Magazin za kulturu, umjetnost, nauku i obrazovanje 
Magazine for culture, art, science and education
.
  • DIOGEN plus
    • Ekrem Ajruli
    • Susan Bright
    • Jadranka Tarle Bojović
    • Senad Kurić
    • Samira Begman Karabeg
    • Tanja Zubčević Alečković
    • Ljiljana Crnic
    • Dalila Krasnić
    • Nena Miljanović
    • Ali F. Bilir
    • Mirza Okic
    • Elfrida Matuč Mahulja
    • Boris Kvaternik
    • Sonja Juric
    • Ljubica V. Davcik
    • Aleksandra Jovanović
    • Dr.Ram Sharma
    • Nura Bazdulj Hubijar
    • Belmin Biberović
    • Radmila Vukadin
    • Vinko Drača
    • Majo Danilovic
    • Berislav Blagojević
    • Soheil Najm
    • Aron Baretić
    • Jennifer Greene
    • Shaip Emerllahu
    • Thór Stefánsson
    • Giuseppe Napolitano
    • Amir Or
    • Alisa Velaj
    • Nina Malinovski
    • Roman Kissiov
    • Goran Simic
    • Luis Arias Manzo
    • Bojana Stojanovic Pantovic
    • Allabhya Ghosh
    • Chris Lawrence
    • Ilir Muharremi
    • Gordana Vlajic
    • Daniel Jakopovich
    • Jahanera Noor
    • Jidi Majia
    • Nenad Tanovic
    • Fehim Kajevic
  • Authors /Autori DIOGEN pro culture magazine 2009-2024
    • Bardhyl Maliqi
    • Dr. Adolf P. Shvedchikov
    • Jelena Bogdanovic
    • Christiana Dobreva Stankova
    • Marianne Larsen
    • Milena Vukoje Stamenkovic
    • Tomas O Carthaigh
    • William Bilkic
    • Darko Perovic
    • Djuro Maricic
    • Neal Whitman
    • Sebastien Doubinsky
    • Mirjana Grbac Pismestrovic
    • Jadranka Ivanovic Bolog
    • Jagoda Ilicic
    • Ilija Lakusic
    • Fabijan Lovric
    • Petar Pismestrovic
    • Willy et Emily Marceau
    • Dragan Jankovic
    • Zlatko Martinko
    • Irena Gjoni
    • Zdravka Sheyretova
    • Ljiljana Milosavljevic
    • Zora Jovanovic
    • Aida Zaciragic
    • Zeljko Krznaric
    • Lidija Pudjak
    • Jadranka Cavic
    • Dalila Hiaoui
    • Franjo Francic
    • Lindemberg Pereira da Silva
    • Vasia Bakogianni
    • Violeta Milovanovic
    • Michael (Dickel) Dekel
    • Katlin Kaldmaa
    • Igor Braca Damnjanovic DIB
    • Khurshid Alam
    • Mbizo Chirasha
    • Lauri Pilter
    • Tamara Lucic Dinic
    • Petar Lazic
    • Mirjana Miljkovic
    • Anesa Kazic
    • Filip Dimkoski
    • Dariusz Pacak
    • Nebojsa Milosavljevic
    • Maja M. Siprak Brletic
    • Mirko Popovic
    • Milenko Cirovic
    • Zeljko Krstic
    • Milunika Mitrovic
  • CONTACT
    • Adem Abdulahu
    • Eva Lipska
    • Mehmed Đedović
    • Duška Vrhovac
    • Mexhid Mehmeti
    • Burhanedin Xhemaili
    • Naime Beqiraj
    • Sabahudin Hadžialić
    • Athanase Vantchev de Thracy
    • Veselin Dželetović
    • Eugeniusz Kasjanowicz
    • Peko Laličić
    • Carl Scharwath
    • Darko Habazin DAKS
    • Lidija Pavlović Grgić
    • Patrick Sammut
    • Mirko S. Božić
    • Marina Kljajo - Radic
    • Gustavo Vega
    • Fahredin Shehu
    • Radomir Micunovic
    • Valerio Orlic
    • Barbara Bracun
    • Dusko Domanovic
    • Ante Matic
    • Mirjana Bulatovic
    • Ivan Rajovic
    • James Brandenburg
    • Helen Ivory
    • Danilo P. Lompar
    • Juri Talvet
    • Polly Mukanova
    • Djurdja Vukelic Rozic
    • Stanka Gjuric
    • Krystyna Lenkowska
    • Diti Ronen
    • Elma Dugic
    • Anna Bagriana
    • Marius Chelaru
    • Armin Bolic
    • Bujar Plloshtani
    • Craig Czury
    • Dusan Zivic
    • Gonzalo Salesky
    • Igor Rems
    • Ndue Ukaj
    • Benjamin Hasic
    • Richard Berengarten
    • Enver Muratovic
    • Sabah Al Zubeidi
    • Zoran Basic
    • Valentina Petrovic
    • Jeton Kelmendi
    • Dimitar Hristov
    • Heather Thomas
    • Naida Hrustemovic
    • Laura Klapka
    • Iskra Peneva
    • Alma Jeftic
    • Nemanja Dragas
    • Ines Perusko Rihtar
    • Radojko Lako Veselinovic
    • Emilija Mijatovic
    • Iouri Lazirko
    • Irena Maric
    • Goran Vuckovic
    • Salih Bazdulj
    • Senada Besic
    • Dzevad Kucukalic
    • Dzejlana Sutkovic
    • Anita Palavra
    • Stevo Basara
    • Olga Lalic Krowicka
    • Ladislav Babic
    • Aniceto Remisson
    • Nora Dubach
    • Vjekoslav Zadro
    • Vasiljka Maric
    • Safeta Osmicic
    • Marina Drobnjakovic
    • Carlos Vitale
    • Suzana Ostric
    • Helena Horvat
    • Miso L. Korac
    • Franc Tominec
    • Julije Jelaska
    • Albina Idrizi
    • Ivona Jukic
    • Nemanja Hodzaj
    • Amir Sulic
    • Dwaipayan Regmi
    • Giorgio Bolla
    • Jovica Djurdjic
    • Marko Lj. Ruzicic
    • Peycho Kanev
    • Ruzica Gavranovic
    • Smajil Durmisevic
    • Salv Sammut
    • Zdravko Odorcic
    • Zivko Avramovic
    • Vlado Franjevic
    • Miroslav Pilj
    • Vladislav Pavicevic
    • Pere Risteski
    • Zarko Milenic
  • DIOGEN home page
    • Dragica Ohashi
    • Petraq Risto
    • Cai Tianxin
    • Sladjana Atanasova
    • Miguel Angel Bernao Burrieza
    • Evgenij M'Art
    • Olivera Docevska
    • Hamidreza Shekarsari Salimi
    • Bozidar B. Bagola
    • Braha Rosenfeld
    • Muniam Alfaker
    • Aleksandar Sajin
    • Milena Rudez
    • Niels Hav
    • Aleksandar Isailovic
    • Alexander Ocheretyansky
    • Elena Prendzova
    • Philip Lewis Henderson
    • Izeta Radetinac
    • Marija Pogorilic
    • Omer C. Ibrahimagic
    • Robert A. Vrbnjak
    • Veljko Bosnic
    • Zvonimir Grozdic
    • Violeta Allmuca
    • Jurata Bogna Serafinska
    • Arkadijusz Frania
    • Silvia Guiard
    • Slobodan Vukanovic
    • Redzo Butkovic
    • Zhang Zhi
    • Katarina Saric
    • Dragan Krsnik
    • Nia S. Amira
    • Verica Tadic
    • Adrian N. Escudero
    • Dajana Lazarevic
    • Menduh Leka
    • Mirjana M. Stakic
    • Natalia Belchenko
    • Sandeep Chandrashekhar Deshmukh
    • Nizar Sartawi
    • DIOGEN INTERVIEW PAGE >
      • Ivanka Radmanovic
      • Antonia Kralj
      • Branislav Crnic
      • Slobodan Dosic Stjepanov
      • Dragi Tasic
      • Ilija Mikic
      • Miroslav R. Zecevic
      • Pande Manojlov
      • Sanijela Matkovic
      • Ana Bogosavljevic
      • Tamara Lujak
      • Yuan Changming
      • Dejan Djordjevic
      • Svetlana Zivanovic
      • Dusan Radakovic
      • Sasa Mickovic
      • Pietro Pancamo
      • Larisa Softic_Gasal
      • Sanaz Davoodzadeh Far
      • Klaudia Rogowicz
      • Marko Stanojevic
      • Igor Petric
      • Gloria Wolf
      • Ivan Sokac
      • Jasmina Malesevic
      • Miroslav Stamenkovic
      • Refika Dedic
      • Arife Kalender
      • Neval Savak
      • Mbizo Chirasha
      • Mesut Senol
      • Hristo Petreski
      • Claudia Piccinno
      • Jadranka Varga
      • Jozo Jakisa
      • Murat Yurdakul
      • Serpil Devrim
      • Aydan Yalcin
      • Tom Veber
      • Marija Dragicevic
      • Grigorije Gavranov
      • Emir Sokolovic
      • Vladan Kuzmanovic
      • Tithi Afroz
      • Selda Kaya
      • Nebojsa Amanovic
      • Irena Kovacevic
      • Natasha Xhelili
      • Partha Sarkar
      • Natasa Krizanic
      • Vyacheslav Konoval
      • Sudhakar Gaidhani
      • Anna Ferriero
      • Faleeha Hassan
      • Ibrahim Tig
NA LISTI Od 04.8.2010.g. / 
LISTED SINCE August 4th, 2010 
among leading European magazines:
Picture
All Rights Reserved
 Publisher online and owner: 

Sabahudin Hadžialić, MSc 

Sarajevo & Bugojno, 
               Bosnia and Herzegovina        
        

MI OBJEDINJUJEMO RAZLIČITOSTI...
WE ARE UNIFYING DIVERSITIES
Picture
Picture


Picture

Ružica Gavranović, Zagreb, Hrvatska

Picture
Rođena  1969. godine  u D.Skakavi pored Brčkog (BIH)

Živi i radi u Zagrebu

Poeziju piše od rane mladosti, ali sa javnim objavama na Internet portalima počinje 2009. godine .
 
Pjesme su joj objavljene :

- zajednička zbirka pjesama

 ''PJESMOM SE VOLIM ''  ( Kultura snova –Zagreb)

-zajednička zbirka pjesama

''PJESMOM  TI LJUBAV  DARUJEM'' (HKD,  Rijeka)

-Hrvatska književna revija  MARULIĆ





VILLA AMIRA, Street Ante Starčevića 33, 
Orebić, Croatia
http://villaamira.weebly.com/

LP vinyl sell from 
Bosnia and Herzegovina
http://lpvinyl.weebly.com/


                             Plima snova

Poezija Ružice Gavranović, odnosno, oprostite poetsko-prozni otisak autorice je smješten u jednoj, kratkoj, rečenici : Plima snova.

Realnošću sputana, vodi neprekidnu borbu sa plimom snova koja nezajažljivo guta sve pred sobom. Svjesna opasnosti, vješto manevrišući pred naletom visokih valova sudbine, izlaz neprestano traži.

Njene suze su njena poetika, dok je osmijeh prozi namijenjen. Ipak, pred nama još uvijek nije sretna osobnost.

Kada će to postati? 

Onoga trenutka kada suština oseke bude navladala navedeno. Nećemo dugo čekati jer jedno od njih dvoje mora popustiti. Ili pobijediti. 



Šta mislite ko će to biti?


Riječ urednika

Sabahudin Hadžialić


29.11.2012.
                      The tide of dreams

Poetry of Ružica Gavranović or, excuse me, poetic prose imprint of the authoress  is settled within a single, short, sentence: The tide of dreams.

Cramped with a reality, she leads continuous battle with the tide of dreams that insatiably consumes everything on its path. Aware of the danger, ably maneuvering in front of high waves of destiny, she constantly seeks for the exit.

Her tears are her poetic,  while the smile intends towards the prose. Nevertheless, in front of us is note happy personality.

When will it be?

In the moment when the essence of the ebb overcome mentioned. We will not wait fro a long time, because one of them must give way. Or win. 



Who do you think will it be?


Editor's word
Sabahudin Hadžialić



29.11.2012.

BITNOST OVDJE PRESTAJE

nijemim dodirom
zavedena
bez riječi
glasno te želim
pobijeđena  od sebe
bez  da se kajem

zbog poljupca  na vrhu snova
bljesak se pojačava

ne žalim

ponekad 
strast  je  jača 
i od same ljubavi

javno priznajem 
silinu želje
ludu potrebu  za rukama
usnama
čiji okus  mi  nepoznat

za dodirom
tebe
snovima 
u kojim
si  ti

tvoj san
postajem

ne želim te pustiti
ni zanijekati  
pa makar živjeli samo
sat –dva
...dan

umjetnost  dodira tvojih
ćutim
požudu
strast
usane koje prže

ti znaš

nikad  greške nisam  krila
tebe moram
a  greška nisi

javno priznajem  
opijenost
tvojim  rukama 

nisam od onih
koje vraćaju vrijeme

noćas želim
da osjetim
tebe
na koži
dodir plamena
rub svemira

poslije
pusti  da odem
bez pitanja
možda se sretnemo
tamo gdje prestajem  ja
gdje počinješ
Ti




STISAK  LJUBAVI

spavaš
utišavaš  čežnju  snom
zapljuskuju me sjećanja
čekam
iako
očekujem
(ne) dolazak tebe
darujem ti putokaze  dodira
dušu stišavam da se grohotnim vriskom ne slomi
prikrivam magle
sjećanja u kapi rose pospremam
sve tajne
strahove
sve istrošene misli
bacam
da ušutkam utučene krike
jer
kad čudesne riječi potonu u tišini
a zarobljena duša potraži tebe
tada sve poklonit ću trenu
svemiru dozvolit ću
da me grli
da doziva te
šutke da me brani od vrtloga bola
svjetla da popali u kutovima tame
da dočekam te nježna i nasmijana
jer nitko u vjetru traga ne ostavlja
nit iglom vez na srcu veze
u samoći uzdah nitko ne ispisuje
a  zapravo
ništa se ne mijenja
nit na stavlja
ili obnavlja
al' opet svemiru
dozvolit ću da me grli
da  doziva te
jer
kad snove ćeš  htjeti
u uzdah pretvoriti
ja bit ću tu
čekati
tebe
uspomenom te ljubiti
razumjeti
stiskom  ljubav  potražiti




NEMAŠ TI O LJUBAVI POJMA MILO MOJE

Nisam tražila milost, ni pogled od kojeg ću oslijepiti, ni providnost koja će očima dati moć varanja. Nisam te očekivala na pogrebu svoje mladosti. Otišao si u otmjenom odijelu,u sakou mog oca,košulji dva broja većoj. Oslikala sam mjesec našeg života,dan u kojem si nestao, osakatio misli, razbio odanost koju ti dadoh.

Ne tražim ne lomljive niti, ni iskrenost koja se lažima podkrepljuje. Misli me raspaljuju,koračam brzo,brže no ikada. Čitam preokret u tvojoj pojavi, osjećaš nemir. U dvorcu našeg života je živo, ljudskost je ograničena. Pokidane haljine sluškinja su kao odora tami. Prilaziš mi, u pratnji vlastitog ega, košulji dva broja većoj, onoj istoj u kojoj si otišao. Prostrt stol je čekao, tebe,gazdu, tebe sladunjavog lažljivca i kukavicu.

Pogledi su se sreli, strah je opet na trenutak ovladao tijelom...Otmjeno odijelo postalo je bezbojno, glas promukao. Nemir u tebi bio je jači od mog straha. Uzimam čašu, nazdravljam...

Dobro došao na pogreb moje mladosti, Natočite mu vino,rum bi ga dotukao, sluškinja pokidane halje se približava, vrč se prevrće, zalijeva košulju, bijelu, očevu...

Krik, glasan jecaj,pogledi kojih nema, prilazim.

Dišem te, čujem glas,vjerujem da je moj, iako izobličen.

-Oprosti, prozboriš!

-Da oprostim, što to?

Nisam tražila ništa, to je zabuna,nisam tražila tvoju ispriku. Ni kaznu,sam si došao po nju. Vino na košulji je krv,moja mladost koju si ubio. Dobro došao na pogreb te iste. Osjećam strah,mirnoća se gubila, ego je nestao. U dvorac ulaze dvije kočije,sve je tiho ,poslušno i pokorno,čak i ti. Odlazim ,sjena visokih jablana i sve prisutnih čempresa me okružuje,sakriva od pogleda.

Noć je lijepa,sjedim u kočiji prepunoj čudnog nereda, išaranom podu,vrata se zatvaraju.

Zbogom je suvišno.





Nedostaješ

nespretno odaslana misao,
ispisan trenutak na zaslonu moba
...send
povratka nema
usamljenost
temeljena na nedostatku
TEBE
ne razumljiva
jer
tek kliznih ti mislima
ipak
nedostaješ

maksimir je lijep noću
al' nedostaješ
ti
ime ti kao pjesmu
koju ispisati ne znam
mislima pretačem
pomičem danas
na sutra
možda se vratiš
javiš
ti moj
a ipak ničiji
volim što si takav
drugačiji

možda si kazna
za grijehe
sve bivše
ostavljene
na ispisanom papiru
u prošlosti
dok još ovih
tipkovnica nije bilo
ni brzo odaslanih ljutnji

nedostaješ
ti
prije onih dana kada još
znala nisam
da nedostajati mi možeš
i
neću te zvati
moliti
preklinjati
ostavit ću te tamo
gdje bila nisam
tamo nema nas
samo tragovi
tvoji
njeni
al' ipak
nedostaješ





TANKA NIT

utihnule su čaše
brujanje barskih glasova
svelo se na tek po koju riječ konobara

poriv u meni je bujao
želja rasla
tišina čini neku novu stvarnost
čujem li zujanje zidova
šuštanje lišća ispod snijega
ćutim li prazninu našeg susreta
kao da si nemamo što reći
ustajem
odlazim

noćas te gledam očima umornim od svjetlosti
nemirom hranim
ogoljevam dušu da tvoju opteretim.
noćas ću sve učiniti da te u sebi smirim
ostavim
uništim,
jednim potezom ćeš nestati

ja sam kao grana
izgužvani stolnjak
koji se žalio što ga ispeglala nisam
konačno
prednost dajem praktičnom
onom što me ne uzima
što se previše ne rasprostire u meni
jer su me ionako prenastanili
ignorancija i strah,
olujni vjetrovi i plameni vrhovi.
postajem krivotvoritelj vlastitih želja
moja ljubav je drugačija
maglenim nitima opletena
čuvana u staklenkama od suza
jaka.
mislima vrpcu odvezujem
sa zapešća  naših ruku
zavjet skidam.




ROSSINIJEVA MESSE

Ja mrzim tvoju ljubav, prljavu, lažnu...sebe okaljanu, oslikanu tobom,
tvojim rukama bez srama koje grabiš moje izmoreno tijelo.
Mrzim tvoj pakleni mir,slamnatu postelju od svilenih niti napravljenu.
Mrzim tvoje oprosti, i svoje praštanje..otuđivanje sebe, lomljenje već slomljenog


Kao pravednik izlažeš svoj jutarnji monolog,svoju snagu pokazuješ slabima, krvlju natapaš usne.
-         Grizodušje?
-         Ne vjerujem !
Dok ti glas kroz žice gitare tutnji,provlačim se,oblikujem lik u drami koja ne postoji..
Uvodim te u igru, sada svoju, kako bi glasovi dobili svoj fizički izgled..
Moj tekst je na stalku za čitanje..čitam..glagoli me čine nervoznom..

-         Strah

Dvoranom odjekne  Rossinijeva melodija, spašava me.
Ti, glumac ,okrutno besraman stojiš, čekaš da se masa primiri,
da Rossini utihne.
Nastavljaš govor koji se pretvara u refleksiju, luđačko bljuvanje smeća.
Natopljen alkoholom nisi ni shvatio da je dvorana poluprazna.
Oči ti nervozno lutaju, napokon si izgubljen...slomljen, napokon poražen i postiđen.
Radujem se kao lucifer kada anđeo padne.
Znam,nije lijepo..ali radujem se.





ZAR JE VOLJETI GRIJEH

Zbog apstinecijskih simptoma imam osjećaj da tvoj glas dopire preko vjetrovitih polja. Znojim se pri pomisli da te nema,da te nikada neće biti. Razbijeno staklo na dlanu stvara ne vjerojatnu različitost osjećaja... strah, smijeh, paniku, pa onda ništa, čista nirvana. Zaobilaziš me, prepoznaješ strah u mojim očima, glas mi  promukao, iako se trudim sakriti ton koji otkriva burnu noć iza mene.
Volim, zar su to tako strašne riječi?

Apstinencija je kao tlo koje podrhtava, moje stanje nakon tebe, zbog tebe i bez tebe...apstinencija si TI.
Pazi kako voziš,govoriš!


-         brineš ?

 Ili su to samo riječi koje koristiš u određenim trenucima različitosti osjećaja, u zbunjivanju osobnosti koja se pred tobom ruši (mojom osobnošću).
Osjetim iznenadnu hladnoću u rukama.Sanjam naslonjena na sjedalo automobila ,ako se probudim neću te više gledati, neće mi biti hladno. Ali ne budim se, ne mogu te pustiti.Sjedim i dalje, kao ne pokretna sjena na uličnu lampu naslonjena, privlačim leptire, krijesnice...sve osim tebe.

Udaljavaš se, zbrajaš koliko možeš izgubiti približiš li se,koliko će boljeti moj dodir...ili ništa nećeš osjetiti?
Trebam zagrljaj,dlan na kojem ćeš ispisati naša imena...zauvijek. Nikada kao noćas nisam željela pobjeći, iskrasti se u noć, otići..negdje se umiriti...izbrisati tebe iz srca.
-A to mogu samo na jedan način.
-Umrem li.





VIŠE NE MOGU LJUBAV ČEKATI

Osjetilo nemara kao da je skriveno, razbacano po misaonim kulisama, kao besmisao uronjen u čaši vina, za lijepljena sentimentalnost na prozor svijeta. Dok te gledam ta vrtoglava čežnja kao komadić nemirne savjesti me prati, umata u neimenovanu definiciju krvožedne praznine. Često nesvjesna udaram o tribine pune zraka, ispuhanih balona i namještenih lutaka spremnih za ispuhivanje čim bi predstava završila.

-Gdje sam , u kojoj predstavi igram ?

Gdje sam tu ja kao netko pun nedostataka, ožiljaka koji se ne sakrivaju dobrim kaputom, ni plavom vestom- gdje nastade sva duhovitost.? 

Kada sam se pretvorila u misaonu kulisu iza koje se presvlače glumci, igraju uloge za jednu tek dozrelu jabuku, ili se ja još igram, sebe?

Režem vrijeme, ispunjavam prazninu, mislima stvaram slike dokonih bogatuna koji se na svojim ladanjskim poljanama igraju života. Ili sam se ja pretvorila u beskrajnu čežnju,noćima okupanu...čekam li tvoj znak, pogled koji će me pozvati na vlastitu priredbu, na promociju idalnog neuspjeha dok u praskozorju vrištim tvoje ime a svoj kraj navješćujem.

Predugo lutam vlastitim nebom, obnevidjela  tražim zrno , tek propupalu mahunu , mir na rukama laži. Okrenut ću se ka zvijezdama, šutjeti o tebi...gledati u tlo.

Hladnoća će zamrznuti svu ljubav, koja se s godinama nakupila. Vlastitu strpljivost prodati ću, da se prehranim.

Na grudima čovjeka čija je duša ogrezla u crnilo, zaspat ću.

  

 

IGROKAZ

u rasuto srce
ugradi sat
podesiš vrijeme koje želiš
ukucaj minute
nježnosti koje ću ti pružati
podesi i usne na poljubac
kratak,
strastven
ili samo ovlaš da te dodirnu
ugradi u mene senzore svoje mašte
potrebe i želje
zaboravi na dušu
samoću
zaboravi nasmijana lica
stvarnost


život je maska
moju oblikuj da bude sretna
onako
lijepa
nježna
poželjna
samo tvoja

želim usne
crvene kao krv
namazane sjajom
užarenog neba
želim nemir na lijevoj strani obraza
suzu
u desnom kutu oka
na dlanu zvijezdu
želim ljubav
Tebe.




PRIPADAM TEBI

hvatam znakove u hodu odaslane
mirnoću duha zadržavam
postajem vapaj tvom izmorenom tijelu
zvukove stišavam
ne mijenjaj me
neka takva  budem
svi vrištimo kada iznenada bol naiđe
ja možda neću
izdrža ću

bliži se kraj kolovoza 
vrućina ne popušta
pijesak
voda sam
sve  to na dlanu žuljevite ruke
na liniji života miruje
klizim
u svaku poru ulazim
da s tobom hodam
da me na dlanu nosiš
neznatno prisutnu
nevidljivu
-          gledaš me
u čudu mi osmjeh uzvratiš
u zraku osjet neizgovorenog
iznenađenost samih riječi
kao pobožnost
tišinom se grlimo
želim te gledati i u rujnu
pa i dalje
mogu li




ZAGRLJAJ

htjedne te zagrliti
a onda mi se pričini da me gledaš drugačije
pogledom koji  zjenicu pretvara u ogledalo
osjet
šesto čulo me upozorava
mogućnost opasnosti je blizu
mirišem je
osjećam se vezanom za tebe

iako
mi  ne postojimo
ni dana u kojem smo se sreli nema
svejedno
tragajući za ljubavlju kidam oskudno
odjeveno srce,
osjetom bola darivam ga TEBI

oklijevam prihvatiti ispruženu ruku
nepoznata mi
kao da nemir spokojno u njoj spava
odričem se barbarskih užitaka
koje zamišljala sam da mi činiš

...sama
ispunjena sramežljivošću i slutnjom
sa sjećanjem u duši  i neobičnim praznovjerjem
koji stvarale su riječi
te sitne i krupne riječi
koje volim
suhoća misli je prisutna
više ne osjećam tugu

u meni potajno i dalje klija nešto
što će u datom trenutku razbiti oklop
ma kako hrabra
ta moja duša bila.





ČEKANJE

Tiho i
polako
mojim će tijelom za gospodariti  
čekanje

postati ću strana ovom svijetu,
nedokučiva lomovima
nedostupna  leptirima

moja korota si
moj neispričan dan,
tišina koja  svjetlost lomi u zoru

nikad nismo razumjeli
ubrzavanje srca,
otkucaj nas
u nama

nemir se širi
svim našim porama
iako
rub života
dotakli nismo
svoju postojanost
otkrivamo u njemu.

jedina istina
dušo
da
smrtni smo
u naše brazde
vrijeme je
korijene pustilo

ostaje nam
da sami u našoj tišini, 
istrošenim riječima
koje se kao prah raznose
podnosimo čekanje.





NE PITAJ

ne pitaj zašto
ne troši uzalud riječi
mogla bi te zanijekati
baš u zoru
pri prvom susretu
s nebeskim  svjetlom
u trenutku spajanja
noći s danom

vjeruj

mogla bi
zanijekati postojanost  nas
jutro  s prozora gledati
i umrijeti u blagosti laži
bez sivila koje se stapa
u tišinu svoje gustoće
i ne govori  o sutra
ne
pretvaraj misli
u misao

duša se ne mijenja
beskrvna je
i voli
   ...još te voli

zdrobljene usne šutjet će
o nama
gdje rasla je riječ
nastat će točka

molim te
ne drhti
hladna jesam-tebi protivna
ali ne i različita
ne tuđa
samo nisam tvoja
na obzorju se nazire svjetlo
vlastitu  mračnost odnosi
ravnoduštost je prisutna
prema tebi  
nerazumnim i ne gibljivim
riječima koje pišem

osjetiš li
da
stjenka pamćenja se hladi
nagovješćuje
uzak i dug trag praha
prolazim njime
i zaboravljam da stisnuta
između dva stiha
zauvijek
nestajem

  


U NAMA

noćas ćutim valove
otkrivaju  rubove nas
stvarnost
koju smo
nemirom pokrili
nestala je bliskost
ugodnost
koju smo osjećali pri
dodiru nožnih prstiju
poljupcu

blijedi  ova noć

nije teška
možda
tek sjetna
kao da nestaje u zvuku zvona
preletu ptice
zrnu prašine

obzor smo
gdje mjesečeve sjene
zgušnjavaju tišinu
gdje nema raja
tek puka tjeskoba misli
zvijezde koje se sele
svemir
koji  dodirnuli nismo

obavilo nas vrijeme
novo
ne poznato
dok
jesen ogoljela stabla
umata u maglu
štiti ih
mi prolazimo tišinom
zbunjeni od takvog  života
potrebe za izgaranja
za žuborom u tijelu
a na kraju
sve oslikano u duši osta
navikloj na blijedost
na rubove prašnjavog kaputa
koji  nam tek tijelo krije




STIH ZA TEBE

zaplakat ću 
ako sretnem te u noći
dok sparina oblak magličastog
pokrova na staze spušta

želim otići negdje
gdje bih ti blizinu osjetila
dodir shvatila

kada mi se kao
u davno napisanoj pjesmi
čije sam riječi zaboravila
tiho približiš 
ja postajem
naslov 
stih

postajem sljubljena s tobom
dodir prstiju u polutami sobe
stvara ne objašnjivu ljepotu
drhtaje uzdaha

stvaram
čaroliju malih mostova 
koji se nižu niz rijeku
zvanu ljubav
jesi li
i na kojem mostu sjediš
ti
koji dom svoj u svakom
mom stihu pronaći možeš




TKO SAM

tko sam to ja
poznata
ne poznata
tko mojim mislima luta
tko me ranio
ili volio
ma tko sam ja da se sa sobom borim
da misli pretačem
u posude od zraka
tko sam
možda tek sjena
zaborav
tko sam da me volite
ili mrzite
suza
ili
osmijeh
trenutak radosti  majci pri rođenju
jesam li
tko sam to ja
čija je to suza
zašto mojom linijom života
dlanom mojim plovi
jesam li tvoja
svoja
svačija
ili ipak
ničija
i tko me to pozna
moja najbolja prijateljica
moja  ljubav možda
tko vidi šavove na duši
rane koje nisu zarasle
pitam vas
tko sam ja svima vama
vrijeme neumitno ide
ne čeka
jesam li dodir  čijem srcu
ljubav ikomu
jesam li radost
tebi
vama
i na kraju,
tko sam ja doista
suza pri lijepljena na osmijeh
svjetlost
ili tek ulična lampa koja trag
na zidu vaše sobe ostavlja




IGRA

volim našu igru
to okruženje ne znanja
slike na zidu sobe

tvoju ne ograničenu pohlepu
tu glad
za davanjem ljubavi
meni
kao tvojoj svetosti

ne sebičnost riječi
kojima me hraniš
je golema

volim
tvoj pogled
pomalo zbunjen
kad govorim
da moram ići

kada me moliš

ostani još malo

volim

tvoj sat
star
prašnjavi
koji na zidu nakrivljen stoji

stol
pretrpan tanjurima
koje nisi želio pospremiti
od prošle večere
za nas

slušam ti hod

prilaziš
dok
zamotana u plahte
od plavog pamuka
skrivam
želju
drhtaj tijela

volim te male radosti
u sobičku
prepunom knjiga
romana
i pokojega pauka

volim te zvati ljubavi
zadirkivati do granice ljutnje

te prepirke me čine živom

volim ti se suprot stavljati
iako znaš
da sam na tvojoj strani
ali u tom trenu
ti ništa ne znaš

postojanje nas je neupitno,
al'ipak  
volim te voljeti
na svoj način,
pomalo sebičan
teatralan

možda sam jednostavno sigurna
u igru
bez laži
prijevara

moja se ljubav u tvoju stoplila,
odavno

možda nas
baš takve volim




ZABRANJEN 

mistika kao dodir bokova u prolazu
neznatan
bilo na sljepočnici  ubrzava
kao promatrač  ga priželjkujem
predznak ne očekivanoga
nepoznatog, željnog
usporavam ritam
oslonjena na rame tvoga postojanja
u meni  (zabranjenoj)
razumijevanje
zabranjena  zabranjenom
pod  kožom trag, kao drhtaji noći,
krila leptira donose tvoj dah i drhtav glas
trnem od bola,zabranjeno mi je plakati
idi
u  tišini
pokucaj na vrata neba
tamo sam,u krilu oblaku
u ljuljački sjećanja  sjedim
jer ne znam gdje su tvoje stope
ruke,tvoj osmijeh čiji je
dodir  bokova, usana
na odlasku sam, na putu za nigdje
mistika i dalje okružuje tebe...mene
zabranjenog – zabranjenoj




SOBA SJENA

tražim te
u zraku se isprepliće tvoj lik
pa bježi
izmiče se kad se približim
ili možda više ne znam
dostići
( ne) dostižno
sudar zraka
stvara ne ispunjive praznine

ne znam

postojiš li uopće
ili sam umislila tvoj lik
da te dozovem
postaješ sjena
tek bljesak

ponavljam se


ne taknu te
ni ne rani me
ljubavi  tvoje lik

samo prostori što
te stvaraju
čini mi se da propadaju

probijaju tišinu
praskom
bez odjeka




JUTRO

jutros
tiše nego inače
kavu je skuhao
pokretima sporim
tako sporim

da nervozu stvaraju 
svoj omiljeni šećer
smeđi
zrno po zrno miješa

nije me vidio,
gledao

mlijeko
kao da je sebe pitao
gdje  je mlijeko

koraci

ulazi ona
tiho na stolicu sjeda
poljubac
rukom  poslan

tko je ta žena

u mom domu
mojoj tišini 
bez osmjeha
pozdrava

pogled mu miruje
spusta šalicu
ona i dalje sjedi 
sama
bez kave

koraci
sada njegovi
odlaze bez pozdrava
poljupca

vraća se
poljubac bez riječi
obučen 
odijelo-kravata.
dotjeran 
siguran u sebe
odlazi

pjesme_ruzica_gavranovic.doc
File Size: 436 kb
File Type: doc
Download File

pjesme_ruzica_gavranovic.pdf
File Size: 302 kb
File Type: pdf
Download File


.

Picture
Copyright © 2014 DIOGEN pro culture magazine & Sabahudin Hadžialić
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara. 
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić

All Rights Reserved. Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić
WWW: http://sabihadzi.weebly.com

Contact Editorial board E-mail: [email protected];  
Narudžbe/Order: [email protected]
Pošta/Mail: Freelance Editor in chief Sabahudin Hadžialić, 
Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili 
Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina  

Powered by Create your own unique website with customizable templates.