|
NA LISTI Od 04.8.2010.g. /
LISTED SINCE August 4th, 2010 among leading European magazines: 
|
All Rights Reserved
Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić, MSc Sarajevo & Bugojno, Bosnia and Herzegovina MI OBJEDINJUJEMO RAZLIČITOSTI... WE ARE UNIFYING DIVERSITIES |
|
|
|
|
Alma Jeftić, Zenica, Bosna i Hercegovina
Alma Jeftić je rođena 14.7.1984. godine u Zenici.
Diplomirala je psihologiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, a magistrirala Upravljanje državom i humanitarne poslove na Univerzitetu u Sarajevu, Univerzitetu u Beogradu i La Sapienza Univerzitetu u Rimu. Trenutno pohađa doktorski studij psihologije na Univerzitetu u Beogradu. Od novembra 2010. godine radi kao asistent na Fakultetu umjetnosti i društvenih nauka Internacionalnog univerziteta u Sarajevu. Objavila je nekoliko radova u naučnim časopisima i učestvovala na više domaćih i internacionalnih konferencija i kongresa. Njena prva knjiga „Reforma javne uprave u Bosni i Hercegovini. Psihološki aspekti reforme upravljanja ljudskim potencijalima“ objavljena je u aprilu 2011. godine.
Piše poeziju i kratke priče koje su do sada objavljene u brojnim zbornicima u zemlji i regionu na bosanskom, slovenačkom i italijanskom jeziku. Osvojila je nekoliko nagrada među kojima su najznačajnije: tri prve nagrade za najbolji esej srednjoškolaca Zeničko-dobojskog kantona (2000, 2001, 2002), dvije prve nagrade za najbolje eseje studenata u Bosni i Hercegovini (2005, 2007), prva nagrada za dramu „Na bosanski način“ na srbijanskom forumu „Svet knjiga“ (2008), pjesma „Gvozdena ptica“ je svrstana među 20 najboljih pjesama Internacionalnog poetskog takmičenja „Castello di Duino“ (Italija, Trst) i objavljena u Zborniku pjesama (2008). Učestvovala je na brojnim domaćim i internacionalnim književnim i poetskim manifestacijama i projektima, poput: Internacionalnog književnog projekta „Reč u prostoru“ (Beograd, Srbija, 2008), Novosarajevskih književnih susreta (2008, 2009, 2010), Modul memorije (2010). Živi u Zenici i Sarajevu i trenutno završava rad na svojoj prvoj zbirci poezije.
Diplomirala je psihologiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, a magistrirala Upravljanje državom i humanitarne poslove na Univerzitetu u Sarajevu, Univerzitetu u Beogradu i La Sapienza Univerzitetu u Rimu. Trenutno pohađa doktorski studij psihologije na Univerzitetu u Beogradu. Od novembra 2010. godine radi kao asistent na Fakultetu umjetnosti i društvenih nauka Internacionalnog univerziteta u Sarajevu. Objavila je nekoliko radova u naučnim časopisima i učestvovala na više domaćih i internacionalnih konferencija i kongresa. Njena prva knjiga „Reforma javne uprave u Bosni i Hercegovini. Psihološki aspekti reforme upravljanja ljudskim potencijalima“ objavljena je u aprilu 2011. godine.
Piše poeziju i kratke priče koje su do sada objavljene u brojnim zbornicima u zemlji i regionu na bosanskom, slovenačkom i italijanskom jeziku. Osvojila je nekoliko nagrada među kojima su najznačajnije: tri prve nagrade za najbolji esej srednjoškolaca Zeničko-dobojskog kantona (2000, 2001, 2002), dvije prve nagrade za najbolje eseje studenata u Bosni i Hercegovini (2005, 2007), prva nagrada za dramu „Na bosanski način“ na srbijanskom forumu „Svet knjiga“ (2008), pjesma „Gvozdena ptica“ je svrstana među 20 najboljih pjesama Internacionalnog poetskog takmičenja „Castello di Duino“ (Italija, Trst) i objavljena u Zborniku pjesama (2008). Učestvovala je na brojnim domaćim i internacionalnim književnim i poetskim manifestacijama i projektima, poput: Internacionalnog književnog projekta „Reč u prostoru“ (Beograd, Srbija, 2008), Novosarajevskih književnih susreta (2008, 2009, 2010), Modul memorije (2010). Živi u Zenici i Sarajevu i trenutno završava rad na svojoj prvoj zbirci poezije.
VILLA AMIRA, Street Ante Starčevića 33,
|
LP vinyl sell from
|
|
Početak uvijek dolazi posljednji...
Konkretnost individualnosti izražene unutar smjernosti očaja. Ljudskoga. Svjesna vlastite nesvijesti u vremenu i prostoru kojim obitava, Alma Jeftić iznalazi modalitete održanja sa ciljem opstanka. Njena poetika je uozbiljenost nakane ne samo da se otisne od, već i da potisne zlu kob ovdašnju. Zbilja, "blaženi su oni ljudi..." što pročitaše ovu poetiku. Riječ urednika Sabahudin Hadžialić 20.2.2012. |
Beginning always comes as the last one...
The specificity of individuality expressed within despair of modesty. Human one. Aware of her own unconscious at the time and place of own residence, Alma Jeftic find modalities of sustainability in order to survive. Her poetry is seriousness of intentions not only to set out from, but also to suppress the local evil fortune. Indeed, "Blessed are those people ..." who red this poetry. Editor's word Sabahudin Hadzialic 20.20.2012. |
|
TEMPUS FUGIT
(O mojoj poeziji...) Ovaj je vremeplov uspomenama ogrnut... I sadašnjost pred njim gubi svoju prisutnost. Pazi da se ne utopiš, Jer ponor je dubok, I gdje god došao, Uvijek si na Početku... ZAPIS O MLADOSTI Vrijeme je saveznik boli Tuge i razgovora dugih Što prate misao i kad za pomoć moli Na rastanku od snova ludih. U osvitu nove misli, U zanosu ludom što uspjeh obećava, Vrijeme gradi zid od sjećanja pokisli Da želji našoj bude neprobojna mećava. Spori otkucaj sata čežnje ne umiruje Dok boli potajno ćute U magli godina o starim se ljubavima snuje Baš kao da minute ne odmiču krute. Al’ mladost ne pozna igre godina, Nit’ osjeća dah vremena prolazni Ona je dijete ludosti i nemira Koje život vremenom nepravedno kazni. Ona živi u snovima dugim, U svakom uzdahu i skrivenom smješku Što bruse dane dijamantima drugim Ostavljajući im oluje vremenske neizbrisivu grešku… PRVA LJUBAV Kad jutarnji povjetarac donese Boje novog dana i šapate zore, Ja tražim pomoć da me ne odnese U one tmurne večernje more. Prošlost je saveznik tamni Nježnih soneta što poljupce poje I samo jedan dodir davni, Priziva sjajne oči tvoje. Duša je sonetni raj Što vječno traži stihove nove, Al’ težak je osmijeh taj Što sjenu baca na poglede nove. Kada bi srce ogledalo bilo Da u odrazu svome sve uspomene tka, Onda bi duša kao stihova krilo Ispjevala prošlost u liku što sja. Taj lik je moga sjećanja dijete Što s novim jutrom budit se zna, I saveznik očiju boje moje sjete Jer vječni nemir prve ljubavi je kazna. SAVRŠENI KRUG Negdje u sjeni proljeća Ljubav skriva svoj dug Čežnju i ljeta što stoljeća Pretvara u savršeni krug. Ljubavna igra je svaka Poljubaca prošlih tren Nježnih osmijeha zraka I uzdah već doživljeni snen. Skriveni snovi su slika Soneta što o zanosu poje I pera slavnih dika Što ljubavi opjevaše svoje. Ponoćni treni su sveti K’o pustinjske ruže šarm skriveni Nježnih su riječi sehara i most ukleti Kojim kroči svaki novi dodir opijeni. Dok postoji taj krug ljubavni Stoljeća zovu ga istim imenom A poljubac prvi i davni Vječno opija vrelim bunilom. ŽUDNJA STRANCA Negdje na strmoj stazi samoće U predvečerje mirisom kišnim okupano Ruka mi stranice prošle sreće dotaće I kao u svetištu zastade ukopano. Sred hartije bijele linijama urešene Što sudbinu tvore međama svojim Dušu mi presretoše rime davno unešene Da svjedoče o ljubavi i čežnjama mojim. Svaka riječ sjenku prošlog čuvstva budi Što nekad je smisao života bilo I obavija srce hladnoćom koja sudi Zavjetu danom u vrelo junsko rumenilo. Iz uvelih rima što gledaju me nijemo Žudnja stranca nekog u daljini plamti Jer kad ljubavi prošle zvuk čujemo Tihi sram i nevjeru naša duša upamti. PLAVA VARKA Zaspala je modra zavjesa od neba U tišini snova od pjene morske tkanih I pokrila vrelu spomen koja vreba Sred spokoja plavog srca davno raspjevanih. U daljini riječi neizgovorene Tihi žar još plamti i nebo doziva Da svjedoči o buri duše usamljene I sumraku očiju što tren ljubavi skriva. Posljednja u noći gori iskra mala K’o svjetlost boje usana vatrenih i žednih Onog časa kad je i mjesečina pala Na ruke od svile i dodira mednih. Negdje na pučini snova od papira I nježnog obećanja što bunare prazni Stavih srce voštano da dugove sabira I sve pjene morske sa žala da kazni. Ali srce zna da ta boja plava od varki i obmana Sred sutona što u magli dane broji Potrebna je duši k’o pjena morska razoružana Bar da ispod neba od ljubavi ogrtače kroji. PORTRET SJEĆANJA Sjećanja portret je sol na platnu Zvuk neizgovorenih riječi što titra u noći Onaj posljednji osmijeh kojeg poljubac sroči Povjetarac i ples na životnom klatnu. Portret je sjena što korake broji Usnulih zora i kapi kiše Koja sol sa platna života briše I guste mreže uspomena kroji. Spomen je svaka na zalasku zraka Zrnce što u mreži kristale plete Sjaj u oku i cvijet boje sjete Proljetni nemir s mirisom maka. I ne da se srcu dotaći kista Da bojama vedrim portret obasja Jer život je svaki zrnce u polju klasja Gdje i najmanja zraka sjenka je čista. POST BELLUM Početak uvijek dolazi posljednji… Poput smrti što pruža se do zvijezda, Poput rastanka bez suza i grijeha, Zadnja je stanica uvijek prva odrednica… Miris toplog voska dogorjele svijeće Početak nove tmine zagovara Donosi u snove stara sjećanja Posljednje susrete i novo vrijeme… Svaka je uspomena klica početka, Novo jutro u rumenoj zori okupano, Rosa na cvijeću i osmijeh u očima Što čekaju na ognjištu davno napuštenom… Tako i sada, u eri magle i ledenih kiša Što šire mirise opojnog ludila i Donose vjetrove izgorjelih čežnji Kraj početka živi tek u snovima U opojnom dimu s okusom smrti, U malom bljesku na prozoru Tek pokojom sunčevom zrakom okupanim… Bitke u nama još uvijek žive, Baš kao i prvi put, Još uvijek drhtimo pred svakom Dogorjelom svijećom… Tama je početak što nas u borbe vodi I žudi da ostane uz nas još dugo Poput boje novog početka Što kraja ne dotiče A uvijek i iznova boli i peče… 
|
VJEČNO BLAŽENSTVO
Blaženi oni su ljudi Koji u zlo kao u Sunce sjajno gledati mogu, Poluzatvorenih očiju Kroz koprenu trepavica crnih I veo spokoja trajnog… Blaženi oni su ljudi Kojih nemir ne dotiče se, Koji snove i javu razlikovati ne znaju I koji plaču bez suza… Blaženi oni su ljudi I sretni u vijeke vijekova Što čuju samo što žele Onako kako žele I kako im prija… Neka su blaženi vječno U bijeloj košulji jadnoj, Što pristaje mnogo bolje njima Nego ludaku u ovom polju maka Osviještenom… TAMA SVITANJA Svijet je besmislom čvrstim okovan Sve slike od danas su sjenke od juče’, Po svakoj šeće pogled olovan Dok izgubljeni Razum u magli tuče. Negdje u vrtlogu svitanja i mraka, Između proljeća i kapi kiše Besmisao kroji život od lanenih traka I svaku misao i želju briše. Kroz zidove guste od čežnji sazdane, Kroz viziju čarobnjaka i osmijeh dobre vile, Lome se trake besmislu života odane S posljednjom maglom dah jutra ih opije. U dahu tom je prošlosti sjeme Što sija u magli svake uspomene I porađa uvijek novo vrijeme Negdje u osvitu besmisla i promjene. POZNATI STRANAC Ponekad, sred riječi prozborenih, Što na splavu misli beskrajno plove, U zrcalima priča nedogovorenih Prepoznam samoću kad dušu mi pozove. Oblaci na paučini razgovora rođeni Nižu koprene od osjeta praznih Kuju vrele istine čar tek pronađeni Donoseći nemir kojim spokoj kaznih. U vrtlogu bure od okova samoće, Tim pričama dugim strani mi glas pristupa Da razbije veo na oblaku ledene gustoće I vrati mi spokoj koji razgovor zastupa. Al’ spokoj ne postoji nit’ će postojati, Nestao je u sjaju usamljenog zrcala, Što uvijek će lik poznatog stranca dati Da bi samo u samoći moja prava istina svjetlucala. RUKA POŽUDE Ponoć... U tišini odzvanja Samo jedan treptaj Što se stvara dok Prolazim kroz uski prostor Između palca i kažiprsta... Negdje u titraju malih Kometa, U iskrama vremena neodsanjanog Prošlost doziva vrhovima prstiju I stvara ogradu tog Grada nepostojanog... Podne... Na rubovima ružičastih Polja Srećem posljednje velike trenutke Čekanja... U gradu od sujete i gladi Zastadoh da čujem Život što plače Na mojim dlanovima... OGOLJELE ILUZIJE U tmini skupljam prošlosti trenutke U mrežu od sjećanja spletenu I nadam se da ću uspjeti izdržati ćutke Noć u plamen snova obgrljenu. Dani što nekada su osmijehe krali Rađaju svoje najljepše minute Sred snova što čežnju su prepoznali I dodali boje da maštanja ne ućute. Te boje portret su mojih želja Izvezenih sitno na goblen života Koncem od svile što lična je povelja Vječnom bijegu od stvarnosti golgota. Al' svilene niti stvoriti ne znaju Više od slike što trenu samotnom dar je, Jer noć kad danu svoju ustupi odaju Dodirnu me samo ogoljele iluzije... SMISAO LUDILA Pronađi me Na Boschovom brodu, Među putnicima... Ugledaj me, U njihovim osmijesima... Zaplovimo zajedno, Rijekom od latica maka Rumenom... Dovedi me, Na ovaj svijet U ludilu Začet... PERSONA Izgubila sam lik Negdje između zraka i ogledala. Nestao je skriven U dubini mojih zjenica. Izgubila sam ličnost Negdje između prvog razočarenja I sjete U tmini Bionjača. Izgubila sam svoju masku Što i lik i ličnost mi čini, Pa ako je susretneš, Kaži joj, Da sam usamljena, Sama, Sa Sobom. 
| ||
.
Copyright © 2014 DIOGEN pro culture magazine & Sabahudin Hadžialić
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić
WWW: http://sabihadzi.weebly.com
Contact Editorial board E-mail: [email protected];
Narudžbe/Order: [email protected]
Pošta/Mail: Freelance Editor in chief Sabahudin Hadžialić,
Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili
Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić
WWW: http://sabihadzi.weebly.com
Contact Editorial board E-mail: [email protected];
Narudžbe/Order: [email protected]
Pošta/Mail: Freelance Editor in chief Sabahudin Hadžialić,
Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili
Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina
