|
NA LISTI Od 04.8.2010.g. /
LISTED SINCE August 4th, 2010 among leading European magazines: 
|
All Rights Reserved
Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić, MSc Sarajevo & Bugojno, Bosnia and Herzegovina MI OBJEDINJUJEMO RAZLIČITOSTI... WE ARE UNIFYING DIVERSITIES |
|
|
|
|
Maja Šiprak, Sisak, Hrvatska
Rođena je u Sisku, 28. studenog 1968. godine, gdje živi i radi u MUP RH
Poeziju piše još iz vremena srednjoškolskih dana, te se amaterski bavi fotografijom i astrologijom.
Pjesme su joj objavljene su u tri Međunarodne zajedničke Zbirke ljubavne poezije
i to:
„Večeras se . . . „
„Moja ljubavna pjesma“
i „More na dlanu“
- te zajedničkoj zbirci „Lice ljubavi“ (Izbor ljubavnih pjesama) nastaloj kao rezultat objavljenog natječaja Portala za objavu poezije Očaravanje.
- autorica je dvije samostalne Zbirke
„Žena u Meni“ izdane u ožujku/martu 2012. godine i
„Kapi Života“ izdane u listopadu/oktobru 2012. godine
Jedna je od pet dobitnica Prigodnog priznanja za naljepšu neobjavljenu ljubavnu pjesmu „Zvonimir Golob 2012.“ godine, koja dodjela je bila 01. lipnja/juna 2012. godine u Zagrebu, ispred UBIDUR Podravka
- članica Matice hrvatske – Zagreb
- članica Udruge umjetnika Vjekoslav Majer iz Zagreba
Objavljuje na raznim internetskim stranicama, gdje se mogu vidjeti njeni radovi unazad šest godina, između ostalog
- portal „Očaravanje“ – čija zajednička zbirka pjesama se očekuje u prosincu 2012.
Voditeljica je „Kluba profesionalnih i amaterskih umjetnika (pjesnika, fotografa, slikara, glazbenika) Pijesak Vremena“ , koja, za sada djeluje na portalu Facebook .
Poeziju piše još iz vremena srednjoškolskih dana, te se amaterski bavi fotografijom i astrologijom.
Pjesme su joj objavljene su u tri Međunarodne zajedničke Zbirke ljubavne poezije
i to:
„Večeras se . . . „
„Moja ljubavna pjesma“
i „More na dlanu“
- te zajedničkoj zbirci „Lice ljubavi“ (Izbor ljubavnih pjesama) nastaloj kao rezultat objavljenog natječaja Portala za objavu poezije Očaravanje.
- autorica je dvije samostalne Zbirke
„Žena u Meni“ izdane u ožujku/martu 2012. godine i
„Kapi Života“ izdane u listopadu/oktobru 2012. godine
Jedna je od pet dobitnica Prigodnog priznanja za naljepšu neobjavljenu ljubavnu pjesmu „Zvonimir Golob 2012.“ godine, koja dodjela je bila 01. lipnja/juna 2012. godine u Zagrebu, ispred UBIDUR Podravka
- članica Matice hrvatske – Zagreb
- članica Udruge umjetnika Vjekoslav Majer iz Zagreba
Objavljuje na raznim internetskim stranicama, gdje se mogu vidjeti njeni radovi unazad šest godina, između ostalog
- portal „Očaravanje“ – čija zajednička zbirka pjesama se očekuje u prosincu 2012.
Voditeljica je „Kluba profesionalnih i amaterskih umjetnika (pjesnika, fotografa, slikara, glazbenika) Pijesak Vremena“ , koja, za sada djeluje na portalu Facebook .
VILLA AMIRA, Street Ante Starčevića 33,
|
LP vinyl sell from
|
|
Ljubavni snovi
Zastakljeni napori sudbine u susretu sa erotskim nabojem ličnosti. Na početku tiha, creschendo kulminira u neposrednom otisku sreće dok mu u lice baca vlastitu taštinu. Vanjština se gubi u godinama odrastanja dok, noseći vlastiti križ, hrli novim sutonima. Zore. Da li? Iako još uvijek patetičnim naricateljskim formama određena, ipak se, upravo u tom sutonu, bljesak nazire onomatopejama i metaforama. Na dobrom je putu, samo da svoje usmjerenje ka svjesnosti nadgradi vlastitim shvatanjem poezije kao poruke. Ali poruke koja reflektivnim stvaralaštvom ne kreira stavove već uobličava nade. Unutar same vizije pjesnikinje Maje Marije. Zatomljenoj u...ljubavnim snovima. Riječ urednika Sabahudin Hadžialić 28.1.2013. |
Love dreams
Glazed efforts of destiny in meeting with erotic tamper of the personality. At the beginning silent, creschendo culminates in the direct imprint of happiness while is poring, in his face, her own vanity. The exterior is lost in the years of growing up, carrying her own cross, rushing towards new gloamings. Of dawn. Is it? Although still within pathetic and bewail forms, however, precisely in that twilight, flash is looming through onomatopoeias and metaphors. She is on good road, just to forward her own direction towards consciousness with her own understanding of poetry as a message. But the message which, through reflective creation dows not create stands but shapes the hopes. Within the vision itself of the poet Maja Marija. Silenced in...love dreams. Editor's word Sabahudin Hadžialić 28.1.2013. |
TKO ZNA
nemoj se dvoumiti
priđi
žena sam koja snove u stvarnost pretvara
toliko ti bliska po snovima
dok želju u ljubav pretvaram,
raširenih ruku i otvorena pogleda
rušim ograde i dodirujem strahove
tko zna
možda sam cesta koju odavno tražiš
tajanstvena i dovoljno luda da ti pružim putene usne od nara,
dok iza kapaka sakrivam nedosanjanu strast
koja se tek nazire iza nemirnog pogleda
iskričave i potisnute želje
misli nam se ionako dodiruju,
isprepliću
u tom prepoznatljivom svijetu, čežnjom zatečenom
strašću iscrpljenom
osluškujem ritam tvojeg bila
osjećam tvoj dah
da
posvuda te ima
ČUDNO
čudno koliko te volim u nadolazećoj misli i tišini
noćas za tren sva budem tvoja
a onda
misao me zaledi
i pogled zastane obješen o zid
pa tako trajem i trajem neko vrijeme
ničija i nizašto
izgubljena sam negdje u zatomljenom impulsu želja
i čežnji kad mislim o tebi
kako je zapravo sve drukčije
putanja osjećanja se mijenja
i strah da te imam i strah da te nemam isti je
isprepliće se
tražim u tebi spokoj svojih nemira
mir koji nastupa kao iskušenje svih preokreta
i kad kišiti počne tamo negdje na sjeveru
želim da mi dušu cjelivaš riječima ljubavnim
da mi pričaš nešto sasvim nevažno
bilo što,
samo da si tu
ŽELIM TE
ulovim se često kako mi misli lutaju u tvoj svijet
i želja se za tren probudi, pa raspustim kosu
i koraknem nesigurno u tvoje čvrste ruke
dlanom ti nježnim dodirnem lice
a prstom po obrazu ispišem - želim te
i uvijek iznova taj prvi dodir tvoje postojanosti
oblikuje me u ženu punu strasti
i želje da me tetoviraš svojim ugrizima
da me obilježiš svojim dodirima
povlačeći me na usne svoje
ljubeći me divljački grubo i nježno istovremeno
pokrećući želju da se prepustim čarima tvojim
željom pokrenuto uzbuđenje raste svakim novim dodirom
a samopouzdanjem oduzimaš moć kontrole moje
istovremeno se uvlačeći u svaku poru mene
stapajući se s vlažnim, nemirnim tijelom
OPORUKA
ne kopaj mi grob i ne stavljaj u besmisao
ne želim nikakvo obilježje kad umrem
niti križ, niti svijeću, niti ime
ništa ne želim
zašto da mi ime trune na nekom drvenom križu,
ili blijedi uklesano u mramor
spali me
u pepeo pretvori,
popni se na Brestovski most i zagledaj u daljinu
prospi me
mene u prah pretvorenu, prahu taj iz kojeg sam potekla
tada bit ću slobodna
poteći ću rijekom
tiha i nijema kroz mjesto djetinjstva posljednji puta proći
prožuboriti gradom za koji me cijeli život veže
pa tamo na ušću Savom dalje do Dunava i mora otploviti
. . . . stopiti se s oceanom
i konačno slobodna svih okova biti
LICEM U LICE
stani pred mene bez riječi
Licem u Lice
pogledaj me, a i sve dane
od kojih si križni put napravio
svaki moj stih čavlom zakucao
na raspelo
želiš li zaista biti poput večine
prošetati mojim danima
i umornim stihovima napojiti dušu
a onda
nijemom vječnosti
u sebi pred sobom me zanijekati
poljupcem izdati pred svima
praznih ispruženih ruku
ostaviti gomili
da me kamenuje stihovima
L I L I T H
Možeš ti svjesno negirati Lilith u sebi
praviti se zadovoljnom iza kulise braka
sigurnosti..prividnog mira
zatomljujući Ženstvo i poriv u sebi
iluzijom vanjskog blještavila
U noćima besanim..sledit će te saznaje
kako nema veće kazne
za Ženu
od one za potpunim predavanjem a ne imajući kome
dok budna ležiš svjesna praznine
dočekujuči sunce koje će okupati
tvoje nago...dodira željno tijelo,
omamljeno slatkim trncima koji ti niz prepone klize
a bedra se i nesvjesno šire . .
Iskon se u tebi budi
......želiš biti pročitana,
svoje misli smjestiti pod pasku zrelog muškarca,
koji zna kako te dovesti pred gotov čin
uzeti te i iskonom iscijediti strast . . .
Osvještena saznanjem
obeshrabreno udišeš misao
kako je bolje biti sama,
nego pored onog koji je za tebe prazan
pa te svojom prazninom nagnao
da se još usamljenijom pored njega osjećaš
NE POSTOJIM
Šapnem ti često kako ne postojim u ovome svijetu
ali moram dalje do kraja vremena,
pa koraknem tamnom polutkom svojih snova
tražeći u maglama vječnosti nešto izgubljeno davno.
Koraknem dalje i pronađem jecaj
znak koji si mi kriomice ostavio,
da ga slijedim ne bi li te jednom ipak pronašla.
Jer
Tebe sam tražila u mnogim očima
obojanim čežnjom u probdjevenim noćima
Daj mi da provirim ponovno kroz okno prošlosti
kako bih ugledala prigušeno svijetlo kroz prašinu u očima
.....da osjetim strast i čežnju
jer oduvijek sam te željela onim iskonom zatomljenim u svima nama.
Oslobodi me tugom nasmijanih sutrašnjica
oslobodi me vječnosti zaborava
i svakodnevnice opustošene mojom maštom.
LUKA U KOJOJ VEŽEM SVOJE SNOVE
praznina
koju poželim vidjeti u tvojim zjenicama
više od tihog mirenja i ravnodušnosti
u koju toneš
tonemo . . .
padamo u bezdan
unaprijed te optužujući za sve one dane
u kojima te neće biti
zbog odsutnosti Tvojih misli
u mojem pogledu
tvoje zjenice su kao veliko more
i jedina luka u kojoj sam vezivala sve svoje snove
dostatne da obasjaju dan jedne Žene
dovoljno osunčan i lijep
da nikad ne odem iz tvojeg vidokruga
ne bi li zanijekala
u sebi
zanos novom daljinom
želju za ponovnim odlaskom
lutajući bespućima moje proklete duše
razapete između realnosti i snova
odlasci su jednostavni kad se malo gubi
ali ulog na ovoj zajedničkoj pozornici Života
prevelik je
dok u mislima pripremam neku novu predstavu
kao opravdanje za ponovni odlazak
i povratak
jer od tebe ne odlazim i kad bježim
uvijek se vraćajući vidokrugu tvojih zjenica
kao jedinoj luci u kojoj vežem svoje snove
SVE ŠTO ŽELIM
kad svijet ovaj zamijenim nekim novim rajem
bit ću vjetar što miluje ti lice,
poigravajući se pramenom kose,
bit ću uspomena u srcima svih vas koji ste me voljeli
i u srcu sačuvali,
ili trava rosna kojom jutrom ranom hodaš,
sjećajući se mojeg osmjeha
okupanog jutarnjim praskozorjem na istoku
bit ću cesta na koju si slučajno zalutao noću,
tražeći najsjaniju zvijezdu u mliječnoj stazi
kako bi mi se osmjehnuo
prije nego ti san dotakne vjeđe
usamljeni putnik u zadnjem vagonu mogla bih biti
kojem ćeš usput na izlasku osmjeh spontano ponuditi
i za pozdrav mahnuti
kad ovaj svijet zamijenim nekim novim rajem
ne želim cvijet, kamen il’ svijeću,
sve što bih željela, može u djelić misli stati
naprosto se osmijehni
svaki put kad me se sjetiš
TI NE TREBAŠ MENE
Ti ne trebaš mene,
oduvijek sam to negdje u podsvijesti znala
ostat ću samo jedan prepoznatljivi titraj u tvojoj svijesti
jedan neobično emotivan iskreni svijet u tvojim mislima
sjena žene u tvojem sjećanju
koja nije pristajala niti jednom tvojem okviru
Pitam se,
jesi li uopće razmišljao gdje me zapravo smjestiti…
nisam bila dovoljno profinjena za tvoj svijet
nisam bila dovoljno snažna ili pak nježna
dok su se u moje zjenice slijevala sva svitanja i sumraci
sve boje,mirisi i uzdasi,svi vjetrovi i stihovi ikad izrečeni
zapleteni u mojoj kosi.
Nježnost koja se svakog dana za tebe rađala
sa smirajem dana polako je jenjavala
mada još itekako prisutna negdje iza sklopljenih vjeđa,
jer u tebe vjerujem i kad nisi tu
nemoj se dvoumiti
priđi
žena sam koja snove u stvarnost pretvara
toliko ti bliska po snovima
dok želju u ljubav pretvaram,
raširenih ruku i otvorena pogleda
rušim ograde i dodirujem strahove
tko zna
možda sam cesta koju odavno tražiš
tajanstvena i dovoljno luda da ti pružim putene usne od nara,
dok iza kapaka sakrivam nedosanjanu strast
koja se tek nazire iza nemirnog pogleda
iskričave i potisnute želje
misli nam se ionako dodiruju,
isprepliću
u tom prepoznatljivom svijetu, čežnjom zatečenom
strašću iscrpljenom
osluškujem ritam tvojeg bila
osjećam tvoj dah
da
posvuda te ima
ČUDNO
čudno koliko te volim u nadolazećoj misli i tišini
noćas za tren sva budem tvoja
a onda
misao me zaledi
i pogled zastane obješen o zid
pa tako trajem i trajem neko vrijeme
ničija i nizašto
izgubljena sam negdje u zatomljenom impulsu želja
i čežnji kad mislim o tebi
kako je zapravo sve drukčije
putanja osjećanja se mijenja
i strah da te imam i strah da te nemam isti je
isprepliće se
tražim u tebi spokoj svojih nemira
mir koji nastupa kao iskušenje svih preokreta
i kad kišiti počne tamo negdje na sjeveru
želim da mi dušu cjelivaš riječima ljubavnim
da mi pričaš nešto sasvim nevažno
bilo što,
samo da si tu
ŽELIM TE
ulovim se često kako mi misli lutaju u tvoj svijet
i želja se za tren probudi, pa raspustim kosu
i koraknem nesigurno u tvoje čvrste ruke
dlanom ti nježnim dodirnem lice
a prstom po obrazu ispišem - želim te
i uvijek iznova taj prvi dodir tvoje postojanosti
oblikuje me u ženu punu strasti
i želje da me tetoviraš svojim ugrizima
da me obilježiš svojim dodirima
povlačeći me na usne svoje
ljubeći me divljački grubo i nježno istovremeno
pokrećući želju da se prepustim čarima tvojim
željom pokrenuto uzbuđenje raste svakim novim dodirom
a samopouzdanjem oduzimaš moć kontrole moje
istovremeno se uvlačeći u svaku poru mene
stapajući se s vlažnim, nemirnim tijelom
OPORUKA
ne kopaj mi grob i ne stavljaj u besmisao
ne želim nikakvo obilježje kad umrem
niti križ, niti svijeću, niti ime
ništa ne želim
zašto da mi ime trune na nekom drvenom križu,
ili blijedi uklesano u mramor
spali me
u pepeo pretvori,
popni se na Brestovski most i zagledaj u daljinu
prospi me
mene u prah pretvorenu, prahu taj iz kojeg sam potekla
tada bit ću slobodna
poteći ću rijekom
tiha i nijema kroz mjesto djetinjstva posljednji puta proći
prožuboriti gradom za koji me cijeli život veže
pa tamo na ušću Savom dalje do Dunava i mora otploviti
. . . . stopiti se s oceanom
i konačno slobodna svih okova biti
LICEM U LICE
stani pred mene bez riječi
Licem u Lice
pogledaj me, a i sve dane
od kojih si križni put napravio
svaki moj stih čavlom zakucao
na raspelo
želiš li zaista biti poput večine
prošetati mojim danima
i umornim stihovima napojiti dušu
a onda
nijemom vječnosti
u sebi pred sobom me zanijekati
poljupcem izdati pred svima
praznih ispruženih ruku
ostaviti gomili
da me kamenuje stihovima
L I L I T H
Možeš ti svjesno negirati Lilith u sebi
praviti se zadovoljnom iza kulise braka
sigurnosti..prividnog mira
zatomljujući Ženstvo i poriv u sebi
iluzijom vanjskog blještavila
U noćima besanim..sledit će te saznaje
kako nema veće kazne
za Ženu
od one za potpunim predavanjem a ne imajući kome
dok budna ležiš svjesna praznine
dočekujuči sunce koje će okupati
tvoje nago...dodira željno tijelo,
omamljeno slatkim trncima koji ti niz prepone klize
a bedra se i nesvjesno šire . .
Iskon se u tebi budi
......želiš biti pročitana,
svoje misli smjestiti pod pasku zrelog muškarca,
koji zna kako te dovesti pred gotov čin
uzeti te i iskonom iscijediti strast . . .
Osvještena saznanjem
obeshrabreno udišeš misao
kako je bolje biti sama,
nego pored onog koji je za tebe prazan
pa te svojom prazninom nagnao
da se još usamljenijom pored njega osjećaš
NE POSTOJIM
Šapnem ti često kako ne postojim u ovome svijetu
ali moram dalje do kraja vremena,
pa koraknem tamnom polutkom svojih snova
tražeći u maglama vječnosti nešto izgubljeno davno.
Koraknem dalje i pronađem jecaj
znak koji si mi kriomice ostavio,
da ga slijedim ne bi li te jednom ipak pronašla.
Jer
Tebe sam tražila u mnogim očima
obojanim čežnjom u probdjevenim noćima
Daj mi da provirim ponovno kroz okno prošlosti
kako bih ugledala prigušeno svijetlo kroz prašinu u očima
.....da osjetim strast i čežnju
jer oduvijek sam te željela onim iskonom zatomljenim u svima nama.
Oslobodi me tugom nasmijanih sutrašnjica
oslobodi me vječnosti zaborava
i svakodnevnice opustošene mojom maštom.
LUKA U KOJOJ VEŽEM SVOJE SNOVE
praznina
koju poželim vidjeti u tvojim zjenicama
više od tihog mirenja i ravnodušnosti
u koju toneš
tonemo . . .
padamo u bezdan
unaprijed te optužujući za sve one dane
u kojima te neće biti
zbog odsutnosti Tvojih misli
u mojem pogledu
tvoje zjenice su kao veliko more
i jedina luka u kojoj sam vezivala sve svoje snove
dostatne da obasjaju dan jedne Žene
dovoljno osunčan i lijep
da nikad ne odem iz tvojeg vidokruga
ne bi li zanijekala
u sebi
zanos novom daljinom
želju za ponovnim odlaskom
lutajući bespućima moje proklete duše
razapete između realnosti i snova
odlasci su jednostavni kad se malo gubi
ali ulog na ovoj zajedničkoj pozornici Života
prevelik je
dok u mislima pripremam neku novu predstavu
kao opravdanje za ponovni odlazak
i povratak
jer od tebe ne odlazim i kad bježim
uvijek se vraćajući vidokrugu tvojih zjenica
kao jedinoj luci u kojoj vežem svoje snove
SVE ŠTO ŽELIM
kad svijet ovaj zamijenim nekim novim rajem
bit ću vjetar što miluje ti lice,
poigravajući se pramenom kose,
bit ću uspomena u srcima svih vas koji ste me voljeli
i u srcu sačuvali,
ili trava rosna kojom jutrom ranom hodaš,
sjećajući se mojeg osmjeha
okupanog jutarnjim praskozorjem na istoku
bit ću cesta na koju si slučajno zalutao noću,
tražeći najsjaniju zvijezdu u mliječnoj stazi
kako bi mi se osmjehnuo
prije nego ti san dotakne vjeđe
usamljeni putnik u zadnjem vagonu mogla bih biti
kojem ćeš usput na izlasku osmjeh spontano ponuditi
i za pozdrav mahnuti
kad ovaj svijet zamijenim nekim novim rajem
ne želim cvijet, kamen il’ svijeću,
sve što bih željela, može u djelić misli stati
naprosto se osmijehni
svaki put kad me se sjetiš
TI NE TREBAŠ MENE
Ti ne trebaš mene,
oduvijek sam to negdje u podsvijesti znala
ostat ću samo jedan prepoznatljivi titraj u tvojoj svijesti
jedan neobično emotivan iskreni svijet u tvojim mislima
sjena žene u tvojem sjećanju
koja nije pristajala niti jednom tvojem okviru
Pitam se,
jesi li uopće razmišljao gdje me zapravo smjestiti…
nisam bila dovoljno profinjena za tvoj svijet
nisam bila dovoljno snažna ili pak nježna
dok su se u moje zjenice slijevala sva svitanja i sumraci
sve boje,mirisi i uzdasi,svi vjetrovi i stihovi ikad izrečeni
zapleteni u mojoj kosi.
Nježnost koja se svakog dana za tebe rađala
sa smirajem dana polako je jenjavala
mada još itekako prisutna negdje iza sklopljenih vjeđa,
jer u tebe vjerujem i kad nisi tu
|
| ||||
RIJEČ AUTORICE
Pišući poeziju stvaram nešto vrlo osobno, pretačući emocije, misli, želje i htjenja u pisanu riječ.
Pisanjem, otvaram dušu, odnosno čistu emociju koju oduvijek i zauvijek živim. Oblikujem jedan svijet u kojem mogu biti sve što poželim, kreirajući ga na način ispreplitanja stvarnih događaja, sa mojim najdubljim snovima i maštom, stvarajući jednu drugu dimenziju mene same.
Tek onaj koji osluškuje tišinu, proživljava prazninu i traga za sobom samim, razumjet će moj stil pisanja, odnosno izričaj pjesnikinje koja živi u svojim stihovima, proživljavajući svijet i događaje isključivo srcem...
Na taj način iz mene izviru riječi u krik duše, ostajući zabilježene stihom, misli, crticom ispisujući mene - Majino
Pišući poeziju stvaram nešto vrlo osobno, pretačući emocije, misli, želje i htjenja u pisanu riječ.
Pisanjem, otvaram dušu, odnosno čistu emociju koju oduvijek i zauvijek živim. Oblikujem jedan svijet u kojem mogu biti sve što poželim, kreirajući ga na način ispreplitanja stvarnih događaja, sa mojim najdubljim snovima i maštom, stvarajući jednu drugu dimenziju mene same.
Tek onaj koji osluškuje tišinu, proživljava prazninu i traga za sobom samim, razumjet će moj stil pisanja, odnosno izričaj pjesnikinje koja živi u svojim stihovima, proživljavajući svijet i događaje isključivo srcem...
Na taj način iz mene izviru riječi u krik duše, ostajući zabilježene stihom, misli, crticom ispisujući mene - Majino
Najnovije informacije o autorici DIOGEN pro kultura magazina
27.1.2017.g.
Nova knjiga poezije
|
|
Izbor pjesama uz osvrt i recenziju
|
| ||||
.
Copyright © 2017 Peter Tase & Sabahudin Hadžialić
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publishers and owners: Peter Tase & Sabahudin Hadžialić
Whitefish Bay, WI, United States of America
Diogen pro kultura magazin (Online)
ISSN 2296-0929
Diogen pro kultura magazin (Print)
ISSN 2296-0937
Library of Congress USA / Biblioteka - Knjižnica Kongresa SAD
Contact Editorial board E-mail: [email protected];
Narudžbe/Order: http://www.diogenpro.com/diogen-all-in-one.html
Pošta/Mail USA: Peter Tase, 5023 NORTH BERKELEY BLVD. WHITEFISH BAY, WI, 53217, USA
Pošta/Mail BiH: Sabahudin Hadžialić, Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publishers and owners: Peter Tase & Sabahudin Hadžialić
Whitefish Bay, WI, United States of America
Diogen pro kultura magazin (Online)
ISSN 2296-0929
Diogen pro kultura magazin (Print)
ISSN 2296-0937
Library of Congress USA / Biblioteka - Knjižnica Kongresa SAD
Contact Editorial board E-mail: [email protected];
Narudžbe/Order: http://www.diogenpro.com/diogen-all-in-one.html
Pošta/Mail USA: Peter Tase, 5023 NORTH BERKELEY BLVD. WHITEFISH BAY, WI, 53217, USA
Pošta/Mail BiH: Sabahudin Hadžialić, Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina
