|
NA LISTI Od 04.8.2010.g. /
LISTED SINCE August 4th, 2010 among leading European magazines: 
|
All Rights Reserved
Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić, MSc Sarajevo & Bugojno, Bosnia and Herzegovina MI OBJEDINJUJEMO RAZLIČITOSTI... WE ARE UNIFYING DIVERSITIES |
|
Preporuka za 2014 - Narudžba knjiga / Purchasing of the books / Bücher bestellen
|
|
|
|
|
Fehim Kajević, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
Fehim A. KAJEVIĆ rođen 2.01. 1945 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja (Crna Gora). Osnovno obrazovanje završio je u zavičaju i Pločama (Hrvatska), srednje u Novom Pazaru. Studirao je srpskohrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Prištini.
Objavio je knjige poezije: BUDEŠ MRTAV,NIP “Jedinstvo”, Priština,1971; ČUDARIJE, NIP “Pobjeda”, Titograd, 1975; LETAČ, Međurepublička zajednica za prosvjetno-kulturnu djelatnost,(urednik Ćamil Sijarić) Pljevlja,1977; GRANICA, Udruženje književnika Crne Gore,Titograd, 1981; PODMETNUTO INJE, Partizanska knjiga i UKCG Beograd - Titograd, 1985; DALEKO IM KUĆE, Univerzitetska riječ, Nikšić, 1987; POMPEJA, UKCG, Titograd, 99o; SIRIJUS,Damad,Novi Pazar,1993; ULAZAK U KRUG, Bosanska riječ, Tuzla – Jupertal , 2oo4, (piratsko izdanje!?); RAM OD ZMIJSKE KOŽE, “DES”, Sarajevo, 2oo7, DOTJERIVANJE SMRTI “DES”, Sarajevo, 2oo7; ULAZAK U KRUG (drugo, dopunjeno izdanje), Izdavač : Crnogorsko društvo nezavisnih književnika, Podgorica, 2oo8. godine.
Zastupljen je u pokrajinskim, republičkim, državnim i inozemnim antologijama poezije. Zastupljen u loo knjiga bošnjačke književnosti. Prevođen na više stranih jezika. Bio je potpredsjednik Udruženja književnika Crne Gore, predsjednik Udruženja književnika Sandžaka. Piše prozu i književnu kritiku. Privatno, za svoju dušu crta, slika i pravi skulpture u drvetu. Imao je svoje javne izložbe.
Publicistika:TREĆA RUKA(knjiga intervjua) Novi Pazar, 1993; PROGONI I POLITIČKI PROCESI U SANDŽAKU (koautori: Vasvija Gusinac i Safet Adrović- Vrbički), Novi Pazar. 1995; TREĆA RUKA II (od Milovana Đilasa do Amora Mašovića) izlazi iz štampe do kraja ove godine.
Bio glavni i odgovorni urednik studentskog lista “Novi svet” u Prištini (1969 – 1971); urednik lista “Rad” (l977 – 199o) Saveza sindikata Jugoslavije za Crnu Goru; urednik revije “Sandžak”, “Sandžačke novine”, “Glas islama”, Parlament”u Novom Pazaru i “Vakat” u Rožajama. Pokretač više književnih glasila i književnih susreta i karavana u Sandžaku, Kosovu, Crnoj Gori . Jedan je “Trg pjesnika u Budvi” koji traje 6o noći u godini dana. (Zadnjih deset godina koliko živ i nešto radi u Sarajevu ništa nije “pokrenuo”, ili pomjerio u Domu pisaca /duhova!/ u Kranjčevićevoj 24).
Objavio je knjige poezije: BUDEŠ MRTAV,NIP “Jedinstvo”, Priština,1971; ČUDARIJE, NIP “Pobjeda”, Titograd, 1975; LETAČ, Međurepublička zajednica za prosvjetno-kulturnu djelatnost,(urednik Ćamil Sijarić) Pljevlja,1977; GRANICA, Udruženje književnika Crne Gore,Titograd, 1981; PODMETNUTO INJE, Partizanska knjiga i UKCG Beograd - Titograd, 1985; DALEKO IM KUĆE, Univerzitetska riječ, Nikšić, 1987; POMPEJA, UKCG, Titograd, 99o; SIRIJUS,Damad,Novi Pazar,1993; ULAZAK U KRUG, Bosanska riječ, Tuzla – Jupertal , 2oo4, (piratsko izdanje!?); RAM OD ZMIJSKE KOŽE, “DES”, Sarajevo, 2oo7, DOTJERIVANJE SMRTI “DES”, Sarajevo, 2oo7; ULAZAK U KRUG (drugo, dopunjeno izdanje), Izdavač : Crnogorsko društvo nezavisnih književnika, Podgorica, 2oo8. godine.
Zastupljen je u pokrajinskim, republičkim, državnim i inozemnim antologijama poezije. Zastupljen u loo knjiga bošnjačke književnosti. Prevođen na više stranih jezika. Bio je potpredsjednik Udruženja književnika Crne Gore, predsjednik Udruženja književnika Sandžaka. Piše prozu i književnu kritiku. Privatno, za svoju dušu crta, slika i pravi skulpture u drvetu. Imao je svoje javne izložbe.
Publicistika:TREĆA RUKA(knjiga intervjua) Novi Pazar, 1993; PROGONI I POLITIČKI PROCESI U SANDŽAKU (koautori: Vasvija Gusinac i Safet Adrović- Vrbički), Novi Pazar. 1995; TREĆA RUKA II (od Milovana Đilasa do Amora Mašovića) izlazi iz štampe do kraja ove godine.
Bio glavni i odgovorni urednik studentskog lista “Novi svet” u Prištini (1969 – 1971); urednik lista “Rad” (l977 – 199o) Saveza sindikata Jugoslavije za Crnu Goru; urednik revije “Sandžak”, “Sandžačke novine”, “Glas islama”, Parlament”u Novom Pazaru i “Vakat” u Rožajama. Pokretač više književnih glasila i književnih susreta i karavana u Sandžaku, Kosovu, Crnoj Gori . Jedan je “Trg pjesnika u Budvi” koji traje 6o noći u godini dana. (Zadnjih deset godina koliko živ i nešto radi u Sarajevu ništa nije “pokrenuo”, ili pomjerio u Domu pisaca /duhova!/ u Kranjčevićevoj 24).
VILLA AMIRA, Street Ante Starčevića 33,
|
LP vinyl sell from
|
|
Velika bol je nijema
U riječima nijemost glasno zri. Ne mržnja, samo žaljenje sa ciljem se ne zaboravi i da se ne ponovi. Fehim Kajević ne mrzi pokušavajući razumijeti zbog čega tolika mržnja u čovjeku a protiv drugoga, čovjeka. Žaljenje je kod njega personifikacija boli u...čovjeku, Fehimu. Objedinjavajući različitosti, govoreći o bolu čovjeka, DIOGEN pro kultura magazin predočava žaljenje, u boli pjesnika, Fehima, koji ne mrzi, samo žali. Kao čovjek. Bolno. Bol je jednaka na svim stranama, bez obzira na rasu, gender i/ili naciju. Problem je samo u razumijevanju boli. Bez obzira na rasu, gender i/ili naciju. p.s. kolegu Fehima i lično poznajem. I kao čovjeka. Znajući da ne mrzi. Pokušava razumijeti. Riječ urednika Mr.sc. Sabahudin Hadžialić 18.12.2013. |
Great pain is mute
Within the the words speechlessness matures loudly. Not hatred but only regret with the aim not to forget and not to be repeated. Fehim Kajevic does not hate trying to understand why there is so much hatred in human against another, human. Regret is in him the personification of pain in... human, Fehim. Unifying diversities, speaking about the pain of a human, DIOGEN pro culture magazine presents regrets, within the pain of the poet, Fehim, who does not hate, but only regrets. As the human. Painfully. Pain is equal on all sides, regardless of race, gender and / or nationality. The problem is just in understanding of the pain. Regardless of race, gender and / or nationality. p.s. I know personally coleague Fehim. As a human. Knowing that he does not hate. He is trying to understand. Editor's word MSc. Sabahudin Hadžialić 18.12.2013. |
SAN
Čovjek sanja od homo sapiensa
Anštajn je došao u snu
do formule za Insulin
Mnogi su se pokajali
koji su predhodno umrli
Sanjao sam da kamila hrani
osamdesetoro djece dnevno
Svakom po pola litra mlijeka
Sanjao sam da kamila može
četrdeset dana bez vode
i da neće ni jednom zbog toga
pustiti suzu ni krik
Kad sam sreo beduina u Pustinji
rekao je da je sve to Istina
i da je u Bagdadu stao
kao i u Londonu sunčani sat
ČUVARI VODE
Prvi kadar: Duga karavana osam dana zmija pustinju.
Drugi kadar: Devetog dana karavana je pred veče
prispjela do prve Oaze.
Ljudi iz Pustinje čuvaju vodu
kao svoju Krv
Ne spavaju ne jedu ne piju
strepe da Kap Vode
ne padnu u prazno
Ljubomorni su na Pijesak
na Zemlju koja upija Vodu
kao žedni sunđer
Ljubomorni su na Sunce
sanjajući kišne Oblake
Sanjaju Oazu u Pustinji
U Oazi samo oni
Njihove žene i djeca
sa ravnodušnim Kamilama
ČUVARI ZEMLJE
Prvi kadar: Čovjek koji je došao, ljubio je sopstveni
Prag u zavičaju, potom voćke koje su rasle u dvorištu
i, na kraju ljubio je Zemlju.
Drugi kadar: Čovjek iz daljine otišao na Groblje,
iskopao sebi grob i legao malo sa se odmori...
Testamentom smo obilježili
Prve korake utisnute na ilovači
„Naše se tijelo brani tako snažno
da mi ne možemo zadaviti sami sebe“
reći će jednom prilikom Andre Malraux
Ne damo ni stopu Zemlje
koju smo prekrili
i ogradili leševima
naše mlade Braće
kao bodljikavom žicom
Ne damo ni cent Zemlje
čija je svaka stopa
krvlju natopljena
i iz krvi iznikla
modra trava
Ne damo ni nebo
ni Oblak
iznad naše Zemlje
koju smo ograničili
duboko i visoko omeđili
uzduž i ukrug i poprijeko
toplim i hladnim Grobovima
ČUVARI MAGLE
Lice mjesta: Granice su posljednje linije
najprimitivnije odbrane necivilizovanih
i stupidnih predjela koji se zovu države.
Do Zlatnog runa
nismo mogli doći
Pored čuvara magle
samo puzeći
Granicu su podigli
visokom bodljikavom
žicom optočenu
smrtonosnom strujom
Pitaju nas strogo
Šta imamo za carinu
Kažemo ništa nemamo
osim jedno Runo magle
Graničari nam ne vjeruju
Narede nam da se ukočimo
u mirnom stavu
kao da smo vojnici
Svlače nas do gole kože
i traže nešto što nemamo
Pitaju nas jesmo li njihovi
Jesmo li rabini ili muslimani
Traže s cijevima na gotovs
da skinemo gaće
Sumnjaju da smo Jevreji
Graničari nam narede
da otvorimo usta
i pokažemo sve zube
koje imamo
da slučajno ne krijemo
nešto pod sopstvenim
jezikom psujući nam
krvavu majku okrećući
nam cijev vatrenog oružja
pravo u čelo i srce
Stidimo se takvih malih
državica i njihovih
sumnjičavih naravi
Stidimo se što smo krenuli
grlom u jagode na tako
dug i opasan kurvinski Put
GENOCID
Hitler je pojeo
šest miliona Jevreja
od ukupnih
8.3ol.ooo
Ajhman je cijelog
Života lovio
hitlerovce
Danonoćno je tragao
Za otrovnim plodovima
Rasističkog ludila
Od pepela Žrtava
stvoren je sumorni
neologizam
G e n o c i d
JOŠ JEDNA VRATA PAKLA
Arijel Šaron ubio je šejha
Ahmeda Jasina u kolicima
ispred džamije i samim time
otvorio još jedna Vrata Pakla
Šaron je javno čestitao
svojim egzekutorima
raznijevši helikopterima
duhovnog vođu Palestine
sa tri izraelska projektila
Ubijen je Otac Ummeta
Napisao je u svom članku
šejh Kardavi
ZEMNI RUJ
Šta je Zemlja ako nije ljubav
ako nije nevolja od koje
ne možeš nigdje pobjeći
Šta je Zemlja ako nije oganj
na kojoj ćeš tiho izgorjeti
Šta je Zemlja po kojoj hodiš
sa stopama kala po njenom
ulegnuću i kamenom drhtaju
koja ti se premeće i nudi ti
po želji svoju boju u svanuću
Šta je Zemlja ako nije topli dar
njene trohe metneš na svoj dlan
i sabiraš zalogaje i mrsiš s kraja
njen opojni ruj sa žilicama travke
i zrnom poput soli nekog čarnog
istopljenog kristala iz Svemira
II
Šta je Zemlja ako nije uz tebe
uz tvoje umne oči i ruke
tvoje nerve muke i nevolje
Kako mirno doći do kore hljeba
za djecu i dragu koja te voli
ili glumi ljubav a možda je
za dan i noć iskrenija od tebe
III
Šta je to Zemlja ako ne možeš
mirno da spavaš i sanjaš
zbog njenih strasnih boja
i rujnih čari iznutra i s polja
koja te mami Kišom i Suncem
golica te i u snu njen vrutak
boje jajeta nađen na Razmilovcu
IV
Šta je to Zemlja na kojoj ležiš
i dugo spavaš i na njoj se odmaraš
ako nije Vasiona kroz koju gledaš
beskrajna žarna jata Zvijezda
Šta je to Zemlja ako nije samo dar
ili snoviđenje iz koje se budiš
s mišlju da jezdiš što dalje i dublje
preko te vjerne rude Zemlje žute
Zemlje crne iz daljine plave
SANJAMO DA NESTANU ZIDOVI
(Novi Zid Plača steže Gazu?
Stari Zid Plača
iz Jerusalema
rodio je novi
preseljen u Gazu
dok su Palestinci spavali
nakon sadnji i kalemljenja
novih maslina i smokvi
Da bi posadili Jevreji
svoj mladi Zid Plača
u palestinskoj Gazi
potrebne su tri minute
da bager ukloni maslinu
sa lica zemlje
kojoj je potrebno
tri do četiri godine
da počne sa plodovima
Vlasnici maslina
su nemoćni da spriječe
takav antivoćarski
genocid
Djeca su vriskala
Na javi i u snu:
Majko i oče
Posjekli su nam masline
Koje smo počeli
da beremo
Posjekli su nam smokve
narandže i hurme
i odnijeli u smeće
II
Novi zid Plača
sve više raste
oko naših pragova
posebno dok spavamo
i sanjamo
da nestanu Zidovi
Oni jedu svaku stopu
naše zemlje u temeljima
koje smo planirali
za naše nove masline
III
Plačemo
zbog visokih zidova
koji opkoljavaju naše kuće
i zaklanjaju Nebo
Sunce nas ne može vidjeti
A mi ni Mjesec
ni Zvijezde
Plačemo
pored tuđih Zidova Plača
koji su nam posadili Bol
u našim temeljima
otete Zemlje
IV
Sanjamo
da nestanu ti Zidovi
i da ponovo ugledamo
cijelo lice Neba
kako bi na novom Nebu
ispisali slova Slobode
od prvih duginih boja
KOSTI SU NEUNIŠTIVE
Tadeušu Mazovjeckom
Prvi kadar: Amor Mašović, predsjednik Državne komisije za nestale žrtve Genocida moli 10 godina Bosance iz dijaspore koji su pobjegli od noža i vatre da dođu u Bosnu i Hercegovinu, kako bi dali samo Kap Krvi za identifikaciju /NDK/ svoje braće u Srebrenici.
Drugi kadar: Amor i Eva mole danonoćno za Istinu i Pravdu poklanog Naroda kojima su nestale Kosti u njedrima rujne zemlje koja se zove Groblje.
Treći kadar: Kosti u pomjerene, pomješane, izmještene i razdvojene u sekundarnim i primarnim Grobnicama.
Četvrti kadar: Kosti su lomljene na desetorostruko, mljevene i paljene u njihovim kućama, štalama i voćnjacima.
Peti kadar: Kosti su gorjele u dolinama, na brdima, u šumama....
Šesti kadar: Kosti su svjetlucale niz Drinu, Jadar, Bosnu, Neretvu, Unu...
Sdmi kadar: Od Kostiju su se vidjele Velikim vatre koje su osvjetljavale i grijale Zemlju i Nebo. / Skica za scenario/.
I
Kosti su lahke
poput labudovog pera
koje je pisalo
mastilom i krvlju
posebno do Gutenbergove
galaksije
Kosi su bijele
kao labud i čist papir
na kojem se ne mogu
ispisati priče
do kosmičkog Univerzuma
i Sudnjeg Dana
II
U Potočarima svake godine
jedanaestog jula
spiker čita imena
zaklanih i spaljenih
imena njihovih mladih
i zrelih očeva
pominjući mjesto
i godinu rođenja Žrtvi
III
Uporedo beskrajni lanac
nađenih Smrti
plovi s Ruke na Ruku
s Glave na Glavu
prema konačnom Staništu
izgubljene bitke
IV
U pogledima i nosu
generala bez očiju
večinom crni sjaj
pohota, zavist i Laž
Kada reini generali
MRTVE VOJSKE kao i naši
ne vide svoju Zemlju
i Braću jasno
jer na licu nose maske
do svog onkraja
V
Oni koji ne nose maske
na Velikom Groblju
slili su se u grč
i patnju bližnjih
oprez, kletvu i iskušenje
duboko sakrili
u svom maskiranom
kukavičjem srcu
VI
Srce se svake godine
jedanaestog jula smanjuje
da bi što prizornije
ličilo na dželata
Tako brzo mlade Smrti
prolaze i lebde
da ih radoznali i pijani
pogledi dovoljno ne pamte
iznad mrkih Ruku i Glava
zelenih i zrelih Duša
VII
Mnogi Grozdovi Žrtava
ni danas u Potočarima
nemaju nikog bližnjeg
ni daljnjeg od svoga roda
VIII
Čujemo glas spikera
koji moli ona Lica
koja ne nose Maske
i nije im teško
da priđu Tabutima
koji nemaju nikoga
i pomognu na Putu Ahireta
da se ukopaju
njihove Kosti normalno
IX
Da se ukopaju sve Kosti
normalnom toku i uviru
Kažite svi živi i mrtvi
sta je to danas normalno
kao što nije bio
normalan masakr u Bosni
u Srebrenici
u Sabri i Shatili
X
Kosti su neuništive
imaju otpornost
prema Vodi i Vatri
imaju svoju specifičnu
fluoroscenciju
koja zrači
svoju Svijetlost
XI
Kosti imaju svoje
Ime i Prezime
I svoj kodni identitet
XII
Mnoge od njih imaju
vjernu i zdravu porodicu
i dično potomstvo
XIII
Neke su se Kosti
tek vjenčale i
za svoju Ljubav
na samom Zalasku Sunca
prije velike Kiše
koja će tiho doći noću
i spirati njihove
ćedne Kosti
od sunčevog Izlaska
do samog Zalaska
i tako do prstenastog
kruga Vasione
XIV
Kosti se vide
golim očima kao Kineski Zid
sa Mjeseca
posebno noču
kao onaj plamičak
sakrivenog zlata
u utrobi nečije Zemlje
XV
Na Rukama i Prstima
osjeća se Njihova
jednoputna Moć
trancedentna Težina
koja liči na prvi pogled
na zelene Igračke
izgubljenog djetinjstva
XVI
Kosti znaju i da plaču
od krvi su i mesa
Najviše borave na Suncu
na zaboravljenom proplanku
na ciči zimi
i jugoistočnjačkom vjetru
XVII
Gospodo smrtnici
kosti su neuništive
* Tadeuš Mazovjecki je jedini podnio ostavku zbog genocida u Srebrenici
ŽENE IZ SREBRENICE
Mjesto zločina: Srebrenica, planeta Zemlja. Kartografi
iz Svemira označili su crvenom bojom Tačku na kojoj
je pisalo BOSNA, sa zaštitnim bogumilskim znakom
uzdignute Ruke.
Da li je nevina Patnja
došla od Boga
pitale su Srebreničanke
Mustafu Cerića u Sarajevu
Reis je odgovorio
da srebrenička Žrtva
nije uzaludna
II
Žene iz Srebrenice i Žepe
su devet proljeća
brale mlade Maslačke
kako bi bar malo zaboravile
pokolj njihovih Sinova
Braće i Muževa
i vratile se u Djetinjstvo
Duvale su i plakale
u bjeličaste Krugove Vasione
koje je vjetar odnosio
Ni jednoj Srebreničanki
Ne pojavi se Djetinjstvo
Danas su Skelani
na početku XXI vijeka
najmlađe Groblje u Evropi
sazidano od Skeleta
Duvače Srebreničanke
u Maslačke do Smrti
Bogumili su bili jedini narod
koji nisu imali instituciju
smrtne kazne
zato su njihovi potomci
surovo kažnjeni
ZADAH SMRTI
Evi i Amoru
Kako sastaviti 206 Kostiju
i da to bude Skelet
od bivšeg Čovjeka
Eva Klonowsi forenzičarka
rodom iz Poljske
vršila je eshumacije Kostiju
u Argentini Ruandi Kambodži
a danas u Bosni i na Kosovu
Niko nije dirao milione Žrtava
da ih oslobodi crne Zemlje
i bar malo oživi
kako bi još jednom
doživjele Svjetlost
U Bosni se to aktivno radi
zahvaljujući Amoru Mašoviću
i njegovom vjernom timu
Grozan je to zadah Smrti
kada se vide Leševi
ispod leševa i Nade
Užasan je to mrtvački Čvor
progovorila je Eva
na najvećoj do sada
sekundarnoj grobnici
u Kamenoj Kamenici
Najteža je identifikacija
kad Majke Očevi
Sestre plaču
i drže ispred očiju
krvava parčad odjeće
svojih najbližih
Eva i Amor su tu
kao spona i tanana nit
njihove Nesreće
Kako preživjeti suze djevojačke
koja je čvrsto prigrlila
Kosti svog Brata
zajedno s njegovim satom
koji ne radi
Tako je bilo slično
Sa Crvenim Kmerima u Kambodži
Tako u Vijetnamu
Tako u Ruandi
Tako u Palestini
Tako u Kašmiru
Tako u Čečeniji
Tako u Afganistanu
Tako u Iraku
Tako u Bosni
Tako na Kosovu
Svaka Vlast je grozna
u odrastanju
Zadah Smrti prati nas
kao sopstvena Sjenka
do Groba
Kako sastaviti 206 Kostiju
i da to bude Skelet
od bivšeg Čovjeka
GROBNICA U KAMENICI KOD ZVORNIKA
Na licu mjesta: Amor Mašović i Eva Klonowsi, forenzičarka iz Poljske. Pokušavaju da sastave skelet koji nema 206 kostiju, koliko je potrebno za potpuni skelet Čovjeka. Filmske kamere i foto- aparati zuje ko muhe i blicaju po kostima na hladnoj ledini. Mrtva je tišina pa se sve čuje. Tu su i fonogrami koji registruju boju glasa.
Grobnica je široka četiri
duga dvanaest
duboka dva metra
U Grobnici 400 leševa
s nepotpunim kostimima
iz Srebrenice i Bratunca
U Grobnici pronađena futrola
za dokumenta Ekrema Delića
sat Raketa i Pasoš
viziran za neku zemlju
koja se ne vidi
Na drugoj Žrtvi
o vratu Skeleta
sat Seiko koji ne radi
od kako je prestalo da kuca
vlasnikovo Srce
Amor Mašović i Eva Klonowsi
i ostali forenzičari
ušli su u Duše žrtava
Oni koji sve to hladno motre
igraju ulogu dželata
Danas niko ne plače
nad otkrivenom Grobnicom
u Kamenici kod Zvornika
KUĆE SAMOĆE
Kuće nikad nisu bježale. Jesu gorjele i na sopstvenoj
vatri i bile Zvijezde. Jesu plakale i pjevale s vjetrovima
i olujama. Jesu nestajale i bile najhrabrija staništa…
Odnijeli su mi Sjećanje iz Djetinjstva
na slamčicu pijući taj sočni napitak
i sve ono što sam prvi put
vidio sa Brda
Vidio sam Sunce i Mjesec
koji su grijali Kuće samoće
ispod Planine
Kuće su voljele Planinu
svoje temelje i krov
u kojima su prve laste
savile svoja gnijezda
I Planina je voljela naše Kuće
Jednog vedrog dana
nakaze su opkolile naše Kuće
s crnim čarapama na licu
Kao dijete u kolijevci
vidio sam im krvave oči
Naše kuće su se borile
do zadnjeg trena
sve dok nisu ostale samo Zidine
i temelji u koprivama
Nakaze nisu uspjele da popuše
čvrstinu zadnjeg Rebra
koje je ostalo u Temeljima
blage boje Pepela
TRAGIČNOST OPŠTEG NEREDA
Soba je vjerna violina koja svira u C molu.
Violina je žena. I Domovina je violina. Ako
te ne poznaje njena žica, izgubit ćeš je.
Najtragičnije biva
kad Domovina odraste
i počne da šeta
po meridijanima
kao prostitutka
i zaboravi da se vrati
u svoj topli dom
Domovina tada počne
da mrzi svoje ime
i porijeklo
onako gizdava i našminkana
kao da je iz Avinjona
Monozof me nagovara
taj uobraženi mudrac
da sve u životu
okrenem naopačke
Da li je to modus vivendi
Na Razmilovcu gdje sam rođen
i u Bosni i niže Bosne
Kuće ne znaju da bježe
Kažu da su Kuće
najvjernije Tačke
ispod Zvijezda
SMRT I ŽIVOT NA KOSOVU
Ibrahimu RUGOVI
Lice zločina: Selo Donji Prekazi u Drenici. Bilans žrtava: Preko 80 stanovnika ubijeno u okršajima srpske policije i Albanaca. Poginula su i četiri policajca. Među likvidiranim ljudima, ubijeno je trinaestoro djece, 12 žena, i osam staraca. Vrsta oružja i oruđa protiv poginulih „neprijatelja“ koji su ubijeni na kućnom pragu kao „teroristi“: sve vojne i policijske oklopne jedinice uz pomoć tenkova i helikoptera.
I
Na Kosovu je slična
smrtna kazna
kao u Kini
Palestini
ili Kašmiru
II
Združeni odred Vlasti
u pancir košuljama
na Trgu Dardanije
u Pompeji
tačno u Podne
pucaju Pravno
u potiljak Djece
dok grickaju
suncokretova zrna
u krvavoj Igri
na dvije vatre
III
Zašto se proizvodnja
neprekidne smrti
primjenjuje
vatrenim dejstvom
protiv dječjih očiju
između zrele
ilirske boje
Zemlje i Neba
IV
Vlast se zvanično
boji šarenih
Dječjih dugmića
na crveno crnim
džeperima
da se metak
slučajno ne povrati
i ubije prvog
drugog ili petog
„ branitelja“
s pancir košuljum
u združenom odredu
V
Zašto „branitelji“
nose šljemove
i pancir košulje
s polukosim položajem
plašljivog tijela
s vatrenim oružjem
na gotovs
s glavom mržnje
i zločina
više od 100 godina
Zbog toga je vlast
deformisana
VI
Vlast se javno
i tajno boji
dječijih
crvenih džempera
na kojima su
njihove majke
izvezle jasne
crne ptice
da polete
svakog trenutka
ako bude potrebno
u cilju odbrane
prema njima
i iskopavaju im
plašljive oči
VII
Vlast je sablasno
pogurena
ima gladku želju
da puzi
kao glista i crv
Odavno niko
od njih nema
prirodni stav
vješto kriju
svoje lice i oči
šljemovima
s nadom
da će pobiti
i iseliti svu djecu
i zaustaviti proizvodnju
suncokreta
na okupiranim poljima
koja je srazmjerna
sa proizvodnjom
demografske Eksplozije
VIII
Šta se dešava
nakon mladih leševa
u Račku i Gori
na sopstvenim poljima
i pragovima kuća
s čije nevine krvi
miris upija
zemlja i zrak
Njihove Duše
odlaze u Džennet
u kojem će nastaviti
započete igre
na dvije vatre
bez ijedne prolivene
kaplje krvi
IX
Vlast kao vlast
izdaje zvanično saopštenje
Kao i juče
„iredenta uništena
u korijenu
koja je bila maskirana
u srcu metohije
pod lozinkom
suncokretova zrna“
X
Na Kosovu je flora
i fauna
pod kontrolom
Osione vlasti
Ni drvo ne smije
da raste
u znaku viktorije
dok su zmije na spavanju
XI
Vlast je donijela
zakon o ukidanju
ptica na Kosovu
posebno orlova
golubova i roda
XII
Jutros su očevi
masakrirane djece
Se Laba Ferezaja
i Drenice
vidjeli
da je vlast
pala na postelju
XIII
Mudri starci
jednoglasno
zaključiše u Podne
da će takva vlast
umrijeti od mržnje
do zalaska Sunca
Sarajevo 2. 4. 2000.
NIJE KRIV ALBANAC
VIDIM DRŽAVU KOSOVO*
Kriv je Albanac
Što diše
Što uspravno hodi
ALI PODRIMJA
I
Vijeme je sazrelo
za cjelinu
poput suštine Kosmosa
brate Ali Podrimja
Pomoču tvog Rukopisa
saznaćemo
koliko nam je ostalo
pčelinjeg Praha
za buduća Proljeća
i koliko na Kosovu
ima prisilnih grobova
II
Vidim mladu Državu
K o s o v o
Ko što vidim
Novu Palestinu
u očima
mudrih staraca
koji pokazuju
sinovima i unucima
noćni rast jablanova
na blagim bregovima
III
Bregovi zagrlili brda
brda krenula uz planinu
plaine dodirnule
visoko nebo
koje je tako nisko
kao na pešterskoj
visoravni
da možeš ga rukom dotaći
IV
Plavim nebom
s proljeća
zajezere ždralovi
u dvije tri Viktorije
pišući nova slova
historije i gena
rukopis se jasno
vidi i na internetu
Hipokrat je rekao
svojim učenicima
da je sve od postanka
u mudroj glavi
i tajni Uma
V
Nije kriv Albanac
što je živ
i što diše
i uspravno hodi
brate Ali Podrimja
Kao što nije kriv
Bošnjak u državi
Bosni srebrnoj
Nije kriv ni Palestinac
od četrdeset sedme i osme
koji je imao državu
a oteli su im oni
koji je nisu imali
VI
Neprijatelji
nemaju šansu
ni jednom Albancu
da pljunu pod prozor
kao ni da prodaju
Albansku Zemlju
za mal srebro
i nevjestino zlato
po tri puta
u pola vijeka
A kamoli da opale
vreli metak
povrh Trga Dardanije
i Sunčanog Brijega
koji raste
u smaragdan Prsten
na kojem su mi
Albanci davali plac
za buduću Kuću
VII
Danas se djeca igraju
viktorije i klisa
na Sunčanom Brijegu
s glavama suncokreta
u igrokaznom teatru
istočno
od Albanske Opere
Albanac je s Teutom
u svojoj državi prvi
kao faraon
i njegova kraljica
u svom Misiru
pored plodnog Nila
VIII
Zovu me učenici
iz Drenice Mitrovice
gore i Vučitrna
da budem njihov
gost i brat
Imam po prvi put
duboku tremu
koju ne mogu otkloniti
jer nisu više djeca
nakon trideset zima
IX
Vidjeću golu Istinu
koliko me u njima
još ima
I šta sam ih učio
životu i smrti
nakon gladnih
ratnih zima
tješi me jedno
laž ne može da odraste
i da ostari
prije sopstvene smrti
X
Sreo sam albanskog Gandija
Ibrahima Rugovu
po treći put
nakon dugog rata
kako bi uradili
još jedan intervju
i pokazali ga Europi
XI
Moj brat je bio
bez onog toplog
šala oko vrata
Vidio sam
po prvi put
da Rugovi
nije zima
i da se naglo
na Kosovu
izmijenila klima
XII
Osjetio sam miris
zrelih božura
miris vručeg hljeba
od domaće pšenice
sa Gazi Mestena
i da su svakom
čednom gostu
u Rugovinoj Državi
otvorena topla vrata
koja gledaju
na suncokretova polja
Sarajevo, 05. 04. 2005.
DEVET ČEČENSKIH SVJEDOKA UŽASA U SELU KATIR JURTU
Hirošimu u selu Katir Jurtu
opisao je britanski dopisnik Džon Swiny
koji krvavo šljaka za ``Obzejrfar´´
Vladimira Putina je registrovao
ciničnim tonom
novim herojem ruske demokracije
Hrabri Džon Swiny je prvi ratni reporter
koji je ušao u spaljeno selo Katir Jurt
nedaleko i zapadno od Groznog
u kojem je Putinova kamarila
zaklala 363 civila
Civili su nosili bijele zastave
I
Tajisa Ebakarova s pola lica
bez ruku i nogu je prvi svjedok
Specijalna jedinica Tajne policije
iz vazduha i sa zemlje
spržile su Katir Jurt
bezbjedno selo u oblasti
koju su okupirali Rusi
Arhitekta Mensur otac Tajise (45)
njena majka profesorica Hafa (45)
njena dva brata Madžumid (14)
i Ruslan (12)
njena sestra Medina (6)
njena amidžinica (18)
Svi su smrvljeni u sobi
porodičnog salona
koji je gledao na jugoistok
Na porodičnom autu
bila je bijela zastava
treperava iznad drvenog štapa
poput ranjenog labuda
Dva aviona bombardovala su jednu porodicu
s bijelom zastavom koja je postala crvena
Tajisa Ebakarova s pola lica
bez nogu i ruku je prvi svjedok
II
Rumejsa Mejdidov (27) je drugi svjedok
Pucali su s neba u kolonu
Na bijele zastave
koje su pocrvenjele od kiše metaka i bombi
Pucali su u kolonu dugu od 16 000 izbjeglica
Smrt je kuljala iz cijevi zemlja – zrak
Bile su to mlade rakete
proizvedene u Kirovskom zavodu
Rumejsa je vidjela leševa
koliko u gori mrava
koji se nisu pomjerali
Bili su masakrirani
onako kako se ko zadesio na putu
Rumejsa je vidjela i komade spaljenih leševa
Neki su leševi spakovani
u plastične posude boje pepela
Bože evo kako je počela
Operacija podlosti
Rusi nisu Čečenima dozvolili
da sakupe leševe
koje su nakon pet dana
bacili u zajedničke grobnice
III
Zara Oktimirova je treći svjedok
Vidjela je duge povorke bijelih zastava
koje su pale u lokve krvi
i više nisu bile bijele
i auta su bila polomljena
poput samljevenog mesa
Zara Oktimirova je nosila
svoju ranjenu majku Mađesu (85)
kao svoje tek rođeno dijete
ne osjećajući njenu težinu
niz krvavu nit kilometarskog platna
koji se pretvarao u Sijah Ćupriju
prema gradu Ekvi Maritanu
Grad Ekvi Maritan
bio je Zari dalek
kao faraonova tajna
Pokošena karavana izbjeglica
nikad nije stigla do svoje obećane Nade
koje se zvala Zaštićena zona
u sumraku poniženog čovječanstva
Zaštićena zona je zabila svoju šiju
u pijesak kao noj
IV
Četvrti svjedok opisao je
slike iz Danteovog pakla
Rusi su vezali leševe lancima
i tako ih vukli autima
povećavajući brzinu
Kasno noću čuli su plač
Troje djece obavilo se
Oko leša mrtve majke
V
Peti svjedok je ljekar bez Granica
kojem nećemo pominjati ime
iz bezbjedonosnih i humanih razloga
Ljekar bez Granica izveo je
na stotine operacionih zahvata
na ranjenicima i bolesnicima
bez ijednog anestezika
lijeka i struje
Prvo su bombardovali selo
s neba i planina
a potom dozvolili civilima prolaz
da bi na njih otvorili Vatru
Petom svjedoku nisu dali
da vidi leševe mrtvih
Samo one koji su bili
u zadnjoj smrtnoj agoniji
Donijeli su mu službeno
deset leševa
kako bi ustanovio
da li su živi ili mrtvi
Među leševima bilo je dijete dojenče
i nekoliko dječaka
bez potkoljenica i očiju
Nisu davali znake života
pod nebeskom kapom sela Katir Jurta
VI
Šesti svjedok je Rizvan Vikajiv (847)
koji je hodao pomoću dva štapa
pored ruševina njegove kuće
Rasprskavajuća bomba
ubila je sve članove njegove porodice
samo je ostao živ šesti svjedok
Pokazao je mjesto gdje su spavala
njegova djeca
Pokazao je ostatke kože
njegove porodice
bačene na krvavu zemlju
VII
Iz padobrana je stigla nova smrt
bez ikakve huke i zvukova
Nečujno i tiho kao hijena
koja se prikrada svom plijenu
Istraživanje ovog užasa
izvela je Agencija obaveštajaca
Američkog ministarstva odbrane
devesto devedeset i osme godine
Sredstvo ubijanja živih ciljeva
jedinstveno je i jako neugodno
Ono što smrtno ubija
to je usmjeravajući pritisak
Opasniji je od toga
što izaziva potrese u organizmu
iza koga dolazi najteže
rasprskavanje i cijepa Pluća
kao običnu hartiju
Sudeći po ovoj specijalnoj smrti
spuštenog padobranom
Agencija obaveštajaca
američkog Ministarstva odbrane
sedmi je svjedok
VIII
Osmi svjedok je lomna starica Hafiza
Taj dan u Katir Jurtu
bio je kijametski
Tri bombe su pale s neba
dok smo bili na krovu kuće
Poginula su mi tri sina i kćerka
dok četvrtom sinu
bore se za život u bolnici
IX
Deveti svjedok Jusuf
brojio je mrtve komšije
Bilo je 363 leša
samo iz sela Katir Jurta
Jusuf je činio gasal svima
Najteže mu je bilo
sa onim mladim leševima
ispod godine dana
I onim starijim
do sto proljeća i ljeta
jeseni i zima
Selo u Čečeniji Katir Jurt
bila je Zaštićena zona
kao i naša Srebrenica
Čovjek sanja od homo sapiensa
Anštajn je došao u snu
do formule za Insulin
Mnogi su se pokajali
koji su predhodno umrli
Sanjao sam da kamila hrani
osamdesetoro djece dnevno
Svakom po pola litra mlijeka
Sanjao sam da kamila može
četrdeset dana bez vode
i da neće ni jednom zbog toga
pustiti suzu ni krik
Kad sam sreo beduina u Pustinji
rekao je da je sve to Istina
i da je u Bagdadu stao
kao i u Londonu sunčani sat
ČUVARI VODE
Prvi kadar: Duga karavana osam dana zmija pustinju.
Drugi kadar: Devetog dana karavana je pred veče
prispjela do prve Oaze.
Ljudi iz Pustinje čuvaju vodu
kao svoju Krv
Ne spavaju ne jedu ne piju
strepe da Kap Vode
ne padnu u prazno
Ljubomorni su na Pijesak
na Zemlju koja upija Vodu
kao žedni sunđer
Ljubomorni su na Sunce
sanjajući kišne Oblake
Sanjaju Oazu u Pustinji
U Oazi samo oni
Njihove žene i djeca
sa ravnodušnim Kamilama
ČUVARI ZEMLJE
Prvi kadar: Čovjek koji je došao, ljubio je sopstveni
Prag u zavičaju, potom voćke koje su rasle u dvorištu
i, na kraju ljubio je Zemlju.
Drugi kadar: Čovjek iz daljine otišao na Groblje,
iskopao sebi grob i legao malo sa se odmori...
Testamentom smo obilježili
Prve korake utisnute na ilovači
„Naše se tijelo brani tako snažno
da mi ne možemo zadaviti sami sebe“
reći će jednom prilikom Andre Malraux
Ne damo ni stopu Zemlje
koju smo prekrili
i ogradili leševima
naše mlade Braće
kao bodljikavom žicom
Ne damo ni cent Zemlje
čija je svaka stopa
krvlju natopljena
i iz krvi iznikla
modra trava
Ne damo ni nebo
ni Oblak
iznad naše Zemlje
koju smo ograničili
duboko i visoko omeđili
uzduž i ukrug i poprijeko
toplim i hladnim Grobovima
ČUVARI MAGLE
Lice mjesta: Granice su posljednje linije
najprimitivnije odbrane necivilizovanih
i stupidnih predjela koji se zovu države.
Do Zlatnog runa
nismo mogli doći
Pored čuvara magle
samo puzeći
Granicu su podigli
visokom bodljikavom
žicom optočenu
smrtonosnom strujom
Pitaju nas strogo
Šta imamo za carinu
Kažemo ništa nemamo
osim jedno Runo magle
Graničari nam ne vjeruju
Narede nam da se ukočimo
u mirnom stavu
kao da smo vojnici
Svlače nas do gole kože
i traže nešto što nemamo
Pitaju nas jesmo li njihovi
Jesmo li rabini ili muslimani
Traže s cijevima na gotovs
da skinemo gaće
Sumnjaju da smo Jevreji
Graničari nam narede
da otvorimo usta
i pokažemo sve zube
koje imamo
da slučajno ne krijemo
nešto pod sopstvenim
jezikom psujući nam
krvavu majku okrećući
nam cijev vatrenog oružja
pravo u čelo i srce
Stidimo se takvih malih
državica i njihovih
sumnjičavih naravi
Stidimo se što smo krenuli
grlom u jagode na tako
dug i opasan kurvinski Put
GENOCID
Hitler je pojeo
šest miliona Jevreja
od ukupnih
8.3ol.ooo
Ajhman je cijelog
Života lovio
hitlerovce
Danonoćno je tragao
Za otrovnim plodovima
Rasističkog ludila
Od pepela Žrtava
stvoren je sumorni
neologizam
G e n o c i d
JOŠ JEDNA VRATA PAKLA
Arijel Šaron ubio je šejha
Ahmeda Jasina u kolicima
ispred džamije i samim time
otvorio još jedna Vrata Pakla
Šaron je javno čestitao
svojim egzekutorima
raznijevši helikopterima
duhovnog vođu Palestine
sa tri izraelska projektila
Ubijen je Otac Ummeta
Napisao je u svom članku
šejh Kardavi
ZEMNI RUJ
Šta je Zemlja ako nije ljubav
ako nije nevolja od koje
ne možeš nigdje pobjeći
Šta je Zemlja ako nije oganj
na kojoj ćeš tiho izgorjeti
Šta je Zemlja po kojoj hodiš
sa stopama kala po njenom
ulegnuću i kamenom drhtaju
koja ti se premeće i nudi ti
po želji svoju boju u svanuću
Šta je Zemlja ako nije topli dar
njene trohe metneš na svoj dlan
i sabiraš zalogaje i mrsiš s kraja
njen opojni ruj sa žilicama travke
i zrnom poput soli nekog čarnog
istopljenog kristala iz Svemira
II
Šta je Zemlja ako nije uz tebe
uz tvoje umne oči i ruke
tvoje nerve muke i nevolje
Kako mirno doći do kore hljeba
za djecu i dragu koja te voli
ili glumi ljubav a možda je
za dan i noć iskrenija od tebe
III
Šta je to Zemlja ako ne možeš
mirno da spavaš i sanjaš
zbog njenih strasnih boja
i rujnih čari iznutra i s polja
koja te mami Kišom i Suncem
golica te i u snu njen vrutak
boje jajeta nađen na Razmilovcu
IV
Šta je to Zemlja na kojoj ležiš
i dugo spavaš i na njoj se odmaraš
ako nije Vasiona kroz koju gledaš
beskrajna žarna jata Zvijezda
Šta je to Zemlja ako nije samo dar
ili snoviđenje iz koje se budiš
s mišlju da jezdiš što dalje i dublje
preko te vjerne rude Zemlje žute
Zemlje crne iz daljine plave
SANJAMO DA NESTANU ZIDOVI
(Novi Zid Plača steže Gazu?
Stari Zid Plača
iz Jerusalema
rodio je novi
preseljen u Gazu
dok su Palestinci spavali
nakon sadnji i kalemljenja
novih maslina i smokvi
Da bi posadili Jevreji
svoj mladi Zid Plača
u palestinskoj Gazi
potrebne su tri minute
da bager ukloni maslinu
sa lica zemlje
kojoj je potrebno
tri do četiri godine
da počne sa plodovima
Vlasnici maslina
su nemoćni da spriječe
takav antivoćarski
genocid
Djeca su vriskala
Na javi i u snu:
Majko i oče
Posjekli su nam masline
Koje smo počeli
da beremo
Posjekli su nam smokve
narandže i hurme
i odnijeli u smeće
II
Novi zid Plača
sve više raste
oko naših pragova
posebno dok spavamo
i sanjamo
da nestanu Zidovi
Oni jedu svaku stopu
naše zemlje u temeljima
koje smo planirali
za naše nove masline
III
Plačemo
zbog visokih zidova
koji opkoljavaju naše kuće
i zaklanjaju Nebo
Sunce nas ne može vidjeti
A mi ni Mjesec
ni Zvijezde
Plačemo
pored tuđih Zidova Plača
koji su nam posadili Bol
u našim temeljima
otete Zemlje
IV
Sanjamo
da nestanu ti Zidovi
i da ponovo ugledamo
cijelo lice Neba
kako bi na novom Nebu
ispisali slova Slobode
od prvih duginih boja
KOSTI SU NEUNIŠTIVE
Tadeušu Mazovjeckom
Prvi kadar: Amor Mašović, predsjednik Državne komisije za nestale žrtve Genocida moli 10 godina Bosance iz dijaspore koji su pobjegli od noža i vatre da dođu u Bosnu i Hercegovinu, kako bi dali samo Kap Krvi za identifikaciju /NDK/ svoje braće u Srebrenici.
Drugi kadar: Amor i Eva mole danonoćno za Istinu i Pravdu poklanog Naroda kojima su nestale Kosti u njedrima rujne zemlje koja se zove Groblje.
Treći kadar: Kosti u pomjerene, pomješane, izmještene i razdvojene u sekundarnim i primarnim Grobnicama.
Četvrti kadar: Kosti su lomljene na desetorostruko, mljevene i paljene u njihovim kućama, štalama i voćnjacima.
Peti kadar: Kosti su gorjele u dolinama, na brdima, u šumama....
Šesti kadar: Kosti su svjetlucale niz Drinu, Jadar, Bosnu, Neretvu, Unu...
Sdmi kadar: Od Kostiju su se vidjele Velikim vatre koje su osvjetljavale i grijale Zemlju i Nebo. / Skica za scenario/.
I
Kosti su lahke
poput labudovog pera
koje je pisalo
mastilom i krvlju
posebno do Gutenbergove
galaksije
Kosi su bijele
kao labud i čist papir
na kojem se ne mogu
ispisati priče
do kosmičkog Univerzuma
i Sudnjeg Dana
II
U Potočarima svake godine
jedanaestog jula
spiker čita imena
zaklanih i spaljenih
imena njihovih mladih
i zrelih očeva
pominjući mjesto
i godinu rođenja Žrtvi
III
Uporedo beskrajni lanac
nađenih Smrti
plovi s Ruke na Ruku
s Glave na Glavu
prema konačnom Staništu
izgubljene bitke
IV
U pogledima i nosu
generala bez očiju
večinom crni sjaj
pohota, zavist i Laž
Kada reini generali
MRTVE VOJSKE kao i naši
ne vide svoju Zemlju
i Braću jasno
jer na licu nose maske
do svog onkraja
V
Oni koji ne nose maske
na Velikom Groblju
slili su se u grč
i patnju bližnjih
oprez, kletvu i iskušenje
duboko sakrili
u svom maskiranom
kukavičjem srcu
VI
Srce se svake godine
jedanaestog jula smanjuje
da bi što prizornije
ličilo na dželata
Tako brzo mlade Smrti
prolaze i lebde
da ih radoznali i pijani
pogledi dovoljno ne pamte
iznad mrkih Ruku i Glava
zelenih i zrelih Duša
VII
Mnogi Grozdovi Žrtava
ni danas u Potočarima
nemaju nikog bližnjeg
ni daljnjeg od svoga roda
VIII
Čujemo glas spikera
koji moli ona Lica
koja ne nose Maske
i nije im teško
da priđu Tabutima
koji nemaju nikoga
i pomognu na Putu Ahireta
da se ukopaju
njihove Kosti normalno
IX
Da se ukopaju sve Kosti
normalnom toku i uviru
Kažite svi živi i mrtvi
sta je to danas normalno
kao što nije bio
normalan masakr u Bosni
u Srebrenici
u Sabri i Shatili
X
Kosti su neuništive
imaju otpornost
prema Vodi i Vatri
imaju svoju specifičnu
fluoroscenciju
koja zrači
svoju Svijetlost
XI
Kosti imaju svoje
Ime i Prezime
I svoj kodni identitet
XII
Mnoge od njih imaju
vjernu i zdravu porodicu
i dično potomstvo
XIII
Neke su se Kosti
tek vjenčale i
za svoju Ljubav
na samom Zalasku Sunca
prije velike Kiše
koja će tiho doći noću
i spirati njihove
ćedne Kosti
od sunčevog Izlaska
do samog Zalaska
i tako do prstenastog
kruga Vasione
XIV
Kosti se vide
golim očima kao Kineski Zid
sa Mjeseca
posebno noču
kao onaj plamičak
sakrivenog zlata
u utrobi nečije Zemlje
XV
Na Rukama i Prstima
osjeća se Njihova
jednoputna Moć
trancedentna Težina
koja liči na prvi pogled
na zelene Igračke
izgubljenog djetinjstva
XVI
Kosti znaju i da plaču
od krvi su i mesa
Najviše borave na Suncu
na zaboravljenom proplanku
na ciči zimi
i jugoistočnjačkom vjetru
XVII
Gospodo smrtnici
kosti su neuništive
* Tadeuš Mazovjecki je jedini podnio ostavku zbog genocida u Srebrenici
ŽENE IZ SREBRENICE
Mjesto zločina: Srebrenica, planeta Zemlja. Kartografi
iz Svemira označili su crvenom bojom Tačku na kojoj
je pisalo BOSNA, sa zaštitnim bogumilskim znakom
uzdignute Ruke.
Da li je nevina Patnja
došla od Boga
pitale su Srebreničanke
Mustafu Cerića u Sarajevu
Reis je odgovorio
da srebrenička Žrtva
nije uzaludna
II
Žene iz Srebrenice i Žepe
su devet proljeća
brale mlade Maslačke
kako bi bar malo zaboravile
pokolj njihovih Sinova
Braće i Muževa
i vratile se u Djetinjstvo
Duvale su i plakale
u bjeličaste Krugove Vasione
koje je vjetar odnosio
Ni jednoj Srebreničanki
Ne pojavi se Djetinjstvo
Danas su Skelani
na početku XXI vijeka
najmlađe Groblje u Evropi
sazidano od Skeleta
Duvače Srebreničanke
u Maslačke do Smrti
Bogumili su bili jedini narod
koji nisu imali instituciju
smrtne kazne
zato su njihovi potomci
surovo kažnjeni
ZADAH SMRTI
Evi i Amoru
Kako sastaviti 206 Kostiju
i da to bude Skelet
od bivšeg Čovjeka
Eva Klonowsi forenzičarka
rodom iz Poljske
vršila je eshumacije Kostiju
u Argentini Ruandi Kambodži
a danas u Bosni i na Kosovu
Niko nije dirao milione Žrtava
da ih oslobodi crne Zemlje
i bar malo oživi
kako bi još jednom
doživjele Svjetlost
U Bosni se to aktivno radi
zahvaljujući Amoru Mašoviću
i njegovom vjernom timu
Grozan je to zadah Smrti
kada se vide Leševi
ispod leševa i Nade
Užasan je to mrtvački Čvor
progovorila je Eva
na najvećoj do sada
sekundarnoj grobnici
u Kamenoj Kamenici
Najteža je identifikacija
kad Majke Očevi
Sestre plaču
i drže ispred očiju
krvava parčad odjeće
svojih najbližih
Eva i Amor su tu
kao spona i tanana nit
njihove Nesreće
Kako preživjeti suze djevojačke
koja je čvrsto prigrlila
Kosti svog Brata
zajedno s njegovim satom
koji ne radi
Tako je bilo slično
Sa Crvenim Kmerima u Kambodži
Tako u Vijetnamu
Tako u Ruandi
Tako u Palestini
Tako u Kašmiru
Tako u Čečeniji
Tako u Afganistanu
Tako u Iraku
Tako u Bosni
Tako na Kosovu
Svaka Vlast je grozna
u odrastanju
Zadah Smrti prati nas
kao sopstvena Sjenka
do Groba
Kako sastaviti 206 Kostiju
i da to bude Skelet
od bivšeg Čovjeka
GROBNICA U KAMENICI KOD ZVORNIKA
Na licu mjesta: Amor Mašović i Eva Klonowsi, forenzičarka iz Poljske. Pokušavaju da sastave skelet koji nema 206 kostiju, koliko je potrebno za potpuni skelet Čovjeka. Filmske kamere i foto- aparati zuje ko muhe i blicaju po kostima na hladnoj ledini. Mrtva je tišina pa se sve čuje. Tu su i fonogrami koji registruju boju glasa.
Grobnica je široka četiri
duga dvanaest
duboka dva metra
U Grobnici 400 leševa
s nepotpunim kostimima
iz Srebrenice i Bratunca
U Grobnici pronađena futrola
za dokumenta Ekrema Delića
sat Raketa i Pasoš
viziran za neku zemlju
koja se ne vidi
Na drugoj Žrtvi
o vratu Skeleta
sat Seiko koji ne radi
od kako je prestalo da kuca
vlasnikovo Srce
Amor Mašović i Eva Klonowsi
i ostali forenzičari
ušli su u Duše žrtava
Oni koji sve to hladno motre
igraju ulogu dželata
Danas niko ne plače
nad otkrivenom Grobnicom
u Kamenici kod Zvornika
KUĆE SAMOĆE
Kuće nikad nisu bježale. Jesu gorjele i na sopstvenoj
vatri i bile Zvijezde. Jesu plakale i pjevale s vjetrovima
i olujama. Jesu nestajale i bile najhrabrija staništa…
Odnijeli su mi Sjećanje iz Djetinjstva
na slamčicu pijući taj sočni napitak
i sve ono što sam prvi put
vidio sa Brda
Vidio sam Sunce i Mjesec
koji su grijali Kuće samoće
ispod Planine
Kuće su voljele Planinu
svoje temelje i krov
u kojima su prve laste
savile svoja gnijezda
I Planina je voljela naše Kuće
Jednog vedrog dana
nakaze su opkolile naše Kuće
s crnim čarapama na licu
Kao dijete u kolijevci
vidio sam im krvave oči
Naše kuće su se borile
do zadnjeg trena
sve dok nisu ostale samo Zidine
i temelji u koprivama
Nakaze nisu uspjele da popuše
čvrstinu zadnjeg Rebra
koje je ostalo u Temeljima
blage boje Pepela
TRAGIČNOST OPŠTEG NEREDA
Soba je vjerna violina koja svira u C molu.
Violina je žena. I Domovina je violina. Ako
te ne poznaje njena žica, izgubit ćeš je.
Najtragičnije biva
kad Domovina odraste
i počne da šeta
po meridijanima
kao prostitutka
i zaboravi da se vrati
u svoj topli dom
Domovina tada počne
da mrzi svoje ime
i porijeklo
onako gizdava i našminkana
kao da je iz Avinjona
Monozof me nagovara
taj uobraženi mudrac
da sve u životu
okrenem naopačke
Da li je to modus vivendi
Na Razmilovcu gdje sam rođen
i u Bosni i niže Bosne
Kuće ne znaju da bježe
Kažu da su Kuće
najvjernije Tačke
ispod Zvijezda
SMRT I ŽIVOT NA KOSOVU
Ibrahimu RUGOVI
Lice zločina: Selo Donji Prekazi u Drenici. Bilans žrtava: Preko 80 stanovnika ubijeno u okršajima srpske policije i Albanaca. Poginula su i četiri policajca. Među likvidiranim ljudima, ubijeno je trinaestoro djece, 12 žena, i osam staraca. Vrsta oružja i oruđa protiv poginulih „neprijatelja“ koji su ubijeni na kućnom pragu kao „teroristi“: sve vojne i policijske oklopne jedinice uz pomoć tenkova i helikoptera.
I
Na Kosovu je slična
smrtna kazna
kao u Kini
Palestini
ili Kašmiru
II
Združeni odred Vlasti
u pancir košuljama
na Trgu Dardanije
u Pompeji
tačno u Podne
pucaju Pravno
u potiljak Djece
dok grickaju
suncokretova zrna
u krvavoj Igri
na dvije vatre
III
Zašto se proizvodnja
neprekidne smrti
primjenjuje
vatrenim dejstvom
protiv dječjih očiju
između zrele
ilirske boje
Zemlje i Neba
IV
Vlast se zvanično
boji šarenih
Dječjih dugmića
na crveno crnim
džeperima
da se metak
slučajno ne povrati
i ubije prvog
drugog ili petog
„ branitelja“
s pancir košuljum
u združenom odredu
V
Zašto „branitelji“
nose šljemove
i pancir košulje
s polukosim položajem
plašljivog tijela
s vatrenim oružjem
na gotovs
s glavom mržnje
i zločina
više od 100 godina
Zbog toga je vlast
deformisana
VI
Vlast se javno
i tajno boji
dječijih
crvenih džempera
na kojima su
njihove majke
izvezle jasne
crne ptice
da polete
svakog trenutka
ako bude potrebno
u cilju odbrane
prema njima
i iskopavaju im
plašljive oči
VII
Vlast je sablasno
pogurena
ima gladku želju
da puzi
kao glista i crv
Odavno niko
od njih nema
prirodni stav
vješto kriju
svoje lice i oči
šljemovima
s nadom
da će pobiti
i iseliti svu djecu
i zaustaviti proizvodnju
suncokreta
na okupiranim poljima
koja je srazmjerna
sa proizvodnjom
demografske Eksplozije
VIII
Šta se dešava
nakon mladih leševa
u Račku i Gori
na sopstvenim poljima
i pragovima kuća
s čije nevine krvi
miris upija
zemlja i zrak
Njihove Duše
odlaze u Džennet
u kojem će nastaviti
započete igre
na dvije vatre
bez ijedne prolivene
kaplje krvi
IX
Vlast kao vlast
izdaje zvanično saopštenje
Kao i juče
„iredenta uništena
u korijenu
koja je bila maskirana
u srcu metohije
pod lozinkom
suncokretova zrna“
X
Na Kosovu je flora
i fauna
pod kontrolom
Osione vlasti
Ni drvo ne smije
da raste
u znaku viktorije
dok su zmije na spavanju
XI
Vlast je donijela
zakon o ukidanju
ptica na Kosovu
posebno orlova
golubova i roda
XII
Jutros su očevi
masakrirane djece
Se Laba Ferezaja
i Drenice
vidjeli
da je vlast
pala na postelju
XIII
Mudri starci
jednoglasno
zaključiše u Podne
da će takva vlast
umrijeti od mržnje
do zalaska Sunca
Sarajevo 2. 4. 2000.
NIJE KRIV ALBANAC
VIDIM DRŽAVU KOSOVO*
Kriv je Albanac
Što diše
Što uspravno hodi
ALI PODRIMJA
I
Vijeme je sazrelo
za cjelinu
poput suštine Kosmosa
brate Ali Podrimja
Pomoču tvog Rukopisa
saznaćemo
koliko nam je ostalo
pčelinjeg Praha
za buduća Proljeća
i koliko na Kosovu
ima prisilnih grobova
II
Vidim mladu Državu
K o s o v o
Ko što vidim
Novu Palestinu
u očima
mudrih staraca
koji pokazuju
sinovima i unucima
noćni rast jablanova
na blagim bregovima
III
Bregovi zagrlili brda
brda krenula uz planinu
plaine dodirnule
visoko nebo
koje je tako nisko
kao na pešterskoj
visoravni
da možeš ga rukom dotaći
IV
Plavim nebom
s proljeća
zajezere ždralovi
u dvije tri Viktorije
pišući nova slova
historije i gena
rukopis se jasno
vidi i na internetu
Hipokrat je rekao
svojim učenicima
da je sve od postanka
u mudroj glavi
i tajni Uma
V
Nije kriv Albanac
što je živ
i što diše
i uspravno hodi
brate Ali Podrimja
Kao što nije kriv
Bošnjak u državi
Bosni srebrnoj
Nije kriv ni Palestinac
od četrdeset sedme i osme
koji je imao državu
a oteli su im oni
koji je nisu imali
VI
Neprijatelji
nemaju šansu
ni jednom Albancu
da pljunu pod prozor
kao ni da prodaju
Albansku Zemlju
za mal srebro
i nevjestino zlato
po tri puta
u pola vijeka
A kamoli da opale
vreli metak
povrh Trga Dardanije
i Sunčanog Brijega
koji raste
u smaragdan Prsten
na kojem su mi
Albanci davali plac
za buduću Kuću
VII
Danas se djeca igraju
viktorije i klisa
na Sunčanom Brijegu
s glavama suncokreta
u igrokaznom teatru
istočno
od Albanske Opere
Albanac je s Teutom
u svojoj državi prvi
kao faraon
i njegova kraljica
u svom Misiru
pored plodnog Nila
VIII
Zovu me učenici
iz Drenice Mitrovice
gore i Vučitrna
da budem njihov
gost i brat
Imam po prvi put
duboku tremu
koju ne mogu otkloniti
jer nisu više djeca
nakon trideset zima
IX
Vidjeću golu Istinu
koliko me u njima
još ima
I šta sam ih učio
životu i smrti
nakon gladnih
ratnih zima
tješi me jedno
laž ne može da odraste
i da ostari
prije sopstvene smrti
X
Sreo sam albanskog Gandija
Ibrahima Rugovu
po treći put
nakon dugog rata
kako bi uradili
još jedan intervju
i pokazali ga Europi
XI
Moj brat je bio
bez onog toplog
šala oko vrata
Vidio sam
po prvi put
da Rugovi
nije zima
i da se naglo
na Kosovu
izmijenila klima
XII
Osjetio sam miris
zrelih božura
miris vručeg hljeba
od domaće pšenice
sa Gazi Mestena
i da su svakom
čednom gostu
u Rugovinoj Državi
otvorena topla vrata
koja gledaju
na suncokretova polja
Sarajevo, 05. 04. 2005.
DEVET ČEČENSKIH SVJEDOKA UŽASA U SELU KATIR JURTU
Hirošimu u selu Katir Jurtu
opisao je britanski dopisnik Džon Swiny
koji krvavo šljaka za ``Obzejrfar´´
Vladimira Putina je registrovao
ciničnim tonom
novim herojem ruske demokracije
Hrabri Džon Swiny je prvi ratni reporter
koji je ušao u spaljeno selo Katir Jurt
nedaleko i zapadno od Groznog
u kojem je Putinova kamarila
zaklala 363 civila
Civili su nosili bijele zastave
I
Tajisa Ebakarova s pola lica
bez ruku i nogu je prvi svjedok
Specijalna jedinica Tajne policije
iz vazduha i sa zemlje
spržile su Katir Jurt
bezbjedno selo u oblasti
koju su okupirali Rusi
Arhitekta Mensur otac Tajise (45)
njena majka profesorica Hafa (45)
njena dva brata Madžumid (14)
i Ruslan (12)
njena sestra Medina (6)
njena amidžinica (18)
Svi su smrvljeni u sobi
porodičnog salona
koji je gledao na jugoistok
Na porodičnom autu
bila je bijela zastava
treperava iznad drvenog štapa
poput ranjenog labuda
Dva aviona bombardovala su jednu porodicu
s bijelom zastavom koja je postala crvena
Tajisa Ebakarova s pola lica
bez nogu i ruku je prvi svjedok
II
Rumejsa Mejdidov (27) je drugi svjedok
Pucali su s neba u kolonu
Na bijele zastave
koje su pocrvenjele od kiše metaka i bombi
Pucali su u kolonu dugu od 16 000 izbjeglica
Smrt je kuljala iz cijevi zemlja – zrak
Bile su to mlade rakete
proizvedene u Kirovskom zavodu
Rumejsa je vidjela leševa
koliko u gori mrava
koji se nisu pomjerali
Bili su masakrirani
onako kako se ko zadesio na putu
Rumejsa je vidjela i komade spaljenih leševa
Neki su leševi spakovani
u plastične posude boje pepela
Bože evo kako je počela
Operacija podlosti
Rusi nisu Čečenima dozvolili
da sakupe leševe
koje su nakon pet dana
bacili u zajedničke grobnice
III
Zara Oktimirova je treći svjedok
Vidjela je duge povorke bijelih zastava
koje su pale u lokve krvi
i više nisu bile bijele
i auta su bila polomljena
poput samljevenog mesa
Zara Oktimirova je nosila
svoju ranjenu majku Mađesu (85)
kao svoje tek rođeno dijete
ne osjećajući njenu težinu
niz krvavu nit kilometarskog platna
koji se pretvarao u Sijah Ćupriju
prema gradu Ekvi Maritanu
Grad Ekvi Maritan
bio je Zari dalek
kao faraonova tajna
Pokošena karavana izbjeglica
nikad nije stigla do svoje obećane Nade
koje se zvala Zaštićena zona
u sumraku poniženog čovječanstva
Zaštićena zona je zabila svoju šiju
u pijesak kao noj
IV
Četvrti svjedok opisao je
slike iz Danteovog pakla
Rusi su vezali leševe lancima
i tako ih vukli autima
povećavajući brzinu
Kasno noću čuli su plač
Troje djece obavilo se
Oko leša mrtve majke
V
Peti svjedok je ljekar bez Granica
kojem nećemo pominjati ime
iz bezbjedonosnih i humanih razloga
Ljekar bez Granica izveo je
na stotine operacionih zahvata
na ranjenicima i bolesnicima
bez ijednog anestezika
lijeka i struje
Prvo su bombardovali selo
s neba i planina
a potom dozvolili civilima prolaz
da bi na njih otvorili Vatru
Petom svjedoku nisu dali
da vidi leševe mrtvih
Samo one koji su bili
u zadnjoj smrtnoj agoniji
Donijeli su mu službeno
deset leševa
kako bi ustanovio
da li su živi ili mrtvi
Među leševima bilo je dijete dojenče
i nekoliko dječaka
bez potkoljenica i očiju
Nisu davali znake života
pod nebeskom kapom sela Katir Jurta
VI
Šesti svjedok je Rizvan Vikajiv (847)
koji je hodao pomoću dva štapa
pored ruševina njegove kuće
Rasprskavajuća bomba
ubila je sve članove njegove porodice
samo je ostao živ šesti svjedok
Pokazao je mjesto gdje su spavala
njegova djeca
Pokazao je ostatke kože
njegove porodice
bačene na krvavu zemlju
VII
Iz padobrana je stigla nova smrt
bez ikakve huke i zvukova
Nečujno i tiho kao hijena
koja se prikrada svom plijenu
Istraživanje ovog užasa
izvela je Agencija obaveštajaca
Američkog ministarstva odbrane
devesto devedeset i osme godine
Sredstvo ubijanja živih ciljeva
jedinstveno je i jako neugodno
Ono što smrtno ubija
to je usmjeravajući pritisak
Opasniji je od toga
što izaziva potrese u organizmu
iza koga dolazi najteže
rasprskavanje i cijepa Pluća
kao običnu hartiju
Sudeći po ovoj specijalnoj smrti
spuštenog padobranom
Agencija obaveštajaca
američkog Ministarstva odbrane
sedmi je svjedok
VIII
Osmi svjedok je lomna starica Hafiza
Taj dan u Katir Jurtu
bio je kijametski
Tri bombe su pale s neba
dok smo bili na krovu kuće
Poginula su mi tri sina i kćerka
dok četvrtom sinu
bore se za život u bolnici
IX
Deveti svjedok Jusuf
brojio je mrtve komšije
Bilo je 363 leša
samo iz sela Katir Jurta
Jusuf je činio gasal svima
Najteže mu je bilo
sa onim mladim leševima
ispod godine dana
I onim starijim
do sto proljeća i ljeta
jeseni i zima
Selo u Čečeniji Katir Jurt
bila je Zaštićena zona
kao i naša Srebrenica
|
| ||||
.
Copyright © 2014 DIOGEN pro culture magazine & Sabahudin Hadžialić
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić
WWW: http://sabihadzi.weebly.com
Contact Editorial board E-mail: contact_editor@diogenpro.com;
Narudžbe/Order: orderyourcopy@diogenpro.com
Pošta/Mail: Freelance Editor in chief Sabahudin Hadžialić,
Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili
Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić
WWW: http://sabihadzi.weebly.com
Contact Editorial board E-mail: contact_editor@diogenpro.com;
Narudžbe/Order: orderyourcopy@diogenpro.com
Pošta/Mail: Freelance Editor in chief Sabahudin Hadžialić,
Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili
Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina