NA LISTI Od 04.8.2010.g. /
LISTED SINCE August 4th, 2010 among leading European magazines: |
All Rights Reserved
Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić, MSc Sarajevo & Bugojno, Bosnia and Herzegovina MI OBJEDINJUJEMO RAZLIČITOSTI... WE ARE UNIFYING DIVERSITIES |
Amir Šulić, Banja Luka, Bosna i Hercegovina
Amir Šulić je rođen 1983. godine u Zagrebu. Osnovnu i srednju školu je završio u Prijedoru, a zvanje diplomiranog psihologa stekao na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Banjaluci. Pjesma „Kipar“ nagrađena je i objavljena na internacionalnom italijanskom poetskom konkursu „Nosside“.
Pjesme su mu uvrštene u zajedniĉke zbirke „Struktura snova/Struktura sanj“ i „Kapija istoka i zapada“. Dobitnik priznanja „Novosarajesko pero“ u kategoriji „Mladi autori BiH“ za zbirku pjesama „Principi stvarnosti“ u sklopu manifestacije „4. Novosarajevski književni susreti-2010“.
Pored poezije, bavi se pisanjem proznih i filozofskih radova.
Živi, stvara i radi u Banjaluci.
Pjesme su mu uvrštene u zajedniĉke zbirke „Struktura snova/Struktura sanj“ i „Kapija istoka i zapada“. Dobitnik priznanja „Novosarajesko pero“ u kategoriji „Mladi autori BiH“ za zbirku pjesama „Principi stvarnosti“ u sklopu manifestacije „4. Novosarajevski književni susreti-2010“.
Pored poezije, bavi se pisanjem proznih i filozofskih radova.
Živi, stvara i radi u Banjaluci.
VILLA AMIRA, Street Ante Starčevića 33,
|
LP vinyl sell from
|
Oda istini
Vidjeti i biti. Pisati i postati. Činiti i miriti. Kao onomad pjesnici stari, od Šantića, Alekse, preko Šimića, Antuna Branka i sve do Ujevića, Tina. Oh, kako bih volio da griješim. Makar jednom. No, srećom, nikada nisam. Pred nama je pjesnik. O Istini, o Odi! I tačka. Riječ urednika Sabahudin Hadžialić 29.11.2012. |
Ode to the truth
To see and to be. To write and to become. To do and to make peace. As was once upon a time the old poets, from Santic, Aleksa, over Simic, Anthon Branko and until Ujević, Tin. Oh, how I'd love to be proven wrong. At least once. But luckily, I never did. In front of us is a poet. About the truth, about Ode! And full stop. Editor's word Sabahudin Hadžialić 29.11.2012. |
BIJELA POLJA
U agoniji nestalnoga duha, Moja bol riječi bira, Da ispuni neplodna i suha, Beskrajna polja bijeloga papira. Ja ih prljam svojim blatom, Težeći svemu sto se krije, Skriveno otimam krvlju i ratom, Iako moje nikad bilo nije. Svaka brazda na bijelom polju, Para stvarnost u dubinu priče, Koja uz svu istrajnost i volju, Željnim prstima uporno izmiče. Iako me ona oduvijek prati, Ne mogu je hvaliti ni kleti. Niti mogu drugima je dati, Niti samo za sebe uzeti. Htio bih je pokazati il’reći, Ali je nema u riječi i djelu. Ne mogu je izgubiti ni steći, Samo crnim slutiti na bijelu. Ne postoje granice daha, Da se protiv njih borimo, Samo one koje iz straha, Sami sebi u neznanju stvorimo. MJESEC Oblaci su skrili svojom tamom, Sjetni mjesec, sjajan i mlad, Bojio je noći žutom slamom, Tolika je bila njegova glad. Usamljeni putnik, dalek i lijep, Na nebu jos je nisko. Iako nije gluh ni slijep, Srce zemlje mu je suviše blisko. Lutalica bez sna i doma, Uzima na svoja pleća moćna, Tamu i svjetlo, zdrava i hroma, I nosi ih na lutanja noćna. Gdje neće čuti ni vidjeti, Kada jesu, ne mogu ni biti, Gdje je smiješno željeti i htjeti, I konačno ništa od sebe kriti. Gdje je voda presušila zdenac, Gdje sunce dočekuje jutro, Gdje je pobijednika ispleo vijenac, Gdje je put putnika utro! Tu je drugo prišlo sebi, Kao da se drugo sebi daje, I niko nikad porekao ne bi, Da najmanje u sebi postoji i traje. Tišina počinje u snazi krika, Od beskraja pa sve do središta, U beskraju se usamljena masa stiska, Istina i laž, u svemu ništa! MOST Snazno huči, zelena rijeko, Neka tvoj žubor vazduh para, Da ne čujem korake koji žele preko Starog mosta drevnih neimara. Most preko tvoje snažne struje, Putnike je vječno učinio slijepim. Svaki korak guši ih i truje, Mjesto da im prijetnja dušu krijepi! Daleka im je tama tvoga vrela, Koju život neizmjernom tajnom hrani, Kojom bi se praznina ispuniti htjela, I kojom tami još izmiču dani ! PONOĆ Mjesec po zidu kroz roletne sija, Taj vječno usamljeni putnik bijeli, Soba je topla i tišina prija, Od bezdana me čitava vječnost dijeli. Propašću je ovjenčana svaka zraka; Na putu do dna, progutaće je tajna, Osvijetliće ona samo dio mraka, Ma koliko da je odlučna i sjajna. U tom kobnom, spasonosnom času, Naša sretna lica pronašle su zrake, Zasja mjesec jače u ravnodušnu masu I sa novom nadom zađe za oblake! PRAPOČETAK Kada život prestane da huči, I razum utiša nebrojene snove, Tišina počne bez milosti da muči Svojom tajnom, i muklo da zove. Tada vidim bezdan nad kojim sve visi, Tada još nije počeo početak, Tu sam bio, gdje jesi i nisi, Gdje je praznina jedini začetak! Ubrzo zora počinje da budi Život koji glasno žuboriti stane, Koji snažnom strujom pritišće mi grudi I umorne oči, za bezdan prikovane. BOL Zašto se širiš u beskraj, bolu, Velik je i strašan tvoj čemer i jad, I kada progutaš istinu golu Prazninom nećeš utoliti glad. Sve što nađeš neće biti dosta, Sve što stvoriš drugima je hrana, Radost dara što iz patnje posta, Čestitim i slabim je davno obećana. Zašto se bez razloga ljutiš Na muk drevne majke praznine? Samo trebaš tiho u sebi da slutiš Njene padove i vrtoglave visine! POČINAK Odričem se sebe u radosnom plaču, Tama nikad nije skrivala manje, Prilazim hladnom, istinitom maču, I biram njegovo nepostojanje! Sve što znam je bol od tišine, Sve što znam je težnja ka manjem, Kidaju me spoznaja vječne tmine I nostalgija za neznanjem. Ko ne želi, u času svanuća, Da neznanje noći potraje još malo, Kome je do zemnih postignuća I do budnih tada stalo!
|
NEMIR
Nešto me muči, duboko i tamno, Plima noći donese ga meni, Niti uzvišeno, ni najmanje sramno, Ali mi dušu ipak pritiska i sjeni! Kada je došla, počele su zime, Reče da je dar koji rijetkima daju, Da je kao takvu samo neki prepoznaju, I da je samoća samo jedno njeno ime. „Bajke i spas od mene ne traži, Ogledalo sam stvari, neobuzdan vranac, Ogledaj se smjelo, reci ko ti je draži, Sluga društva ili vječiti stranac? Sve vijekove ljudske, božanstva razna, Svojim ću ništavilom progutati u trenu, Hrani me bolom, jer sreća je prazna, I sam na kraju nestani u sjenu!“ TJESKOBA U hladnoći jasnih, samotnih visina, Prolaznost ne skriva brazde svoga toka, Nestaše iluzije, ta opojna vina, Samo istina se smije, prazna i duboka! Pjesma koja kida tkivo mojih grudi, Ne stiže do ušiju niti jednog bića, Pustinja između mene i ljudi Žudno guta glas svakoga otkrića. Samoća otkriva tajnu ništavila, Daje mu slobodu da buja i raste, Bez najmanjeg srama, ništa ne bi skrila, Prinosi mu krv, ožiljke i kraste! Sve je ponor, bezdan koji vreba, Moje ništavilo prožima sve kutke, Padati, tonuti, patiti sad treba, U iskonu što nas pokreće ko lutke! STVARANJE Isklesaću te, bezoblična stijeno, Oštricom tuge i neizmjerne bijede, Izgubićeš mir u okrilju njenom, Zbog spoznaje nesretne i blijede. I ne pitaj mene, zakon slijepi, Zašto moraš patiti i propasti, Iako te muči i nimalo ne krijepi, Ta će ti se tamnica još i dopasti! Zato iscrpi najveće muke, U vlastiti bezdan hrabro se vini, Propadni i uskrsni od vlastite ruke, I na pola puta premoren počini! PRINCIPI STVARNOSTI Proždirući sebe život postoji, Viče, ćuti, plaši se i ljuti, Iako nebrojeno bića kroji, Ni trunku ništavila neće otkinuti. Tinja tama ostrvima svjetla, Ustreptale oaze u beskrajnoj noći, Koja niti sa krikom pijetla Nikada nad nama neće proći! Taj pohlepni život i tame sila, Vode drevnu bitku stariju od svijeta, Rat između bola i ništavila, Po kojoj i nebivstvo postoji i cvjeta! BROD Brod, vjetropir, bez sidra i luke, Nemirna pučina njegov je dom, Obalama umorno pruža ruke, Sluteći konačni krah i slom. Šiban vjetrom, nagrižen solju, Pita se zašto još valovima bježi, Tražeći slobodu izgubio je volju, Poriv da želi i nečemu teži. On ne smije na površini stati, Uzalud težeći smislu i jedinstvu, Valja sebe izgubiti, prevladati, Na putu ka dnu i nebivstvu! PROTIVRIJEČJE Ja vidjeh razdor u njegovoj cjelini, Postojeće koje bivstvovalo ne bi, Vidjeh jedno u bogatoj množini, Proturječno svijetu i samome sebi. Spoznah borbu što neprekidno gori, I ratni poklič koji para tišinu, Dok svako biće pritiska i mori Nemoć da se okovi bivstvovanja skinu! Vratiti se domu, biti vječno jedno, Sa svime što u agoniji postoji i pati, Dostignuće je isprazno i bijedno, Jer se ne može u njemu svjesno uživati. Istina traži strast, predanost i vjeru, Vjera povremeno zahtjeva čudo, Razumni od svega ruke peru I u čudu gledaju ovo kolo ludo! PRVA ZORA U tebi tek prva zora sviće, Proljeće krasi neobuzdanu kosu, Nemir pokreće cijelo biće Da jutarnju skupljaš rosu. Za tebe je život neiscrpan dar, Šarena paleta beskrajnih mogućnosti, Za mene bijaše prozaična stvar, More bola bez promjene, budućnosti. Već mi je starost uklesala bore, Naivna mladost kratkog je vijeka, Prebrojah zvijezde, planine i gore, Vidjeh bezdan koji spokojno me čeka! I kad me obuze tama duboka, A svijet postade tamnica beznađa, Vidjeh dva nemirna, vrela oka, U kojima se tek prva zora rađa! PROKLETSTVO BIVSTVOVANJA Tamno, neznano, krije se i ćuti, Tihim koracima nepostojanje slavi, Ali moje oko njegov bitak sluti, Koji žudno želi da se pojavi! Čim se otrgne od vječnog neznanja, Postaće jedno kroz sva doba, Određujući forme svoga postojanja, U svijetu borbe, rata i sukoba. Svakome biću suština je rana; Ne samo da spoznaji izmiče, Već se svega po čemu je znana Prezrivo u svojoj vječnosti odriče! |
.
Copyright © 2014 DIOGEN pro culture magazine & Sabahudin Hadžialić
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić
WWW: http://sabihadzi.weebly.com
Contact Editorial board E-mail: [email protected];
Narudžbe/Order: [email protected]
Pošta/Mail: Freelance Editor in chief Sabahudin Hadžialić,
Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili
Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić
WWW: http://sabihadzi.weebly.com
Contact Editorial board E-mail: [email protected];
Narudžbe/Order: [email protected]
Pošta/Mail: Freelance Editor in chief Sabahudin Hadžialić,
Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili
Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina