|
NA LISTI Od 04.8.2010.g. /
LISTED SINCE August 4th, 2010 among leading European magazines: 
|
All Rights Reserved
Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić, MSc Sarajevo & Bugojno, Bosnia and Herzegovina MI OBJEDINJUJEMO RAZLIČITOSTI... WE ARE UNIFYING DIVERSITIES |
|
|
|
|
Lidija Puđak, Zagreb, Hrvatska...
Rođena sam 1971. godine u Novoj Gradiški, Hrvatska.Tamo živim i školujem se sve do 1992. godine.Tada dolazim u Zagreb, gdje i sada živim i radim (privatno poduzetništvo). Udana sam, ponosna majka dvoje djece.
Poeziju pišem od rane mladosti,ali sa javnim objavama na internet portalima počinjem 2011 godine i to na Poeziji Online, Webstilus, Glas Poezije, Internet radio Radio snova.
Članica sam Književnog Likovnog društva Rešetari i Udruge umjetnika Vjekoslav Majer -Zagreb, Arte knjiga Beograd, Društva pisaca i pjesnika Franjo Babić-Babina Greda.
Moje pjesme objavljene su u zajedničkoj zbirci PJESMOM SE VOLIM deset autora, deset pjesama koju izdaje Kultura snova -Zagreb 2012 godine i u raznim međunarodnim zbirkama u koje je pjesma dospjela povodom otvorenoga natječaja.
Poeziju pišem od rane mladosti,ali sa javnim objavama na internet portalima počinjem 2011 godine i to na Poeziji Online, Webstilus, Glas Poezije, Internet radio Radio snova.
Članica sam Književnog Likovnog društva Rešetari i Udruge umjetnika Vjekoslav Majer -Zagreb, Arte knjiga Beograd, Društva pisaca i pjesnika Franjo Babić-Babina Greda.
Moje pjesme objavljene su u zajedničkoj zbirci PJESMOM SE VOLIM deset autora, deset pjesama koju izdaje Kultura snova -Zagreb 2012 godine i u raznim međunarodnim zbirkama u koje je pjesma dospjela povodom otvorenoga natječaja.
VILLA AMIRA, Street Ante Starčevića 33,
|
LP vinyl sell from
|
|
Toplina iskrenosti
Balansirajući na samoj ivici patetike, Lidija Puđak hrabro odolijeva nečemu čemu je sklono najmanje najmanje šest od deset propitanih pjesnika. Istovremeno, znajući da je pred njom dug put, pokušava nadglasati sopstveno biće. I, čudno, za sami početak njenog kreativnog stvaranja, ona to čini iznenađujuće dobro. U čemu? Određujući se fokusu odnosa "ti i ja" unutar mogućih alternativa, ona je samo na dobitku. Zbog čega? Bezbolno pretače svoje nade u otisak pera. Pjesničkog. Nastavi, pjesnikinjo. Sa tragom usmjerenja. Toplini iskrenosti. Riječ urednika Sabahudin Hadžialić Gl. i odg. urednika-intervjui 27.10.2012. |
Warmth of the sincerity
Balancing on the edge of the pathos itself, Lydia Puđak bravely resists something to which is inclined at least at least six of the ten questioned poets. At the same time, knowing that it is a long way ahead of her, she is trying to overrule her own being. And, strange, for the start of her own creative imagination, she does surprisingly well. In what? Determining the focus of the relationship, "you and I" within the possible alternatives, she is just a winner. Why? She is painlessly pouring her hopes into the imprint of pen. Poetry kind. Continue, the poetess. With trace of orientations. Warmth of the sincerity. Editor's word Sabahudin Hadžialić Editor in chief 27.10.2012. |
|
Bajka vječnosti
Udahnula sam jutrom umotana u vihor tišine vječnost te proljetne noći došao si bez imena bez lica bez postojanja k meni ravno u srce dodirnuo otkucaj raširio krila i pozvao na let na pragu izlazećeg koraka uz šapat tišine milovao si me slovom izgovorene riječi i kočiju snova pozvao na prvu vožnju između redova jablana ukazuješ nebo zvijezda što ljube mi dah i ruku usnama primičeš dok noćna straža čuva sjene našeg postojanja kristali utkani u čašu odzvanjaju bojom krvi kojom Sauvignon teče kroz venu ljubičastim odsjajem i slatkoćom pogleda izranja u plamen strasti nota plesnim korakom dozivlje blizinu naših tijela uz blag naklon pozivaš me licem uz lice sanjariti bajku. Gasne zadnja lanterna Stara, oronula krčma odzvanja psovkom smrdljivog zdanja lom stakla krv ispijenog trenutka hodnikom tame korak odzvanja. razapet u ime surovog života tekućinom peče nutrinu bola . sat rešetkom samice otkucava sebe k'o žrtvu dijeli na pola. azilom nemoći pomilovanje prosi od nje, već shrvane, iznemogle. pogasila zadnje lanterne noći priziva sve anđele i demone. ljepljivi smog nikotina na koži i smrad etanola u ustima traje sklupčana, savijena snagu vapi udahnutim dahom život mu daje. Jednom, kažem jednom Tražim ostavljeni trag kojim ti budem noću dolazila ljubiti sjenu svijetliti tobom sebe dok hodam u košulji tame slijepe oči gledaju kraljevski lopoč koji si u moje ime zasadio na jezeru nade čuvam mu korijen i dnom ga hranim kidajući šećerne trske žvačem slatkoću našega postanka i okusom hranim treptaj kojim me tijelo izdaje dok hodam blizinom našega susreta jednom kažem jednom kad dan vječnošću slapa bude tekao svoju ljepotu postat ću pjesma tvojega stiha i muza kojoj budeš sve svoje čežnje pred noge položio hodat ćemo zajedno stazom koja će postelji ruža pokloniti naša tijela. Jesen moje jeseni Tu, iza ugla pojavila se topla i nježna van kontrole mojega osjeta lepršava haljina tijelo joj krasi očekivana satkana ljepotom svitanja nikla zrakama prohladnog sunca popraćena kišnim avanturama biserje joj obraze kvasi usidrena u mojemu gradu željna spoznaje prihvaća izazov kroči stazom šuštavog šaputanja sonate rosi magličastim tonovima smješi se oblaku čudesne nutrine motivira osjete šarenilom ljepote detaljima bahata najavljuje dolazak noćima lopovski kistove krade slikar je sjenka u pejzažu snova življenje boji zlatnim tonovima grli nježno dlanovima vjetra zaneseno danima osluškuje zrelost a moju dušu tijelo sjenom prati šapućem tiho da se ne probudim dodirujem pjesmom pjesničkog imena udišem slast njenih plodova ćutim tišinu usahla pogleda moć trenutka skida, okove neznanja mojega kupam se vinom Miholjske noći palim ugašena svjetla tražim izgubljene stihove susrećem jesen svoje jeseni. Majko bezuvjetne ljubavi Majko daljinom djetinjstva sanjam tvoje tople dlanove kako kosu mi miluju i obraze dječje dodiruju uspavljujući umor prolaznosti osjećam usne što ljube mi čelo i daju duhovnu hranu duši koja ljude voli bez obzira iz kojeg gnijezda su nikli majko porođajem muka tvojih nisi dala da se gase životi beznačajnog sata nego si stvarala čovjeka koji štovati bližnjega treba u svoj dobroti njegovoj davati se nježnošću osmjeha i pogledom ljubav govoriti majko a rekla mi nisi da bezbožnici, materijalisti zauzimaju svijet inteligencijom uma bez moralnh i duhovnih vrlina rekla mi nisi da se žrtva duplo plaća prinoseći oltaru života ljepotu čovječnosti da bolest gubavca je bolest balgoslova u kojoj umireš čist majko uvijek si govorila Boga se boj čuvaj iskonsku savjest u sebi ne znajući da danas sve više bogova zemljom hoda ne prezajući pred bljeskom munje i zaglušujućim udarom groma za njih sam ja majko provincijalka konzervativna seljančica koja se još uvijek divi Božjoj čaroliji! Ne znam Mrziti crnilom ih oblačiti bolest metastaza širiti ne znam na samrti svećenik zadnju pomast nije želio davati nadao se ozdravljenju radeći pogreb naših prijateljstava nitko nije želio doći licimjeri su se naslađivali i likovali nad tugom i ugašenom pogledu trgaju se sad sjene nevidljivih izdužene izopačene iskobeljane iz dna utrobe đavoljih manira osvetničkom riječju traže djelo ucjene režirati otmicu bjeline žele a ja ne znam mrziti i ne znam ne voljeti i ne znam u lijesovima živote pokapati. 
|
Pjesmo moja
Rastem ti ispod srca udišem kisik prilikom rođenja dojku tražim u vrijeme odrastanja boema budim u noći mjeseca slovom pišem riječ opija dok smrt moli sekundu života ovisnici ti u meni ja u tebi. Dozivam nepostojeće Očima si mojim okitio puteve usahlih drumova da te prate dok mi ime izgovaraš sam i tužan tajnom svojega imena ovijen slušaš škripu kotrljajućih kotača što šljunčanom stazom za dvoje dlan sudbine crtaju isprekidanim linijama u odrazu zrcalo gubi moć preslike izgubljena treskom ga bacam o oslikani zid vremena uništavajući i zadnju sjenu koja je našim tajnim odajama šetala korak svetosti ikona tvojega lika na uzglavlju postelje skriva lati onu zadnju kojom si mi otkao tisuće vjenčanih haljina čuvam krvari nutrinom dok veo u ceremoniji svečanog hoda zauzima glavnu ulogu na licima našeg nepostojanja. Opipljivi miris Jesi li ikada pisao prijatelju dok suza klizi bol jesi li gutao ponos dok hodaš korake prošlosti izbezumljen ne shvaćajući kamo cesta čežnje vodi jesi li krvario slutnju savjest preispitao učinio tugu prihvatljivom ovom slovu koje drhti u peru dok tinta kaplje crvenilom jesi li ikada pohoti potrebe poklonio minut da čuješ vapaj pogleda i vidiš uništen svijet sluha jesi li misao čistoće razumu potrebe darivao il' samo onu riječ koja nebom munju oslobađa raskršća bez semafora usmjerio si mojim cestama da lutam izgubljena i sama a ja i tako sam daltonista ne raspoznajem boje samo intuiciju koja tebe iluzijom vodi ka livadama cvjetnog šarenila uzdižući visinama nježne mirise tamo su opipljivi. Posljednji odlazak Pozdravljam tvoj posljednji odlazak dok na nebeskom svodu ostavljaš putanju razlivene riječi u boji čistoće kreiraš intuiciju moje crvene dodirujući korijensku čakru optimizmom balansiram povratak ne dozvoljavajući usamljenosti da prag svijesti prekorači proživljavam dane koje i ne znam kako preživjeti osimu u srebru razlivenoj mašti vidovita postajem i trećim okom gledam naborane godine u našem svitanju. Pustinjska ruža Večeras te slovom dodirujem riječju ljubim šapućem sluhom postajem iluzija klizećih slojeva pjeska stvaram mističnu glazbu tobola dubinom tutnjim zagonetnim zvukovima utočište ti želim biti oaza u pustinji gdje vjetrovi šibaju različitih smjerova i tragove puteva naših skrivaju postajem kristalni cvijet usred pustinjskih dina dopuštam kišnici prodiranje tla dok prašina stijene taloži oblike latica sred sunčane strane srca želim ti godine i stoljeća emocijom nošene zalijevane tajnom stiha skrivene pokloniti pjevam Lorcu, Nerudu Jesenjina sada, sama sobom ispjevana tebi na dlanu rascvala ruža pustinjska Slavonijom živim svoje sate... Budim se lipotom divojačke sobe rađam mislima djetinjstvo ravnice.. Punim svoju dušu granicama trudnim tri rijeke daju plodnost zemlje crnice... Oblačim oplećak čipkom urešeni oko vrata dukat za dukatom nižem Slavonijo moja stihom ti se klanjam na gizdavom vrancu u galopu stižem.. Iz avlije svoje u daljinu čujem dida bisernici razuzdao žice.. Slavonijo,majko tijelu odmor treba na počinku vječnom u srcu ravnice... Otišla sam davno iz okrilja Tvojeg i u bilom svitu rodila ti dicu al' šokačka duša ne zaboravlja jecaj stiha uz našu tamburicu... Stranac i Dama Koprena duga kosu krasi do struka visi bojom zlata i baroka mokra izranja iz kristala čaše najfinijeg pjenušca početak kraja sanja poklanja pogled smaragda sramežljivo skriva ispod vjenca trepavice lice nježnost duše sija rod plemstva krasopisom iznjedrila sama dama u haljini čežnje u istom otisku topla i meka čeka ga čeka Ceremoniju bez presedana otvara on osobni prijatelj cara ne stara tajanstven, raseljen nikada viđen Stranac osobni pečat daje da traje ta vječnosti neba povjesnim portretom uljenim bojama iscrtana dlana linija života teče rukavicom bjeline korake plesa dodiruje i smiruje izdvojeni svijet tišine nijemim šapatom u oblaku pamuka meka čeka je čeka. Suton zrele jeseni Stol za dvoje rasutim laticama i zelenom jabukom čeka zrelu jesen kap crnoga vina klizi niz čašu na bijeli stoljnjak i razlijeva tebe po meni vosak svijeće stvara opeklinu koju jagodice tvojega dlana zacijeljuju oblozima strasti opijena treperim i drhtim čežnjom čekam i gubim se u pogledu darujući srcu mjesec zvjezdama naređujem da plesom bljeska plamen smire i poljubac mi podare rosom zore dok čekam da ne bude predugo. | ||||
.
Copyright © 2014 DIOGEN pro culture magazine & Sabahudin Hadžialić
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić
WWW: http://sabihadzi.weebly.com
Contact Editorial board E-mail: contact_editor@diogenpro.com;
Narudžbe/Order: orderyourcopy@diogenpro.com
Pošta/Mail: Freelance Editor in chief Sabahudin Hadžialić,
Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili
Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić
WWW: http://sabihadzi.weebly.com
Contact Editorial board E-mail: contact_editor@diogenpro.com;
Narudžbe/Order: orderyourcopy@diogenpro.com
Pošta/Mail: Freelance Editor in chief Sabahudin Hadžialić,
Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili
Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina
