|
NA LISTI Od 04.8.2010.g. /
LISTED SINCE August 4th, 2010 among leading European magazines: 
|
All Rights Reserved
Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić, MSc Sarajevo & Bugojno, Bosnia and Herzegovina MI OBJEDINJUJEMO RAZLIČITOSTI... WE ARE UNIFYING DIVERSITIES |
|
|
|
|
Džejlana Šutković, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
.
| biography_dzejlana_sutkovic.pdf |
VILLA AMIRA, Street Ante Starčevića 33,
|
LP vinyl sell from
|
|
Taktika poželjnog očekivanja
Iako željnja skrivanja emocija i hladnokrvno eseju, u poetskom smislu, usmjerena, ona je ipak dio okruženja u kojem kreira svoje pretpostavljene namjere. Kakve? Toplinu izražaja. Sadržinu činjenja. I, nadasve, uobličenost suštinskog shvatanja svijeta i sebe u njemu. Kakvog? Razumijevanja gdje iskrenost neće biti mana, gdje ljubav neće izazivati podsmijeh i gdje, svakako, ljudskost neće biti prokletstvo. Džejlana Šutković u potrazi za vlastitim poetskim korakom upravo u tome svoje poetske otiske čini. Stidljivo, za sada, no sačekajmo par godina. I samo će nam se kazati Riječ urednika Sabahudin Hadžialić 16.5.2012. |
Tactics of desired expectation
Although with wishful for hiding of emotions and in cold blood targeting the essay, within poetic sense, focused, she is still a part environment in which she creates hers presumed intentions. What kind? Warmth of expression. The contents of doing. And, above all, shaping the essential understanding of the world and herself in it. What kind? Understanding where honesty will not be the fault, where it will not provoke flote and where, indeed, humanity will not be a curse. Dzejlana Sutkovic, in seeking for her own poetic step, exactly within that is doing her poetry prints. Shyly, for now, but let us wait a couple of years. It will tell us as our own. Editor's word Sabahudin Hadžialić 16.5.2012. |
Ne Znaj, Upoznaj
...kako je teško biti fin, kako je strašno sanjivo i užasno otvoriti oči,
zaiskriti njima živi prostor oko sebe.
Kakvo mnoštvo oko nas, kakav roj pčela, mrava, velikih ljudi i patuljaka.
I unutar vrtloga bjesomučne borbe ljudi se povlače u sebe, i vjeruju samo sebi.
Pohvaljujem to.
Svako sebe najbolje upoznaje, spoznaje i na koncu spozna.
Donosimo onda zaključke o sebi, onda se otuđimo potpuno iz društvenog života,
jer kao takvi sebičnjaci možemo obitavati samo
i isključivo unutar zračnih strujanja jezika tišine, mrtvila i samodokazivanja.
Ne može se u osnovi biti fin isključivo sebi.
Budući da čvrsto vjerujem da noseći u sebi onu notu društvenog bića ljudi trebaju jedni druge.
Samo bih poželjela da se malo posvetimo tim nam sugrađanima,
tim nam prijateljima bez predrasuda i unaprijed izdirigovanih simfonija opere koju život pjeva.
Ne boli...
Mravi
...uobičajena i svagdašnja svita mravinjaka ljudi kruži oko mene..
i ja s njima kružnim tokovima koračam
ne idemo u istom smjeru
samo gazimo i koračamo jedni uz druge
neki svojim korakom nekuda žure, drugi pak' teturaju lijeno po asfaltu
a ja...
ja se pravolinjski usmjeravam ka sebi....
na tom putu su agonije i ekstaze,
čudna i zamišljena lica
isprepleteni koraci lutalica,
egom ocrtana dobrota nekoga...
ne znam da li da zastanem i osluhnem, pogledam i prozborim....
možda ipak ne....
koračam
gazim
hodam
lebdim
i poletim
ne previše od tla, niti predaleko u nebo
koračam hrabro
gazim tlo ne dirajući i ne gurajući ljudske siluete i obrise koje me mimoilaze, preskaču i šapuću
hodam polako u mislima svojim ne želeći da mi nit odluta predaleko,
vidim ju i idem ka njoj uobličavajući ju u riječ, osmijeh i zamišljeni pogled
lebdim da ne posustanem
letim da me obmane ne sustignu
i spustih se sebi, svom drugu i svom miru...da se ne razočaram
da se ne ozlijedim u mravinjaku najljepših cvjetova..
Bol
pjesmu...
riječi upletene u jedan trag na papiru kad izgovorene zabljesnu ili zabole
kada zabljesnu izgrade, ostave...
kada zabole izgrade, i zabole bol
jake su i trajne
u beskraju bljeska i boli
neka ih i bolnih i blještavih
jer su misli, jer postoje jer udahnjuju život
svojom boli koja je nekome radost
svojim bljeskom koji je nekome bol
Bol nije nužno ranjiva, već i izlječiva...
osjetimo ju da bi nam pokazala, naučila, kako , kuda i kamo...
ona je bolna jer je osjetila
ona je bolna jer je voljela
ona je bolna jer će da osjeća
ona je bolna jer će da voli...
Platno
možda sam to samo ja...ako jesam
onda to nije Samo...to je moje, to sam ja.
možda su to ljudi...ako jesu, onda su ćudljivi
možda je to strah, ako je strah onda me ljudi plaše
možda je to samo inertna misao usidrena u oceanu neuravnoteženosti
ako je to misao, onda ona je sve no SAMO misao...
možda je to htijenje, želja da se iskonski elementi periodnog sistema života poslože u slagalicu šokantno jasne jave
možda su to samo riječi šutnje i ništa više
ako su šutljive riječi onda tišina neka ih priziva u sjeni crnila jednog pogleda i neka im kazuje
samo ne ja...
Psssttt
U tišini sebe uživam
u tišini uživam
u...
Tiho je a zvonko
Tiho je a sanjivo je
Tiho
Tiše
Tišina ne čuje
Tišina sluša
Ja čujem
Molim vas tiho
Budite tiho
Mirnoća, spokoj i smiraj
Duša
Jedno srce
Ja
Jedno srce veliko za moja prsa
Jedno srce pripada čovječanstvu
Mirnoću otkucava tihom
tišinom
onih tihih koji ju slušaju...
Moj dom
..u državi sam svojoj
u državi sam svojoj koju volim
u državi sam svojoj koju volim ugniježdena u planinskim njedrima njenim
u državi sam koju volim, koja mene ne voli...
ne voli me ona čiju modrinu plavetnila ja bojim, čija zelenila ja udišem
ne voli me zemlja kojom gazim, ne voli me vjetar koji pleše u mojoj kosi
ne voli nas...
a ja volim i vjetar i rijeku i planinu....
ja ih volim dišući kroz njih i za njih
ma ne voli me zemlja koju budim, čija svjetla palim pogledom svojim
ma ne voli me zemlja koju grlom svojim dozivam moleći
Moleć' da mi vrati grumen sebe u gnijezdo
pa da izgradim i dam drugo ime za slobodu
da napravim iskrenu pjesmu o svojoj zemlji, o zemlji koja me ne voli..
a ne voli me jer ja nju volim....
Neće valjda biti da je zločin da volim što me je iznjedrilo, da čuvam svoja zelenilom omamljena pluća
da umijem lice modrinom plavetnila...
..a moja zemlja mi ruši sebe pod nogama
Ali hej, stani, polako...ma zemlja mene voli ali nju ne voli svako kao ja
Pa ju ruši, pa ju krpi, pa ju usisava i tjera pjesak pod ćilim informativnih lapurlatizama diplomatskih dijaloga
Moja zemlja, koja mene voli, koju ja volim je zatočena unutar sebe, i čuči i muči se okovana svojim korjenjem
Eh ne dam ja zemlju svoju, ne dam ju onim njima i njima onima,
ili onima koji prodaju njena grla, njena sunca
da bi dugovanja duša svojih obogatila, a moju zemlju osiromašila
Ali hej Vi!!!
Moja zemlja ima dušu i ne dam Vam ju, ja ću je čuvati i plakati, i čučati i mučati i smijati se s njom
NE Dam!!!
Emocija
Volim ali ne vole svi..
Tada:
Žalim
Plačem
Ćutim
Posmatram
Sanjarim
Poželim da se probudim i osjetim nečiju želju
Da čujem nečiju misao
Da osmijeh istetoviram plesnim koracima na nečijim obrazima
Ali...
Ljubav nije ljubav svakome...
Plačem
...
...kako je teško biti fin, kako je strašno sanjivo i užasno otvoriti oči,
zaiskriti njima živi prostor oko sebe.
Kakvo mnoštvo oko nas, kakav roj pčela, mrava, velikih ljudi i patuljaka.
I unutar vrtloga bjesomučne borbe ljudi se povlače u sebe, i vjeruju samo sebi.
Pohvaljujem to.
Svako sebe najbolje upoznaje, spoznaje i na koncu spozna.
Donosimo onda zaključke o sebi, onda se otuđimo potpuno iz društvenog života,
jer kao takvi sebičnjaci možemo obitavati samo
i isključivo unutar zračnih strujanja jezika tišine, mrtvila i samodokazivanja.
Ne može se u osnovi biti fin isključivo sebi.
Budući da čvrsto vjerujem da noseći u sebi onu notu društvenog bića ljudi trebaju jedni druge.
Samo bih poželjela da se malo posvetimo tim nam sugrađanima,
tim nam prijateljima bez predrasuda i unaprijed izdirigovanih simfonija opere koju život pjeva.
Ne boli...
Mravi
...uobičajena i svagdašnja svita mravinjaka ljudi kruži oko mene..
i ja s njima kružnim tokovima koračam
ne idemo u istom smjeru
samo gazimo i koračamo jedni uz druge
neki svojim korakom nekuda žure, drugi pak' teturaju lijeno po asfaltu
a ja...
ja se pravolinjski usmjeravam ka sebi....
na tom putu su agonije i ekstaze,
čudna i zamišljena lica
isprepleteni koraci lutalica,
egom ocrtana dobrota nekoga...
ne znam da li da zastanem i osluhnem, pogledam i prozborim....
možda ipak ne....
koračam
gazim
hodam
lebdim
i poletim
ne previše od tla, niti predaleko u nebo
koračam hrabro
gazim tlo ne dirajući i ne gurajući ljudske siluete i obrise koje me mimoilaze, preskaču i šapuću
hodam polako u mislima svojim ne želeći da mi nit odluta predaleko,
vidim ju i idem ka njoj uobličavajući ju u riječ, osmijeh i zamišljeni pogled
lebdim da ne posustanem
letim da me obmane ne sustignu
i spustih se sebi, svom drugu i svom miru...da se ne razočaram
da se ne ozlijedim u mravinjaku najljepših cvjetova..
Bol
pjesmu...
riječi upletene u jedan trag na papiru kad izgovorene zabljesnu ili zabole
kada zabljesnu izgrade, ostave...
kada zabole izgrade, i zabole bol
jake su i trajne
u beskraju bljeska i boli
neka ih i bolnih i blještavih
jer su misli, jer postoje jer udahnjuju život
svojom boli koja je nekome radost
svojim bljeskom koji je nekome bol
Bol nije nužno ranjiva, već i izlječiva...
osjetimo ju da bi nam pokazala, naučila, kako , kuda i kamo...
ona je bolna jer je osjetila
ona je bolna jer je voljela
ona je bolna jer će da osjeća
ona je bolna jer će da voli...
Platno
možda sam to samo ja...ako jesam
onda to nije Samo...to je moje, to sam ja.
možda su to ljudi...ako jesu, onda su ćudljivi
možda je to strah, ako je strah onda me ljudi plaše
možda je to samo inertna misao usidrena u oceanu neuravnoteženosti
ako je to misao, onda ona je sve no SAMO misao...
možda je to htijenje, želja da se iskonski elementi periodnog sistema života poslože u slagalicu šokantno jasne jave
možda su to samo riječi šutnje i ništa više
ako su šutljive riječi onda tišina neka ih priziva u sjeni crnila jednog pogleda i neka im kazuje
samo ne ja...
Psssttt
U tišini sebe uživam
u tišini uživam
u...
Tiho je a zvonko
Tiho je a sanjivo je
Tiho
Tiše
Tišina ne čuje
Tišina sluša
Ja čujem
Molim vas tiho
Budite tiho
Mirnoća, spokoj i smiraj
Duša
Jedno srce
Ja
Jedno srce veliko za moja prsa
Jedno srce pripada čovječanstvu
Mirnoću otkucava tihom
tišinom
onih tihih koji ju slušaju...
Moj dom
..u državi sam svojoj
u državi sam svojoj koju volim
u državi sam svojoj koju volim ugniježdena u planinskim njedrima njenim
u državi sam koju volim, koja mene ne voli...
ne voli me ona čiju modrinu plavetnila ja bojim, čija zelenila ja udišem
ne voli me zemlja kojom gazim, ne voli me vjetar koji pleše u mojoj kosi
ne voli nas...
a ja volim i vjetar i rijeku i planinu....
ja ih volim dišući kroz njih i za njih
ma ne voli me zemlja koju budim, čija svjetla palim pogledom svojim
ma ne voli me zemlja koju grlom svojim dozivam moleći
Moleć' da mi vrati grumen sebe u gnijezdo
pa da izgradim i dam drugo ime za slobodu
da napravim iskrenu pjesmu o svojoj zemlji, o zemlji koja me ne voli..
a ne voli me jer ja nju volim....
Neće valjda biti da je zločin da volim što me je iznjedrilo, da čuvam svoja zelenilom omamljena pluća
da umijem lice modrinom plavetnila...
..a moja zemlja mi ruši sebe pod nogama
Ali hej, stani, polako...ma zemlja mene voli ali nju ne voli svako kao ja
Pa ju ruši, pa ju krpi, pa ju usisava i tjera pjesak pod ćilim informativnih lapurlatizama diplomatskih dijaloga
Moja zemlja, koja mene voli, koju ja volim je zatočena unutar sebe, i čuči i muči se okovana svojim korjenjem
Eh ne dam ja zemlju svoju, ne dam ju onim njima i njima onima,
ili onima koji prodaju njena grla, njena sunca
da bi dugovanja duša svojih obogatila, a moju zemlju osiromašila
Ali hej Vi!!!
Moja zemlja ima dušu i ne dam Vam ju, ja ću je čuvati i plakati, i čučati i mučati i smijati se s njom
NE Dam!!!
Emocija
Volim ali ne vole svi..
Tada:
Žalim
Plačem
Ćutim
Posmatram
Sanjarim
Poželim da se probudim i osjetim nečiju želju
Da čujem nečiju misao
Da osmijeh istetoviram plesnim koracima na nečijim obrazima
Ali...
Ljubav nije ljubav svakome...
Plačem
...
| dzejlana_sutkovic_pjesme.pdf |
Leptir
Pobijedih...
Pobijedih svemir napajajući se
Bojama nevidljive aurore
Pobijedih sunce upijajući osmijehe njegove
Crtama svoga lice
Pobijedih život živeći ga nesebično
Pobijedih mrak iskrama pogleda svog
Pobijedih suze smijući se plačnim pogledom
Pobijedih vjetar štitom promjene
Pobijedih oluje koracima hrabrim tražeći
Poljsko cvijeće
Pobijedih nepravdu braneći istinu
Pobijedih laž braneći istinu od nepravde
Pobijedih zlo upijajući dobrotom obzorja svoja
Raširih krila ka nebu zahvalna ljubavi što me nadvladala,
Savladala i pobijedila svojim prisustvom
Njen sam saputnik života,sunca, svemira, suza, mraka i oluja
njen organ i subjekat
ne plašim se
Sama nisam
Na krilima leptira, nošena dahom sna se spustih na tle
Pobijedih...
Pobijedih...
Pobijedih svemir napajajući se
Bojama nevidljive aurore
Pobijedih sunce upijajući osmijehe njegove
Crtama svoga lice
Pobijedih život živeći ga nesebično
Pobijedih mrak iskrama pogleda svog
Pobijedih suze smijući se plačnim pogledom
Pobijedih vjetar štitom promjene
Pobijedih oluje koracima hrabrim tražeći
Poljsko cvijeće
Pobijedih nepravdu braneći istinu
Pobijedih laž braneći istinu od nepravde
Pobijedih zlo upijajući dobrotom obzorja svoja
Raširih krila ka nebu zahvalna ljubavi što me nadvladala,
Savladala i pobijedila svojim prisustvom
Njen sam saputnik života,sunca, svemira, suza, mraka i oluja
njen organ i subjekat
ne plašim se
Sama nisam
Na krilima leptira, nošena dahom sna se spustih na tle
Pobijedih...
| pjesma_djezlana_sutkovic.pdf |
|
|
.
Copyright © 2014 DIOGEN pro culture magazine & Sabahudin Hadžialić
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić
WWW: http://sabihadzi.weebly.com
Contact Editorial board E-mail: [email protected];
Narudžbe/Order: [email protected]
Pošta/Mail: Freelance Editor in chief Sabahudin Hadžialić,
Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili
Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić
WWW: http://sabihadzi.weebly.com
Contact Editorial board E-mail: [email protected];
Narudžbe/Order: [email protected]
Pošta/Mail: Freelance Editor in chief Sabahudin Hadžialić,
Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili
Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina
