|
NA LISTI Od 04.8.2010.g. /
LISTED SINCE August 4th, 2010 among leading European magazines: 
|
All Rights Reserved
Publishers and owners: Peter Tase and Sabahudin Hadžialić, Whitefish Bay, WI, United States of America MI OBJEDINJUJEMO RAZLIČITOSTI... WE ARE UNIFYING DIVERSITIES |
|
Narudžba knjiga / Purchasing of the books / Bücher bestellen
|
|
|
|
Samira Begman Karabeg, Cirih, Švicarska
Samira Begman Karabeg je rođena 1954. u selu Husimovci kraj Sanskog Mosta. Završila je studij za financijsku trgovinu i menadžment u Cirihu, gdje je i provela najveći dio svog života.
Piše pjesme i prozu kako na bosanskom, tako i na njemačkom jeziku. Od 1977. godine živi u Švicarskoj. Do sada su njeni radovi objavljivani u više antologija.
Objavila je nekoliko samostalnih zbirki poezije i lirske proze na oba jezika. 2008. godine je dobitnik nagrade za pjesmu u lirskoj prozi «Der alte Graf und die Eiche» i uvrštena je u antologiju «Frauen Friedensgedanke» organizacije «Kunstraum für Lyrik, Bild und Skulptur“ u Njemačkoj. Član Udruženja književnika
Istočne Švajcarske.
Objavljena djela:
Samostalna izdanja:
• 2003. «Die Weberin», zbirka pjesama na njemačkom jeziku, izdavačka kuća «Andrea Stangl» u
Njemačkoj
• 2005. «Na pragu / An der Schwelle», dvojezična zbirka pjesama, samostalno izdanje
• 2007. «Drei Tage in Israel», novela na njemačkom jeziku, izdavačka kuća «Dhira» u Švicarskoj
• 2008. «Zeichen», zbirka pjesama na njemačkom, izdavačka kuća «Littera Autoren Verlag» u Švicarskoj
• 2008. «Koji ovud projdeš», «Dhira» - Verlag, Švicarska i Bosna i Hercegovina
• 2009. «Stazama divokoza», «Dhira» - Verlag, Švicarska i Bosna i Hercegovina
• 2009. «Tristanovi akordi», «Dhira» - Verlag, Švicarska i Bosna i Hercegovina
Antologije i zajednička izdanja:
• 2004. «Zeit der Sprachlosigkeit», «Diwan» – Verlag, Švicarska
• 2004. «Bibliothek deutschsprachiger Gedichte», «Realis» – Verlag, Njemačka
• 2005. «Stimme der Natur», «Diwan» – Verlag, Švicarska
• 2007. «Meine Nachbarn», «Free Pen» Verlag – Njemačka
• 2008. «Pod istim nebom», «Dhira» - Verlag, Švicarska i Bosna i Hercegovina
Piše pjesme i prozu kako na bosanskom, tako i na njemačkom jeziku. Od 1977. godine živi u Švicarskoj. Do sada su njeni radovi objavljivani u više antologija.
Objavila je nekoliko samostalnih zbirki poezije i lirske proze na oba jezika. 2008. godine je dobitnik nagrade za pjesmu u lirskoj prozi «Der alte Graf und die Eiche» i uvrštena je u antologiju «Frauen Friedensgedanke» organizacije «Kunstraum für Lyrik, Bild und Skulptur“ u Njemačkoj. Član Udruženja književnika
Istočne Švajcarske.
Objavljena djela:
Samostalna izdanja:
• 2003. «Die Weberin», zbirka pjesama na njemačkom jeziku, izdavačka kuća «Andrea Stangl» u
Njemačkoj
• 2005. «Na pragu / An der Schwelle», dvojezična zbirka pjesama, samostalno izdanje
• 2007. «Drei Tage in Israel», novela na njemačkom jeziku, izdavačka kuća «Dhira» u Švicarskoj
• 2008. «Zeichen», zbirka pjesama na njemačkom, izdavačka kuća «Littera Autoren Verlag» u Švicarskoj
• 2008. «Koji ovud projdeš», «Dhira» - Verlag, Švicarska i Bosna i Hercegovina
• 2009. «Stazama divokoza», «Dhira» - Verlag, Švicarska i Bosna i Hercegovina
• 2009. «Tristanovi akordi», «Dhira» - Verlag, Švicarska i Bosna i Hercegovina
Antologije i zajednička izdanja:
• 2004. «Zeit der Sprachlosigkeit», «Diwan» – Verlag, Švicarska
• 2004. «Bibliothek deutschsprachiger Gedichte», «Realis» – Verlag, Njemačka
• 2005. «Stimme der Natur», «Diwan» – Verlag, Švicarska
• 2007. «Meine Nachbarn», «Free Pen» Verlag – Njemačka
• 2008. «Pod istim nebom», «Dhira» - Verlag, Švicarska i Bosna i Hercegovina
|
Odsjaji nedovršenih nadanja...
O Samiri Begman Karabeg sam zaista mnogo pisao. U recenzijama za njene tri samostalne knjige koje sam i uredio kao i za jednu gdje se pojavljuje zajedno sa još desetak autora. No, jednostavno je, zaista bolno jednostavno zaključiti, da se uvijek može citius altius fortius i u književnosti samoj. Ipak, dodacu jos (naravno!) nešto na sve rečeno o njoj od strane ovoga lika: http://tristanoviakordi.blogspot.com/ http://sabahudinh.tripod.com/samirabegman/ i http://www.diogenis.0fees.net/autori.authorsSamira BegmanKarabeg_files/autori.authorsSamiraBegmanKarabeg.htm i last but not least http://sabahudinh.tripod.com/samirabegmankarabeg/ . Taj dodatak je: Blagost njenog izraza je uobličeni oblik sopstvenih, pretpostavljenih, nadanja životu što streme. Nepotvrđene glasine da smrt zaista postoji nestaju u susretu sa njenom poetikom. Žesticom misli. Riječ urednika Sabahudin Hadžialić |
Reflections of unfinished hopes...
About Samira Begman Karabeg I actually wrote a lot. The reviews for three individual books of Samira that I edited and one book more where she appeared along with a dozen other authors. However, it's simple, really painfully simple just to conclude, one can always Citius Altius Fortius, even in the literature itself. However, I will add (of course!) something to put on all already said by the side of this figure: http://tristanoviakordi.blogspot.com/ http://sabahudinh.tripod.com/samirabegman/ i http://www.diogenis.0fees.net/autori.authorsSamira BegmanKarabeg_files/autori.authorsSamiraBegmanKarabeg.htm http://sabahudinh.tripod.com/samirabegmankarabeg/ . This supplement is: The gentleness of her expression is shaped form of her own, superior, hopes that seeks for a life/living. Unconfirmed rumors that death really exists is disappearing when it meets her poetry. Editor's word Sabahudin Hadzialic |
VILLA AMIRA, Street Ante Starčevića 33,
|
LP vinyl sell from
|
|
Sama, daleko od Jednoroga
Nastojim ga u drugima naći Pa razgradujem, rastvaram noći, Želim im u san ući, u trešnju usne, Obilježja identiteta, iza govora Riječ isklesati onu baš što evo Zapečaćena nasljeđima pršti u mlazu vokala da bi se znanje skriveno, to tajne zametanje početka u tisuću čestica razišla davna tama, ta riječ o nama. Otkad kao zvjezdana prašina Stopih s Jednorogom sebe Ja nailazim na ljude koji mi Se istim onim drugim čine Koji obiljem svojih obilježja Raskorijenjeni tvore više bića Jedne jedine osobe koja boli i Voli pustoš svakog svog djelića Osjetim zebnju, strese me stud Kad vidim, da od onog čime su Razlistali svoju ćud da ono što Im se u duši nastanilo nije drugo Do li mrtvačkih sjena žustro kolo. |
Alone, Far Away From Unicorn
I try my best to see his reflection in others So I tear down and dilute the night, I want to be in their dream, in the apple of their eye At the core of identity, beyond expression Carve the word, The Word, that Will burst under the burden of legacy In a fountain of vowels so that the wisdom Hidden, in the sacred moment of creation of The beginning, and will dispel in a thousand of particles Eternal darkness, that word about us. Since like a star dust I and Unicorn became one I chance upon people who Look like the other one And whose features, characteristics Separately from more than one being The only being who hurts and Is dedicated to the desolation of its own essence I am anxious, I feel the chill When I see, that what was left from The debris of their true nature, and what was left To dwell in their souls, is nothing but A brisk dance of deadly shadows. |
|
Čežnja
Čežnja je ogromna moć, Može progutati ocean, iz ponora odagnati tminu kad se rasplamsa spaliti u vrućici zlatna žita koja su posijali pa ostavili već zaboravljeni vojnici, ona postaje izvor u pustinji patnje njoj mogu krvariti na rogu sa rogovlja deset joj srca kuca u samo jednom pologu. žudnja za ljubavlju, ljubavi žudnja Mojeg tijela lutnja čijim akordom Često uzdiše nezasitna šutnja Za ovosvjetskim sjajem žudjeti S Jednorogova oka ne može Mojim vjetrovitim jedriti beskrajem Kojim ja samu sebe žudim, u kojem sebe nalazim i gubim, gdje sa svitanjem rudim i budim čežnje za bokorom jasmina, u nevenovom listu gonetam šapate izmedu zvijezda i morskog vala riječi koje žude carstvo Božje. Duh počinje slutiti, Sam sa sobom govoriti, U okno modro zuriti u nebu Da postoji i nešto drugo ondje, Da drugi nego mi po okna staklu Staklo odonud okom grebu Da izvan ovog ovdje neko našu budi žudnju Dotaknuti kap zore gdje Više ne gore vatre daljine kad pozivaju Tijela da se u dimu rasplinu u Božjeg smetljišta carstvu. |
Yearning
Yearning is immensely potent It can swallow oceans Dispel the darkens from the abyss And when in full swing It can burn fields of golden wheat Sown and left untended By forgotten soldiers. It becomes a spring in the desert of suffering, it could shed blood Through the root of the horn It is like ten hearts pounding in unison In just one heartbeat. Yearning for love, love yearning My body desire that reverberates Repeatedly through the accords of unquenchable silence For the mundane glitz From Unicorn’s eye It cannot sail through my troublesome infinity That I make myself yearn for, Where I find and loose myself, Where I greet the dawn and the day. Yearning for the bunch of jasmine flowers, Yearning to solve the riddle in the marigold leaf Whispers between the stars and the wave Expressions of yearning Realm of God. The spirit feels presentment, Starts talking to itself, Gazes at the big blue above There is something else up there, There are others who stare at the big blue Cares the big blue Someone from the outside, someone Stirs our yearning To touch the drop of dawn where Faraway fires died When they called out for our bodies To fade away And turn into debris in the kingdom of God. |
|
Znakovi
Ti koji odčitaš moj kam možda si hodio do zveizda. I vratio se jer tami nema ništa do ponovo ti sam. Človek mojže vidjeti ono tšto nije vidio, tčuti ono tšto nije tčuo, okusiti ono tšto nije okusio, biti tami gdi nije bio, al uvijek i svugdi samo sebe može najti ili ne najti. I da ostaviš kosti u tujini i tad bih samo Bosnu sanjo.* *Epitaf na stećku kneza Nenca, 1094 godine. To dijete sam zaboravila negdje, na kamenim putevima i lutah, zatupljenih čula bolno ćuteći da sam ostavljena. On je sve to predvidio i ostavio mi znakove na putu, oči da širim. Čitajući znakove te u prašini, na kamenu vrêlu pronađoh opet dijete gluho i slijepo, i s ranama na tijelu. Stisnuh ga na grudi i prepoznah tu sudbinu kletu- u njegovim znacima svoj život hudi i sebe u djetetu. Sve je on predvidio, moja stoljetna pročišćenja u bolnom plamenu, i ostavi mi eliksir iscjeljenja na bogumilskom kamenu. |
Signposts
Those who read my epitaph might have touched the stars And returned to darkness Where there was nothing else but you. The man could have seen what they have not seen yet Heard what they have not heard yet Visited the place where one has ever been yet, but always and everywhere One can either find or loose oneself. You’d dream of Bosnia even if you died away from it. Epitaph on the grave stone of prince Nenc, 1094 I never forgot this child Left, among the rocky paths And I roamed, my senses blinded Feeling the pain of being abandoned. He had predicted it all And left me the signposts To look for, my eyes widely opened. I followed them In the dust, at the spring And I chanced upon the child Deaf and blind, wounds inflicted all over its body. I embraced the youngster And at that moment recognized the bleak destiny - The signposts carried the guilt he felt For having left a part of himself in the kid. He had predicted it all, My century-long cleansing Through agonizing bonfires, He bequeathed me the healing potion And left it on the rock of mercy. |
|
Trostruka želja
...a kada bih, kao u bajci tri želje na volju imala ja bih samo jedno, samo jedno, al' trostruko željela: da gledam kolone – iscrpljeni i razoružani raspamećeni i zagrljeni vraćaju se vojnici hiljadama kuća kao svojoj, svoj djeci kao našoj. |
Triple Wish
…if I would live in a fairy tale and a golden fish asks me which three wishes I have I would ask her to grant me the same one three times: to see soldiers exhausted and disarmed oblivious hugging each other, to see the thousands of troops coming home to their children, to our children. |
|
Jednom
I mi ćemo ploviti, vodama mirnim i pristajati u lukama željenim I prolaziti kraj spomenika davno zaboravljenih, nečijih junaka iz vremena prohujalih A diviti se jednom, sasvim običnom cvijetu I šapatu vjetra, i kliktaju u letu i letu u ptici koji vječnosti vodi |
Once
We will sail through tranquil waters and dock into the ports we choose. And pass along the monuments of forgotten and faraway heroes from the times bygone. And we will appreciate a very plain flower a whisper of wind a cry of a bird and its flight towards the infinity |
|
Povratak Jednorogu
Misao iz Riječi oplodi Ništa i beskonačnost uzdrhta. Rodi se Mahat Tatva. JA, od Njega se odvojih i gorjeh vatrom Stvaranja, ja, svijetu žrtvovana. Pustinjskom olujom iluzije zametana surovom Kali Yuga brušena; savladavam vjetrove strasti, nestaje noć, vatra stvaranja se gasi iluzija gubi moć. Zadirem u svijet Snage misli, u njemu i Ljubavi, Njegov zov zvučan biva. Tim zvukom ja se uznosim gdje Jednorog moj povratak sniva. |
Unicorn Returns
A Thought conceived form A Word Seeped intoNothingness And infinity trembled. MahatTattva is born. I, separated from Him Consumed by the flames of Creation I, sacrificial lamb. Swept by the desert storm of illusion Annihilated by vicious Kali Yuga, I make my way Through the whirlpool of Desire, The night disappears, The fire dies, The illusion eases its grip. I penetrate the world of the Power of Thought, And there I find Love, His call becomes more distinct. The echo carries me to To the place Where Unicorn dreams of my return. |
|
Genius
U plamu njegovih očiju, dijete mi se predaje, bezazlenoi nespretno u valovlju življenja kojeg savladavati nije naučilo, ali, kad stane pred orkestar i samopouzdano dirigentsku palicu u ruke uzme a iz nje s ruke mu vične sijevaju munje i milozvučna arija - biserni slap iz svemira izlijevati stane i onaj momenat,onaj tren, kad, prije nego podigne palicu okrene se i moj pogled potraži, zastane mi dah, stane vrijeme i ja vidim kako zvuci harmonije jedno djetinjstvo iz pećine nevremena Jednorogom uzdižu u nebesko procvjetavanje. |
Genius
The glint in his eyes Reflects the surrender of Innocent and innocuous child, Brimming with life’s desire, Hard to rein in At this young age, But when the child faces the orchestra And confidently Lifts the baton And creates a thunderstorm of accomplished moves And the divine aria – a string of pearls Pours from the heaven And the moment when Before the baton is raised He pauses He turns He looks for me It makes my heart stop It makes the time stop And I feel How the sounds of harmony Arising through the Unicorn’s horn Carry the childhood From the tempestuous cave Into celestial orchard. |
|
Kasno je
Sa hiljadu pitanja stala sam pred Njega, "Dijete, rukohvati klasja iz tvojih usta pršte", reče mi, "Evo, odgovori su ovdje..." gledala sam, gledala... bila je samo voda... sad znam, trebalo je zaronuti. |
To Late I asked Him
Thousands of questions, “My dear child, the golden pebbles Spring up from your mouth”, So he said, ‘Look, here are the answers…” I looked, And looked…. There was only water… I know now I should have taken the plunge. |
Muzika za oči
Odrednice izražajne forme umjetnosti su usmjerene ka određenim čulima poimanja; čulo vida, sluha i dodira. Ali, duša kada poima umjetnost, sve odrednice gube svoja pravila. Kako inače shvatiti stanje kad duša u prirodi vidi muziku?
Svi zvukovi su zatajili: monotono kloparanje vlaka, besmisleno blebetanje putnika, zvonjava telefona. Ostali su s druge strane membrane ušnoga bubnja, što odvaja bitno od nebitnog.
A ono bitno slilo se u slike predjela što promiču iza okna, oronulih u maglu, mraz i inje.
Bjelinu inja i magle zasjenči nešto, i na tren se ćud usplahiri pred nepoznatim. Samo na tren, jer već sljedećeg trenutka sjena se preobrazi u nepojmljivu ljepotu ovijenu milijardama ushićenja što ih izmami od zadivljenih pogleda.
Materhorn!
Sve suprotnosti spojio je u sebi: gorostasan i lijep, divlji i pitom, postojan i vitak. Sa nesagledivo dugim podnožjem ukorijenuo se u zemlju, sa špicastim vrhom zaparao oblak.
Kako nepojmljivo se ovdje čini gradska hektika i tisuće sitnih briga svakodnevnice.
Ovdje se vječnost uobličila da, u velelepnim planinama, planinskim poskocima, kanjonima i tajanstvenim pećinama, kristalno – zelenom bojom jezera i čistotom snježne bjeline, kroz čulo vida, nahrani ćud i prišapne duši. Da bi, izvan turobne svakodnevnice postojalo nešto veličanstveno, prema čemu se vrijedi uspravljati.
Ovdje se vječnost uobličila u simfoniju, za oči što vide.
Odrednice izražajne forme umjetnosti su usmjerene ka određenim čulima poimanja; čulo vida, sluha i dodira. Ali, duša kada poima umjetnost, sve odrednice gube svoja pravila. Kako inače shvatiti stanje kad duša u prirodi vidi muziku?
Svi zvukovi su zatajili: monotono kloparanje vlaka, besmisleno blebetanje putnika, zvonjava telefona. Ostali su s druge strane membrane ušnoga bubnja, što odvaja bitno od nebitnog.
A ono bitno slilo se u slike predjela što promiču iza okna, oronulih u maglu, mraz i inje.
Bjelinu inja i magle zasjenči nešto, i na tren se ćud usplahiri pred nepoznatim. Samo na tren, jer već sljedećeg trenutka sjena se preobrazi u nepojmljivu ljepotu ovijenu milijardama ushićenja što ih izmami od zadivljenih pogleda.
Materhorn!
Sve suprotnosti spojio je u sebi: gorostasan i lijep, divlji i pitom, postojan i vitak. Sa nesagledivo dugim podnožjem ukorijenuo se u zemlju, sa špicastim vrhom zaparao oblak.
Kako nepojmljivo se ovdje čini gradska hektika i tisuće sitnih briga svakodnevnice.
Ovdje se vječnost uobličila da, u velelepnim planinama, planinskim poskocima, kanjonima i tajanstvenim pećinama, kristalno – zelenom bojom jezera i čistotom snježne bjeline, kroz čulo vida, nahrani ćud i prišapne duši. Da bi, izvan turobne svakodnevnice postojalo nešto veličanstveno, prema čemu se vrijedi uspravljati.
Ovdje se vječnost uobličila u simfoniju, za oči što vide.
 |
  |
Music for the Eyes
Certain expressive forms of art are directed to a specific senses of the understanding, eyesight, sense of hearing and sense of touch. But, when the soul conceives art, all settings are losing their rules. How else to understand the state when the soul in nature sees the music?
All sounds are a failure; monotonous clattering of the train, pointless jabbering of the passengers, phone ringing. Others are on the other side of the mouth cone drum, which separates the substantially from the irrelevant ones. The substantially flew into the pictures of the landscape which passes behind panes, plunged in fog, frost and hoar.
The whiteness of hoar and fog tints something, and, for a moment, the mood flaster in front of the unknown. Just for a moment, because in the next moment the shadow is transformed into incomprehensible beauty wrapped billions of raptures that have been elicited from the astonished look.
Materhorn!
All the opposition has combined within itself; gigantic and beautiful, wild and tame, stable and slim. With unforeseeable long pedestal rooted into the soil, and with a spiky tip cut into the cloud.
How inconceivable here seems stress of the city and thousands of petty worries of everyday life.
Here is an eternity that shaped the magnificent mountains, mountain jumps, canyons, and mysterious caves, crystal-green color of the lakes and charm: white of the snow, through the eyesight, feeding groove and whisper to the soul. To have, outside of the dreary everyday life existence of something magnificent, which is valid back up.
Here the eternity has been shaped into the symphony , the eyes that see.
Certain expressive forms of art are directed to a specific senses of the understanding, eyesight, sense of hearing and sense of touch. But, when the soul conceives art, all settings are losing their rules. How else to understand the state when the soul in nature sees the music?
All sounds are a failure; monotonous clattering of the train, pointless jabbering of the passengers, phone ringing. Others are on the other side of the mouth cone drum, which separates the substantially from the irrelevant ones. The substantially flew into the pictures of the landscape which passes behind panes, plunged in fog, frost and hoar.
The whiteness of hoar and fog tints something, and, for a moment, the mood flaster in front of the unknown. Just for a moment, because in the next moment the shadow is transformed into incomprehensible beauty wrapped billions of raptures that have been elicited from the astonished look.
Materhorn!
All the opposition has combined within itself; gigantic and beautiful, wild and tame, stable and slim. With unforeseeable long pedestal rooted into the soil, and with a spiky tip cut into the cloud.
How inconceivable here seems stress of the city and thousands of petty worries of everyday life.
Here is an eternity that shaped the magnificent mountains, mountain jumps, canyons, and mysterious caves, crystal-green color of the lakes and charm: white of the snow, through the eyesight, feeding groove and whisper to the soul. To have, outside of the dreary everyday life existence of something magnificent, which is valid back up.
Here the eternity has been shaped into the symphony , the eyes that see.
Haiku
|
Slike
Snježne pahulje bjelinom sve prekrile plovim u snove. Kedar pod sn'jegom- kosmos kao da sniva nova Stvaranja. Na horizontu impresije svoje slika majstor Sunce. Purpurno nebo kupa zlato žitnih polja sjajem rubina Kukolj u žitu, sok života mu sisa i klicu hrani |
|
7.11.2012.
|
7.11.2012.
| ||
.
Copyright © 2015 Peter Tase & Sabahudin Hadžialić
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publishers and owners: Peter Tase & Sabahudin Hadžialić
Whitefish Bay, WI, United States of America
Diogen pro kultura magazin (Online)
ISSN 2296-0929
Diogen pro kultura magazin (Print)
ISSN 2296-0937
Library of Congress USA / Biblioteka - Knjižnica Kongresa SAD
Contact Editorial board E-mail: contact_editor@diogenpro.com;
Narudžbe/Order: http://www.diogenpro.com/diogen-all-in-one.html
Pošta/Mail USA: Peter Tase, 5023 NORTH BERKELEY BLVD. WHITEFISH BAY, WI, 53217, USA
Pošta/Mail BiH: Sabahudin Hadžialić, Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publishers and owners: Peter Tase & Sabahudin Hadžialić
Whitefish Bay, WI, United States of America
Diogen pro kultura magazin (Online)
ISSN 2296-0929
Diogen pro kultura magazin (Print)
ISSN 2296-0937
Library of Congress USA / Biblioteka - Knjižnica Kongresa SAD
Contact Editorial board E-mail: contact_editor@diogenpro.com;
Narudžbe/Order: http://www.diogenpro.com/diogen-all-in-one.html
Pošta/Mail USA: Peter Tase, 5023 NORTH BERKELEY BLVD. WHITEFISH BAY, WI, 53217, USA
Pošta/Mail BiH: Sabahudin Hadžialić, Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina
