|
NA LISTI Od 04.8.2010.g. /
LISTED SINCE August 4th, 2010 among leading European magazines: 
|
All Rights Reserved
Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić, MSc Sarajevo & Bugojno, Bosnia and Herzegovina MI OBJEDINJUJEMO RAZLIČITOSTI... WE ARE UNIFYING DIVERSITIES |
|
|
|
|
Mirjana Miljković, Zagreb, Hrvatska
Mirjana Miljković rođena je 18. rujna/septembra 1958. u Zagrebu, gdje je završila VI. gimnaziju i Filozofski fakultet. Radi kao profesorica hrvatskoga jezika. Svoje učenike potiče na stvaralaštvo i kreativnost. Odnjegovala je pomladak vrsnih pjesnika , nagrađivanih na mnogim pjesničkim natječajima.
Slijedeći u mladosti filozofiju stoicizma, prekida svoj pjesnički glas, vrativši mu se nakon mnogo godina. Piše poeziju i prozu, a velika joj je ljubav i fotografija.
Radove objavljuje u zbornicima i časopisima Poezija, Diogen pro kultura, Marulić, Školske novine, Iris, Haiku, Modra lasta i Radost. Uvrštena je u Antologiju hrvatskog haiku pjesništva Nepokošeno nebo (1996. – 2007.).
Uskoro joj izlazi zbirka pjesama Budnica za letače.
Diveći se pjesnicima specijalistima, ali i onima opće prakse, svoje pjesme smatra primijenjenima jer su joj bile poput vidaričina melema, ljekovite.
Nagrade za poeziju i prozu:
· Prva nagrada na natječaju za najljepše pismo Gradske knjižnice u Velikoj Gorici 2012. (Pismo Hermannu Hesseu)
· Nagrada za ljubavnu pjesmu Tvoje ruke na Sparkovu natječaju 2012.
Izložbe fotografija:
· Zoomirajmo ravnopravnost, Zagreb, Hum na Sutli, Tuhelj, Zabok, Samobor 2012. (fotografija Nježnost)
Slijedeći u mladosti filozofiju stoicizma, prekida svoj pjesnički glas, vrativši mu se nakon mnogo godina. Piše poeziju i prozu, a velika joj je ljubav i fotografija.
Radove objavljuje u zbornicima i časopisima Poezija, Diogen pro kultura, Marulić, Školske novine, Iris, Haiku, Modra lasta i Radost. Uvrštena je u Antologiju hrvatskog haiku pjesništva Nepokošeno nebo (1996. – 2007.).
Uskoro joj izlazi zbirka pjesama Budnica za letače.
Diveći se pjesnicima specijalistima, ali i onima opće prakse, svoje pjesme smatra primijenjenima jer su joj bile poput vidaričina melema, ljekovite.
Nagrade za poeziju i prozu:
· Prva nagrada na natječaju za najljepše pismo Gradske knjižnice u Velikoj Gorici 2012. (Pismo Hermannu Hesseu)
· Nagrada za ljubavnu pjesmu Tvoje ruke na Sparkovu natječaju 2012.
Izložbe fotografija:
· Zoomirajmo ravnopravnost, Zagreb, Hum na Sutli, Tuhelj, Zabok, Samobor 2012. (fotografija Nježnost)
Promocija knjige poezije autorice DIOGEN pro kultura magazina
"BUDNICA ZA LETAČE"
Mirjana Miljković
Sesvete, Zagreb, Hrvatska
Od 15. listopada do 15. studenoga 2014. održan je Mjesec hrvatske knjige sa središnjom temomLjubav. U sklopu tribine naslovljene Milosrdna ljubav – agape Kulturnog četvrtka u Sesvetama, održano je 6. studenog predstavljanje pjesničke zbirke Budnica za letače profesorice hrvatskoga jezika Mirjane Miljković. Uz autoricu sudjelovali su dr.sc. Vlado Vladić i književnik Božidar Prosenjak, a predstavljanje je vodio pjesnik Ivan Babić. Knjigu je likovno opremila akademska umjetnica i profesorica likovne kulture Tamara Štambuk.
|
|
|
2013. - Festival Ekstravagantna tijela: Ekstravagantne godine u najvažnijem izložbenom prostoru u Zagrebu, Galeriji Klovićevi dvori. Na Festivalu je sudjelovala naša autorica sa svojim projektom (fotografijama i instalacijom Alzheimer - ljudsko lice demencije).
|
VILLA AMIRA, Street Ante Starčevića 33,
|
LP vinyl sell from
|
Autorica DIOGEN pro kultura magazina Mirjana Miljković pored skulpture hrvatskoga pjesnika A.G.Matoša, autora akademika Ivana Kožariće
|
U bijegu....ka sebi
Na razmeđi slutnje snagu crpi dok živjeti želi. Strastveno, ali bolno se odupire valovima sudbine. Njen dah je opterećen muzikom odlaska, dok dolazak vabi. Mirjana Miljković suzama stihove kreira, dok osmijehom budnom se drži. Za nju ne postoji onostrano. Odgovor je u njoj samoj. Ispunjena srećom zna da nada postoji, i ne predaje se, iako crni mačak na putu jeste. U bijegu od njega, poezijom se hrani. Znajući da će opstati samo u stihovima. Svojim. Riječ urednika Sabahudin Hadžialić 24.1.2013. |
On the run...towards herself
At the crossroad of the augury she feeds herself while she wants to live. Passionate, but painful she resists to the waves of destiny. Her breath is loaded with music of leaving, until she is alluring for arrival. Mirjana Miljkovic creates with tears her lyrics, while she keeps awake with a smile. For her there is nothing beyond. The answer iswithin herself. Filled with happiness she knows that there is hope, and does not give up, even though the black cat is on the way. On the run from him, she feeds with poetry. Knowing will survive only within verses. Of her own. Editor's word Sabahudin Hadžialić 24.1.2013. |
BUDNICA ZA LETAČE
Uzletite, letači,
zamah snažnih krila
uzlet je i misli smjelih.
Oštrovido nek´ vam se oko
suncem hrani.
Nije za vas memla,
ni tmina,
ni kal.
Poletite, letači,
u rasponu širokih krila
prostraniji biva i vaš svijet.
I krik,
i kliktaj
iz kukasta oštra kljuna
slobodno nek´ se vine.
Gorski uzduh
rijedak je, al´ čist.
Letite hrabro,
letači,
krilata vam duša bila!
SVETIŠTE SRCA
ON
Moje ognjište.
Zaklon moj.
Majkača.
Njegovo bijah zlato.
Sunce
Blago.
Plemstvo moje.
Meki naručaj.
Miloća mekoće.
Laćo, ćaća moj.
ANA
Morska joj pučina
Oči.
A duša more.
U valovlju života
Jarbol.
I jedra razapeta.
U bonaci sveta.
Duhovna mi mati.
Kerubin, zakrilnica moja.
ONA
Čuvam nju.
Bujnu.
Svojeglavu.
Raskošnu.
Zahtjevnu.
Djetinje bezazlenu.
Trpku.
Oporu.
Bodljikavu a milu.
Mariju, mater svoju.
RASTEM SILAZEĆI
Majci
Stremeći u visine,
bijah slijepa za dubine
skrivene.
Oholost ne prolazi kroz niska vrata.
Ponirući u srž
tvoga bića,
jednostavna
bezazlena
draga
otkrivam tajnu.
ALZHEIMER
Nevidljivi pauk u mreži neurona
isisava ti sjećanja.
Otimam zalogaje proždrljivcu
vojujući (u)za te.
Nepravedna borba.
Usisava ih tek polaganije.
Gojna sam, bremenita
sjećanjima na sjećanja.
Pohrana memorije il´ tek pauku hrana ?
IGRA
Ima radosti pripadanja,
bude i prijekora.
Ja nerotkinja majka sam.
Gledaju me povjerljivo roditeljičine dječje oči.
Pješčanik.
Igra s vremenom.
Djeteta u meni i tebe, majko dijete.
Curi vrijeme.
Nasipi razuma krote nabujale vode.
Kad budeš biljka, hoću li te onda zalijevati suzama?
(Znače li vegetaciji štogod dodiri?)
DOPUŠTANJE
Dopuštam ti da se držiš mojih
duševnih skuta
i uzimaš mi često pohlepno snagu.
Jer se i ja dotičem Njegovih halja
i On mi to velikodušno dopušta.
Tvoja sam sada majka i moje si čedo.
Perverzni mazohizam, za neke.
Neka, izglađujemo davnašnje nesporazume.
Još uvijek nije kasno jer ruke su još tople.
Oči nam se iskre.
A obrazi i usne sjedinjuju poljupcima.
Moja si teškoća, i radost, i ljubav.
PUT U SREDIŠTE BOŽJEG SRCA
Žalim se da si mi teret.
Uteg jesi.
Koji me sprječava da plutam
Površinom života.
Moj si prečac do Božjeg srca.
MOLITVA ZA PREOBRAŽENJE
Neka budem, Bože,
čvrsta, ali ne i kruta,
blaga, ne i slaba,
postojana, ne i okamenjena,
ponizna, ne i pokorna,
uzvišena, ne i umišljena,
svojeglava bez tvrdoglavosti,
osjećajna bez preosjetljivosti,
u život strasno uronjena,
ne i požudom potopljena,
nasmiješena, ne i namještena,
neka tečem ne razlijevajući se,
zboreći pitko, ne i plitko,
jednostavna, ne i jednostrana,
s drugim povezana,
ne i na nj navezana,
samosvojna, ne i samoživa,
pouzdana, ne i zauzdana,
smjerna, ne i podložna,
smjela bez drskosti,
samoprijegorna bez prijekora,
prizemljena, ne i prizemna,
svijetleći neka svjetla dajem.
SVIJEĆE
Izgarajući
svijeća prenosi plamen drugoj svijeći
uščuvana ne ispunjava
svoj smisao
I bit će plamenâ dok je i svijeća
spremnih
da nestajući
svjedoče
o vječnosti vatre
MAGARICA
Nisam Ti donijela smirnu, zlato i tamjan.
Sapom ogrijah Tvoju nezaštićenost.
Nisam mahala palminim granama
i klicala Ti.
Unijeh Te smjerno u Grad.
Ni hulila nisam na Te.
Njačem ponekad glasno,
ukopana u tvrdoglavost,
ne znajući put.
Al´ breme si lako, Gospodaru!
RIJEČI I.
Cijedim riječi iz suhe drenovine
i držim ih kao malo vode na dlanu.
Zaglušujućim slapovima zavidna,
Kasparu Hauseru bliža no majstoru zena.
RIJEČI II.
U hladnoj intelektualnosti mrzne topla riječ.
Gnjecavi sentimenti mute bistru riječ.
Krepku riječ izjeda cinizam.
Kako održati riječ (čistom)?
LJEPOTA PROLAZNOSTI
Vladimiru Devidéu
Nježna se krhkost
ogleda u mirnoći
vode.
Jezero prima
poljupce latica
na odlasku.
Ljepota prolaznosti
u prolaznosti ljepote.
NEVIDLJIVE ŽENE
Ani Štefok
Dive se nakinđurenim divama,
svrake sad imaju krasan poj i stas,
nalik hvastavim kvaščevim gljivama,
nitko ne primjećuje slavujev glas.
Stareći, kao smežuran list sahnu
tiho, živeći život povučen, samotan.
A kada neumitan vjetar dahnu,
u zaborav brzo past će sramotan.
Nježnost i ljubav ovaj svijet ne traži,
povjerenje i prijateljstvo fraze
tek su lažne. Isprazan mu sjaj draži.
Osjetljive duše ljudi pregaze
lako. Kao neprimjetne su sjene,
oko nas stare, nevidljive žene.
TVOJE RUKE
Kao slomljena ptičja krila ruke
ti bolno visjele. Klonu i nada.
Stisnuvši zube, podnoseći muke
prkosno, ugledah te gorda, mlada.
U nedaći tvojoj bijah ti mati,
sestra, ljubovca što bez riječi tješi.
Podijelivši boli, manje se pati,
ljubeći tako, zar da žena griješi?
Blažiš sad teško vrijeme majci mojoj
što prikovana za postelju leži.
Njeguješ u bezazlenosti svojoj
da joj dani ne budu jošte teži.
Tebi djeca i životinje hrle,
ruke ih blage ljekovito grle.
SVAKIDAŠNJICA
Čistim prozore i pospremam stan.
Jasniji je pogled na oblake,
svjetlost bolje obasjava nutrinu,
misli su uredno posložene na policama.
Prašina titra sâma.
Okapam vrt i korov plijevim.
Lakše rastu rajčica i luk, i strpljivost.
Kompostiram otpatke, travu i nezadovoljstvo.
Poslužit će gnojidbi i rastu
visokih mahuna, čili papričica i sreće.
Radosno gnjurim ruke u plodnu crnicu.
Topli uterus čuva život.
Nakon mraza, studeni i tuge rađa iznova.
Zadovoljna svakidašnjicom, perem ruke.
Uzletite, letači,
zamah snažnih krila
uzlet je i misli smjelih.
Oštrovido nek´ vam se oko
suncem hrani.
Nije za vas memla,
ni tmina,
ni kal.
Poletite, letači,
u rasponu širokih krila
prostraniji biva i vaš svijet.
I krik,
i kliktaj
iz kukasta oštra kljuna
slobodno nek´ se vine.
Gorski uzduh
rijedak je, al´ čist.
Letite hrabro,
letači,
krilata vam duša bila!
SVETIŠTE SRCA
ON
Moje ognjište.
Zaklon moj.
Majkača.
Njegovo bijah zlato.
Sunce
Blago.
Plemstvo moje.
Meki naručaj.
Miloća mekoće.
Laćo, ćaća moj.
ANA
Morska joj pučina
Oči.
A duša more.
U valovlju života
Jarbol.
I jedra razapeta.
U bonaci sveta.
Duhovna mi mati.
Kerubin, zakrilnica moja.
ONA
Čuvam nju.
Bujnu.
Svojeglavu.
Raskošnu.
Zahtjevnu.
Djetinje bezazlenu.
Trpku.
Oporu.
Bodljikavu a milu.
Mariju, mater svoju.
RASTEM SILAZEĆI
Majci
Stremeći u visine,
bijah slijepa za dubine
skrivene.
Oholost ne prolazi kroz niska vrata.
Ponirući u srž
tvoga bića,
jednostavna
bezazlena
draga
otkrivam tajnu.
ALZHEIMER
Nevidljivi pauk u mreži neurona
isisava ti sjećanja.
Otimam zalogaje proždrljivcu
vojujući (u)za te.
Nepravedna borba.
Usisava ih tek polaganije.
Gojna sam, bremenita
sjećanjima na sjećanja.
Pohrana memorije il´ tek pauku hrana ?
IGRA
Ima radosti pripadanja,
bude i prijekora.
Ja nerotkinja majka sam.
Gledaju me povjerljivo roditeljičine dječje oči.
Pješčanik.
Igra s vremenom.
Djeteta u meni i tebe, majko dijete.
Curi vrijeme.
Nasipi razuma krote nabujale vode.
Kad budeš biljka, hoću li te onda zalijevati suzama?
(Znače li vegetaciji štogod dodiri?)
DOPUŠTANJE
Dopuštam ti da se držiš mojih
duševnih skuta
i uzimaš mi često pohlepno snagu.
Jer se i ja dotičem Njegovih halja
i On mi to velikodušno dopušta.
Tvoja sam sada majka i moje si čedo.
Perverzni mazohizam, za neke.
Neka, izglađujemo davnašnje nesporazume.
Još uvijek nije kasno jer ruke su još tople.
Oči nam se iskre.
A obrazi i usne sjedinjuju poljupcima.
Moja si teškoća, i radost, i ljubav.
PUT U SREDIŠTE BOŽJEG SRCA
Žalim se da si mi teret.
Uteg jesi.
Koji me sprječava da plutam
Površinom života.
Moj si prečac do Božjeg srca.
MOLITVA ZA PREOBRAŽENJE
Neka budem, Bože,
čvrsta, ali ne i kruta,
blaga, ne i slaba,
postojana, ne i okamenjena,
ponizna, ne i pokorna,
uzvišena, ne i umišljena,
svojeglava bez tvrdoglavosti,
osjećajna bez preosjetljivosti,
u život strasno uronjena,
ne i požudom potopljena,
nasmiješena, ne i namještena,
neka tečem ne razlijevajući se,
zboreći pitko, ne i plitko,
jednostavna, ne i jednostrana,
s drugim povezana,
ne i na nj navezana,
samosvojna, ne i samoživa,
pouzdana, ne i zauzdana,
smjerna, ne i podložna,
smjela bez drskosti,
samoprijegorna bez prijekora,
prizemljena, ne i prizemna,
svijetleći neka svjetla dajem.
SVIJEĆE
Izgarajući
svijeća prenosi plamen drugoj svijeći
uščuvana ne ispunjava
svoj smisao
I bit će plamenâ dok je i svijeća
spremnih
da nestajući
svjedoče
o vječnosti vatre
MAGARICA
Nisam Ti donijela smirnu, zlato i tamjan.
Sapom ogrijah Tvoju nezaštićenost.
Nisam mahala palminim granama
i klicala Ti.
Unijeh Te smjerno u Grad.
Ni hulila nisam na Te.
Njačem ponekad glasno,
ukopana u tvrdoglavost,
ne znajući put.
Al´ breme si lako, Gospodaru!
RIJEČI I.
Cijedim riječi iz suhe drenovine
i držim ih kao malo vode na dlanu.
Zaglušujućim slapovima zavidna,
Kasparu Hauseru bliža no majstoru zena.
RIJEČI II.
U hladnoj intelektualnosti mrzne topla riječ.
Gnjecavi sentimenti mute bistru riječ.
Krepku riječ izjeda cinizam.
Kako održati riječ (čistom)?
LJEPOTA PROLAZNOSTI
Vladimiru Devidéu
Nježna se krhkost
ogleda u mirnoći
vode.
Jezero prima
poljupce latica
na odlasku.
Ljepota prolaznosti
u prolaznosti ljepote.
NEVIDLJIVE ŽENE
Ani Štefok
Dive se nakinđurenim divama,
svrake sad imaju krasan poj i stas,
nalik hvastavim kvaščevim gljivama,
nitko ne primjećuje slavujev glas.
Stareći, kao smežuran list sahnu
tiho, živeći život povučen, samotan.
A kada neumitan vjetar dahnu,
u zaborav brzo past će sramotan.
Nježnost i ljubav ovaj svijet ne traži,
povjerenje i prijateljstvo fraze
tek su lažne. Isprazan mu sjaj draži.
Osjetljive duše ljudi pregaze
lako. Kao neprimjetne su sjene,
oko nas stare, nevidljive žene.
TVOJE RUKE
Kao slomljena ptičja krila ruke
ti bolno visjele. Klonu i nada.
Stisnuvši zube, podnoseći muke
prkosno, ugledah te gorda, mlada.
U nedaći tvojoj bijah ti mati,
sestra, ljubovca što bez riječi tješi.
Podijelivši boli, manje se pati,
ljubeći tako, zar da žena griješi?
Blažiš sad teško vrijeme majci mojoj
što prikovana za postelju leži.
Njeguješ u bezazlenosti svojoj
da joj dani ne budu jošte teži.
Tebi djeca i životinje hrle,
ruke ih blage ljekovito grle.
SVAKIDAŠNJICA
Čistim prozore i pospremam stan.
Jasniji je pogled na oblake,
svjetlost bolje obasjava nutrinu,
misli su uredno posložene na policama.
Prašina titra sâma.
Okapam vrt i korov plijevim.
Lakše rastu rajčica i luk, i strpljivost.
Kompostiram otpatke, travu i nezadovoljstvo.
Poslužit će gnojidbi i rastu
visokih mahuna, čili papričica i sreće.
Radosno gnjurim ruke u plodnu crnicu.
Topli uterus čuva život.
Nakon mraza, studeni i tuge rađa iznova.
Zadovoljna svakidašnjicom, perem ruke.
|
| ||||
|
|
.
Copyright © 2014 DIOGEN pro culture magazine & Sabahudin Hadžialić
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić
WWW: http://sabihadzi.weebly.com
Contact Editorial board E-mail: contact_editor@diogenpro.com;
Narudžbe/Order: orderyourcopy@diogenpro.com
Pošta/Mail: Freelance Editor in chief Sabahudin Hadžialić,
Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili
Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić
WWW: http://sabihadzi.weebly.com
Contact Editorial board E-mail: contact_editor@diogenpro.com;
Narudžbe/Order: orderyourcopy@diogenpro.com
Pošta/Mail: Freelance Editor in chief Sabahudin Hadžialić,
Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili
Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina
