|
NA LISTI Od 04.8.2010.g. /
LISTED SINCE August 4th, 2010 among leading European magazines: 
|
All Rights Reserved
Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić, MSc Sarajevo & Bugojno, Bosnia and Herzegovina MI OBJEDINJUJEMO RAZLIČITOSTI... WE ARE UNIFYING DIVERSITIES |
|
|
|
|
Lidija Pavlović Grgić, Mostar, Bosna i Hercegovina
Profesorica hrvatskog jezika i književnosti s višegodišnjim novinarskim iskustvom.
Školovala se u Konjicu, Splitu i Mostaru.
Piše poeziju i prozu za djecu i odrasle. Također, piše prikaze i kritike.
Koautorica je dvojezične stihozbirke Let u TROstihu (Naklada Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne Mostar, 2008.), koju je i ilustrirala. Ilustrirala je i dvojezičnu zbirku poezije Marije Perić-Bilobrk PoeSIEja (Beč, 2009.). Pjesme su joj prepjevane na engleski i njemački jezik. Zastupljena je u zbornicima, u književnim časopisima u Bosni i Hercegovini, te Hrvatskoj i Srbiji (Osvit, Diwan, Motrišta, Riječ, Marulić, Mostariensia, Republika poezije, Napretkov Hrvatski godišnjak, Poeta, Balkanski književni glasnik...), kao i na internetskim portalima za književnost. Sudjelovala u književnim programima u zemlji i inozemstvu. Suvoditeljica Tima za aktivnosti Književnog kluba Mostar.
Školovala se u Konjicu, Splitu i Mostaru.
Piše poeziju i prozu za djecu i odrasle. Također, piše prikaze i kritike.
Koautorica je dvojezične stihozbirke Let u TROstihu (Naklada Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne Mostar, 2008.), koju je i ilustrirala. Ilustrirala je i dvojezičnu zbirku poezije Marije Perić-Bilobrk PoeSIEja (Beč, 2009.). Pjesme su joj prepjevane na engleski i njemački jezik. Zastupljena je u zbornicima, u književnim časopisima u Bosni i Hercegovini, te Hrvatskoj i Srbiji (Osvit, Diwan, Motrišta, Riječ, Marulić, Mostariensia, Republika poezije, Napretkov Hrvatski godišnjak, Poeta, Balkanski književni glasnik...), kao i na internetskim portalima za književnost. Sudjelovala u književnim programima u zemlji i inozemstvu. Suvoditeljica Tima za aktivnosti Književnog kluba Mostar.
VILLA AMIRA, Street Ante Starčevića 33,
|
LP vinyl sell from
|
|
Ozbiljnost usuda
U današnjim vremenima kada „nikada više književnika nije bilo, a nikada manje književnosti“, kako nedavno izjavih javno, pojavnost pjesnika novog senzibiliteta je zaista otkrovenje vrijedno pažnje. Jedan od njih je Lidija Pavlović Grgić čije pjesme jesu opjevani, odnosno istkani životi sami. Dok iščitavah njenu poetiku, na trenutak pomislih da preda mnom nije jedan pjesnik, već više njih. Drugačijih refleksija, a opet, itekako istovjetnih....???... Da, korištenje poređenja, pridjeva, itekako vidljivih opisa pokazuje da dolaze od iskustveno osvještenog autora koji odjeke svoje pretače u stihove inspiracijom omeđene. Ovo su i svojevrsne poruke - priče usmjerene svojoj konačnici – cilju da nama, čitaocima nivo osjetljivosti podignu na senzibilitet zdravog općenja. Pjesmom, prije svega. Lidijinom, nadasve. Riječ urednika Sabahudin Hadžialić |
The seriousness of destiny
In these days when "has never been more writers, and never existed less literature" as recently I have said public, the occurrence of a new sensibility of the poet is indeed revelation worthy of attention. One of them is Lidija Pavlović Grgic, whose poems are sung, in other words - weaved lives itself. While I was reading her poetry, for a moment I thought that in front of me was not just one poet, but more of them. Different reflextions, yet very much identical. ...???... Yes, the use of similes, adjectives, very visible description shows that it comes from the author who has been awaked with experience and who translates the echoes of her inspiration encircled with the lyrics. These are the kind of message- stories oriented to its end - the goal that for us that it raise for the readers level of sensitivity to the sensibilities of healthy intercourse. With the poem, first and foremost. Lydia's, above all. Editor's word Sabahudin Hadzialic |
|
SLABI
Tijelima od paučine Hodamo svijetom oholi Hvatamo varljive leptire Mislimo imamo vremena Jedemo memljivu hranu Govoreći punim ustima Gori nam iz očiju Pošast su naši pogledi Smrt je naša pratilja Nismo zaslužili ni zrak Al’ još dišemo Ipak su uključeni aparati --------------- IZGUBLJENI RAJ Raskošne grane na crvotočnom drveću su, i na njih slijeću preparirane ptice, i pjevaju pjesme u molovima. Ulice bez semafora, ljudi bez očiju, sjene pozdravljam u prolazu. I mislim da vučem čelične konce, prave poteze u pravom trenutku, ali vučem trulu užad i bacam sidro s avetinjskog broda u proključalo more s dnom od živog pijeska. O ljudi, pomozite brodolomcima koji grčevito stišću svoje daske, i koji plutaju nošeni nekim nepostojećim kursom! A ljudi su tihe titrave sjenke i pomalo su gluhi... Brodolomci gledaju lelujave palme, tamo plešu domoroci s cvijećem oko vrata, osjeća se miris ruma i duhana... Dok glasovi odzvanjaju obalom valovi razbijaju stijene. Halucinacije, fatamorgana, ludilo? Što bilo da bilo... Havaji su na drugom planetu. ------------ LUTALAC Lutalac sam postala davno. Ne, nisam dočekala naučiti hodati, odmah sam postala lutalac. I lutam godinama. Sad sam u dalekom izgnanstvu. S nešto trodnevne pure, u tvrdim čizmama koračam. Sretnem nekad nekog, al’ nijednog lutaoca. Samo putnike, da. Oni uvijek znaju kud idu. Ja ne. Ne želim znati.     |
ZIMA OSAMDESET I NEKE
Kad će opet nabujati potok Uvući se u magazu Blatnjavim koracima Kad će zalediti česma Pustit mreže svoje Zgrabit me smotanu Kad li će me snijeg veseliti Onaj prvi što zabijeli jutro Kad u školu pođem Kad će rođaci me zvati Da pravimo snješka I krčimo prtinu Kad će mi baba narediti Da nacjepkam luča I potpalim vatru Kad ću na Božić zorom ustati Da prva odem kod ujke I čestitam Nikad više ------------- TJEŠITELJ Povjetarac si što žeravicu razgoni. Pojiš nas medovinom iz pješčanih čaša. Kad nas ‘no krvave izbaciše kurve i lopovi, ti nam dlanove pokaza. U njima zlatnim slovima urezao si naša imena. I dok svijetlimo s tobom, dotle smo utješeni. -------------------- NE BRINI ČOVJEČE Pronosi srce svijetom I osmjeh tužnima I ljepotu ružnima I riječi šutljivima Ako ti srce slome ne brini rane će procvasti Ako te rasplaču smijeh ćeš dozvati Ako te ne vide slijepi su A riječi ako ne čuju govori dok god imaš glasa --------------- LETEĆI LJUDI Leteći ljudi previjaju nadom moje okrvavljene oblake Njihova tiha krila nose moje korake neizvjesnim nebom Prosuti plavetnilom oni su one nasmijane točke na kraju božanskih rečenica |
.
Copyright © 2014 DIOGEN pro culture magazine & Sabahudin Hadžialić
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić
WWW: http://sabihadzi.weebly.com
Contact Editorial board E-mail: [email protected];
Narudžbe/Order: [email protected]
Pošta/Mail: Freelance Editor in chief Sabahudin Hadžialić,
Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili
Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić
WWW: http://sabihadzi.weebly.com
Contact Editorial board E-mail: [email protected];
Narudžbe/Order: [email protected]
Pošta/Mail: Freelance Editor in chief Sabahudin Hadžialić,
Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili
Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina
