|
NA LISTI Od 04.8.2010.g. /
LISTED SINCE August 4th, 2010 among leading European magazines: 
|
All Rights Reserved
Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić, MSc Sarajevo & Bugojno, Bosnia and Herzegovina MI OBJEDINJUJEMO RAZLIČITOSTI... WE ARE UNIFYING DIVERSITIES |
|
Narudžba knjiga / Purchasing of the books / Bücher bestellen
|
|
|
|
Dalila Krasnić, Sarajevo, BiH
Rođena 1994. godine u Sarajevu gdje i živi. Trenutno pohađa Gimnaziju Dobrinja. Poeziju je počela pisati od drugog razreda osnovne škole. Od tada je članica literarnih sekcija. Pjesme je objavljivala u mnogim školskim časopisima. Na brojnim manifestacijama i svečanostima javno je čitala svoju poeziju. Piše novinske članke za časopis Gimnazija Dobrinja. Članica je artističke grupe „Val“ u kojoj mladi umjetnici svoja ostvarenja prezentiraju putem interneta, javnih tribina, radionica, a očekuju da im se vrata i ostalih medija uskoro otvore.
|
 Dalila i njene pjesme na 3. susretima DIOGENES POETES
|
VILLA AMIRA, Street Ante Starčevića 33,
|
LP vinyl sell from
|
|
SVJETLOST PRVOG TRAGA
Prvi trag, prvi čovjek koji je osvijetljen Diogenovim fenjerom je mlada pjesnikinja Dalila Krasnić, zasigurno najmlađa autorka na Diogenu pro kultura magazinu. To što je najmlađa nikako ne znači da treba okrenuti glavu i skinuti pogled s njenih stihova. Dalila Krasnić na početku je svog puta da uči i da se od nje može naučiti. Iako mlada, u njenim pjesmama iščitava se određeno iskustvo. Njene pjesme nisu mračne, ali ni svijetle. U svakoj se može pronaći nada unutar života samog. Pjesma pod imenom Priča Mene kad Me nije bilo govori da se svijet nije i neće promijeniti i da je isti kakav je i bio, isprepleten predrasudama, pogrešnih shvatanja što autorka zrelo spozna. Dalila se želi izdvojiti iz takvog stanja, ostati čvrsto na zemlji usljed silnih, između ostalog, negativnih uticaja govoreći ...na zlo se ne obazirah i ne želeći da me sruše... U pjesmi O kvrgavom drumu možemo pronaći istorijsku pozadinu - istoriju koja je autorki bliža, a i čitaocima s ovih prostora - bliža u smislu da nas je odredila. Niko više ne ide tim stazama...putevima... cestama. Dalila je krenula, s pjesmom i Paradira šutnjom stoljećima... i postoji govoreći svojim kvrgama, ožiljcima, i sanja kao drum ...sanja da bude nečiji san,/ A ne da ga gaze stopala ljudi varljivih misli i trulih snoviđenja... Riječ Zamjenika gl. i odg. urednika Goran Vrhunc (MLADOST ŽIVJETI TRAŽI- DIOGEN BUDUĆNOST) |
LIGHT OF THE FIRST TRACK
The first track, the first man who was lit with a Diogenes lantern is a young poet Dalila Krasnić certainly the youngest author in Diogen pro culture magazine. Being the youngest does not mean that we should turn tour heads and look away from her poems. Dalila Krasnić at the beginning of his way to learn and to be learned from it. Though young, in her poems can be read a certain experience. Her songs are dark but not bright. In each you will find hope in the life of life itself. The song called Talk Me when I am not saying that the world is not and will not change and that is the same as it was, interwoven with prejudices, false ideas which the author perceived adulthood. Do you want to extract from such a situation, remain firmly on the ground caused by violent, among other things, the negative impact of saying ... the evil is not paying attention and not wanting to be broken down ... The song about the lumpy road we find the historical background - the history which is closer to the author, and readers from these regions - closer in the sense that we set. No one goes these roads ... paths ... roads. Dalila was launched with a parade song and silence for centuries ... and there saying its bumps, scars, and dreams as a drum ... dream to be somebody's dream, / And not to trample human foot deceptive thoughts and rotten dreams... Deputy Editor in chief Goran Vrhunc (Youth is seeking for life- DIOGEN OF THE FUTURE) |
Priča Mene kad Me nije bilo
Priča se da sam pretrčavala umorne ceste,
dok još nisam, dok me nije bilo.
Priča se da sam skitala po resicama od leda, modrobosa i iznemogla,
dok još nisam, dok me nije bilo.
Odudarala od skitnji namrštenih ljudi,
udarala po nepravdama života toga tada,
dok još nisam, dok me nije bilo.
Umivala ljude od hladnoće,
čistila od nevolja učestalih i pojila nadama,
skretala od mirisa zagnojenih shvatanja i izrugivih podsmijeha,a dojila ranama,
dok još nisam, dok me nije bilo.
Ugrize ljudskih životinja,sekundama i sekundama,
na zlo se ne obazirah i ne želeći da me sruše u Meni,
ja činila sam voljom to,
dok još nisam, dok me nije bilo.
Lutkarska predstava
Krči u želucu dim razvijenih crva,
Koji zabavljeno tutnjaju vijugavim tunelima onoga srca,
I zvjernjaju kao sunčanice ribe u magluštini slatkih voda,
Odobravajući šupalj tutanj.
Zaigrano i zabavljeno se gomilaju i skitnice
Šarenih odijela i brbljivih jezika,
Sitni kao mravi što se muče za opstanak,
Golemi kao crvi što plaze repovima.
Živjeti u magli.
Prokišnjava bol
POKISNUT ĆU!
O kvrgavom drumu
Paradira šutnjom stoljećima,
I nikada usamljeniji bio kao što je ikad bio,
Nag ko zora u osvrt početka dana,
Nijem kao stub usred grada.
Lutam i sanjam jedan kvrgav put.
Kojim će moje noge kročiti prvi put.
Bijeli i razočaran da bude,
Grizodušje da ga ne izdaje, a niti vrisak da svoj ne čuje.
A preda mnom i poda mnom i dalje,
Jedan umoran kvrgav drum,
Koji sanja da bude nečiji san,
A ne da ga gaze stopala ljudi varljivih misli i trulih snoviđenja,
Crni snijeg zaleđene strasti,
I različita tijela krhkoga morala.
Jedan običan zgažen put, onkraj polumrtvih stabala,
Neiskrenih livada i potoka,
Žamora neposlušne melodije u daljini,
I cvrkuta ptica koje ne žele da slete nisko.
A poda mnom i preda mnom i dalje,
Jedan umoran i kvrgav drum,
Pokušava da nestane.
Snazi
Da završim priču do kraja,
Pusti bi bili snovi,
Da nije plovidbe maštanju sreće i raja,
Pamtim upute pjesnika,
Ali nikako da mi nadođe ideja,
Kako da izlomim ovu gorčinu i rastavim je od stvarnosti,
Jer je to nemoguće.
Stvorila sam smisao bez smisla,
I kad okrenuh naopačke ideju,
Postade nekako nepotpuna
Kao oko bez kapka,
Kao gitara bez žice,
Al rodit će se ponovo ona,
Kao besmislu suprotnost i inat.
Ulična praznina
Raskopusano tadašnje sada,
Leži u pozadini normalnoga života,
Bez ključa, bez vrata.
Bahata sam smjena,
Zubima škrgućem i meškoljim misli,
Šetam samim stazama ukrućena bola,
Potištene uznemirenosti.
Mrtvo je tvoje sada,
Kao i moje sutra,
Nemogućna stijena s ključevima i vratima.
Zazirem od pogleda na mrtve ceste,
Povraćam truli zrak saobraćaja jednolična hoda,
Bježim odavde!
Moja misao
Moja misao u zatvorskome odijelu,
Spopada umorne tragače za srećom,
Monstruoznim naletima sjekire kroz dušu,
Napada pretrčane bliskosti,
Moja misao u šugavoj raskoši,
Pišti umornim koracima prošlih,
Moja drhtavost iznemogla,
Vijuga sunčevim zracima kroz rešetke,
kroz moje depresije.
Šapat
Šapat govori tiho,
Vrisak osluškuje mirno,
Uzmem sunce u tvoje krilo,
Potvrđujem ugriz mističnog pištanja.
Šapat kreće tiho,
Od mojih ruku prema njima datim,
Provjerava stanje izmrvljene bure,
Vraća se u krilo izgubljeni besmisao.
Munch's cat
Žuljaju ga zgrade,
I svjetla u tami što ga muče,
A bijele misli jedna za drugom se grade,
On sebe u sebi bez milosti tuče.
Žuljaju ga zgrade,
Neizdrživim šarenilom,
Bolesni prozori se bez prestanka grade,
Poželio meso je da izreže pilom.
Zabranio je radost,
Zabranio je nadu,
Ostavio vjeru,
Donio ludost.
Krv sebi popio,
I posljednju kap,
Nikad više oprostio,
Šansu svaku namjerno prolio.
Žuljaju ga zgrade svojim užasom i kricima,
Kuglice užasa u manjim količinama,
Žulja ga tama i haos od grada svojim uzvicima,
Zgrade svojim pohlepnim visinama.
Trpi sad život lakše mnogo lakše,
Jer se pomirio sa onim nekim tamo,
Suze bijesa mu naviru sad samo.
Misli mu se sasvim malo plaše,
Sve tiše i tiše...
Nema više u njemu kiše...
Jer ni njega nema više. ..
Priča se da sam pretrčavala umorne ceste,
dok još nisam, dok me nije bilo.
Priča se da sam skitala po resicama od leda, modrobosa i iznemogla,
dok još nisam, dok me nije bilo.
Odudarala od skitnji namrštenih ljudi,
udarala po nepravdama života toga tada,
dok još nisam, dok me nije bilo.
Umivala ljude od hladnoće,
čistila od nevolja učestalih i pojila nadama,
skretala od mirisa zagnojenih shvatanja i izrugivih podsmijeha,a dojila ranama,
dok još nisam, dok me nije bilo.
Ugrize ljudskih životinja,sekundama i sekundama,
na zlo se ne obazirah i ne želeći da me sruše u Meni,
ja činila sam voljom to,
dok još nisam, dok me nije bilo.
Lutkarska predstava
Krči u želucu dim razvijenih crva,
Koji zabavljeno tutnjaju vijugavim tunelima onoga srca,
I zvjernjaju kao sunčanice ribe u magluštini slatkih voda,
Odobravajući šupalj tutanj.
Zaigrano i zabavljeno se gomilaju i skitnice
Šarenih odijela i brbljivih jezika,
Sitni kao mravi što se muče za opstanak,
Golemi kao crvi što plaze repovima.
Živjeti u magli.
Prokišnjava bol
POKISNUT ĆU!
O kvrgavom drumu
Paradira šutnjom stoljećima,
I nikada usamljeniji bio kao što je ikad bio,
Nag ko zora u osvrt početka dana,
Nijem kao stub usred grada.
Lutam i sanjam jedan kvrgav put.
Kojim će moje noge kročiti prvi put.
Bijeli i razočaran da bude,
Grizodušje da ga ne izdaje, a niti vrisak da svoj ne čuje.
A preda mnom i poda mnom i dalje,
Jedan umoran kvrgav drum,
Koji sanja da bude nečiji san,
A ne da ga gaze stopala ljudi varljivih misli i trulih snoviđenja,
Crni snijeg zaleđene strasti,
I različita tijela krhkoga morala.
Jedan običan zgažen put, onkraj polumrtvih stabala,
Neiskrenih livada i potoka,
Žamora neposlušne melodije u daljini,
I cvrkuta ptica koje ne žele da slete nisko.
A poda mnom i preda mnom i dalje,
Jedan umoran i kvrgav drum,
Pokušava da nestane.
Snazi
Da završim priču do kraja,
Pusti bi bili snovi,
Da nije plovidbe maštanju sreće i raja,
Pamtim upute pjesnika,
Ali nikako da mi nadođe ideja,
Kako da izlomim ovu gorčinu i rastavim je od stvarnosti,
Jer je to nemoguće.
Stvorila sam smisao bez smisla,
I kad okrenuh naopačke ideju,
Postade nekako nepotpuna
Kao oko bez kapka,
Kao gitara bez žice,
Al rodit će se ponovo ona,
Kao besmislu suprotnost i inat.
Ulična praznina
Raskopusano tadašnje sada,
Leži u pozadini normalnoga života,
Bez ključa, bez vrata.
Bahata sam smjena,
Zubima škrgućem i meškoljim misli,
Šetam samim stazama ukrućena bola,
Potištene uznemirenosti.
Mrtvo je tvoje sada,
Kao i moje sutra,
Nemogućna stijena s ključevima i vratima.
Zazirem od pogleda na mrtve ceste,
Povraćam truli zrak saobraćaja jednolična hoda,
Bježim odavde!
Moja misao
Moja misao u zatvorskome odijelu,
Spopada umorne tragače za srećom,
Monstruoznim naletima sjekire kroz dušu,
Napada pretrčane bliskosti,
Moja misao u šugavoj raskoši,
Pišti umornim koracima prošlih,
Moja drhtavost iznemogla,
Vijuga sunčevim zracima kroz rešetke,
kroz moje depresije.
Šapat
Šapat govori tiho,
Vrisak osluškuje mirno,
Uzmem sunce u tvoje krilo,
Potvrđujem ugriz mističnog pištanja.
Šapat kreće tiho,
Od mojih ruku prema njima datim,
Provjerava stanje izmrvljene bure,
Vraća se u krilo izgubljeni besmisao.
Munch's cat
Žuljaju ga zgrade,
I svjetla u tami što ga muče,
A bijele misli jedna za drugom se grade,
On sebe u sebi bez milosti tuče.
Žuljaju ga zgrade,
Neizdrživim šarenilom,
Bolesni prozori se bez prestanka grade,
Poželio meso je da izreže pilom.
Zabranio je radost,
Zabranio je nadu,
Ostavio vjeru,
Donio ludost.
Krv sebi popio,
I posljednju kap,
Nikad više oprostio,
Šansu svaku namjerno prolio.
Žuljaju ga zgrade svojim užasom i kricima,
Kuglice užasa u manjim količinama,
Žulja ga tama i haos od grada svojim uzvicima,
Zgrade svojim pohlepnim visinama.
Trpi sad život lakše mnogo lakše,
Jer se pomirio sa onim nekim tamo,
Suze bijesa mu naviru sad samo.
Misli mu se sasvim malo plaše,
Sve tiše i tiše...
Nema više u njemu kiše...
Jer ni njega nema više. ..
.
Copyright © 2014 DIOGEN pro cultura magazine & Sabahudin Hadžialić
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić
WWW: http://sabihadzi.weebly.com
Contact Editorial board E-mail: [email protected];
Narudžbe/Order: [email protected]
Pošta/Mail: Freelance Editor in chief Sabahudin Hadžialić,
Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili
Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić
WWW: http://sabihadzi.weebly.com
Contact Editorial board E-mail: [email protected];
Narudžbe/Order: [email protected]
Pošta/Mail: Freelance Editor in chief Sabahudin Hadžialić,
Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili
Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina
