NA LISTI Od 04.8.2010.g. /
LISTED SINCE August 4th, 2010 among leading European magazines: |
All Rights Reserved
Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić, MSc Sarajevo & Bugojno, Bosnia and Herzegovina MI OBJEDINJUJEMO RAZLIČITOSTI... WE ARE UNIFYING DIVERSITIES |
Preporuka za 2014 - Narudžba knjiga / Purchasing of the books / Bücher bestellen
Jidi Majia, Sichuan, China
JIDI MAJIA is the current vice-governor of Qinghai province, is a poet. He was born in 1961, and he published many poetry anthologies from the 1980s. He has obtained many national literature awards and is regarded as one of the greatest minority poets in China. He became the vice-governor of Qinghai province on 28th, July, 2006 and he is in charge of the culture and art of Qinghai province.
JIDI MAJIA je rođen 1961. godine u Sichuanu (Kina) i potječe iz manjinskog naroda Yi ili Nuoso. Objavio je veliki broj zbirki pjesama od osamdesetih godina do sada. Pjesme su mu prevođene na brojne jezike. Obimna knjiga izabranih pjesama mu je izašla na engleskom jeziku. Dobitnik je niza nagrada. Smatra se jednim od najvećih pjesnika u Kini od manjinskih naroda. Postao je viceguverner pokrajine Qinghai 2006. godine i zadužen je za tamošnju kulturu i umjetnost. Osnivač je i predsjednik organizacionog komiteta međunarodnog poetskoga festivala na jezeru Qinghai.
VILLA AMIRA, Street Ante Starčevića 33,
|
LP vinyl sell from
|
Poezija...u snazi ljubavi
Osjećaj neprekinutih, predanih misli, u sebi usmjerenih ka otisku sunčane strane sopstvenog bića koja u potpunosti uklanja sve pretpostavke tužnih namjera mogućih alternativa, pred nama u poeme pretače Jidi Majia. Sretan u onome što jeste i zbog čega jeste, pjesnik nas upoznaje sa tajnovitim putevima izrezbarenih reflektivnih stvarnosti u susretu sa irealnim vizijama. Njegova poezija je priča čovjeka prostora, vremena i snage. Upoznaje nas sa prostorom kojim hodi, živi i slavi...u vremenu koje smatra svojim...snagom predaka koji kroz njega govore. Poezijom. U snazi čovjeka. Koja ljubavlju se zove. Riječ urednika Sabahudin Hadžialić 12.10.2013. |
Poetry... in the power of love
Feeling of the continuous, committed thoughts, within himself and directed towards imprint of the sunny side of his own being that completely removes all assumptions of the sad intention of the possible alternatives in front of us decants in the poems the author Jidi Majia. Happy in what he is and why he is, the poet introduces us to the mysterious paths of the carved reflective realitis facing with of irreal visions. His poetry is the story of man of the area, time and strength. Acquaints us with the area through he walks, live and praise ... in the time that he considers as his ... with the power of ancestors who speaks through him. With poetry. In the power of a man. That is called love. Editor's word Sabahudin Hadžialić 12.10.2013. |
Prevod pjesama sa engleskog na Južnoslavenski jezik
(BHS- bosanski, hrvatski, srpski): Sabahudin Hadžialić[1] PLANINSKE KOZE GINILAIDE Ponovo sam pogledom vidik obuhvaćao Prekrasnog predjela toga Uistinu, to jeste nebesko kraljevstvo Otvara se ka prostranstvima Vodi negdje čarobnom i bezvremenskom U tom mjestu praznine i hladnoće Odjeci kopita nestaju u tišini Rogovi polumjeseca muške životinje Su istaknuti protivno hitajućem oblaku A iza njega jeste crni bezdan Njegove oči su djetinjasto zamućene Kao nedostižni plavi valovi U mojim snovima Ja ne mogu postojati bez ove zvijezde U mojim snovima Ja ne mogu postojati bez ovog bljeska munje Bojim se da ako je izgubljena Među visinama Velikog Liangshana[2] Moji snovi će se rastopiti u ništa RITAM PLEMENA U trenucima tišine Također otkrivam Želju koja uskomešava Provlačeći se kroz moju dušu Čak i kada jednostavno luta Još uvijek imam osjećaj Tog energizirajućeg impulsa Što kòla mojim tijelom Pokušavajući potaknuti moje noge Ka izradi mahnitih crtica U vremenima slatkog drijemeža Primjećujem da vuče ka mojim mislima Dok se ne umota u moj mozak Ispunjavajući noć nemirnim snovima Ah, također znam Svih ovih godina To je ta čudesna sila U stanju blage melanholije Što čini moju desnu ruku Umješnom da napiše poeme o Nuosu[3] ZEMLJA Duboko volim zemlju oko mene Ne samo zbog toga što smo rođeni na ovoj zemlji Ne samo zato što umiremo na ovoj zemlji Ne samo zbog svih drevnih rodoslovlja Naše odnose vidjesmo i nevidjesmo Jedan po jedan preminuše na ovoj zemlji Ne samo zato što je ova zemlja ispresijecana Stotinama duboko usječenih divljih rijeka I krvlju predaka što curi iz noći u noć Duboko volim zemlju oko mene Ne samo zbog snenih starih pjesama Koje se usjecaju u srce s golemom tugom Ne samo zbog toga što majčino milovanje ' Nosi posebnu mjeru dobrote Ne samo zbog toga što ova zemlja sadrži Naše tople kolibe crijepom natkrivene Već stoljećima naše prediveoje ispleteno Od strane žena koje sjede pored niskih drvenih vrata Onih mrtvih i nana[4] koje još uvijek žive Ne samo zbog drevnog mlinskog kamena Koji još uvijek bruji u sumraku na ovoj zemlji Oblivajući zrak s mirisom izdašnog ćilibara Koji se iscijeđuje liježeči u tamne grudi svake žene Ja volim duboko i snažno ovu zemlju oko mene Jednostavno za sve ono što jeste u običnim danima Bez obzira koliko plačno pjevamo tome To ostaje nijemo kao stijena Ipak, u trenucima tuge i patnje Kad prilegnemo na određenom mjestu Osjećamo ovu zemlju - oca Nuosu-a Kako nas lagano uljuljkuje u svojoj teškoj kolijevci SJENKE PLANINA Slijedeći dolazak sunca Predznak sudbine Nema glavu ili usta Ne čineći nikakvu buku i ne pozdravljajući glasno glazbom trube Prolazi stazom pernatog rta svjetlosti Od skrivenog mjesta u nastajanju Da utješi klonulost i čežnju svih bića I ka ovčjem zglobu vrač će baciti Otkrivajući bezimeni predosjećaj To je duh slobode Talisman koji čuva Nuosu narod Oni koji leže u tom mirnom zagrljaju Će sanjati zvijezde kako izlaze u sumrak Će pronaći predah u vrisku od čelika NETKO NEVIĐEN U tajanstvenom mjestu Netko poziva moje ime Ali ja ne znam Tko bi to mogao biti Želim nositi njegov glas sa mnom Ali, to je nepoznato mome uhu Ja potvrđujem Da među mojim prijateljima Nitko me nije pozvao na ovaj način Na tajanstvenom mjestu Netko piše moje ime Ali ja ne znam Tko bi to mogao biti Ja pokušavam tumačiti njegovo pisanje u snovima Ali, na javi uvijek zaboravim Sa sigurnošću mogu reći Da među mojim prijateljima Nitko mi nije napisao takvo pismo Na tajanstvenom mjestu Netko čeka na mene Ali ja ne znam Tko bi ta osoba mogla biti Želim pričvrstiti svoj pogled na njegovu siluetu No, osim praznine nema ništa Sa sigurnošću mogu reći Da među mojim prijateljima Nitko me nije slijedio na ovaj način BIJELI SVIJET Znam, dá ja znam San o smrti Ima samo jednu boju Krave i ovce su bijele Kuće i planine su bijele Znam, doista ja znam Čak sablasna heljda Ima snježnu bjelinu Bimo[5] mi govori o mojim precima što u blaženstvu lutaju Ne postoji ništa što bi ih uznemirilo U tom svijetu, bez zabrinute potištenosti Bez podmuklih zavjera Bijelo obojena cesta će nas voditi Ah, oprosti mi, u ovom tragičnom svijetu ja se ispovjedam Fantaziji ljepote irealnosti Ali, govoriti o onome što osjećam danas Bivajući čovjekom, trebamo odisati dobrodušnošću Samo živjeti naš život nije lako Imam strast za životom na ovoj zemlji Ne zbog toga što bojim se da će me smrt uzeti _____________ [1] književnik i prevodilac, gl. i odg. urednik DIOGEN pro kultura magazina: http://www.diogenpro.com [2] Planine Liangshan područja, Shandong provincija, Kina [3]Nuosu jezik (liangshan yi, sjeverni yi, nosu yi, sichuan yi; black yi, northern yi; ISO 639-3: iii), jezik Crnih Yia, naroda u sjevernom Yunnanu i južnom Sichuanu, Kina, kojim govori oko 2,000,000 ljudi (2000 popis).Nuosu pripada sjevernoj podskupini ngwi jezika, široj tibetsko-burmanskoj skupini. Ima nekoliko dijalekata: sjeverni shypnra, južni shypnra, yynuo i suondi (adu). Uči se u osnovnim i srednjim školama. Na njemu se izdaju novine, magazini, i piše poezija[1]. Info: http://hr.wikipedia.org/wiki/Nuosu_jezik [4] baka [5] Ime za vrača koji tumači (Shaman) koji „uči“ (kroz pjesmu) o starim dokumentima i pojavljuje se na rođenjima, sahranama i vjenčanjima. |
MOUNTAIN GOATS OF GUNYILADA
Again I survey the vista Of that marvelous domain In truth it is in the sky-realm It opens out onto vastness It leads somewhere magical and timeless In that place of emptiness and cold Echoes of hooves go off into silence The crescent horns of the male Are set off against a scudding cloud And behind it is a black abyss Its childlike eyes stir Like elusive blue waves Within my dreams I cannot do without this star Within my dreams I cannot do without this lightning flash I fear if it is lost From the heights of Great Liangshan My dreams will dissolve to nothing RHYTHM OF A TRIBE In moments of tranquility I can also detect The desire it stirs Snaking through my soul Even when strolling at ease I still have a sense Of its energizing impulse Coursing inside my body Trying to goad my legs Into making a mad dash At times of sweet slumber I notice it tugging at my thoughts Until they coil in my brain Filling the night with restless dreams Ah, I also know All these years It is this marvelous force In a state of slight melancholy That makes my right hand Write down poems about the Nuosu LAND I deeply love the land around me Not only because we are born on this land Not only because we die on this land Not only for all the ancient family trees Our relations we have seen and have not seen One by one have passed away on this land Not only because this land is crossed By hundreds of deep-set wild rivers And ancestral blood trickles night by night I deeply love the land around me Not only because of dreamy old songs That strike the heart with such sorrow Not only because a mother’ caress Carries an extra measure of kindness Not only because this land holds Our warm tile-roofed cottages For centuries our yarn has been spun By women who sit at low wooden doors The dead ones and the grandmother still living Not only because of the ancient millstone That still hums at dusk on this land Suffusing the air with rich amber scent Seeping into each woman's dark breasts I love this land around me deeply Simply for what it is on ordinary days No matter how tearfully we sing to it It remains as wordless as a boulder Yet in times of sorrow and suffering When we lie down at a certain spot We feel this land—father of the Nuosu Lightly rocking us in its heavy cradle SHADE OF MOUNTAINS Following the sun it comes Harbinger of fate It has no head or mouth It makes no noise or fanfare It trails a feathered cape of light From a hidden place emerging To comfort the weariness and longing of all beings And to the sheep's knuckles a diviner will throw It imparts a nameless presentiment This is the spirit of freedom The talisman that guards the Nuosu people Those who lie in its quiet embrace Will dream of stars coming out at dusk Will find respite from screeching of steel SOMEONE UNSEEN In a mysterious place Someone is calling my name But I do not know Who it might be I want to carry his voice with me But it is unfamiliar to my ear I can affirm That among my friends No one has called me this way In a mysterious place Someone writes my name But I do not know Who it might be I try to construe his writing in dreams But on waking I always forget it I can definitely say That among my friends No one has written me such a letter In a mysterious place Someone is waiting for me But I do not know Who such a person might be I wish to fix my gaze on his silhouette But aside from emptiness there is nothing I can definitely say That among my friends No one has followed me this way WHITE WORLD I know, yes I know The dream of death Has only a single color The cows and sheep are white Houses and mountains are white I know, truly I know Even the phantasmal buckwheat Has a snowy whiteness The bimo tells me of my ancestors Who roam there in felicity There is nothing to vex them In that world, no moody cares No foul plots and treachery A white-colored road will lead us Ah, forgive me, in this tragic world I do confess To fantasies of beauty beyond the real But to speak what I feel today Being human, we should be kind Just living our lives is not easy I have passion for life on this land Not because I fear where death may take me |
|
|
.
Copyright © 2014 DIOGEN pro culture magazine & Sabahudin Hadžialić
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić
WWW: http://sabihadzi.weebly.com
Contact Editorial board E-mail: [email protected];
Narudžbe/Order: [email protected]
Pošta/Mail: Freelance Editor in chief Sabahudin Hadžialić,
Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili
Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić
WWW: http://sabihadzi.weebly.com
Contact Editorial board E-mail: [email protected];
Narudžbe/Order: [email protected]
Pošta/Mail: Freelance Editor in chief Sabahudin Hadžialić,
Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili
Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina