|
NA LISTI Od 04.8.2010.g. /
LISTED SINCE August 4th, 2010 among leading European magazines: 
|
All Rights Reserved
Publishers and owners: Peter Tase and Sabahudin Hadžialić, Whitefish Bay, WI, United States of America MI OBJEDINJUJEMO RAZLIČITOSTI... WE ARE UNIFYING DIVERSITIES |
|
Narudžba knjiga / Purchasing of the books / Bücher bestellen
|
|
Senad Kurić, Jajce, Bosna i Hercegovina
Senad je rođen 07. novembra 1956. godine u Jajcu, na obalama Plive i Vrbasa, u blizini glasnog Vodopada koji nikada smiraja nema, baš kao što ni Senad ne može da iscrpi svu svoju inspiraciju već godinama.
Počeo je pisati poeziju sa deset, jedanaest godina.... kao dječarac svog vremena. Sa svojom "rajom" osnovao je Bend, svirao gitaru i družio se sa svima koji su živjeli u tom Svijetu mladosti i stvaralastva ! Počeo je pisati pjesme za svoj Bend, kasnije se osamostalio i poćeo pisati samo za sebe... godinama
Kao što rekosmo, krajem oktobra 1992. napustio je Jajce sa svojom porodicom i krenuo u nepoznato, u novi Svijet, u novu budućnost, daleko od onog što se dešavalo u Bosni i Hercegovini, daleko od užasa koji je zadesio njegovu voljenu Domovinu. Mislio je samo o tome da svoju porodicu izvuče iz tog pakla i svojim trima djevojčicama obezbijedi sretnije djetinjstvo i sretniju budućnost.
U Švedskoj je našao svoj mir, njegovi najmiliji su bili tu, ni gladni ni žedni i na neki način sretni. Nastavio je pisati, morao je pisati i izbaciti iz sebe sav onaj očaj, onaj bol progonjenog. Nažalost , dosta toga napisanog ostalo je u Jajcu, no inspiracije je imao dovoljno da napravi zbirku svojih pjesama i eto, došao je dan kad je osjetio potrebu to nekom i pokazati. Slučajnost ili nešto drugo, tek - neki koji su pročitali prve retke - podstakli su ga da i dalje objavljuje božanstvene stihove, do sada zapakovane u rokovnicima ili kartonskim kutijama.
Počeo je pisati poeziju sa deset, jedanaest godina.... kao dječarac svog vremena. Sa svojom "rajom" osnovao je Bend, svirao gitaru i družio se sa svima koji su živjeli u tom Svijetu mladosti i stvaralastva ! Počeo je pisati pjesme za svoj Bend, kasnije se osamostalio i poćeo pisati samo za sebe... godinama
Kao što rekosmo, krajem oktobra 1992. napustio je Jajce sa svojom porodicom i krenuo u nepoznato, u novi Svijet, u novu budućnost, daleko od onog što se dešavalo u Bosni i Hercegovini, daleko od užasa koji je zadesio njegovu voljenu Domovinu. Mislio je samo o tome da svoju porodicu izvuče iz tog pakla i svojim trima djevojčicama obezbijedi sretnije djetinjstvo i sretniju budućnost.
U Švedskoj je našao svoj mir, njegovi najmiliji su bili tu, ni gladni ni žedni i na neki način sretni. Nastavio je pisati, morao je pisati i izbaciti iz sebe sav onaj očaj, onaj bol progonjenog. Nažalost , dosta toga napisanog ostalo je u Jajcu, no inspiracije je imao dovoljno da napravi zbirku svojih pjesama i eto, došao je dan kad je osjetio potrebu to nekom i pokazati. Slučajnost ili nešto drugo, tek - neki koji su pročitali prve retke - podstakli su ga da i dalje objavljuje božanstvene stihove, do sada zapakovane u rokovnicima ili kartonskim kutijama.
|
Osebujnost poetike
Zrnca suštine unutar njegovih krvnih zrnaca bez obzira na kolorit njegovog usuda, kreiraju osebujnost poetike Senada Kurića. U ovom trenutku ne želim provocirati mogućnost da se ne moram složiti sa njegovim bravurama unutar prezentacije viđenog kao odsjaja riječi. Ali želim naglasiti da se divim pretpostavljenim nadama njegovog bića. Hrabrost je, u godinama koje višu nisu ni „najbolje“, poetiku razasuti pred lavove riječi žedne krvi-pjesničke, prije svega. I ta hrabrost nije ništa drugo do usud njegovog lika, snažno osvjetljenog životom. Ne samo svojim. Već i ljubljenih ali i zemlje u kojoj je ponikao. I kojoj se vraća. Kada god može. Ne pjesmom. Već kroz pjesmu. Razlika između patriotskih pjesnika i pjesnika patriota jeste, a on jeste zasigurno ovaj drugi, da ne plaće što je morao otići već što ne može češće dolaziti. Ovdje i sada. Nama ostaju njegove pjesme, kao refleksija njegovog lika, da objasne ko je autor što na dvoboj priziva hude i lude. Pjesnike ovdašnje. Moram priznati da sam se ne jednom zapitao - zbog čega je čekao toliko dugo. Jer pjesmu može svako napisati, ali poeziju rijetko ko. On je, naravno, među ovim drugima. Sabahudin Hadžialić |
Peculiarity of poetry
Granules within the substance of his blood cells regardless of the color of his destiny, create uniqueness poetics of Senad Kurić. At this point I do not want to provoke the ability to not have to agree with his bravuras in the presentation seen as a reflection of words. But I want to stress that I admire the assumed hopes of his being. Courage is, in the years to college are not the "best", poetics put in front of the blood thirsty lions, word-poetry, first and foremost. And this courage is nothing but a lot of his character, strongly illuminated with life. Not just his own. Even beloved, but also the country where originated. And that is returned for. Whenever he can. Not with a poem. But through the poem. The difference between a patriotic poet and patriot poet is, and he is certainly the latter, that does not cry what he had to leave, but because can not come often. Here and now. Poems remains to us, as a reflection of his character, to explain who is the author who recalls for the match many and crazy. Poets over here. I must admit that I was not once asked - why he waited so long. Because everybody can write a poem, but poetry is rarely difficult to be written. He is, of course, among the second one. Editor's word Sabahudin Hadzialic |
VILLA AMIRA, Street Ante Starčevića 33,
|
LP vinyl sell from
|
|
VOZOVI KOJI NIKUD NE IDU
Za nekoliko minuta voz je spreman za polazak Zagreb - Istad Iz zvučnika je monotono dopirao glas Molimo putnike koje je sudbina izabrala da se ukrcaju u voz bez povratka i dnevnog reda. Gledao sam ljude oko sebe lica im nisu odavala ništa valjda im je sudbina rekla kuda i broj vagona zapisala Karta u jednom pravcu za mnoge vozovi su - koji tamo vode Prugom uspavane savjesti pobjeći vozom nepoznato naprijed poznato nazad treba izabrati sad kad možeš birati možda ti poslije neće dopustiti Možda je NAPRIJED ostala nada Možda su NAPRIJED ostali ljudi Nazad ne mogu Nazad pruga Nikud ne vodi ! Enigma Gruhnulo je Na periferiji neba. Da li to Bog Munjom oplođuje zemlju, Il’ je to neka poruka ? (Il’ je sudar Pozitivnih i negativnih Oblaka) Isto je i kada te poljubim. Munje mi paraju tijelo. Ne razlikujem, Dal’ je Božija Il’ ljudska volja ? Da li je to Ljubav ? Krv uzavrela, Ili samo požuda ? Nastaće kisa Iz tvoga oka. Stvorićeš oluju U mojim venama. Munja je u meni Cvijet, nebeski u tebi, Koji svoje latice Mirisne otvara.. (Nestaću za trenutak) Dok stvaramo novi život Svemir eksplodira da li je priroda Produžila vrstu, Il’ je to bila, samo požuda ? (Il’ Ljubav Možda ) Tunel Zauvijek je jedan veoma dug period. I zato ti ne mogu obećati (Predugo mi je brate ) da će zvijezde Zauvijek sijati A volio bih. Da zanemarim tu crnu Rupu u svemiru. I’ da nas, Uskotračna željeznica Izvede, na kraj tunela. Nema veze! Što će ti u kosi ostati zrnca pepela. Kroz otvoren prozor, (Mrak je ovaj Tunel ko’ crna rupa Neće valjda? Ma. jebi ga) U tunelu se ne gleda .. Uh! kako klopara. Zar su Vozovi budućnosti Ovako spori? Al’ Da se ja, U’ Pogrešnom Vozu ne nalazim ? Tunel. Mrak. Svjetlost. Uvuci glavu. Zatvori prozor. Da ti ne bi zrnce prašine Napravilo, ranu duboku. Zauvijek je predug period, (Predugo mi je brate Da ti kažem za uvijek ) Da ti Suzu, gledam u oku .. Plaćam : Bauljam Neprikosnoven Po blatu Satirano nebo me opominje (Odiseja ) Spododba u crnom. Tražim vremenski Prekidač… Crna ptica bez krila Triologija ne napisana Aveti noći Zemlja nedorodna Mrak.. Bože ! Plaćam, crvenim i bijelim, zrncima …  |
RUŽE NEZABORAVA
Deset dvadeset i dvjesto hiljada i ko zna koliko pokopanih u jamama crnim strašnim neshvatljivim svuda razbacanim slikama već viđenim iz nekih davno prošlih vremena bezumlja stida nade i očaja pokopanog u jamama. Vjerovali su da će sakriti nedovršeno djetinjstvo nedozrelu starost curinske oči ranu mladost kao da kiše neće padati i sve razotkriti Sa kišom sa neba i bujicom što je pohrlila kiša je jamu saprati htjela iz zemlje, ko cvjeće opomene lagano su nicale RUŽE BIJELE kosti mučeničke, nedužne RUŽE NEZABORAVA I ISTINE Svaka je RUŽA imala ime da se ne zaboravi svaka je RUŽA bila čovjek u vremenima, ne tako davnim osmjeh nadanje razumijevanje ljubavi neostvarene RUŽE SU TREBALE da su preživjele da su poživjele crne noći i jecaje KAD SU JAME NASTAJALE Košmar Bio sam beztežinski, Tijelo nisam osjećao. Gurnuo sam ruku, u Zlato rastopljeno, Koje se pretvorilo u Olovo. (Čudan osjecaj) Vodio Ljubav. Pulsirao. Čekao da eksplodiram. Izbodoše me, I’ srce mi izvadiše. Al bol nisam osjetio. Prelijetao sam svjetove U dvije, tri, sekunde I’ u mnogima vladar bio. Al’ krila nisam imao.. Pucao sam, Al’ zvuka nisam čuo. Disao sam ispod vode, A Riba nisam bio. Ljubio sam, Al’ je bila bez lica. I kamenom me rukom Milovala po kosi. Demon me zagrizao I samo ostavi. I onda mi reče ,da nemam krvi. (Al bol nisam osjetio) Al’ kada sam zaplakao, Tada sam se probudio… Zamjena: Srce sam svoje izvadio Svima, Mislio sam da dobro činim.. Mnogi to nisu primjetili Nastavili su da se isto ophode prema meni.. Htio sam im poslije i krv, dati Nemam ništa više Za ponuditi Al’ nije pomoglo. Prekasno sam shvatio U ljudskoj tmini Da su srca davno ukinuli Onda sam došao na ideju Mjesto Srca, Da stavim komad leda Pustim u vene otrov Uništim suze Naoružam se mržnjom I sve je dobro bilo dok se nisam u špiglu pogledao Pogled moga praznoga oka, Užasnuto je u špiglu gledao (sve je vidio) Osim, čovjeka … Opomena: I bjela krila Anđela, pocrne na suncu. A’ crni Anđeo Se ne uklapa,u sliku Nedorječja .. Bešćutno nas opominje, Riječima, nedorečenim. Krilima, sprženim.. Da dusa Izložena Suncu Sagori (Od prevelike želje) Nosim svoj teret Ponosito Ne želim biti Anđeo, Ni crni Ni bijeli.. Al’ ipak, čekam. Vruće je, kao u Paklu .. Pera mi otpadaju..  |
Senad Kurić u društvu sa gl.i odg.urednikom DIOGEN pro kultura magazina
.
Copyright © 2015 Peter Tase & Sabahudin Hadžialić
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publishers and owners: Peter Tase & Sabahudin Hadžialić
Whitefish Bay, WI, United States of America
Diogen pro kultura magazin (Online)
ISSN 2296-0929
Diogen pro kultura magazin (Print)
ISSN 2296-0937
Library of Congress USA / Biblioteka - Knjižnica Kongresa SAD
Contact Editorial board E-mail: [email protected];
Narudžbe/Order: http://www.diogenpro.com/diogen-all-in-one.html
Pošta/Mail USA: Peter Tase, 5023 NORTH BERKELEY BLVD. WHITEFISH BAY, WI, 53217, USA
Pošta/Mail BiH: Sabahudin Hadžialić, Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publishers and owners: Peter Tase & Sabahudin Hadžialić
Whitefish Bay, WI, United States of America
Diogen pro kultura magazin (Online)
ISSN 2296-0929
Diogen pro kultura magazin (Print)
ISSN 2296-0937
Library of Congress USA / Biblioteka - Knjižnica Kongresa SAD
Contact Editorial board E-mail: [email protected];
Narudžbe/Order: http://www.diogenpro.com/diogen-all-in-one.html
Pošta/Mail USA: Peter Tase, 5023 NORTH BERKELEY BLVD. WHITEFISH BAY, WI, 53217, USA
Pošta/Mail BiH: Sabahudin Hadžialić, Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina
