|
NA LISTI Od 04.8.2010.g. /
LISTED SINCE August 4th, 2010 among leading European magazines: 
|
All Rights Reserved
Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić, MSc Sarajevo & Bugojno, Bosnia and Herzegovina MI OBJEDINJUJEMO RAZLIČITOSTI... WE ARE UNIFYING DIVERSITIES |
|
|
|
|
Jovica Đurđić, Bosna i Hercegovina
Rođen je 3. oktobra 1949. u Glogovici kod Dervente i Doboja, Bosna i Hercegovina (Republika Srpska). Prozni pisac i pjesnik. Diplomirao na Pedagoškom fakultetu u Rijeci. Član udruženja književnika Srbije i Udruženja književnika Srpske.
Autor knjiga poezije i proze za decu i odrasle. Objavljivao u mnogim listovima i časopisima. Pojedini radovi su mu prevođeni na strane jezike kao što su engleski, ruski, francuski, španski, italijanski, nemački, švedski, grčki, norveški, kineski, poljski, češki, slovenački, makedonski… Izbor poezije „Zvezde na uzglavlju” objavljen je kao bibliofilsko izdanje sa dvanaest pesama prevedenih na dvadeset stranih jezika sa slikama Olje Ivanjicki. Zastupljen je u mnogim antologijama, izborima poezije i lektiri za osnovnu školu.
Objavljene knjige:
USNULA DEVOJKA, pjesme, Svjetlost, Sarajevo, 1974,
LARISA, pjesme, Riječko književno društvo, Rijeka, 1974,
LJUBIČASTO GORJE, pjesme, Svjetlost, Sarajevo, 1976,
SANAK SKLOPIOČIĆ, priče za djecu, Otokar Keršovani, Rijeka, 1983,
KAKO VOLIM ANU, pjesme za djecu, Izdavački centar Rijeka, 1983,
RUKE VEČERNJIH LJUBAVNIKA, pjesme, Izdavački centar Rijeka, Rijeka, 1984,
LJUPKO TELO, pjesme, Partizanska knjiga, Ljubljana, 1985,
KOŠUTA I LOPOČI, (THE ROE AND WATER LILIES), dvojezično, pjesme, Vikend knjiga, Beograd, 2000,
ISTRGNUTI RUKOPIS, pjesme, Interpress, Beograd, 2004,
NJENE OČI MORE, pjesme, bibliofilsko izdanje (21 primjerak), Književni atelje Art, Malinska, 2004),
ŽIRAFA ŽERALDINA, pjesme za djecu, prvo izdanje Ars Poetica, Beograd, 2005., a drugo 2006. godine,
SIMONINE OČI, priče za djecu, prvo izdanje, Bookland, Beograd, 2006.,
drugo izdanje ”Ars Poetica, Beograd, 2006. godine,
LEPO JE BITI KOD KUĆE, pjesme za djecu, Bookland, Beograd, 2008 (ćirilično izdanje) Ars Poetica, Beograd, 2008. g., drugo, latinično izdanje),
ZVEZDE NA UZGLAVLJU, dvanaest pjesama na dvadeset stranih jezika obogaćenih slikama Olje Ivanjicki, Ars Poetica, Beograd, 2009,
KALINA I MORSKI KONJIC, priče za djecu, Ars Poetica, Beograd, 2010,
LETO BEZ VERONIKE, priče za djecu, Bookland, Beograd, 2011,
KIŠA I VLATI / DESZCZ I ŹDŹBŁA, izbor starih i novih pjesama, dvojezično poljski i srpski, Oficyna Wydawnicza ”Agawa” , Varšava, 2012,
PEPEO ZGASLOG LETA, pesme, Prometej, Novi Sad, 2012. i
OPOJNI MIRIS GREHA, priče, Prometej, Novi Sad, 2012.
Dvostruki dobitnik nagrade "Drago Gervais" (Žerve) i Zlatne značke Kulturno-prosvjetne zajednice Srbije, kao i drugih nagrada na književnium konkursima.
Autor knjiga poezije i proze za decu i odrasle. Objavljivao u mnogim listovima i časopisima. Pojedini radovi su mu prevođeni na strane jezike kao što su engleski, ruski, francuski, španski, italijanski, nemački, švedski, grčki, norveški, kineski, poljski, češki, slovenački, makedonski… Izbor poezije „Zvezde na uzglavlju” objavljen je kao bibliofilsko izdanje sa dvanaest pesama prevedenih na dvadeset stranih jezika sa slikama Olje Ivanjicki. Zastupljen je u mnogim antologijama, izborima poezije i lektiri za osnovnu školu.
Objavljene knjige:
USNULA DEVOJKA, pjesme, Svjetlost, Sarajevo, 1974,
LARISA, pjesme, Riječko književno društvo, Rijeka, 1974,
LJUBIČASTO GORJE, pjesme, Svjetlost, Sarajevo, 1976,
SANAK SKLOPIOČIĆ, priče za djecu, Otokar Keršovani, Rijeka, 1983,
KAKO VOLIM ANU, pjesme za djecu, Izdavački centar Rijeka, 1983,
RUKE VEČERNJIH LJUBAVNIKA, pjesme, Izdavački centar Rijeka, Rijeka, 1984,
LJUPKO TELO, pjesme, Partizanska knjiga, Ljubljana, 1985,
KOŠUTA I LOPOČI, (THE ROE AND WATER LILIES), dvojezično, pjesme, Vikend knjiga, Beograd, 2000,
ISTRGNUTI RUKOPIS, pjesme, Interpress, Beograd, 2004,
NJENE OČI MORE, pjesme, bibliofilsko izdanje (21 primjerak), Književni atelje Art, Malinska, 2004),
ŽIRAFA ŽERALDINA, pjesme za djecu, prvo izdanje Ars Poetica, Beograd, 2005., a drugo 2006. godine,
SIMONINE OČI, priče za djecu, prvo izdanje, Bookland, Beograd, 2006.,
drugo izdanje ”Ars Poetica, Beograd, 2006. godine,
LEPO JE BITI KOD KUĆE, pjesme za djecu, Bookland, Beograd, 2008 (ćirilično izdanje) Ars Poetica, Beograd, 2008. g., drugo, latinično izdanje),
ZVEZDE NA UZGLAVLJU, dvanaest pjesama na dvadeset stranih jezika obogaćenih slikama Olje Ivanjicki, Ars Poetica, Beograd, 2009,
KALINA I MORSKI KONJIC, priče za djecu, Ars Poetica, Beograd, 2010,
LETO BEZ VERONIKE, priče za djecu, Bookland, Beograd, 2011,
KIŠA I VLATI / DESZCZ I ŹDŹBŁA, izbor starih i novih pjesama, dvojezično poljski i srpski, Oficyna Wydawnicza ”Agawa” , Varšava, 2012,
PEPEO ZGASLOG LETA, pesme, Prometej, Novi Sad, 2012. i
OPOJNI MIRIS GREHA, priče, Prometej, Novi Sad, 2012.
Dvostruki dobitnik nagrade "Drago Gervais" (Žerve) i Zlatne značke Kulturno-prosvjetne zajednice Srbije, kao i drugih nagrada na književnium konkursima.
VILLA AMIRA, Street Ante Starčevića 33,
|
LP vinyl sell from
|
|
Nedovršena priča
Mogući pogled sa neba. Realizam optočen sudbinom. Nedovršena priča ljubavi. Sve navedeno i jeste Jovica Đurđić, pjesnik. U potrazi za izričajem koji će zadovoljiti njegovu sujetu (naravno, ne u negativnom smislu) ne libi se otvoreno progovoriti, boli usmjeren. Alegorijski usmjeren, on govori. Ne plače Ali, govori plačući. Da. Ipak, želi biti, ali i jeste, nerijetko, duboko u sebi, ono sunce koje biva zapaljeno usnom, kako nadahnuto veli. Voleći, nedovršeno. Riječ urednika Sabahudin Hadžialić 30.11.2012. |
The unfinished story
Possible view from the sky. Realism mounted with destiny. Unfinished love story. All of the above is Jovica Đurđić, the poet. Looking for a term that will satisfy his vanity (of course, not in a negative sense), he is not afraid to speak openly, centered towards pain. Allegorically oriented, he speaks. Does not cry. But, speaks through weeping. Yes. Still, he wants to be, and is, often, deep down, that sun burned with the lips, as he speaks inspired. Loving, unfinished. Editor's word Sabahudin Hadžialić 30.11.2012. |
JABUKA
Ja vidim zrnca sunca
Pretočena u njenu koru.
Sva se ljupkost skupila
U luku njenog rumenila.
Tišina dalekog gorja
Kroz peteljku ušla.
Kao da je sad dotrčala
U ruke, knjige...
Pohotno se ko ljubavnica nudi,
Dok leži na tanjiru.
Tajnim ključevima otvara usta
I sitni pesak sunca prosipa
SLAP
Ostavljamo prozor otvoren noću i srce
Godinama. Kao bogovi utišani gledamo
Gore zvezde bremenite dok se svetlost
Stropoštava u more bez zvuka koji bi
Mogao da zalebdi nad kamenjem žala.
Svetli jedno oko na nebu, drugo ne
Poznajem, nesanice nas muče dok starimo
Misleći na smrt i put. Još smo prividno srećni
Mislimo na zvezde i ostavljamo prozor
Otvoren da bi gledali gore.
Mi često i ne slutimo u toj tišini slap
Mesečine, kao ljupkost žene kad se ukaže
S mekim crtama tela, kažem, mi i ne
Slutimo slap svetlosti koji nas
Zloslutno zanosi i uništava.
DEVOJČICA SKUPLJA SVOJA KOLENA
Devojčica skuplja svoja bela kolena
Dva grumena svetlosti, dve kaplje nežnosti
Cvetove koji se u latice razlažu
Smerna, voli ona moje dlanove na njima.
Krv je moja iznese pred čudesnu svetlost
Ali ne otvara čvrste katance ljubavne
Ne pomažu tu ni poljupci ni plamičci
Koji se pale potajno u zenicama dubokim
Belina je njena razastrta u aprilu mlada tela
Ništa nisam naučio od prvog poljupca vidim
Samo je glad postala veća kroz godine
Jutro dočekujemo u travi i svetlost u daljini.
NEPOZNATA SEMENKA
Vidimo je ime joj ne znamo
Ne znamo šta će iz nje niknuti
Nemušta puna neke tajne
Zagonetno se osmehuje na dlanovima
Gde da je posejemo s koliko sunca
Tišine s koliko kapi da je napojimo
Hoće li cvet mirisa ili trn otrova
Da pusti oko sjajem da ispuni
Sasečena u kolenima zelenim
Da li će novi pustiti list
Sve manje znamo sve više je gledamo
Niknuće ona kroz našu dušu napuklu
ZVEZDE NA UZGLAVLJU
Ta razdvojenost
Lepota godina u struku
Poljupci koji traju
Bleda u iščekivanju
Sledi ona moj pogled
I put ruku
Znam taj nagoveštaj
Tajni znak ljubavi
Ramena stisnutih
Očiju ispod latica
Prijatni strah u telu
Bela kao vodeni cvet
Toliko mlada i nežna
Ni u pesmu ne smem
Da je uvedem
Ostaju samo noćni poljupci
I kasne zvezde na uzglavlju
DRAGA
Vitka, na pesku toplog leta, leži draga
Ima otvorene oči zagnjurene u nebo
Zagonetno osmehnuta čuva svoju tajnu
Dođem, opružim se pored nje i čekam
Da i u moje oči uđe parče leta
Čekam čitavu večnost i više
Nisam srećan srećna je moja draga
Ona se sva pretvori u ljubav i
Zagrcne se od smeha neobjašnjivog
Kad zaželi zapali usnom novo sunce
I tankim ga rukama skine s visina
OČI MOJE DRAGE DOK ME ISPRAĆA
Draga moja ima oči kao kapi kiše u ruži
Dok me ispraća na pragu našeg doma
Pod krovom naših godina igra tamno sunce
U damarima našim sevaju munje očaja
Preko brda ljubičastih klizi topli suton
I ulazi u moju dragu kao kradljivac mirisa
Draga moja stavlja uvo na školjku i ne
Čuje ništa samo udar talasa morskih
Ona maše rukama kao lastavica ne vidim
Više ništa ali ljubim dragu u oko ljupko
I slutim gorke godine odsutnosti pusto je
U svim stvarima ostaje srce napuklo
DUNJA ILI ŽENA
Što dunja nisi, miris njen, otisak svežine
Boja koja zavodi oko i misao vodi daleko
Golo meso odenuto u maglu čežnje, ti
Bokovi ispod haljine u naborima vetra
Mišljah, kako da te nacrtam nestvarnu
Dok trčiš površinom mora i gubiš se
Daleko u jednoj tački bele puti kao galeb
Bežao sam iz samog sebe čupao iz duše
I ispisivao boju tvojih zenica mišlju svojom
Odlazio u nepoznato i istraživao malo srce
Dunje sa mog stola sledio okom trag
Raskošni oblik tvog tela ko rumen njene kore
MORE JE TAKO MLADO
Mlade i vitke devojke, prave lepotice,
koje sa svakim letom nove dozrevaju, ulaze
pored mene u more. Od toga ono postaje
lepše, kao njihove prozračne grudi.
Dok plivajući u blizini udišem miris soli
i njihove kože u kojima beli galeb spava,
za trenutak ponovo sam srećan i mlad.
Očima tražim njihove majke koje su tu negde,
sigurno lepe kao i one, ali mirnije i otežale
od sunca i leta. A more je uvek tako mlado,
kao devojke koje dozrevaju i podsećaju na
godine odletele u nepovrat s cvrčcima
ili dole u dubinu glatkih riba da se
gnezde u praznim školjkama.
Devojački veseli smeh rasprskava se u zrnca
koja svetlucaju iza njih, dok kao vidre seku
morske talase. Sa svakim zamahom ruku njihove
i moje kapi potajno se ljube i pomešane nestaju
ne ostavljajući trag. Ostaje samo san,
razlistan kroz rukopise rumenih usana.
MALA TUŽNA POETIČNOST
Mala tužna poetičnost
Tihi šarm jeseni, sav
Svet u kapi kiše
Tragična gorčina veka
Što tek minu, kao lepet
Ptičijeg krila
Ne mogu da opišem
Tvoje oči, ništa od lepote
Ali mogu šum haljine
More, lozovaču, smokve
Vino, nebo u njima
Zaboravljeno leto
Pregib tvog pasa
U svoj svojoj ljupkosti
Zamenio je ama baš sve
ISTRGNUTI RUKOPIS
Cvetovi iznikli iz očiju zemlje
Buknuli u sjaj u vedrinu
Svečanost jutra – zaneti ćutimo
Tako su i njene ruke procvetavale
U zvukove, ljubav, nežni ležaj
Tajnu sakrivenu u uglovima njenih usana
Ptica u nebu, jezero pod nama
Ta goruća lepota ljupkog tela
Rukopis iz samih nas istrgnut
PESMA KOJU PISAH VATROM USANA
Prosipam svoj dah po tvojoj koži ženo
Kao nevidljivo mastilo kao ljuvena slova
Utiskujem po tvom vratu reči koje niko
Neće odgonetnuti usana prepuklih od bola
Dovde, do ove žestoke vatre koja izbija
Iz tebe ja sam dolazio i padao na kolena
Goreo i skakao u jezera očiju tvojih
Među školjke i rakove do tajnih kapija
Prazna je danas moja duša sama na kraju leta
Godine se ukrcavaju na morskoj obali i
Odlaze na kraj sveta uzalud pokušavam
Usnama napisati najlepšu ljuvenu pesmu
CRVENA JABUKA
Ne pada daleko od stabla, ne leti
Od matere, od oca nevidljivog.
Vrh drveta primetim, ponekad,
Kako se s večernjačom ljubi krišom
I njenu svetlost u svoj sok pretapa.
Jedva čekam jesen pa da je otkinem
I njenu slast u ustima osetim.
Zdrava ne silazi lako, ne dosadi
Joj list požuteo i pogled u daljinu
Ne želi u mojoj sobi ukras da bude.
DRVO
Drvo izraslo iz mojih očiju
Ima pticu u svojoj krošnji,
Ima tajnu u svom korenju.
Drvo pobeglo iz zavičaja,
Iz jednog lepog predela.
Koliko lepote pod njim!
Zatvoren u tvrđavu sna -
Nemam volje da se pomerim.
Mahovina nas osvaja skupa.
Krv moja - krv njegova raste.
PTICA
Otvorio sam svoje čelo
I pustio malu pticu
Leti ona tajnom stranom
Otvorio sam zatim srce
Crvena reka u požaru sunca
Osmesi kratkovečni žive
Zatvorio sam svoje čelo
Bez ptice prazninu meku
Oči su prozori unutra
OBEŠEN O JEDNU ZVEZDU
Obešen o jednu zvezdu
Dugo sam nad rekom i šumom
Moje tanko izduženo telo
Ništa je spram lepote zemlje
Dole vidim ribe rakove i divljač
Mnoge moje pesme razbacane
I otvorena bedra žene
Prosipaju se moje oči
Crni ih kormorani kupe
Vetar me ko trsku njiše
Dok se ogledam u dubini
Ja vidim zrnca sunca
Pretočena u njenu koru.
Sva se ljupkost skupila
U luku njenog rumenila.
Tišina dalekog gorja
Kroz peteljku ušla.
Kao da je sad dotrčala
U ruke, knjige...
Pohotno se ko ljubavnica nudi,
Dok leži na tanjiru.
Tajnim ključevima otvara usta
I sitni pesak sunca prosipa
SLAP
Ostavljamo prozor otvoren noću i srce
Godinama. Kao bogovi utišani gledamo
Gore zvezde bremenite dok se svetlost
Stropoštava u more bez zvuka koji bi
Mogao da zalebdi nad kamenjem žala.
Svetli jedno oko na nebu, drugo ne
Poznajem, nesanice nas muče dok starimo
Misleći na smrt i put. Još smo prividno srećni
Mislimo na zvezde i ostavljamo prozor
Otvoren da bi gledali gore.
Mi često i ne slutimo u toj tišini slap
Mesečine, kao ljupkost žene kad se ukaže
S mekim crtama tela, kažem, mi i ne
Slutimo slap svetlosti koji nas
Zloslutno zanosi i uništava.
DEVOJČICA SKUPLJA SVOJA KOLENA
Devojčica skuplja svoja bela kolena
Dva grumena svetlosti, dve kaplje nežnosti
Cvetove koji se u latice razlažu
Smerna, voli ona moje dlanove na njima.
Krv je moja iznese pred čudesnu svetlost
Ali ne otvara čvrste katance ljubavne
Ne pomažu tu ni poljupci ni plamičci
Koji se pale potajno u zenicama dubokim
Belina je njena razastrta u aprilu mlada tela
Ništa nisam naučio od prvog poljupca vidim
Samo je glad postala veća kroz godine
Jutro dočekujemo u travi i svetlost u daljini.
NEPOZNATA SEMENKA
Vidimo je ime joj ne znamo
Ne znamo šta će iz nje niknuti
Nemušta puna neke tajne
Zagonetno se osmehuje na dlanovima
Gde da je posejemo s koliko sunca
Tišine s koliko kapi da je napojimo
Hoće li cvet mirisa ili trn otrova
Da pusti oko sjajem da ispuni
Sasečena u kolenima zelenim
Da li će novi pustiti list
Sve manje znamo sve više je gledamo
Niknuće ona kroz našu dušu napuklu
ZVEZDE NA UZGLAVLJU
Ta razdvojenost
Lepota godina u struku
Poljupci koji traju
Bleda u iščekivanju
Sledi ona moj pogled
I put ruku
Znam taj nagoveštaj
Tajni znak ljubavi
Ramena stisnutih
Očiju ispod latica
Prijatni strah u telu
Bela kao vodeni cvet
Toliko mlada i nežna
Ni u pesmu ne smem
Da je uvedem
Ostaju samo noćni poljupci
I kasne zvezde na uzglavlju
DRAGA
Vitka, na pesku toplog leta, leži draga
Ima otvorene oči zagnjurene u nebo
Zagonetno osmehnuta čuva svoju tajnu
Dođem, opružim se pored nje i čekam
Da i u moje oči uđe parče leta
Čekam čitavu večnost i više
Nisam srećan srećna je moja draga
Ona se sva pretvori u ljubav i
Zagrcne se od smeha neobjašnjivog
Kad zaželi zapali usnom novo sunce
I tankim ga rukama skine s visina
OČI MOJE DRAGE DOK ME ISPRAĆA
Draga moja ima oči kao kapi kiše u ruži
Dok me ispraća na pragu našeg doma
Pod krovom naših godina igra tamno sunce
U damarima našim sevaju munje očaja
Preko brda ljubičastih klizi topli suton
I ulazi u moju dragu kao kradljivac mirisa
Draga moja stavlja uvo na školjku i ne
Čuje ništa samo udar talasa morskih
Ona maše rukama kao lastavica ne vidim
Više ništa ali ljubim dragu u oko ljupko
I slutim gorke godine odsutnosti pusto je
U svim stvarima ostaje srce napuklo
DUNJA ILI ŽENA
Što dunja nisi, miris njen, otisak svežine
Boja koja zavodi oko i misao vodi daleko
Golo meso odenuto u maglu čežnje, ti
Bokovi ispod haljine u naborima vetra
Mišljah, kako da te nacrtam nestvarnu
Dok trčiš površinom mora i gubiš se
Daleko u jednoj tački bele puti kao galeb
Bežao sam iz samog sebe čupao iz duše
I ispisivao boju tvojih zenica mišlju svojom
Odlazio u nepoznato i istraživao malo srce
Dunje sa mog stola sledio okom trag
Raskošni oblik tvog tela ko rumen njene kore
MORE JE TAKO MLADO
Mlade i vitke devojke, prave lepotice,
koje sa svakim letom nove dozrevaju, ulaze
pored mene u more. Od toga ono postaje
lepše, kao njihove prozračne grudi.
Dok plivajući u blizini udišem miris soli
i njihove kože u kojima beli galeb spava,
za trenutak ponovo sam srećan i mlad.
Očima tražim njihove majke koje su tu negde,
sigurno lepe kao i one, ali mirnije i otežale
od sunca i leta. A more je uvek tako mlado,
kao devojke koje dozrevaju i podsećaju na
godine odletele u nepovrat s cvrčcima
ili dole u dubinu glatkih riba da se
gnezde u praznim školjkama.
Devojački veseli smeh rasprskava se u zrnca
koja svetlucaju iza njih, dok kao vidre seku
morske talase. Sa svakim zamahom ruku njihove
i moje kapi potajno se ljube i pomešane nestaju
ne ostavljajući trag. Ostaje samo san,
razlistan kroz rukopise rumenih usana.
MALA TUŽNA POETIČNOST
Mala tužna poetičnost
Tihi šarm jeseni, sav
Svet u kapi kiše
Tragična gorčina veka
Što tek minu, kao lepet
Ptičijeg krila
Ne mogu da opišem
Tvoje oči, ništa od lepote
Ali mogu šum haljine
More, lozovaču, smokve
Vino, nebo u njima
Zaboravljeno leto
Pregib tvog pasa
U svoj svojoj ljupkosti
Zamenio je ama baš sve
ISTRGNUTI RUKOPIS
Cvetovi iznikli iz očiju zemlje
Buknuli u sjaj u vedrinu
Svečanost jutra – zaneti ćutimo
Tako su i njene ruke procvetavale
U zvukove, ljubav, nežni ležaj
Tajnu sakrivenu u uglovima njenih usana
Ptica u nebu, jezero pod nama
Ta goruća lepota ljupkog tela
Rukopis iz samih nas istrgnut
PESMA KOJU PISAH VATROM USANA
Prosipam svoj dah po tvojoj koži ženo
Kao nevidljivo mastilo kao ljuvena slova
Utiskujem po tvom vratu reči koje niko
Neće odgonetnuti usana prepuklih od bola
Dovde, do ove žestoke vatre koja izbija
Iz tebe ja sam dolazio i padao na kolena
Goreo i skakao u jezera očiju tvojih
Među školjke i rakove do tajnih kapija
Prazna je danas moja duša sama na kraju leta
Godine se ukrcavaju na morskoj obali i
Odlaze na kraj sveta uzalud pokušavam
Usnama napisati najlepšu ljuvenu pesmu
CRVENA JABUKA
Ne pada daleko od stabla, ne leti
Od matere, od oca nevidljivog.
Vrh drveta primetim, ponekad,
Kako se s večernjačom ljubi krišom
I njenu svetlost u svoj sok pretapa.
Jedva čekam jesen pa da je otkinem
I njenu slast u ustima osetim.
Zdrava ne silazi lako, ne dosadi
Joj list požuteo i pogled u daljinu
Ne želi u mojoj sobi ukras da bude.
DRVO
Drvo izraslo iz mojih očiju
Ima pticu u svojoj krošnji,
Ima tajnu u svom korenju.
Drvo pobeglo iz zavičaja,
Iz jednog lepog predela.
Koliko lepote pod njim!
Zatvoren u tvrđavu sna -
Nemam volje da se pomerim.
Mahovina nas osvaja skupa.
Krv moja - krv njegova raste.
PTICA
Otvorio sam svoje čelo
I pustio malu pticu
Leti ona tajnom stranom
Otvorio sam zatim srce
Crvena reka u požaru sunca
Osmesi kratkovečni žive
Zatvorio sam svoje čelo
Bez ptice prazninu meku
Oči su prozori unutra
OBEŠEN O JEDNU ZVEZDU
Obešen o jednu zvezdu
Dugo sam nad rekom i šumom
Moje tanko izduženo telo
Ništa je spram lepote zemlje
Dole vidim ribe rakove i divljač
Mnoge moje pesme razbacane
I otvorena bedra žene
Prosipaju se moje oči
Crni ih kormorani kupe
Vetar me ko trsku njiše
Dok se ogledam u dubini
|
| ||||
.
Copyright © 2014 DIOGEN pro culture magazine & Sabahudin Hadžialić
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić
WWW: http://sabihadzi.weebly.com
Contact Editorial board E-mail: [email protected];
Narudžbe/Order: [email protected]
Pošta/Mail: Freelance Editor in chief Sabahudin Hadžialić,
Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili
Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić
WWW: http://sabihadzi.weebly.com
Contact Editorial board E-mail: [email protected];
Narudžbe/Order: [email protected]
Pošta/Mail: Freelance Editor in chief Sabahudin Hadžialić,
Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili
Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina
