Magazin za kulturu, umjetnost, nauku i obrazovanje 
Magazine for culture, art, science and education
.
  • DIOGEN plus
    • Ekrem Ajruli
    • Susan Bright
    • Jadranka Tarle Bojović
    • Senad Kurić
    • Samira Begman Karabeg
    • Tanja Zubčević Alečković
    • Ljiljana Crnic
    • Dalila Krasnić
    • Nena Miljanović
    • Ali F. Bilir
    • Mirza Okic
    • Elfrida Matuč Mahulja
    • Boris Kvaternik
    • Sonja Juric
    • Ljubica V. Davcik
    • Aleksandra Jovanović
    • Dr.Ram Sharma
    • Nura Bazdulj Hubijar
    • Belmin Biberović
    • Radmila Vukadin
    • Vinko Drača
    • Majo Danilovic
    • Berislav Blagojević
    • Soheil Najm
    • Aron Baretić
    • Jennifer Greene
    • Shaip Emerllahu
    • Thór Stefánsson
    • Giuseppe Napolitano
    • Amir Or
    • Alisa Velaj
    • Nina Malinovski
    • Roman Kissiov
    • Goran Simic
    • Luis Arias Manzo
    • Bojana Stojanovic Pantovic
    • Allabhya Ghosh
    • Chris Lawrence
    • Ilir Muharremi
    • Gordana Vlajic
    • Daniel Jakopovich
    • Jahanera Noor
    • Jidi Majia
    • Nenad Tanovic
    • Fehim Kajevic
  • Authors /Autori DIOGEN pro culture magazine 2009-2024
    • Bardhyl Maliqi
    • Dr. Adolf P. Shvedchikov
    • Jelena Bogdanovic
    • Christiana Dobreva Stankova
    • Marianne Larsen
    • Milena Vukoje Stamenkovic
    • Tomas O Carthaigh
    • William Bilkic
    • Darko Perovic
    • Djuro Maricic
    • Neal Whitman
    • Sebastien Doubinsky
    • Mirjana Grbac Pismestrovic
    • Jadranka Ivanovic Bolog
    • Jagoda Ilicic
    • Ilija Lakusic
    • Fabijan Lovric
    • Petar Pismestrovic
    • Willy et Emily Marceau
    • Dragan Jankovic
    • Zlatko Martinko
    • Irena Gjoni
    • Zdravka Sheyretova
    • Ljiljana Milosavljevic
    • Zora Jovanovic
    • Aida Zaciragic
    • Zeljko Krznaric
    • Lidija Pudjak
    • Jadranka Cavic
    • Dalila Hiaoui
    • Franjo Francic
    • Lindemberg Pereira da Silva
    • Vasia Bakogianni
    • Violeta Milovanovic
    • Michael (Dickel) Dekel
    • Katlin Kaldmaa
    • Igor Braca Damnjanovic DIB
    • Khurshid Alam
    • Mbizo Chirasha
    • Lauri Pilter
    • Tamara Lucic Dinic
    • Petar Lazic
    • Mirjana Miljkovic
    • Anesa Kazic
    • Filip Dimkoski
    • Dariusz Pacak
    • Nebojsa Milosavljevic
    • Maja M. Siprak Brletic
    • Mirko Popovic
    • Milenko Cirovic
    • Zeljko Krstic
    • Milunika Mitrovic
  • CONTACT
    • Adem Abdulahu
    • Eva Lipska
    • Mehmed Đedović
    • Duška Vrhovac
    • Mexhid Mehmeti
    • Burhanedin Xhemaili
    • Naime Beqiraj
    • Sabahudin Hadžialić
    • Athanase Vantchev de Thracy
    • Veselin Dželetović
    • Eugeniusz Kasjanowicz
    • Peko Laličić
    • Carl Scharwath
    • Darko Habazin DAKS
    • Lidija Pavlović Grgić
    • Patrick Sammut
    • Mirko S. Božić
    • Marina Kljajo - Radic
    • Gustavo Vega
    • Fahredin Shehu
    • Radomir Micunovic
    • Valerio Orlic
    • Barbara Bracun
    • Dusko Domanovic
    • Ante Matic
    • Mirjana Bulatovic
    • Ivan Rajovic
    • James Brandenburg
    • Helen Ivory
    • Danilo P. Lompar
    • Juri Talvet
    • Polly Mukanova
    • Djurdja Vukelic Rozic
    • Stanka Gjuric
    • Krystyna Lenkowska
    • Diti Ronen
    • Elma Dugic
    • Anna Bagriana
    • Marius Chelaru
    • Armin Bolic
    • Bujar Plloshtani
    • Craig Czury
    • Dusan Zivic
    • Gonzalo Salesky
    • Igor Rems
    • Ndue Ukaj
    • Benjamin Hasic
    • Richard Berengarten
    • Enver Muratovic
    • Sabah Al Zubeidi
    • Zoran Basic
    • Valentina Petrovic
    • Jeton Kelmendi
    • Dimitar Hristov
    • Heather Thomas
    • Naida Hrustemovic
    • Laura Klapka
    • Iskra Peneva
    • Alma Jeftic
    • Nemanja Dragas
    • Ines Perusko Rihtar
    • Radojko Lako Veselinovic
    • Emilija Mijatovic
    • Iouri Lazirko
    • Irena Maric
    • Goran Vuckovic
    • Salih Bazdulj
    • Senada Besic
    • Dzevad Kucukalic
    • Dzejlana Sutkovic
    • Anita Palavra
    • Stevo Basara
    • Olga Lalic Krowicka
    • Ladislav Babic
    • Aniceto Remisson
    • Nora Dubach
    • Vjekoslav Zadro
    • Vasiljka Maric
    • Safeta Osmicic
    • Marina Drobnjakovic
    • Carlos Vitale
    • Suzana Ostric
    • Helena Horvat
    • Miso L. Korac
    • Franc Tominec
    • Julije Jelaska
    • Albina Idrizi
    • Ivona Jukic
    • Nemanja Hodzaj
    • Amir Sulic
    • Dwaipayan Regmi
    • Giorgio Bolla
    • Jovica Djurdjic
    • Marko Lj. Ruzicic
    • Peycho Kanev
    • Ruzica Gavranovic
    • Smajil Durmisevic
    • Salv Sammut
    • Zdravko Odorcic
    • Zivko Avramovic
    • Vlado Franjevic
    • Miroslav Pilj
    • Vladislav Pavicevic
    • Pere Risteski
    • Zarko Milenic
  • DIOGEN home page
    • Dragica Ohashi
    • Petraq Risto
    • Cai Tianxin
    • Sladjana Atanasova
    • Miguel Angel Bernao Burrieza
    • Evgenij M'Art
    • Olivera Docevska
    • Hamidreza Shekarsari Salimi
    • Bozidar B. Bagola
    • Braha Rosenfeld
    • Muniam Alfaker
    • Aleksandar Sajin
    • Milena Rudez
    • Niels Hav
    • Aleksandar Isailovic
    • Alexander Ocheretyansky
    • Elena Prendzova
    • Philip Lewis Henderson
    • Izeta Radetinac
    • Marija Pogorilic
    • Omer C. Ibrahimagic
    • Robert A. Vrbnjak
    • Veljko Bosnic
    • Zvonimir Grozdic
    • Violeta Allmuca
    • Jurata Bogna Serafinska
    • Arkadijusz Frania
    • Silvia Guiard
    • Slobodan Vukanovic
    • Redzo Butkovic
    • Zhang Zhi
    • Katarina Saric
    • Dragan Krsnik
    • Nia S. Amira
    • Verica Tadic
    • Adrian N. Escudero
    • Dajana Lazarevic
    • Menduh Leka
    • Mirjana M. Stakic
    • Natalia Belchenko
    • Sandeep Chandrashekhar Deshmukh
    • Nizar Sartawi
    • DIOGEN INTERVIEW PAGE >
      • Ivanka Radmanovic
      • Antonia Kralj
      • Branislav Crnic
      • Slobodan Dosic Stjepanov
      • Dragi Tasic
      • Ilija Mikic
      • Miroslav R. Zecevic
      • Pande Manojlov
      • Sanijela Matkovic
      • Ana Bogosavljevic
      • Tamara Lujak
      • Yuan Changming
      • Dejan Djordjevic
      • Svetlana Zivanovic
      • Dusan Radakovic
      • Sasa Mickovic
      • Pietro Pancamo
      • Larisa Softic_Gasal
      • Sanaz Davoodzadeh Far
      • Klaudia Rogowicz
      • Marko Stanojevic
      • Igor Petric
      • Gloria Wolf
      • Ivan Sokac
      • Jasmina Malesevic
      • Miroslav Stamenkovic
      • Refika Dedic
      • Arife Kalender
      • Neval Savak
      • Mbizo Chirasha
      • Mesut Senol
      • Hristo Petreski
      • Claudia Piccinno
      • Jadranka Varga
      • Jozo Jakisa
      • Murat Yurdakul
      • Serpil Devrim
      • Aydan Yalcin
      • Tom Veber
      • Marija Dragicevic
      • Grigorije Gavranov
      • Emir Sokolovic
      • Vladan Kuzmanovic
      • Tithi Afroz
      • Selda Kaya
      • Nebojsa Amanovic
      • Irena Kovacevic
      • Natasha Xhelili
      • Partha Sarkar
      • Natasa Krizanic
      • Vyacheslav Konoval
      • Sudhakar Gaidhani
      • Anna Ferriero
      • Faleeha Hassan
      • Ibrahim Tig
NA LISTI Od 04.8.2010.g. / 
LISTED SINCE August 4th, 2010 
among leading European magazines:
Picture
All Rights Reserved
 Publisher online and owner: 

Sabahudin Hadžialić, MSc 

Sarajevo & Bugojno, 
               Bosnia and Herzegovina        
        

MI OBJEDINJUJEMO RAZLIČITOSTI...
WE ARE UNIFYING DIVERSITIES
Picture
Picture


Picture

Božidar Brezinščak Bagola, Vrbišnica, općina Hum na Sutli, Hrvatska


Picture
BOŽIDAR BREZINŠČAK BAGOLA rođen je 9. studenoga 1947. u Vrbišnici, općina Hum na Sutli, Hrvatsko zagorje. Klasičnu gimnaziju završio je u Zagrebu. Studij teologije započeo u Ljubljani, nastavio u Münchenu, a diplomirao na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 1974. Studij  filozofije upisao u Münchenu, a diplomirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1978. Član je Društva hrvatskih književnika, Društva hrvatskih književnih prevoditelja, Hrvatskog filozofskog društva i Društva hrvatsko-slovenskog prijateljstva. Dobitnik je Nagrade Fonda A. B. Šimić za prvu pjesničku zbirku u Zagrebu 1971. godine, Nagrade Dr. Stjepan Kranjčić za poeziju u Križevcima 2010. godine i Nagrade Rikard Jorgovanić za esejistiku u Humu na Sutli 2013. Živi, čita, piše i prevodi sa slovenskog i njemačkog jezika na hrvatski u rodnom selu Vrbišnica, općina Hum na Sutli, u sjeverozapadnom kutku Hrvatskog zagorja.

Dosad je objavio sljedeća autorska djela: BJEGUNAC SVETE USPOMENE (pjesme), NZMH, Zagreb 1971.; SAMOOBSODBA (pjesme na slovenskom), Mladinska knjiga, Ljubljana 1974.; TRAGANJE ZA SAMIM SOBOM (roman), Prosveta, Beograd 1980.; U IME PRAČOVJEKA (pjesme), Spektar, Zagreb 1983.; SVE HLADNIJA SVANUĆA (pjesme), Spektar, Zagreb 1984.; STAKLO U NAMA (pjesme), Kajkavsko spravišče, Zagreb 1990.; RAZDRUŽIVANJE (pripovijetke), Matica hrvatska, Zagreb 1992.; ZAPISI JEDNOG BOGOSLOVA (lirska proza), Stećak, Zagreb 1994.; ZAVIČAJNA RADOST ŽIVLJENJA (ogledi), Naklada Jurčić, Zagreb 1997.; S ONE STRANE DUNAVA (roman), Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 2002; MOJE SLOVENSKE IZKUŠNJE (putopisi, ogledi, eseji, pjesme i memoari na slovenskom), Mohorjeva družba, Celje 2003.; SUTLA KAO SUDBINA (putopisi, memoari, eseji i ogledi), Matis, Pregrada 2005.; OD TABORSKOG DO OLOVA (hodočasničke priče), U pravi trenutak, Đakovo 2005.; NADGROBNA SVJETLOST (biografski roman), U pravi trenutak, Đakovo 2006.; IZMEĐU SUMNJE I PREDANJA (sabrane pjesme), Alfa, Zagreb 2007.; EM SMO HORVATI (novele), Alfa, Zagreb 2008.; SAM SVOJ DOKAZ (dnevnički zapisi od 1992. do 2009.), Tonimir, Varaždinske Toplice 2011.; MOJA DUŠA S TVOJOM (pjesme), Tonimir, Varaždinske Toplice 2012.; HUMSKE POPEIFKE (pjesme na materinskom govoru Huma na Sutli), Tonimir, Varaždinske Toplice 2013.

Preveo 20 knjiga sa slovenskog i 30 knjiga s njemačkog na hrvatski jezik.



                    Objedinjavanje različitosti

Postoje pjesnici, ali i pisci koji govorom, nastupom, ponašanjem, pisanjem, ali prije svega promišljanje o sebi i svijetu u i oko sebe...objedinjuju različitosti. Zbog čega? Jednostavno, jer su...ljudi. I to ne bilo kakvi, već kao lučonoše moguće svjetlosti usmjerenoj drugome i drugačijem. Bez licemjerja i zadnjih misli. Čini dobro. Misli dobro. I usmjeren je dobrom. Božidar Brezinščak Bagola je i više od toga. Objedinjuje različitosti. Čudno, slogan DIOGEN pro kultura magazina je "Mi objedinjujemo različitosti"?! Dobro je...Polako izlazimo iz bureta. Suočavajući se sa mediokritetima svakodnevnice, tim malim nedonoščadima svijesti. Ljudima se zovu. Poezija i proza ovoga autora upravo potvrđuje snagu misli kroz refleksiju izraza. Pitko, ali glasno. I u šutnji svojoj.

Riječ urednika

Mr.sc. Sabahudin Hadžialić
10.3.2014.
                  Unifying of diversitites 

There are poets, and also writers whom, through the speech, appearance, behavior, writing, but above all through thinking about themselves and the world in and around them...unify diversities. Why? Simply because they are... human. And not just of any kind, but as torchbearers of the possible light directed towards another and different. Without hypocrisy and last thoughts. To do good. To think good. To be focused towards good. Božidar Brezinščak Bagola is even more than that. He unify diversities. Strangely, slogan of DIOGEN pro culture magazine's "We're unifying  diversities"? That is good...Slowly we are coming out of the barrel. Facing the mediocrities of everyday life, with those small premature infants of the consciousness. We call them a people. Poetry and prose of this author just confirms the power of thoughts through the reflectiion of expression. Potavle, but loud. Within his silence, also.

Editor's word

Sabahudin Hadžialić MSc
10.3.2014.

PODMILAČJE
(svetište svetog ivana krstitelja)

pod milim bogom
glas onoga koji viče u pustinji
ispunja mi uši nečujnom paljevinom

znam da je svetište do temelja izgorjelo
vidim kako se na živoj stijeni gradi novo

pijem pitku vodu proroka i krstitelja
prizivam imena bosanskih ujaka

pozlatila se bosna srebrena
utihnuli kraljevski gradovi
srebrenik bobovac jajce
živnula nada u meni
sva u kostrijeti


                          ( 1. nagrada na 2. susretu hrvatskoga duhovnoga književnog

                             stvaralaštva „Stjepan Kranjčić“, Križevci 2010. ) 





GUMA ZA ŽVAKANJE

srednjoškolci u tramvaju
pucketaju gumom za žvakanje
srećom nemaju pojma kako je to
kad te iza uredskih šaltera
žvaču osorne činovnice

mladež se zabavlja
kako dolikuje mladosti
volio bih da im odrastanje
potraje u veselju i radosti
daleko od šljama demokracije

u društvu razigrane mladeži
vozim se tramvajem na mjerenje
krvnog tlaka i postojano odolijevanje
nepristojnom načinu žvakanja
u prepunoj čekaonici



HLADNE KUĆERINE
                                       gustavu krklecu

odjednom zastaneš na putu
osjetiš snažan žubor života
svu draž zagorskih voćnjaka

pijetao te pozdravlja s naherena plota
mačak podvio rep na orahovoj grani
ali nigdje djeteta koje ti radosno
domahuje ispruženom rukom

promatraš hladne kućerine
stravičan zijev u proljetno jutro
pitaš se čemu tolika raskoš prirode
bez dječjeg smijeha na puteljcima

pjesniče opijen divljom ružom
više se ne vraćaš u bakin svijet
nemaš kome ubrati cvijet


 


DOMOVINSKI RATNICI NA PLAŽI

neki u kolicima
neki bez jedne i druge noge
neki s pratnjom neki sami
na ljetovanju u zaostrogu
fra andrije kačića miošića
do nogu starca milovana
koji rodu pismaricu dade
s korabljicom da mu vida rane

promatraju more kako se pjeni
oko njihovih osakaćenih tijela
osjećaju kako voda i sol
ublažuju njihovu bol

potamnjeli od ideala
potišteni zbog junaštva
prepoznaju se u osobnom jadu
pred silnom golotinjom na plaži



GORNJOGRADSKI SPOMEN
                                 antunu gustavu matošu

na ponovljenom putu
od cmroka do banskih dvora
osvrćem se jurjevskom ulicom

djevojko što zatvaraš prozore
ne zaboravi plahe obrise
davnih bjegunaca

oni su također ludovali
olovnom tmurnoćom izvan čela
potreseni opijeni prezirani

uvjereni i pomalo nevjerni
pogledom neoprostivi
ljubavlju izgladnjeli



POSVE TUĐI I NEMOĆNI
                                     vesni parun

jednom smo se doista sreli
otkrivali gradove i mostove
imenovali brodove po želji
obilazili slavne grobnice

sve slađi sve draži
sve stariji sve blaži

sve dok jedno drugom
nismo postali neznanci

više nismo ovisili o promjeni
više nismo odlučivali o sebi
posve tuđi i nemoćni
neoprostivo svoji




OPROŠTAJ NA VALENTINOVO
                                     u spomen goranu sekušaku

godinama je na dan zaljubljenih
kupovao ruže i razne slatkiše
da ljubavi bude što više

u dvadeset i petoj godini
oženio se i stvorio sretnu obitelj
postao brižan roditelj

radovao se svojoj ženi i dječici
starijem sinu od pet godina
i mlađem od pet mjeseci

svatko od nazočnih na sahrani
pitao se čemu oproštaj na valentinovo
s mladićem koji nije navršio ni tridesetu

godinama je na dan zaljubljenih
kupovao ruže i razne slatkiše
da ljubavi bude što više





NISAM SPREMAN ZA IZBORE

nisam spreman za izbore
iako je mnogo lakše birati
druge umjesto sebe

htio bih se vratiti izvoru
ali u sebi nalazim same močvare
prerastam žabokrečinu

mulj budućnosti
hranim se takozvanim prijateljima
ne prija mi cigareta uz kavu

sputavaju me jutarnje vijesti
svrabljivost razuma i strasti
plakati ratobornih poruka




TVRDALJ PETRA HEKTOROVIĆA
(stari grad na otoku hvaru)

tvrdalj je očevina
dom i gizdav perivoj
vrline i sposobnosti

tvrdalj je mjesto spoznaje
da ne spasava ni bogatstvo
ni slava ni ljepota ni dob

tvrdalj je mjesto divljenja
dubokoj vjeri i lijepoj stvarnosti
pjesnički mudrom življenju

tvrdalj je mjesto opomene
da valja misliti na posljednje stvari
jer bježe dani nepovratnim tijekom


IŠČEKIVANJE

život i smrt
nikad nisu tako blizu
i nikad na većoj razdaljini
kao  na operacijskom stolu
pod narkozom

voljena supruga i majka
ne zna za sebe ni za ekipu oko stola
sva je u instrumentima i rezovima
sva u našem iščekivanju buđenja
uzdaha i blagog osmijeha

uvijek se životu radovala
životom se zaklinjala život rađala
za obitelj živjela i cvijeće sadila
stoga zaklinjemo živog boga
da nam takva i ozdravila




KEMOTERAPIJA

nekad se ta riječ
izgovarala sa suzom u očima
kao da je došao kraj tjelesnim moćima
kao da je suvišna volja za životom
kao da je smrt jedini miraz
otrpljenih muka

danas me najdraža uvjerava
kako je to samo jedan od načina
samo jedan od ljekovitih začina
koji doduše ubija zdravo i nezdravo
ali ipak pojačava slabašnu nadu
u povratak ispod slavoluka

nema veće radosti od ove
kad mi nakon kemoterapije
junakinja kojoj bolovi tek predstoje
priča kako joj se nekud putuje
kako bi sa mnom u dubrovnik
do babina kuka




VINKOVAČKE JESENI

u satima prijepodnevnim
sjedili smo na klupi u ružičnjaku
poklanjali jedno drugom ostatke
ruža procvalih i uspomene
s bračnih putovanja

oko podneva
sjedili smo ispred televizora
pratili prijenos vinkovačkih jeseni
neopisivu raskoš narodnih nošnji
pred kojom su bolovi u crijevima
tek prolazni madeži ljepote

poslije odgledane svečanosti
zagrli me žena nad ženama
i poželi da iduće godine
otputujemo u vinkovce




SVE ĆEMO IZDRŽATI

moja najdraža
reče mi vidljivo potresena
kako su markeri u porastu

propisali joj novu terapiju
zloćudne stanice nisu dotučene
slušao sam sav u strahu

uza sve to morao sam joj priznati
da ću za koji dan ostati bez posla
kako su to najavili nadređeni

budi hrabar i uspravan
zaklinjala me pouzdana tješiteljica
moja bolest je u božjim rukama
otkaz ostavi njihovim mukama
sve ćemo nas dvoje izdržati



KNJIŽNICA


knjižnica je moj
otok s nebrojenim uvalama
ugrožen mrakom sa svih strana

knjižnica je moje
blato u samom srcu otoka
optočeno zlatom svetog kaleža

knjižnica je moj
zatvor koji mrak u svjetlo pretvara
moja samostanska ćelija

knjižnica je zbroj
mojih nemira i mojih otpora
na žrtveniku ufanja i ljubavi

knjižnica je moj
posao i svakodnevna muka
moj spokoj i vela luka


 

KIŠA U BREZIKU

iz oblaka ne baš crnih
odjednom je pala kiša
na breze opuštenih grana
ispod kojih smo jedno drugom
otkrivali svoja srca očarana

tek poneka kap kiše
pala bi na ruke nam gole
koje smo jedno drugom pružali
usrećeni neodoljivom željom
za najslađim poljupcem

kiša u breziku
nije zapravo ni padala
oblaci se rasuli nebom
a nas dvoje ispod breza
ostali u ljubavnoj priči

bozidar_b.bagola_pjesme_bhs.pdf
File Size: 1111 kb
File Type: pdf
Download File

bozidar_b.bagola_proza_bhs.pdf
File Size: 572 kb
File Type: pdf
Download File

bozidar_b.bagola_proza_slovenscina.pdf
File Size: 3112 kb
File Type: pdf
Download File

bozidar_b.bagola_pjesme_bhs.doc
File Size: 550 kb
File Type: doc
Download File

bozidar_b.bagola_proza_bhs.doc
File Size: 540 kb
File Type: doc
Download File

bozidar_b.bagola_proza_slovenscina.doc
File Size: 1218 kb
File Type: doc
Download File

15. siječnja 1993.

Već treći mjesec snalaze me sama razočaranja. Umjesto očekivanog novinskog razgovora u Večernjem listu o mojoj knjizi crtica i priča Razdruživanje, objavljenoj prošle godine u ediciji Zagorski cvijeci ogranka Matice hrvatske u Pregradi, ispala je tek smiješna i kratka usputna informacija. Traženi kredit za dovršetak obiteljske kuće ostao je na pukom obećanju. Objavljena priča o prometnoj nesreći na zagorskoj autocesti, u kojoj je poginuo Jadranko Garbin, zapovjednik specijalne policije na Baniji, nije pobudila nikakvo zanimanje njegove obitelji, a još manje nadređenih mu dužnosnika. Zašto se sve to sa mnom zbiva? Savjet sam, kao i uvijek u sličnim situacijama, potražio u drevnoj Knjizi promjena (Yi jing), ključnom djelu kineske religijske, filozofske i znanstvene misli. S tom knjigom upoznala me ljeti 1976. pjesnikinja Vesna Parun koja je u to vrijeme bila ludo zaljubljena u nekog crkvenog ljepotana s Kaptola. Kršćansku požudu ublažavala je drevnom  kineskom mudrošću koja polazi od pretpostavke da ljudska sudbina ovisi o svemirskom poretku koji se neprestano mijenja, i zato ljudi moraju mijenjati svoje ponašanje, kako bi se prilagodili potrebama u prirodi. Yi jing je zapravo zbirka proricateljskih shema po kojima se ljudska stanja mogu odrediti pomoću šezdeset i četiri heksagrama. Heksagrami su sastavljeni od šest vodoravnih crta, punih i isprekidanih. Pune predstavljaju mušku silu koja sve započinje, a isprekidane žensku silu koja sve dovršava. Za dobivanje što točnije slike konkretnog stanja najvažnija je potpuna sabranost i precizno postavljanje pitanja. Zatim golim rukama protresemo tri kockice koje na sebi imaju brojku 2 za punu i brojku 3  za isprekidanu crtu. Nakon svakog bacanja zbrajamo brojeve. Zbrojevi sedam i devet znače pune, a zbrojevi šest i osam isprekidane crte heksagrama koje se uvijek upisuju odozdo prema gore. Dobiveni heksagram nalazi se u tablici pod određenim brojem. Otvorimo naznačenu stranicu i pročitamo što nam Knjiga savjetuje. Na moje pitanje u čemu sam pogriješio odgovara mi heksagramom koji glasi: „Maleno je lijepo. Velika unutarnja snaga ograđuje se skromnošću čovjekova bića. Na taj način čovjek postojano napreduje u velikoj jasnoći i proživljenom iskustvu. Radi se o prijelaznom vremenu, kad energični nastup ne bi imao uspjeha i stvarao bi samo svađe i nered. Trenutak za velika djela još nije na pomolu, ovo je vrijeme rasta.“

 

7. veljače 1993.

Kako se moram ponašati prema političkoj stranci kojoj pripadam i kako na najbolji način služiti narodu? Drevna mudrost odgovara mi da jedino pravedna ustrajnost donosi sreću. Promatrajte kako ljudi hrane druge i obratite pozornost kako nastoje hraniti sebe. Uzvišen čovjek je oprezan u govoru i umjeren u jelu i piću. Ne popušta svojim željama i ne traži užitak. Blag i susretljiv posjeduje pravednost i povezuje se s pozitivnim ljudima, kako bi što bolje služio narodu.

Danas se u našoj zemlji provode izbori za županijski dom Hrvatskog sabora, županijske skupštine i općinska vijeća. Ima više od godinu dana kako sam otvoreno zagovarao osnivanje Krapinsko-zagorske županije sa sjedištem u Krapini, radovao se ovim izborima, sve dok me stranački kolege – sebeljubivo plitki i poslušni gorima od sebe – nisu posve gurnuli u stranu, na šesto mjesto stranačke liste za općinsko vijeće. Zato me izbori gotovo i ne zanimaju, nimalo me ne privlače, a pobjeda moje stranke najozbiljnije me plaši zato što je na njenim listama previše prekaljenih „udbaša“ i „kosovaca“, aktivista državne sigurnosti, odnosno političke policije u bivšoj državi. Tako se na listi za županijsku skupštinu našao čovjek koji je do 1990. svake godine najmanje mjesec dana provodio u Pančevu na obuci i provjeravanju kontraobavještajaca boljševičko-komunističkog režima. Kad sam o tome progovorio na stranačkom sastanku, svi su se malčice zbunili, ali me nitko nije podržao. Na listi za općinsko vijeće nalazi se gospodarstvenik koji je pristupnicu vladajućoj stranci potpisao prije dva mjeseca, a dotad se dr. Tuđmanu podsmjehivao i izrugivao ga na svakom koraku. Doživjevši sve ovo, zaista nemam volje izaći na izbore.

 

9. srpnja 1993.

Jučerašnji dan bio je namijenjen obiteljskom izletu. Krenuli smo u Zagreb, prvo na Mirogoj. Djeca su zapalila svijeće Stjepanu Radiću, Petru Preradoviću, Augustu Šenoi, Tomislavu Ivčiću, Draženu Petroviću, a u crkvi Krista Kralja svim umrlim velikanima Hrvatske. Potom smo se odvezli na Gornji grad, ostavili auto u Jurjevskoj ulici i pješice krenuli prema Trgu ilirskog preporoda, mimo Zvjezdarnice, Opatičkom do Kamenitih vrata. Odatle u crkvu sv. Marka, pa preko Jezuitskog i Katarinskog trga do kule Lotrščak i gradske uspinjače odakle puca predivan pogled na Donji grad. Vratili smo se do auta i produžili preko Cmroka i Prekrižja u Šestine, na grob Ante Starčevića. Htjeli smo ručati u Šestinskom lagviću, ali nije bilo pizze, te smo produžili u zoološki vrt. Nakon dvosatnog razgledavanja životinja, nastavili smo vožnjom preko Sesveta u Prepuštovec gdje smo ručali u poznatom izletištu. Djeca su bila više nego zadovoljna. U četiri popodne stigli smo preko Kašine i Laza u Mariju Bistricu. Supruga Branka dugo je klečala pred zavjetnim kipom u crkvi, a potom smo od postaje do postaje križnog puta prošli kalvarijom i odsjeli u lijepo uređenom lokalu gdje su djeca pojela pizzu. Sretan sam što dijelim sreću s članovima obitelji i uživam sa svojim najmilijima. Na takvim obiteljskim izletima uvijek se s nekom sjetom sjećam svojih hodočašća s bakom Terezijom, a ponajviše s ocem Viktorom. Bila su to druga vremena, mnogo bliža Gjalskijevim romanima, negoli li radoznalosti naše djece. Danas je, pored tolikih načina otuđivanja, prava mudrost održati obitelj na okupu, zajedno se radovati na obiteljskom izletu. Ponekad predbacujem sebi zašto tako rijetko pišem stihove. Možda upravo zbog obiteljske topline. Uz anđeoske osmijehe i bezazlenu radoznalost troje djece iščezava poriv za pisanjem stihova, iako se svog pjesničkog poziva ne mislim posve odreći. Sada je najvažnije ljubavlju zalijevati zajedništvo obitelji, kako bismo dugo, dugo ostali zdravi, vedri i zeleni.

 

26. srpnja 1993.

Mjesecima već svako jutro, odmah nakon buđenja, čitam odlomke iz Kurana, koji mi nakon svakog čitanja postaje manje svet, a više svjetovan, u službi ovozemaljskih sila – arapskog ujedinjavanja nasuprot neiskorjenjivim Židovima. Muhamed se poslužio lukavstvom preuzimanja starozavjetnih proroka, vođa i božjih miljenika pod okrilje svoje objave, koja nasuprot prijetećem kršćanstvu naglašava jednog i jedinog Boga – Alaha – čiji su poslanici svi židovski proroci, pa i sam Isus, a najveći među njima je naravno Muhamed. Morao je biti čovjek jake vjere i uvjerenja da je na pravom putu, jer u protivnom zacijelo ne bi povukao toliko sljedbenika za sobom. A jesam li ja na pravom putu? Na što moram naročito paziti u obnašanju i izvršavanju dužnosti, želim li kročiti pravim putem? Knjiga promjena odgovara mi da treba polako napredovati, treba znati da uspjeh privlači ulizice i prišipetlje, koji ispočetka mogu biti od neke koristi, ali se kasnije zalijepe poput čička i vise na čovjeku još dugo vremena nakon što su prestali biti od bilo kakve koristi. Treba ih što prije odbaciti.

 

7. studenoga 1993.

Suosjećam sa svojom suprugom Brankom, Hrvaticom iz središnje Bosne. Danima već strahujemo zbog ratne opasnosti njenog rodnog  mjesta, gradića i općine Vareš. Prije dva mjeseca Kraljevu Sutjesku popalile su i totalno uništile muslimansko-mudžahedinske snage. Prognani Hrvati krenuli su na križni put preko Vareša u Kiseljak, Kreševo i Fojnicu. U Varešu je nastalo užasno stanje, jer se samo dio prognanika uspio preko srpskog teritorija prebaciti u Kiseljak, a veći dio ostao je u gradiću na Stavnji, uglavnom na ulicama, bez struje i vode, bez hrane i lijekova, odjeće i obuće. Pripadnici bošnjačko-muslimanske armije započeli su sredinom listopada oružani napad na područje općine Vareš i počinili masakr hrvatskog pučanstva, na što su hrvatski branitelji uzvratili spaljivanjem muslimanskog sela Stupni dô, zbog čega su muslimanski specijalci iz Sarajeva pojačali agresiju na Vareš. Tijekom agresorskih napada ubijeno je preko sedamdeset civila hrvatske nacionalnosti, od kojih su mnogi masakrirani. Posljedice napada su drastične. Iz grada se pod prisilom moralo iseliti desetak tisuća Hrvata koji su konvojima krenuli prema Hercegovini.

Koliko smo uspjeli doznati, naša rodbina, naši mili i dragi, preživjeli su doduše sve te strahote, ali njihovi životi su na kocki, mnogi od njih nalaze se u konvojima bez ičega, tek s plastičnom vrećicom u ruci. A sve to zahvaljujući razularenim vojskama u kojima prevladava nedisciplina, raspirivanje nacionalne i vjerske mržnje, samovoljno zapovijedanje koje nužno vodi narodne mase, nedužno stanovništvo, u strašne nevolje i nesreću.





4. ožujka 1994.

Bojim se da u svojim stranačkim kolegama nemam pravedan i pošten oslonac. Mnogi od njih ne drže nimalo do mog načelničkog autoriteta. Je li to posljedica mojih postupaka? Moram li biti odlučniji prema pojedincima koji svoj osobni interes nadređuju interesu općine? Posjedujem li zdrav osjećaj za pravednost? Kako se suprotstaviti glupostima i sitničarenjima zajedljivih ljudi koji me okružuju? Mislio sam da mogu bez dnevničkog zapisivanja, ali naprosto ne ide. Iako sam od Nove godine naovamo puno radio za svoju dušu, bez dnevničkog zapisivanja osjećam se isprazno. Zato želim nastaviti s bilježenjem važnijih susreta i doživljaja, a naročito sačuvanih prizora iz snova koje držim najvećom dragocjenošću cjelovitog bivanja ovdje na zemlji.

U Zagrebu je održana sjednica vijeća nacionalne obrane na kojoj je predsjednik Tuđman obrazložio teško stanje u sudstvu, ustvrdivši da postoji komunistički lobi sa svojim mutnim željama i namjerama kočenja razvoja hrvatske države. Danas se osjećam svježe i rasterećeno, premda ne baš poletno. Razmišljam o svojoj stvaralačkoj otupjelosti, o kratkoj priči koju namjeravam napisati. Čini mi se kao da kalendarski dani neumoljivo jure, ostavljajući me na cjedilu vremena.




23. travnja 1994.

Točno u jedanaest sati spustio se helikopterom na igralište kraj osnovne škole Viktora Kovačića u Humu na Sutli hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman. Pozdravio sam ga i rukovao se s njime odmah iza župana dr. Franje Kajfeža. U neposrednom razgovoru djeluje mnogo srdačnije nego na televiziji. Više od sat vremena razgovarali smo u uredu direktora tvornice stakla Straža. Spomenuo sam mu da se nalazi u zavičaju pjesnika Rikarda Jorgovanića, arhitekta Viktora Kovačića, patologa Ljudevita Juraka i biblicista Adalberta Rebića, što ga je očito vrlo ugodno iznenadilo. No, cijelo vrijeme susreta s Predsjednikom bio sam vrlo ojađen ljudskom niskošću predsjednika općinske organizacije Hrvatske narodne stranke koji je nepuna dva tjedna ranije za poslovnim ručkom govorio sve najgore o Tuđmanu, a prilikom današnjeg susreta zamalo da ga nije na rukama nosio i ljubio mu koljena. Prilikom uzlijetanja helikoptera domaći kuburaši svojevoljno su zapucali iz kubura, na što je oštro reagirao zapovjednik osiguranja. Žalosno je da su upravo članovi vladajuće stranke bili najglasniji u svađi s policajcima, pokazujući im svoje stranačke iskaznice i uzvikujući kako njima nitko ništa ne može. Takvo ponašanje je anarhija, a ne demokracija.

Srećom, mnogo radosniji bijahu susreti s dragim gostima iz Opuzena. Naime, oko devet prije podne doputovali su iz doline Neretve članovi mješovitog pjevačkog zbora opuzenske župe sv. Stjepana, župnik don Vinko Sanader, časna sestra Marinela Delongo, Darko Popić sa suprugom Jadrankom u ime ogranka Matice hrvatske, članovi dramske sekcije, te moj kolega književnik i urednik Stjepan Šešelj, potpredsjednik Matice hrvatske. Svi gosti bit će smješteni kod naših obitelji. Za vrijeme dvodnevnog boravka pjevat će na svečanoj misi u župnoj crkvi Majke Božje Taborske te održati koncert duhovnih i svjetovnih pjesama u crkvi sv. Petra u Prišlinu. Dramsko kazalište iz Opuzena nastupit će u kinodvorani s ulomcima predstave Urotnici u čast i spomen na Petra Zrinskog i Frana Krstu Frankopana koji su 30. travnja 1671. u Bečkom Novom Mjestu bili osuđeni na smrt odsijecanjem glave i desne ruke.

 

11. lipnja 1994.

Za predsjednika Matice hrvatske ponovno je izabran Vlado Gotovac. To me iskreno razveselilo, međutim način na koji se ta vijest publicira ponovno me prožima tjeskobom i hladnoćom zbog političke netrpeljivosti. Tom događaju jedva da je poklonjena minimalna  važnost u sredstvima javnog priopćavanja, samo zato što Gotovac nije u milosti stranke na vlasti i njenih gorljivih uskogrudnika. U takvim trenucima rastužim se nad svojom pripadnošću toj stranci, i upravo me ta tuga učvršćuje u spoznaji da moram ustrajavati baš unutar nje, u njenim redovima, kao osoba koja se ne predaje, a još manje prodaje. Odlučio sam dragom Vladi napisati pismo i čestitati mu na izboru.

 

18. prosinca 1994.

Morati je spoznajna, a htjeti osjećajna odvažnost. Prvom se ponosim, ali druga me ljulja kao nemoćnu trsku na vodi, i to ustajaloj vodi smradnog opijanja i prizemnog brbljanja. Jesam li doista nemoćna trska? Ili mogu odoljeti svim vjetrovima napasti i nastranosti? U ovim adventskim danima, kad je na djelu veliko pospremanje, moram i ja pospremiti svoje slabosti. Moram i hoću!

Zapisujem ove retke nakon jučerašnjeg cjelodnevnog obiteljskog opuštanja i zapljuskivanja ljubavi, nepatvorene ljubavi žene i djece. Sanjao sam susrete s prijateljima i zbornik s mojom pričom za koju ću tek dobiti nagradu. Sanjao sam također razgovor s visokim dužnosnicima glede mog postavljanja za javnog bilježnika ili nešto slično toj funkciji, te molio pretpostavljenog, koji nije sličio dr. Kajfežu, da me barem još godinu dana ostavi na sadašnjoj dužnosti. Vjerojatno zato što nemam problema sa suradnicima, ni u poglavarstvu ni u vijeću. Prekjučer je na sjednici poglavarstva bez većih primjedaba usvojen prijedlog rebalansa za ovu i proračuna za narednu godinu. Nalazim se dakle na vrhuncu obnašanja dužnosti nakon čega neminovno slijedi silazna putanja. Ali ta putanja mora voditi do drugog vrhunca, daj Bože, da me vodi bliže samom sebi i književnom stvaralaštvu!


Eno in isto milo podnebje

5. februar 1993

Včeraj popoldan sem bil v Zagrebu na sestanku inicjativnega odbora za ustanovitev Društva hrvaško-slovenskega prijateljstva. Okrog trideset ustanoviteljev se je zbralo v prostorih zagrebške Mladinske knjige. Domačin in gostitelj je bil starejši brat Dražena Budiše, vodja sestanka pa Mladen Hanzlovski, publicist v pokoju, miren in prijeten človek. Zraven njega so v polkrogu sedeli Georgij Paro, režiser, Slavko Mihalić, pesnik, predstavniki Ministrstva za zunanje zadeve (Gregl, Morović), predstavnik slovenskega veleposlaništva (Žlebnik), Branko Čegec, pesnik,  in več gospa in gospodov, katerih imena si nisem zapomnil. Vodja sestanka je vsakega pozamezno predstavil vsem ostalim, potem pa vse skupaj povabil, da v pripravljene obrazce vpišemo osebne podatke. Žal sem sredi sestanka moral odhiteti na avtobusno postajo, kajti zadnji avtobus iz Zagreba za Hum na Sutli, obsotelsko mestece s hrvaške strani pri Rogaški Slatini, ima odhod ob sedmih zvečer. Veselim se ustanovitvi društva. Morda preveč pričakujem od novih poznanstev, nameravam  pa se vsekakor angažirati na čim bolj konkretnem izvirno literarnem in prevajalskem povezovanju Hrvaške in Slovenije, kajti to je eno in isto milo podnebje moje ustvarjalnosti.

 

 

Ena in ista celota

10. maj 1993.

Hrvaško obsotelsko mestece Hum na Sutli je desetletja bilo s slovenskim trgom Rogatec ena in ista delovna in življenjska celota. Po osamostalitvi Hrvaške in Slovenije je Hum na Sutli dobil status hrvaške, Rogatec pa malo pozneje status slovenske občine. Današnja občina Hum na Sutli pokriva površino okrog  štirideset kvadratnih kilometrov na skrajnem zahodnem delu Hrvaškega Zagorja. Na severu in zahodu meji v dolžini sedemindvajsetih kilometrov z Republiko Slovenijo (občine Rogatec, Rogaška Slatina in Podčetrtek), na jugu in jugovzhodu pa z občinami Zagorska sela, Desinić, Pregrada in Đurmanec. Ima osemnajst vasi, v katerih živi pet in pol tisoč prebivalcev. Področje občine pokrivajo dve katoliški župniji (Taborsko in Prišlin), ena osemletna osnovna šola s petimi področnimi štiriletnimi šolami (Druškovec, Gornje Brezno, Lupinjak, Prišlin in Taborsko) in kar tri pokopališča.

Hum na Sutli je ena redkih občin, ki se lahko pohvali s kar štiri velikimi in dobro stoječimi podjetji. Največje je tovarna embalažnega stekla Vetropack, na drugem mestu je tovarna  orodja in kovinskih izdelkov Omco, na tretjem tovarna plastične embalaže Stražaplastika, na četrtem pa podjetje BDF-servis, ki se ukvarja s proizvodnjo in montažo strojne opreme in jeklenih konstrukcij.

V občini Hum na Sutli je rojeno kar nekaj znanih Hrvatov na področju literature, arhitekture, patologije in teologije. Ivan KRIZMANIĆ (1766-1852), ljubitelj umetnosti in prevajalec, študiral je filozofijo in teologijo v Zagrebu, na Dunaju in v Budimpešti, kjer je po duhovniškem posvečenju bil prefekt semenišča, nato profesor v Zagrebu, potem pa dolga desetletja župnik in opat v Mariji Bistrici. V njegovem župnišču so se radi zbirali hrvaški ilirci ali preporoditelji na čelu z Ljudevitom Gajem, ki je vzel njegovo nečakinjo za ženo. Pisal je v nemščini (dnevniški potopisi) in v hrvaški kajkavščini, v katero je tudi prevajal iz angleščine. Rikard JORGOVANIĆ (1853-1880), pesnik in pisatelj, pred maturo je zapustil semenišče in delal kot uradnik v Zagrebu ter na podeželjskih plemiških dvorcih v Slavoniji. Pisal je ljubezenske in domoljubne pesmi pod vplivom Avgusta Šenoe in Heinricha Heinea, pogosto v obliki balad in romanc. V kratkih zgodbah je realistično oslikaval življenje na podeželju (Mestna in podeželjska vrtnica, Mlinarjevi otroci), v nekaterih zgodbah pa je prišla v ospredje domišljija, psihologiziranje in zanimanje za eksotičnost (Stella Raiva, Dada, Ljubezen na odru, Človek brez srca). Viktor KOVAČIĆ (1874-1924), arhitekt, po končani obrtni šoli v Gradcu je delal pri Bolletu v Zagrebu, nato pa končal akademijo na Dunaju, kjer je spoznal in se družil z velikim slovenskim arhitektom Jožetom Plečnikom. Leta 1899 se je vrnil v Zagreb in odprl svoj studio. Poučeval je na Višji tehniški šoli v Zagrebu. Kot začetnik moderne hrvaške arhitekture je odločilno vplival na razvoj domačega gradbeništva in zaščite kulturnih spomenikov. V reviji Život je leta 1900 objavil programsko razpravo „Moderna arhitektura“, šest let pozneje pa je ustanovil Klub hrvaških arhitektov. Ljudevit JURAK (1881-1945), patolog, je po končanem študiju medicine delal v Innsbrucku, od leta 1913 nadalje pa je bil ravnatelj Javnega zdravstvenega inštituta v Zagrebu. Od leta 1921 do konca življenja je bil profesor patološke anatomije na zagrebški Veterinarski fakulteti. Leta 1943 je kot član mednarodne komisije preiskoval pokol častnikov poljske vojske v Ukrajini (Vinica) in prišel do zaključka, da so ta zločin storili Sovjeti, zaradi česar je ob koncu vojne, po nalogu komunistične oblasti, aretiran in ubit.

 

Družinski izlet

7. julij 1993

Komaj čakam, da začnem delati in ustvarjati kot župan in pisatelj. Nikakor pa ne po vzoru Pascala Brucnerja, katerega roman Ledeni mesec prebiram te dni z velikim gnusom. Gre za ljubezenske odnose, napolnjene z egoistično nesnago. Berem to knjigo ravno zato, ker se v njej kaže usodna pomanjkljivost znanja o ljubezni, pomanjkljivost, ki v imenu javnih in intimnih svoboščin podpira egoizem in na ta način onemogoča zmožnost za resnično ljubezen. Praksa užitkov odpravlja idejo ljubezni. Ljubezen je zmanjšana na izgovor za širjenje potrošniškega hedonizma. Ljubezen se ne doživlja, pač pa samo izživlja. To izživljanje prevzema epidemične razsežnosti v sodobni družbi.

Današnji dan je bil namenjen za družinski izlet. Odpeljali smo se v Zagreb, najprej smo obiskali Mirogoj. Otroci so v arkadi znamenitih Hrvatov prižgali svečo za Stjepana Radića, Petra Preradovića, Avgusta Šenou, Tomislava Ivčića, Dražena Petrovića, v cerkvi Kristusa Kralja pa za vse tiste, ki so padli za svobodo. Potem smo se odpeljali do Gornjega gradu. Avto smo pustili v Jurjevski ulici in se podali peš do Trga hrvaškega narodnega preporoda, nadaljevali  mimo zvezdarnice, do Kamnitih vrat, obiskali cerkev sv. Marka, potem pa pohiteli preko Jezuitskega in Katarinskega trga do stolpa Lotrščak, od koder je krasen pogled na katedralo in spodnji del mesta. Ko smo se naužili  razgleda, smo  odšli nazaj do avta in se prek Cmroka in Prekrižja odpeljali v Šestine na grob Ante Starčevića, očeta Domovine, ustanovitelja Hrvatske stranke prava. Hoteli smo nekaj prigrizniti v gostišču Šestinski lagvić, ker pa ni bilo pizze za otroke, smo nadaljevali vožnjo proti živalskem vrtu Maksimir. Po ogledu živali smo nadaljevali vožnjo skozi Sesvete v Prepuštovec, kjer smo imeli kosilo na zanimivi turistični kmetiji. Otroci so bili več kot zadovoljni.

Ob štirih popoldne smo prispeli v Marija Bistrico. Žena je dolgo klečala pred Milostno podobo Device Marije, potem pa smo od postaje do postaje opravili pobožnost križevega pota na Kalvariji. Vesel sem, da delim srečo z družinskimi člani in uživam s svojimi najbližjimi. Ob takem družinskem izletu se vedno z neko melanholijo spominjam na romanja s svojo babico Reziko, posebej pa z očetom Viktorjem. To so bili drugi časi, ki jih ni mogoče vzporejati z radovednostjo naših otrok. Danes je, ob tolikih načinih človekovega odtujevanja, res velika modrost obdržati družino skupaj in se v družinski vzajemnosti podati na izlet. Včasih sem očital samemu sebi, zakaj tako redko napišem kakšen verz. Morda ravno zaradi družinske vzajemnosti in toplote. V angelskem nasmehu in otroškem presenečanju blešči izvirna liričnost bivanja. Treba je z veliko ljubeznijo napajati družinsko skupnost, v kateri bi naj dolgo, dolgo vsi skupaj ostali zdravi in veseli.

 

 

Hišni obisk bolnika

10. julij 1993

 

Na današnji dan je praznovala god ranjka mati Amalija (Ljubica). Pred dvema letoma je praznovanju bil konec. Nekaj dni poprej me je zaprosila, naj bi jo z avtom popeljal skozi nekaj kilometrov odaljeno rojstno vas. Ustavil sem avto na griču. od koder si je ogledala starinsko rojstno hišo, potem pa sem nadaljeval do zaselka, v katerem je živela njena sestra, toda mati se ni hotela oglasiti pri njej. Jemala je slovo samo s pogledom. Globoko v sebi je najbrž začutila, verjetno precej nezavedno, odhod v večnost. Umrla je tri dni pozneje.

Danes sem obiskal svojega strica Jožeta na bolniški postelji. Odvzeta mu je leva stran telesa, težko govori in slabo izgleda. Razjokal se je, ko me je zagledal. Moj dragi stric, učitelj in slikar, ki je diplomiral na Višji šoli za uporabno umetnost v Zagrebu. V svojih slikah je ovekovečil  življenje in običaje domačega kraja. Vsi krajani se zlahka prepoznamo na njegovih slikah – kako vriskamo in plešemo na vaški veselici (Stara gostilna), ali poslušamo tamburaše kako igrajo podoknice (Tamburaši), ali občudujemo lepoto narave (Taborski romari),  se veselimo, pojemo in pijemo na ohceti (Ohcet),  garamo z motiko na ilovnati njivi (Malotaborski težaki). Na njegovih slikah se lahko prepozna vsak „vandravec brez denarja“ tam nekje sredi meseca, ko mu od zadnje plače ni ostalo nič več, do nove pa bo treba še kar dolgo čakati. Je mar temu slavitelju življenja, ne glede na to, kako težko je, ostala samo bolečina in nepremičnost? Od sle po življenju samo oledenelost? Led ki se topi v nemih pogledih kmetov in kmetic z njegovih slik? Slikar se očitno poslavlja od sveta in se vrača v ospredje svojih slik.

 

 

Značajev potrebujemo

26. julij 1993

 

Prebiram odlomke iz Kurana, svete knjige mohamedancev. Mohamed je na zelo pobožen (in precej zvit) način prevzel krščanske vrednote. Oznanja enega in edinega Boga – Alaha – čigar poslanci so vsi judovski očaki in preroki, vključno s samim Jezusom. Največji med njimi pa je seveda sam Mohamed. Res je moral biti človek močne vere in prepričanja, da je bil na pravi poti, sicer ne bi imel toliko privržencev za sabo...

In kaj je z menoj, sem na pravi poti?

Na kaj moram biti posebej previden pri izvajanju in opravljanju svojih nalog?

Treba bo vsekakor počasi napredovati. Zavedati se moram, da uspeh priteguje predvsem priliznjence in hinavce, ki so v začetku sicer od neke majhne koristi, kasneje pa se držijo človeka kot plevel, katerega je vse težje odstraniti.

Današnji dan sem preživel z družino na kopanju in plavanju v Krapinskih toplicah in dokončal zelo naporno branje romana Noč Ksaverja Šandorja Gjalskega (1854-1935), hrvaškega književnika in politika. Avtor je s tem političnim romanom želel poudariti, kako je pred stotimi leti v hrvaški politiki bilo premalo značajev oziroma karakternih osebnosti v moralno pozitivnem pomenu besede. Značaj bi naj pomenil načelnost, poštenje in zanesljivost. Imajo ga ljudje, kateri delajo, ustvarjajo, se borijo s težavami, kateri habitualno zaupajo v Boga in lastno moč. Verjetno bo treba napisati nadaljevanje romana Gjalskega in skupaj z njim zavpiti: „Značajev, značajev potrebujemo, bolj kot kadarkoli!“    


VILLA AMIRA, Street Ante Starčevića 33, 
Orebić, Croatia
http://villaamira.weebly.com/

LP vinyl sell from 
Bosnia and Herzegovina
http://lpvinyl.weebly.com/



Picture

Picture

.

Picture
Copyright © 2014 DIOGEN pro culture magazine & Sabahudin Hadžialić
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara. 
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić

All Rights Reserved. Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić
WWW: http://sabihadzi.weebly.com

Contact Editorial board E-mail: [email protected];  
Narudžbe/Order: [email protected]
Pošta/Mail: Freelance Editor in chief Sabahudin Hadžialić, 
Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili 
Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina   

Powered by Create your own unique website with customizable templates.