjesma «E un amore a prima vista» (1996) . Tako je autor poistovjetio poeziju sa ontologijom i tu je nezaustavljiv.
 

Sadržaj svijeta izjednačen sa sadržajem poezije – rekao bi veliki španski pjesnik. Danilo Lompar je u stvari romantik s postmodernom poetskom dinamikom.

                                                             BORISLAV JOVANOVIĆ                      


...Lomparova knjiga potvrđuje zrelu poetsku fazu, a poetsko promišljanje karakteriše modernistički izraz koji slijedi ono što je najbolje u evropskoj i svjetskoj književnosti. U ovoj zbirci poezije očitava se duboko pripadanje simbolici evropske kulture sa naglašenim humanističkim tonom kao i pjesnikova fascinacija svjetlosnim fenomenima tako karakteristična za pjesnike i slikare podlovćenske Crne Gore. Danilo Lompar svojom najnovijom zbirkom poezije ukazuje da je pjesništvo za njega sveta djelatnost, stanje duha koji živi i shvata svijet oko sebe na poetski način.

                             prof. dr Sonja Tomovic –Šundić

Poetiku Danila Lompara treba tražiti u ravni: jezik – vizija – etika. Osnovni držeći potpornici Lomparove poezije su: upitanost, nepristajanje na datost
(realnost i irealnost) te iza svega – snažna etička komponenta. Danilo Lompar već je povodom njegovih prethodnih knjiga primijećeno, pravi zaljubljenik poezije – posvećenik poezije. U njegovom odnosu prema
pisanju poezije nema naivnog.On ima utemeljen stav prema svom radu, prema životu, prema istoriji i vremenu.

                        akademik Vojislav Vulanović


Picture
Pavle Goranović:...»Zanimljivo je sa kolikom se posvećenošću, gotovo fanatičnošću, Lompar bavi vještinom stvaranja stihova. On uveliko koketira sa malo zaboravljenim stanovištima vezanim za vjerovanje u moć poezije, čemu idu u prilog njegova razmišljanja o odnosima između tradicionalnog i modernog. Stoga, u «Tragovima ruža» naizmjenično nailazimo na pjesme slobodnoga stiha i na rimovanu strukturu pjesama. Pjesnikovo opredjeljenje je konkretizovano: njegova poetika ne bježi od ovdašnjeg nasljeđa (naprotiv, ide mu u susret) ,već isti, manje ili više razložno, stavlja u službu ovovremenog... Njegov poetski glas se neprestano osvrće natrag, djelimično i zbog, u ovakvoj vrsti literature, prepoznatljivog žala uzrokovanog «pogrešnim vremenom»  u kome je pjesnik rođen, i u kome bitiše. I pored svega, autor priziva svakodnevlje, znajući da je epilogue tog motiva iskazan riječima: «I samo preživljavanje/ Ovdje je dio vječnosti», čime je iznova aktuelizovao sudbinu življenja na ovim prostorima, koja ga očigledno posjeda od prvog do potonjeg stiha. U svakom slučaju, knjiga koja je pred Vama donosi osobene znakove nove crnogorske poezije, najviše naklonjene svojevrsnim  (pre)porukama čitaocu. Shodno tome, autor izgleda prihvata riječi Alberta Hirija da poezija «pored toga što treba da se ostvari na estetičkom i verbalnom planu» treba da bude i neki «sud o svijetu». Pjesnički sud o svijetu Danila Lompara, nazvan «Tragovi ruža» zabilježićemo kao zbilja specifičnu pojavu u crnogorskoj literaturi na kraju stoljeća. Iz recenzije knjige «Tragovi ruža»

Lompar pripada onom  sloju stvaralaca čije pjevanje ima uzlaznu putanju, a to je, kada je crnogorski lirizam u pitanju,  rijetkost.  U  nas je, na žalost, dosta  uobičajeno da pjesnik objavi valjanu prvu knjigu, kvalitativno je inovira drugom a potom ostatak života reciklira te rane sveščice.

 Lomparove pjesme su rezultat njegove pjesničke reakcije na svijet, život, stvarnost, na smisao i besmisao ljudskog  trajanja na ovoj planeti. Motivi njegovih pjesama imaju uvijek i isključivo univerzalnu, opšteljudsku dimenziju.

Lompar kontinuirano  istražuje razloge koji ga nagone na pisanje i izgrađuje svoj život prema toj neminovnosti.  Umije da efektno poentira, završi pjesmu, koja tako nastavlja da živi u svijesti čitaoca.

Djela koja Danilo Lompar stvara su dragocjena, prvenstveno, jer su nastala iz neminovne potrebe da se progovori ne interesujući se za nagrade koje bi mogle doći spolja.

    Danilo Lompar je izrazit individualist.  Obdaren je sposobnošću da emocije zajedničke svim ljudima prenese upotrebljavajući jezik kao materiju i lirsku pjesmu kao formu kroz koju  reprezentuje inicijalni nadražaj.

U više navrata među koricama ovih knjiga sugerisano nam je da je imaginacija spas od ravnodušnosti. Ovim knjigama preporučuje nam samoanalizu u borbi sa svakodnevnim nužnostima, poeziju kao  bolan ali pravi put do životne ispunjenosti, poeziju kao način da se pitanja postavljaju i sebi i drugima.

Vlatko Simunović

Misaonost, filozofska zapitanost, lirsko poniranje u sopstvenu tugu, jesu segmenti Lomparove poezije. Ali osim ovih postoje, što isprepleteni, što izolovani, i Ljubav: znao sam / (da ni u snovima) / ne bi mogla  napustiti vrijeme / pogled nikad nije / zadržala na zvijezdama... I bunt: Poezijo – / Čarolijo /više te niko ne čita / za pamet vezuju prizemljenost / meni se i noćas među zvijezde skita...

Pjevajući o sopstvenom svijetu Danilo Lompar pjeva o univerzalnom Ja. Biblija, kao velika enciklopedija čovječanstva, pjesniku daje oslonac sa koga on neprestano traga za smislom: Biblijska tuga / (koju Hrist ostavi / svojim raspećem / kao moć rijetkima)/ spašava u trenucima / neproslovljene pustinje papira. Iz tog makrokozmičkog svijeta prepunog simbola izvire jedan lokalni krug koji poezija demistifikuje. I na kraju,
poezija kao neminovost, kako reče Danilo Lompar: Panta rei/a iza svega uvijek / ostaju tri tačke / (na sreću poezije)...

                            Vukica Martinović


.

Picture
Copyright © 2014 DIOGEN pro culture magazine & Sabahudin Hadžialić
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara. 
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić

All Rights Reserved. Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić
WWW: http://sabihadzi.weebly.com

Contact Editorial board E-mail: contact_editor@diogenpro.com;  
Narudžbe/Order: orderyourcopy@diogenpro.com
Pošta/Mail: Freelance Editor in chief Sabahudin Hadžialić, 
Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili 
Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina     

Powered by Create your own unique website with customizable templates.