|
NA LISTI Od 04.8.2010.g. /
LISTED SINCE August 4th, 2010 among leading European magazines: 
|
All Rights Reserved
Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić, MSc Sarajevo & Bugojno, Bosnia and Herzegovina MI OBJEDINJUJEMO RAZLIČITOSTI... WE ARE UNIFYING DIVERSITIES |
|
|
|
|
Vasiljka Marić, Sydney, Australia
Rođena sam u malome selu Tulju, dvadeset osam kilometara udaljenom od Trebinja. U Trebinju i Dubrovniku zavrsila sam školovanje i sedamdeset treće godine došla u Sarajevo. Do sedamdeset devete radila sam u Beogradskoj industriji piva a potom u "Sarajevostanu" do početka rata.
Brzo sam se udala i rodila tri sina 75, 79 i 86 god. Suprug mi je bio policajac na Ilidži. Aprila mjeseca 1992.g. izašli smo iz Sarajeva i bili tri godine u izbjeglištvu u Crnoj Gori. Devedeset pete dodine došli amo u Australiju. Još u Trebunjskoj gimnaziji sricala sam stihove ali ih nigdje nijesam bilježila.Zbog svega doživljenoga, zbog žala i nagomilane tuge u meni se probudila želja da to sve izlijem na papir. Prva zbirka stihova objavljena je 2005 godine "Život u zavežljaju". Za tu knjigu možda je bolje reći da je roman u stihovima. U njoj su naslovi pjesama o svemu onome što je naslagano u mojoj duši. Tu su naslovi: Moj autobus", Moje selo," "Djacki dom" "Sarajevu," "Trebinju,".......Druga knjiga roman "Snovi i sudbina" objavljena je septembra 2006 godine. U njoj je istinita priča o žiteljima moga sela koji su završavali svoje živote samoubistvima. Ostala je nepoznanica zašto je jedno tako malo selo imalo toliko samoubica, a potom se nastavlja priča o jednoj zabranjenoj ljubavi čija je glavna junakinja iz moga sela. Drugi roman objavljen je aprila 2008 god.: "Snaga u suzama" To je ratno putešestvije moje familije i hiljade istih ili sličnih, ali ne samo to. Tu su i čudne sudbine ljudi koje sam na tom putu srela. Ponosna sam na tu knjigu jer u njoj nema ama baš ništa nacionalističkoga. Treći roman je objavljen 2009. Godine: "Oprosti mi i ja ću tebi". To je opet priča o ljubavi koja je rođena mimo svake logike, koja je proživjela pakao, ali pobjedila. Moja peta knjiga objavljena je juna mjeseca 2011 godine. To je zbirka stihova "Zavežljaj" I u toj knjizi su moja osjećanja u važnim životnim momentima gdje sam stihovima oslikala bolest od koje boluju skoro svi ljudi u tuđini - NOSTALGIJA. Tu su i ljubavni stihovi, pa čak ima i pjesama za djecu. Počela sam pisati, ne da budem poznati pisac, već da pomoću knjiga steknem nova prijateljstva, da moji čitaoci nađu dio sebe u tim knjigama. To sam uspjela i srećna sam zbog toga. Zar ima ljepšega osjecanja kada usred mrkle noći dobijete poruku gdje, između ostalog, pišu one dvije krunske riječi s dna duse: "KAKO SI?"
Brzo sam se udala i rodila tri sina 75, 79 i 86 god. Suprug mi je bio policajac na Ilidži. Aprila mjeseca 1992.g. izašli smo iz Sarajeva i bili tri godine u izbjeglištvu u Crnoj Gori. Devedeset pete dodine došli amo u Australiju. Još u Trebunjskoj gimnaziji sricala sam stihove ali ih nigdje nijesam bilježila.Zbog svega doživljenoga, zbog žala i nagomilane tuge u meni se probudila želja da to sve izlijem na papir. Prva zbirka stihova objavljena je 2005 godine "Život u zavežljaju". Za tu knjigu možda je bolje reći da je roman u stihovima. U njoj su naslovi pjesama o svemu onome što je naslagano u mojoj duši. Tu su naslovi: Moj autobus", Moje selo," "Djacki dom" "Sarajevu," "Trebinju,".......Druga knjiga roman "Snovi i sudbina" objavljena je septembra 2006 godine. U njoj je istinita priča o žiteljima moga sela koji su završavali svoje živote samoubistvima. Ostala je nepoznanica zašto je jedno tako malo selo imalo toliko samoubica, a potom se nastavlja priča o jednoj zabranjenoj ljubavi čija je glavna junakinja iz moga sela. Drugi roman objavljen je aprila 2008 god.: "Snaga u suzama" To je ratno putešestvije moje familije i hiljade istih ili sličnih, ali ne samo to. Tu su i čudne sudbine ljudi koje sam na tom putu srela. Ponosna sam na tu knjigu jer u njoj nema ama baš ništa nacionalističkoga. Treći roman je objavljen 2009. Godine: "Oprosti mi i ja ću tebi". To je opet priča o ljubavi koja je rođena mimo svake logike, koja je proživjela pakao, ali pobjedila. Moja peta knjiga objavljena je juna mjeseca 2011 godine. To je zbirka stihova "Zavežljaj" I u toj knjizi su moja osjećanja u važnim životnim momentima gdje sam stihovima oslikala bolest od koje boluju skoro svi ljudi u tuđini - NOSTALGIJA. Tu su i ljubavni stihovi, pa čak ima i pjesama za djecu. Počela sam pisati, ne da budem poznati pisac, već da pomoću knjiga steknem nova prijateljstva, da moji čitaoci nađu dio sebe u tim knjigama. To sam uspjela i srećna sam zbog toga. Zar ima ljepšega osjecanja kada usred mrkle noći dobijete poruku gdje, između ostalog, pišu one dvije krunske riječi s dna duse: "KAKO SI?"
VILLA AMIRA, Street Ante Starčevića 33,
|
LP vinyl sell from
|
|
Amanet testamenta
U potrazi za sebstvom, ona teži istini. Nerijetko bolnoj, ali i u rastakanju sreće, ona se sa tugom bori. Radi budućnosti. Ne samo svoje. Naivnost u susretu sa životnim iskustvom bolno odražava ljudsku sujetu. Ne, nimalo onu licemjernu, kritičnu masu koja ludilo izazvaše. Ovdje je susret sa alter egom osobnosti koja bijegom traži sreću. Ponekad se pitam da li smo mi koji ostadosmo imalo sretniji? Ona jeste. Riječ urednika Sabahudin Hadžialić 5.7.2012. |
Behest of the Testament
In search for herself, she tends towards the truth. Often painful, but within the melting of happiness, she is struggling with grief. Because the future. Not only hers. Naivety in the encounter with life's experience painfully reflects human vanity. No, not at all hypocritical one, the critical mass that caused insanity. Here is an encounter with an alter ego of personality that through escape requires a happiness. Sometimes I wonder whether we are, who stayed, fortunate at all? She is. Editor's word Sabahudin Hadzialic 5.7.2012. |
|
SARAJEVU
Trideset koja prošla je godina. Sjećam se kao da nije davno bilo. Poslije školovanja dođoh u grad. Uze me SARAJEVO u svoje krilo. Nikad viđeno činilo mi se poznatim. U duši sam osjecala- to moj je grad. Zavoljeh ga davno, sedamdeset i neke. Ljubav je besmrtna, volim ga i sad. Baščarsija me je starinom plijenila. Tu su majstori zlato kovali. U malim prodavnicama kupujući nakit, zaljubljeni su se na vjernost zaklinjali. Zavoljeh Ilidžu, Vrelo Bosne, Stojčevac. Zavoljeh Igman, Trebević i Miljacku. Sve što je pripadalo gradu moje mladosti, našlo je mjesto u mome srcu. U Sarajevu sam primila svoju prvu platu. U Sarajevu sam bila prvi put kod frizera. U Sarajevu sam srela ljubav svoga života. U Sarajevu sam postala majka i žena. Sarajevo iz sjećanja nikome ne dam. U Sarajevu su se ispunili svi moji snovi. U Sarajevu sam postala najsrećnija na svijetu. U Sarajevu su se rodili moji sinovi. Vrlo često noću Sarajevo sanjam. Uspomene iz mladosti naviru polako. Sjetih se neko jednom davno rece: "Sarajevo ko upozna ne odlazi lako. ČOVJEK NA SUDU Jutros su ptice ustale rano. Lete prostranstvom i šapuću: "Ustajte životinje, šume, planine. Neka se sve probudi. Za ljudska nedjela, za zločine kroz vijekove do danas, na Sudu Božije pravde danas se čovjeku sudi. Bog mu je dao razum, a on to iskoristio protiv života. Optuznica je vrlo jaka, nema čovjek sanse za spas. Bio je sebičan. Nikada mu ne bješe dosta. Zbog mnogo razloga proglašavamo ga krivim, govori priroda u jedan glas. Sve je za sebe prigrabio, ni Stvoritelja pitao nije. U biljnom svijetu napravio haos, zgazio svaki cvijet. Životinje podredio sebi, utrobu zemlje, čak i vasionu. Stvorio za sebe neki njegov nehumani lažni svijet. Mora odgovarati i sada i poslje, to je jasno kao dan. Glavna krivica mu je: uzimao više nego mu treba. Malo mu bijahu sve blagodeti u BOŽIJOJ BASTI. Oči mu uvijek kladne, on bi malo i preko neba. Napravio je strašna oruzja od kojih se diže kosa na glavi Svojim postupcima mijenja klimu, ubija pravednike. Ali na njegovu žalost, na žalost živoga svijeta. Ti strašnim spravama ubija i svoju vrstu, svoje srodnike. Drznu se čovjek da u svojoj gluposti u BOŽIJA djela dira. Čak da stvara bića kao robote po vlastitom izboru. Osvjesti se čovjece, dosta je, sve ima svoju granicu. Dovodiš sebe do svoje propasti. Uskoro ćeš biti na umoru. Uništićeš i svoja pokolenja, zatrčeš i svoj trag. Još nešto strašnije može da ti se desi. Buduće generacije će lebdjeti između života i smrti. Neće imati šansu da, kao ti, uživaju u svojoj djeci. Ne možeš čovjece dalje, ispred tebe je betonski zid. Brojiš zadnje dane i svakoga sata ti se bliži kraj. Okreni se Bogu, svecima, molitvama, spasi dušu, za svoje grijehe iskreno se pokaj. ĐACIMA PRVACIMA Ustajte, ustajte mirišljavi cvjetovi. Čujte! To ptice pjevaju za vas. Na lagane nožice, protrljajte okice. Jutros vam počinje prvi školski čas. Brže u kupatilo, umijte se, počešljajte. Nemojte zaboraviti zubiće oprati. Kao tata na posao, tako vi u školu. Zna se tačno vrijeme, ne smije se kasniti. Tu je negdje kod kreveta lijepo odijelo. Svečano je i protkano s milion iskrica. Spremite se, pogledajte, ogledalo kaže: "U meni je vjerna slika princeze il' princa. Doručak je na stolu, lijepo serviran, salamica, pečenica ili možda jaje. Mora biti jedna kifla, časa toploga mlijeka. Ne ide se bez doručka, hrana snagu daje. Cipelice il' sandale u hodniku stoje. crne, bijele..., nije važno koje li su boje. Sigurno je mama, tata ili možda baka, izabrala one što vam lijepo stoje. Novu školsku torbicu nemojte zaboraviti. Provjerite jel' unutra sendvič, sveska i pernica. Na velikom platou ispred vaše škole, svoje drage prvačiće čeka učiteljica. |
MOJOJ NIKOLINI
Danas mi sunce toplije grije. I ptica na grani srećnije pjeva, jedna baka ispunila snove- Moj plavi anđeo u kolijevci snijeva. Od blažene sreće utroba mi gori. Srce mi razgalila rajska milina. Sve što bješe tamno u mome životu, rastjera rođenjem moja Nikolina. Rasti cvijete plavi života moga. Životna mi želja nije samo san. Voljeću te i kad budem metar ispod kamena. Svu svoju ljubav stavljam i na dlan. Trideset godina budila me čeznja, da te zagrlim moja djevojčice. Na tvome putu malena kroz vihor vremena, Samo sreću sretala, njome mila lice. Ispod bata tvojih nogu nek' je uvijek čvrsto tlo. Neka cvijeće Božije baste prospe miris oko tebe. Pratiće te moja ljubav, čuvali te Bog i sveci. Nek' ti život pjesma bude, da ti srce ne ozebe. TRAŽIM! Tražim moje stare, dobre prijatelje, one kojim mogu vjerovati do kraja. Da ožive mrtve docvetale ruže, da u meni pobijede mračnu sablast očajanja. Tražim moje stare dobre prijatelje, one koji ne gledaju šta donesoh da im dam. Tražim ona vrata uvijek otvorena, usred tamne crne noći da otjeram ružan san. Tražim moje stare, dobre prijatelje one kojim ne moram najavljivati posjetu. Oni znaju pretvoriti suzu u osmjeh, u srcu im uvijek toplo k'o u mekom krevetu. Tražim moje stare dobre prijatelje, što uzimah od njih a vraćala nijesam. Tražim stare adrese da pošaljem sjećanja, iz fioke napisana, neposlana pisma. Tražim moje stare, dobre prijatelje, što im vjera o čistom protiče kroz vene, da na vječnoj brazdi njihovih koraka, makar samo još jedanput oživimo uspomene. Tražim moje stare dobre prijatelje, da se jave, da povrate mome oku sjaj, da pomognu da ne skončam misleći: "da je umro ČOVJEK, došao svijetu kraj." Trazim one staze koje ne mirišu, otrovanim bolom, tugom prolaznosti. Tražim ono cvijeće što zalijevah nadom, da će živjeti i mirisati stazom ljepše budućnosti. NE DAM SNOVE Probudi me suza što na jastuk pade. Oko mene tama a ja tražim dan. Bože da l' je istina, ili mi se čini, da stojim nad humkom gdje sahranih san. Vičem iz glasa odjek je tišina. Ne mogu u nemir, jer tamo sam bila. Duga, teška kiša s kasnom dođe jeseni. Zaraste staza, presuši izvor sa koga sam pila. Na licu mi bore, svaka ima priču. I tvoja je jedna, čovječe iz snova. Da l' si bio stvarnost, il' plod moje mašte, osta vječna tajna u galaksiji zakopana. Srce je bogatstvo što se ne prodaje. Kom' ga dajem u snovima šta se koga tiče. Ja siroče svijeta pod nebeskom kapom, a ti glavni junak nenapisane priče. Zato nedam snove jer su samo moji. Zasadih te u srce i zalijevam često, čas osmijehom, a čas suzom ovisno od trena. Ne može te niko uzeti, tu je tvoje mjesto. 
| ||||
|
|
.
Copyright © 2014 DIOGEN pro culture magazine & Sabahudin Hadžialić
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić
WWW: http://sabihadzi.weebly.com
Contact Editorial board E-mail: contact_editor@diogenpro.com;
Narudžbe/Order: orderyourcopy@diogenpro.com
Pošta/Mail: Freelance Editor in chief Sabahudin Hadžialić,
Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili
Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić
WWW: http://sabihadzi.weebly.com
Contact Editorial board E-mail: contact_editor@diogenpro.com;
Narudžbe/Order: orderyourcopy@diogenpro.com
Pošta/Mail: Freelance Editor in chief Sabahudin Hadžialić,
Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili
Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina