Magazin za kulturu, umjetnost, nauku i obrazovanje 
Magazine for culture, art, science and education
.
  • DIOGEN plus
    • Ekrem Ajruli
    • Susan Bright
    • Jadranka Tarle Bojović
    • Senad Kurić
    • Samira Begman Karabeg
    • Tanja Zubčević Alečković
    • Ljiljana Crnic
    • Dalila Krasnić
    • Nena Miljanović
    • Ali F. Bilir
    • Mirza Okic
    • Elfrida Matuč Mahulja
    • Boris Kvaternik
    • Sonja Juric
    • Ljubica V. Davcik
    • Aleksandra Jovanović
    • Dr.Ram Sharma
    • Nura Bazdulj Hubijar
    • Belmin Biberović
    • Radmila Vukadin
    • Vinko Drača
    • Majo Danilovic
    • Berislav Blagojević
    • Soheil Najm
    • Aron Baretić
    • Jennifer Greene
    • Shaip Emerllahu
    • Thór Stefánsson
    • Giuseppe Napolitano
    • Amir Or
    • Alisa Velaj
    • Nina Malinovski
    • Roman Kissiov
    • Goran Simic
    • Luis Arias Manzo
    • Bojana Stojanovic Pantovic
    • Allabhya Ghosh
    • Chris Lawrence
    • Ilir Muharremi
    • Gordana Vlajic
    • Daniel Jakopovich
    • Jahanera Noor
    • Jidi Majia
    • Nenad Tanovic
    • Fehim Kajevic
  • Authors /Autori DIOGEN pro culture magazine 2009-2018
    • Bardhyl Maliqi
    • Dr. Adolf P. Shvedchikov
    • Jelena Bogdanovic
    • Christiana Dobreva Stankova
    • Marianne Larsen
    • Milena Vukoje Stamenkovic
    • Tomas O Carthaigh
    • William Bilkic
    • Darko Perovic
    • Djuro Maricic
    • Neal Whitman
    • Sebastien Doubinsky
    • Mirjana Grbac Pismestrovic
    • Jadranka Ivanovic Bolog
    • Jagoda Ilicic
    • Ilija Lakusic
    • Fabijan Lovric
    • Petar Pismestrovic
    • Willy et Emily Marceau
    • Dragan Jankovic
    • Zlatko Martinko
    • Irena Gjoni
    • Zdravka Sheyretova
    • Ljiljana Milosavljevic
    • Zora Jovanovic
    • Aida Zaciragic
    • Zeljko Krznaric
    • Lidija Pudjak
    • Jadranka Cavic
    • Dalila Hiaoui
    • Franjo Francic
    • Lindemberg Pereira da Silva
    • Vasia Bakogianni
    • Violeta Milovanovic
    • Michael (Dickel) Dekel
    • Katlin Kaldmaa
    • Igor Braca Damnjanovic DIB
    • Khurshid Alam
    • Mbizo Chirasha
    • Lauri Pilter
    • Tamara Lucic Dinic
    • Petar Lazic
    • Mirjana Miljkovic
    • Anesa Kazic
    • Filip Dimkoski
    • Dariusz Pacak
    • Nebojsa Milosavljevic
    • Maja M. Siprak Brletic
    • Mirko Popovic
    • Milenko Cirovic
    • Zeljko Krstic
    • Milunika Mitrovic
  • CONTACT
    • Adem Abdulahu
    • Eva Lipska
    • Mehmed Đedović
    • Duška Vrhovac
    • Mexhid Mehmeti
    • Burhanedin Xhemaili
    • Naime Beqiraj
    • Sabahudin Hadžialić
    • Athanase Vantchev de Thracy
    • Veselin Dželetović
    • Eugeniusz Kasjanowicz
    • Peko Laličić
    • Carl Scharwath
    • Darko Habazin DAKS
    • Lidija Pavlović Grgić
    • Patrick Sammut
    • Mirko S. Božić
    • Marina Kljajo - Radic
    • Gustavo Vega
    • Fahredin Shehu
    • Radomir Micunovic
    • Valerio Orlic
    • Barbara Bracun
    • Dusko Domanovic
    • Ante Matic
    • Mirjana Bulatovic
    • Ivan Rajovic
    • James Brandenburg
    • Helen Ivory
    • Danilo P. Lompar
    • Juri Talvet
    • Polly Mukanova
    • Djurdja Vukelic Rozic
    • Stanka Gjuric
    • Krystyna Lenkowska
    • Diti Ronen
    • Elma Dugic
    • Anna Bagriana
    • Marius Chelaru
    • Armin Bolic
    • Bujar Plloshtani
    • Craig Czury
    • Dusan Zivic
    • Gonzalo Salesky
    • Igor Rems
    • Ndue Ukaj
    • Benjamin Hasic
    • Richard Berengarten
    • Enver Muratovic
    • Sabah Al Zubeidi
    • Zoran Basic
    • Valentina Petrovic
    • Jeton Kelmendi
    • Dimitar Hristov
    • Heather Thomas
    • Naida Hrustemovic
    • Laura Klapka
    • Iskra Peneva
    • Alma Jeftic
    • Nemanja Dragas
    • Ines Perusko Rihtar
    • Radojko Lako Veselinovic
    • Emilija Mijatovic
    • Iouri Lazirko
    • Irena Maric
    • Goran Vuckovic
    • Salih Bazdulj
    • Senada Besic
    • Dzevad Kucukalic
    • Dzejlana Sutkovic
    • Anita Palavra
    • Stevo Basara
    • Olga Lalic Krowicka
    • Ladislav Babic
    • Aniceto Remisson
    • Nora Dubach
    • Vjekoslav Zadro
    • Vasiljka Maric
    • Safeta Osmicic
    • Marina Drobnjakovic
    • Carlos Vitale
    • Suzana Ostric
    • Helena Horvat
    • Miso L. Korac
    • Franc Tominec
    • Julije Jelaska
    • Albina Idrizi
    • Ivona Jukic
    • Nemanja Hodzaj
    • Amir Sulic
    • Dwaipayan Regmi
    • Giorgio Bolla
    • Jovica Djurdjic
    • Marko Lj. Ruzicic
    • Peycho Kanev
    • Ruzica Gavranovic
    • Smajil Durmisevic
    • Salv Sammut
    • Zdravko Odorcic
    • Zivko Avramovic
    • Vlado Franjevic
    • Miroslav Pilj
    • Vladislav Pavicevic
    • Pere Risteski
    • Zarko Milenic
  • DIOGEN home page
    • Dragica Ohashi
    • Petraq Risto
    • Cai Tianxin
    • Sladjana Atanasova
    • Miguel Angel Bernao Burrieza
    • Evgenij M'Art
    • Olivera Docevska
    • Hamidreza Shekarsari Salimi
    • Bozidar B. Bagola
    • Braha Rosenfeld
    • Muniam Alfaker
    • Aleksandar Sajin
    • Milena Rudez
    • Niels Hav
    • Aleksandar Isailovic
    • Alexander Ocheretyansky
    • Elena Prendzova
    • Philip Lewis Henderson
    • Izeta Radetinac
    • Marija Pogorilic
    • Omer C. Ibrahimagic
    • Robert A. Vrbnjak
    • Veljko Bosnic
    • Zvonimir Grozdic
    • Violeta Allmuca
    • Jurata Bogna Serafinska
    • Arkadijusz Frania
    • Silvia Guiard
    • Slobodan Vukanovic
    • Redzo Butkovic
    • Zhang Zhi
    • Katarina Saric
    • Dragan Krsnik
    • Nia S. Amira
    • Verica Tadic
    • Adrian N. Escudero
    • Dajana Lazarevic
    • Menduh Leka
    • Mirjana M. Stakic
    • Natalia Belchenko
    • Sandeep Chandrashekhar Deshmukh
    • Nizar Sartawi
    • DIOGEN INTERVIEW PAGE >
      • Ivanka Radmanovic
      • Antonia Kralj
      • Branislav Crnic
      • Slobodan Dosic Stjepanov
      • Dragi Tasic
      • Ilija Mikic
      • Miroslav R. Zecevic
      • Pande Manojlov
      • Sanijela Matkovic
      • Ana Bogosavljevic
      • Tamara Lujak
      • Yuan Changming
      • Dejan Djordjevic
      • Svetlana Zivanovic
      • Dusan Radakovic
      • Sasa Mickovic
      • Pietro Pancamo
      • Larisa Softic_Gasal
      • Sanaz Davoodzadeh Far
      • Klaudia Rogowicz
      • Marko Stanojevic
      • Igor Petric
      • Gloria Wolf
      • Ivan Sokac
      • Jasmina Malesevic
      • Miroslav Stamenkovic
      • Refika Dedic
      • Arife Kalender
      • Neval Savak
      • Mbizo Chirasha
      • Mesut Senol
      • Hristo Petreski
      • Claudia Piccinno
      • Jadranka Varga
      • Jozo Jakisa
      • Murat Yurdakul
      • Serpil Devrim
      • Aydan Yalcin
      • Tom Veber
      • Marija Dragicevic
      • Grigorije Gavranov
      • Emir Sokolovic
      • Vladan Kuzmanovic
      • Tithi Afroz
      • Selda Kaya
      • Nebojsa Amanovic
      • Irena Kovacevic
      • Natasha Xhelili
      • Partha Sarkar
      • Natasa Krizanic
      • Vyacheslav Konoval
      • Sudhakar Gaidhani
      • Anna Ferriero
NA LISTI Od 04.8.2010.g. / 
LISTED SINCE August 4th, 2010 
among leading European magazines:
Picture
All Rights Reserved
 Publisher online and owner: 

Sabahudin Hadžialić, MSc 

Sarajevo & Bugojno, 
               Bosnia and Herzegovina        
        

MI OBJEDINJUJEMO RAZLIČITOSTI...
WE ARE UNIFYING DIVERSITIES
Picture
Picture


Picture

Učesnik 3. Poetskog maratona, 21.3.2013., Sarajevo, (BiH)
Participant of 3. Poetry marathon, 21.3.2013., Sarajevo, Bosnia and Herzegovina

Picture
Picture

Ivan Rajović, Kraljevo, Srbija

Picture
Ivan Rajović je rođen 14. septembra 1956. godine u Ušću. Piše poeziju, prozu, pesme za decu i bavi se novinarstvom. Pesme su mu prevođene na beloruski. Dobitnik je Novembarske nagrade za doprinos kulturi grada Kraljeva i nagrade “Stražilovo” za najbolju pesničku knjigu 1990. godine. Do sada je objavio:

Knjige poezije: Psi će vladati svetom (KOS, edicija Pegaz, Beograd, 1982), Pakt (Narodna biblioteka Kraljevo, 1987), Muzej voštanih figura („Novo delo", Beograd, 1988), Velika predstava („Stražilovo", Novi Sad, 1990), Bioskop u provinciji (Književni klub Kraljevo, 1992), Koketa („Apostrof", Beograd, 1997), Pesme („Prosveta" Beograd, 2001), "Šapat sa ivice sveta“ Alma, Beograd, 2009.

Knjige za decu: Strašljivi lisac i druge pesme („Naučna knjiga", Beograd, 1994), Vitez slinavog nosa („Sfairos", Beograd, 1997).

Knjige dokumentarističke proze: Zajedno pred Milutinom („Publik pres" Kraljevo, 1997), Četrdeset jedna priča („Ibarske novosti" Kraljevo, 2001). Zabeleške iz bezumlja (Hendikep centar i Ibarske novosti” Kraljevo , 2004). Autor je tekstova za dve pozorišne predstave : THE Kraljevski čabare i Vitez slinavog nosa.

Živi u Kraljevu . Urednik je za Srbiju slovenačkog časopisa “Kontakt” koji izlazi u Mariboru. Pesme Ivana Rajovića su, kao jedinog pesnika iz Srbije, objavljene u knjizi Mostovi prijateljstva koja je štampana pod pokroviteljstvom Evropske unije. Počasni je član Štajerske zajednice. Član je Udruženja književnika Srbije.



VILLA AMIRA, Street Ante Starčevića 33, 
Orebić, Croatia
http://villaamira.weebly.com/

LP vinyl sell from 
Bosnia and Herzegovina
http://lpvinyl.weebly.com/


                        PJESNICI i...pjesnici

Inspirativna slagalica unutar čudnih nagovještaja. Visoko na izgrađenom gnijezdu sunovrata razuma, sjedi umni čovjek koji vabi...molim čitanje Ivana Rajovića. 



Najmanje zbog njega. Više zbog nas. Nadajućih. Čitalaca. Dok je "rakrinkan somot kasnih žubora". Ipak, suština poetike ovoga autora je u prijemčivosti manirizma skalama rječitosti. Sa nama je onaj koji uči. Sve one koji ga čitaju. A čemu učiti, uopšte? 


Da bi prenaglašenost surovosti postala potisnuta blamaža uvjerljive jasnoće. Jasnoće zašivene u nozdrvama životinjskih namjera, ali ljudskih izvršenja. Nadasve. U tome i jeste razlika između pjesnika i PJESNIKA. On svakako pripada ovim drugim.

Riječ urednika
Sabahudin Hadžialić

09.7.2011.
                         POETS and...poets

Inspiring puzzles within the odd hints. On high nest built up with narcissi of the reason is sitting the minded man wooing...please read Ivan Rajovic. 



At least, not because of him. More for us. The hope ones. The readers. While "the velvet of the late murmus ia unmasked." However, the essence of his poetry is within the receptivity of mannerism for the scales of eloquences. With us is the one who learns. All those who are reading him. A study which and what, in general? 


The answer is: To have the exaggeration of cruelty becoming repressed disgrace of convincing clarity. Above all. Clarity sewn into nostrils of the animal intentions, but of the human performance. That's the difference between a poets and a POETS.  He definitely belongs to the second ones.

Editor's word
Sabahudin Hadzialic

07/09/2011.


Picture

STEPENIK

rane gatanja

skupo je plaćeno verovanje u vašu moć

ostružem li mrlje sa krila orla

imaću pancir i biću mak

zvuci rogova i dvojnica

padaće pred moje noge

jer ja sam rođen da budem zvuk

i nek mi se plaze patuljasti glodari

nicaće opet masline

iz nabora mojih stopala

preplaviće me slapovi svetlećih piskova

i biću luč

priljubljen uz zvonku postojanost kruženja

bat životnih sokova

stepenik večnosti

tik iznad besmisla

tik ispod smisla



KLJUČ SAZNANJA

nada kipi u prisnoj unutrašnjosti

odisejevih galija

smrt visi sa klinova golih stubišta

kreste svemira plamte žutilom pšeničnjaka

povez seže do granica uma

u nizu  monotonih praćakanja svesti

papirus nema tajni

pred užeglim komađem milenijuma

ko remeti gubanje troskoka

hronosovih satova

ko podmeće pleća pod skut

poljuljanih svetova

ko atak na razboritost boga

naziva usponom uma

ko sebi sebe prinosi na žrtveniku

pustolovina duše

taj zna

ključ saznanja skriven je

u čistilištima ludila

i svaka svest sagori

u spoju s njegovim

višestrukim falusom

i otužna pitomost oka

plazi ravnodušnost zenica

na bedeme novih zgarišta


PREDZNACI

zagrljaj osakaćenih dabrova

u oštrozuboj kljusi buđenja

podseća na turobno mukanje

umirućih baštovana

suočenih s cvetanjem

avetinjskih nezaboravaka

ceremonija plamsanja

plavih latica

u sudaru haotičnih svetova

ima moć olujnih venaca

nadnesenih nad krhkim

glavicama uškopljenih mužjaka

kune zlatice

predznaci

predznaci

milujem vaša ljigava telašca

smejem vam se u bezoblična lica

zar vi da određujete

putanje mojih uzvika

čiji eho odzvanja

u praznoj utrobi svemira   



MAJSKA TEPANJA

raskrinkan je somot kasnih žubora

mesečeva navlako

puzi između nakovnja i kruške

puzi u šaš majskih tepanja

i shvatićeš kako je teško

rasparati utrobu sveta

bademe kliskih brkova

kako je bolno prućiti se

po temenu žulja

masko zrnastih zagrljaja

začepljena

zapečaćena

mudra

kičice tupih preliva

šaraj stabljike svodova




GEN ITALIJE

i koraci se hodočasnika

sliše u ropac zauzdanih klenova

slutim progonstvo

slutim meket čeličnih obruča

nad ambisom potkovičastih kolajni

rastačem se na smolu i nektar

žvale zmaja grgolje u rovovima rima

ispod penastog zrna sunca

šta se to kiti rikom mutnih plikova

šta to struže nabore kišnih guka

ples dvobojnih ljubimaca krda

omekšava nužnost postojanja

ruka

noga

pet krasnih rana crnog taoca

pet velikih karika bola

muk sakatih pobuda

raspaljuje pozlatu osmeha

neko je zakopao romulovu ukosnicu

nadomak šume kužnih jasika

u zaoranoj brazdi

loži kusih brzaka

gen italije

pušta koren 


LAŽNI GOROSTASI 

 himne krutih sudova

luk glečera omamljuju snom

pucanj procvalog grbavca

pomera rtove i slova

izrezbarena u krilu vekova

leš kastriranog nosača

uvijen u buket stida

strepi pred skrnavljenjem

tajni mozga

pruće buja nad snom

vapaj se cedi iz stvarnosti

sklupčane pod tabanima

lažnih gorostasa



U LEGLU ČELIČNIH GEGOVA

to prokleto vreme

u ušću zubatih proglasa

bokora zavedenog korova

oplemenjuje sipljivim sazvučjima

pritajenih znamenja

trnolika milosti majčinih podoja

ko je još saznao bit tvoga postojanja

u leglu čeličnih gegova

nema značenja u sočnim

trzajima poljuljanih kretnji

gnusna balo dlakavih predaka


NI GRČ NI BOL NI...

nije to vonj mlohavih svetitelja

što rečitošću raspaljuju besnilo

u trupinama telefonskih imenika

tetoviranih tananim odblescima likova

mojih sugrađana

nije to ropac kerozinskih motora

u krtičnjacima grozomornih vizija

što bubre na providnoj koži

pohotljivih šetačica

od 18-20 između panteističkih semafora

nije to grč shizofreničnih stabala

što posle ponoći napuštaju parkove

i na pešačkim prelazima igraju domine

u pidžamama Augijevih konjušara

tek tu i tamo progorenih opuškom MARLBORO-a

nije to crnilo grafitnih otisaka duše

razbacano po hodnicima ludnica i škola

okrenutih vremenu koje dolazi

spasonosno se osmehujući

sopstvenoj ideji o zameni pojmova

ne nije to molitva uškopljenih vojskovođa

što u civilnim kravatama i čarapama

izvode svoje pudlice-supruge

na noćno mokrenje

pred graničnim rampama nikaragve

nije to ni šum kovertiranja poslednjeg poteza

velemajstorskih kandidata

za neka bolja vremena

ni krik žene

čiju je jajnu ćeliju

baš ovog momenta probila

bojeva glava spermatozoida

ni grč

ni bol

ni boja

ni zvuk

ni miris

pa šta je onda pitam se

pomiren sa svojom besmrtnošću

u blistavom tračku svetlosti

što vijuga kroz svemir



VRT UŽIVANJA

vrt uživanja

pozornica je drevnog bluda

u kome iščezavaju

reljefi čulnih kopita

obrisi titanovog penisa

nadneseni nad glavama

morž-učesnika

sputavaju nagon

uklješten između ropac-uzdaha

i sluzi devičanske svetosti

nakot sićušnih bomba-mozgova-muda

rasprskava se

u buket-oku

razgolićenih narikača

znoj izmeću avet-dojki

melem je koji škrgut-strast

oblizuje kaktus-jezikom

bez boje bez pruga i tačkica

budeš li začet u takvom času

tmasto krilo ludila

doticaće tvoje kamen-teme

doticaće tvoj žaba-ud


ZNAŠ LI

raskoš opojnih šapata

ti prosipaš među pijana violončela

znaš li da te pamtim

po košmaru braon lutkica

u saću lobanje

znaš li da te gledam

nizovima zakasnelih pogleda

nemoćno rasutih

po tvojoj koži


NEOČEKIVANA LITURGIJA

listajte duhovi mamutskih buba

kitite se kulisama trijumfalnih sinagoga

vratite se srži sopstvenog življenja

postojećih tragova

krivoustih prethodnika

nema više

u lelujanju sasušenih makaza

za ljuštenje purpura

sa kore usahlih vekova

zaronite u taljiganje

raspojasanih rogatih ulizica

režati nije isto

što i cupkati na podlozi

iskrivljenih tulipana

budalasto

sve je budalasto

neuspesi poražavaju

traganje za nepostojećim

ravno je glodanju senastih

plotova predgrađa

zauzdanih hrskavičavim uzdama uroka

čemu rasipati sjaj

koščatih likova stolica

usađenih u čeljust neba

mrestite se mrestite

okca dresiranih huljica

mrestite se surlice opakih sumnji

puštene na pašu zvezdanih odsjaja

ugašena telašca ostavićete na pojilu

bezrazložno osmehnuta

plesu šugavih iscelitelja

u snopu kosih vizija

neočekivane liturgije



MLEKO ISTORIJE

zvon viličastih testisa

u oknu roza-tišine

paljevina mrak-puzavica

rasplamsava se u dodiru

s kažiprstom

gutljaji nebeskog svoda

prazne su mešine

pritešnjene tupim

vrhovima bojazni

njakanje modrih biljoždera

pesma je za teget uši

mleko maslačka i metvice

iz himena žene-bivola

prestani bulko nestašna

da srčeš spermu sa pijane

butine kosmosa

nađi meduzu kucavicu

u svojoj dotrajaloj mumiji

ujed melem-pogleda

krem božićnog obilaženja

u trupini svitac-meseca

mleko istorije

toči iz vimena karijatide



VELIKA PREDSTAVA

i samo još krmanoši usoljenih mozgova

usmeravaju svoje udove u nepoznatom pravcu

iskušavaju mudrost pakosno se udvarajući

znoju amnestiranih ljiljaka

obešenih o kukastu surlu teskobe

nema granica u trci gušavih predvodnika

nema stida u uzdržanom pražnjenju sokratovih bisaga

nema zadovoljstva u trijumfalnom zvuku prdeža

obasutog zračenjem amorfnih bočica za lekova

nema suza nesvesno prosutih pred noge demonskih apostola

samo gluvoća zateže svoje omče

guta zvona i zvekire sa tamnica i kasarni

sa sirotišta i javnih kuća

biblioteka i stanica za hitnu pomoć

samo slepilo prigrljeno kusim prešljenovima svetine

obavija ruke i očne duplje

kasnimo za blistavim mogućnostima uma

kasnimo

kasnimo

za siktanjem sićušnih telašaca

zaljuljanih na surim talasićima pobede

kasnimo za nemilosrdnim gibanjem planeta u raspadanju

pupi

pupi

moj drski potomče

pupi na smetlištu civilizacije koja se proždire

pupi na usni škorpije

pupi na pipku ništavila koje te obavija

jer možda baš ti budeš učesnik velike predstave

možda baš ti budeš očevidac

kad sićušna žiška života

usisana bezubim ustima kosmosa

konačno pređe u večnost besmisla



USLOV

ljuljaške glog-usedelice

dojke su

na kojima potomci

tutankamonovih obožavalaca

grade svoja staniol-prebivališta

dosegnuti mudrost akacije

trčanjem preko prepona

uslov je koji samo

kuštravi sobari kurtizana

mogu sebi

upisati u testament



TAJANSTVENI OBLICI

kliktaji kuljaju kroz kube

kestena

mutna šačica svesti

otapa se uz bok ludila

plamen tromih inkvizitora

sisa dojku srama

pred tajanstvenim oblicima

smrti

KONCENTRACIJA PRED SKOK

mrak guta predmete i oblike

igra nestvarnih bića

nije daleko od stvarnosti

stisnute između trbušastih beonjača

ne postoji samo ono

što svoj začetak nema

u laboratorijama mozga

ne postojati znači težiti postojanju

postojati je već sasvim blizu smrti

postojati znači putovati ka nepostojanju

ništa nije ništa

jer ništa ne postoji dok postoji vera u nešto

ništa to je samo pritajenost

koncentracija pred skok

u bezdan opipljivog života

PRED ANARHIJOM ULIČNIH AKROBATA

med kićanki ljušti se sporo

sa oblih perjanica zidova

miris dojki i genitalija

probada bahatost čulnih ogrlica

što se slivaju niz tvoju pitku razboritost

nag do srži upuštam se u oblikovanje

popac-glave stidljivo obešene

između raonika i pupka

plovidbe zaklanih šetača besmislica

svršavaju se u situ mučeništva

samo još lik zlatne meduze

izranja na plastičnoj zategnutosti trbuha

i nestaje na pučini stidnih gnezda

razvlačeći gipko ambleme kakao-mozgova

po klavijaturi veka

žar-sperma teče kroz vene mudrosti

ispred i iza oltara od keramičkih kutnjaka

tu smo samo šum koji proizvodi kretnja

higijenskog gesta u dva po ponoći

iks i ipsilon sabijeni na dno arhimedovog suda

mol i dur u himni ugašenih skakavaca

zaustavljenih u grču osmeha

tužbalica i oda izrešetanih tačkastim

odsjajem zenica vasione

goluždravi maljevi u sudaru sa sočnim propelerima stida

daleko od svečano ukotvljenih štaka

daleko od kafenih šumova svetlećih piskova

daleko od mlečnog ispljuvka februara

daleko od bliskih čvorova slonovače

daleko od oštrice duginog klitorisa

sami

na tasu bubuljičavog kontinenta

uspostavljamo ravnotežu sa moćnim tapkanjem

fosil-vernika

pred anarhijom uličnih akrobata


IZA REŠETAKA

nemir potmulih odjeka

rasprskava se iza rešetaka

moć i nemoć klicanja

od njegove spremnosti zavise

opruženo na dlanu

kap je bez značaja

sluzavi pokretač života

izbačen na stranputicu

mazim ga nežnim mislima

milujem mu komore i mišiće

ubeđen u njegovu izdržljivost

skrivenu od tuđih ruku i pogleda



ZAMKE

lice nikada ne krvari

bez patetike uskomešanih linija života

nema žrtvovanja

žrtvovani su svi stadijumi cvetanja

u tamnicama onanije

hleba i smokava

dovoljno da se preživi haos kruženja materije

večnost je sledeća etapa evolucije uskličnika

ne očajavaj hiljadugodišnja klico histerije

biće još masovnih skokova svesti

osedlajte svoje vratove sinovi izrailjevi

niste vi ubili hrista

ubila ga je želja za vlašću

samo ludost ne vidi krv u pogledu istomišljenika

za istim stolom

samo ludost premazivanje nosa katranom i smolom

može nazvati očišćenjem duše

čemu stid

strah je luč kojim se osvetljava podnožje putokaza

imati dušu nije isto što i kruniti pozlatu

sa rebrastih lepeza pokajanja

svakome je dato da ima deo sveta u sopstvenim očima

što su toga samo retki svesni

stvar je viših zakona

ne upuštati se u dešifrovanje kosmičkih rebusa

bez straha pred odgonetkom

ako je čovek zagonetka

nije li smrt njeno rešenje










Picture
Picture
Sa predstavljanja knjige...

PRIKAZ KNJIGE “PESME” IVANA RAJOVIĆA

SVET NEDOVRŠENE APOKALIPSE   

         " Brate Ivane, živi nam i dalje plemenito i veselo svoj pesnički - žestoko pesnički - svet! Jer, tvoja je verica jaka". Ja to lepo vidim. "Zakletvu sam dao da ću ostaviti beleg/ u sunčanoj kraljevini klovnova", reče mi ti.

Behu vremena kada je moja pesnička generacija gotovo u celini imala "jedini radni sto i kancelariju" u svojevrsnom otvorenom ateljeu zvanom Bermudski trougao (Pod lipom - Šumatovac - Grmeč) koji nas je magično privlačio i okupljao sočnim i jeftinim kulinarskim produktima balkanske provenijencije: pihtije, proja i lepinje, crevca na žaru, posan pasulj i prebranac, kiseli kupus i srpsko - šopska salata, pokatkad i rebarca, bogme i mućkalica, glava u škembetu čak i kad ne bismo tu računali naše omiljene "tekovine i tečnosti", da ne nabrajam. Jedino tu ( u takvom izobilju duha i aroma!) možemo istorijski locirati nastanak danas u svetu sve glasovitije duhovnosti nazvane klokotrizam, taj "poslednji krik evropske avangarde", kako ga je video i doživeo američki pesnik i otac bit-generacije Alen Ginzber.

Najčešće šokantne i provokativne, čak i onda kada nisu kao takve zamišljene, "klokotrističke situakcije" su se množile, rojile i širile izvan svog beogradskog "epicentra", u Kameničkoj i Radničkoj ulici. Krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih, stiglo se tako… u Novi Sad, Despotovac, Negotin, Split, Zagreb, Trebinje, Sarajevo… sve do Bukurešta, Rima, Petrograda, Moskve, te - konačno - i svetske metropole umetnosti - Pariza.

      Sticajem sudbinskih okolnosti, u tom nizu "klokotrističkih poseta" nije zaobiđeno ni Kraljevo, u kojem su izvedene (u dva dana) čak tri "situakcije" : na Trgu srpskih ratnika, u Pozorištu i na Spomen -groblju – o čemu postoje autentični video - zapisi.

To je zapravo i bilo vreme kada je pesnik Ivan Rajović  oglasio svoj pev, čije je rezultate objedinio zbirkom naslovljenom Psi će vladati svetom (KOS, edicija Pegaz. 1982, Beograd). Mi u Kraljevo, on u - Beograd! Bratska razmena umetničkih dobara i rezultata...

Štaviše, lično sam imao i posebnu, "kumovsku" čast da budem u žiriju (ako ne i sam predsednik) edicije Pegaz Književne omladine Srbije koji je izabrao i objavio ove Ivanove "Pse - vladare sveta". Zbog toga sam (dakle u svojstvu "kuma") sa zadovoljstvom nosio i pročitavao u šumatovačkom ambijentu", između ostalog - i ove prve Rajovićeve pesme. A klokotristički pesnici - "situakteri" A. Sekulić, I. Rastegorac, S. Ignjatović,  J. Flora, P. Bogdanović,  M. Vukadinović, B. Veljković,  D. Kolarević, T. Terzić i dr. primali su ove pesme "iz prve" kao svoje, na osnovu izbora po srodnosti, kako bi kazao Gete.

Mi smo, u onim vremenima, Ivanu pružili Terapiju rada, Vreme u mit - rupi, Mi, u donjoj večnosti, Doviđenja, živote i smrti, Muzej koštanih figura, Ljudsku njivu, Zauzimanje glave, Kalemljenje čoveka i ostale klokotrističke zamišljotine i izvedbe, a on nama svoje pesničke žestine i nepatvorene prizore – metafore! Neka nas ne čudi što je tada Ivanovo poimanje pesme i života jedan od "naših", inače i "bokser po vokaciji", ovako definisao:"Ovaj momak žestoko udara!" Lepo, kratko i tačno, reklo bi se, jer je za njega to bila, razume se - vrhunska odrednica! Kao takvu smo je i upamtili.

U vrenskom sledu, potom, Rajović  je objavio zbirke : Pakt, 1987, Muzej voštanih figura, 1988, Velika predstava, 1990, Bioskop u provinciji, 1992, Koketa ( s pesnikom Draganom B. Đokovićem), 1997. i, nedavno, Pesme. Tu su još i knjige proze, putopisa , reportaža, i pesama za decu.

Zajednički imenitelj svih Rajovićevih zbirki mogao bi, nadasve, biti upravo jedna od najbitnijih komponenti pesništva, a to je onaj specifični i prepoznatljivi poetički pristup i "interpretacija materijala", ono čemu je ovaj pesnik ostao dosledan i veran, svestan činjenice da se jednom iznađena formula pevanja ne sme olako napuštati, pogotovu ne zarad jeftine atrakcije i art - pomodnosti.

Eto nas , dakle, pred pitalicom: koja je to formula?

Ali u odmotavanju i dešifraciji ovog Rajovićevog poetičkog klupka moramo imati jednako pažljivosti i strpljenja, kako bismo izbegli opake privide i olake proizvoljnosti interpretacije. Zbog toga bismo formulisali I dodatno pitanje: da li je suština i autentičnost  Rajovićevog pesništva, u celini i onog najbitnijeg, najiskazanijeg, svedena jedino ili prevashodno na žestinu obraćanja i na sirovost iskaza, ono što moderna umetnost prepoznaje kao vid i stav "art - brute" (izraz slikara Žana Dibifea) ili je i nešto drugo po sredi?

Ka mogućem odgovoru krenimo postupno i primerice. Uzećemo, evo, stihove koji indikativno i upečatljivo otvaraju njegovu najnoviju pesničku zbirku : "Veselo je moje biće. Vidim nevidljivo / čujem nečujno. Opipavam kosti vetrenjača...", da tu završimo citat. Šta, šta nam to uistinu govori pesnik? Navedimo i činjenicu da je prva rečenica iz citata uzeta istovremeno I kao sam naslov pesme.

Razume se da je iza kolokvijalne konstatacije ("Veselo je moje biće") usledio nastavak u istorodnoj ravni jezika i doživljajnosti  (…i zato sam srećan" ili …i dan mi je ceo lep", na primer), stvari bi bile daleko jednostavnije, eventualno usmerene ka zaključku da je pred nama pesnik koji crnohumorno doživljava svet. Ni to nije malo, uostalom. Mnogi pesnik bi se time iscrpeo i zadovoljio. Svet Ivana Rajovića je, ipak, daleko složeniji, pristup tom svetu suptilniji i poetički izdašniji. Na minijaturnom prostoru navednih stihova to je sasvim vidljivo. Njegova je zamisao, u ovom slučaju ( a to je istovremeno, i bitna karakteristika njegovog pesničkog postupka u celini), trodelna, trostepena: "Vidim nevidljivo/ čujem nečujno" (drugi deo) i "Opipavam kosti vetrenjača" (treći, zavrčni stepen i akord). Iza gotovo banalne konstatacije o "veselosti bića" Rajović - u gotovo filmskom rezu- paradoksalno i neočekivano uvodi elemente "višeg reda refleksivnosti" i makrokosmičke doživljajnosti:"Vidim nevidljivo... čujem nečujno" (da grafički pojednostavimo iskaz, posle čega se misaoni gabarit stihova usložnjava i - pomera naviše!). Ali nas najveće iznenađenje, ravno čitalačkom "otkrovenju" i ushitu ( što, uostalom, i čini bit pesničke enigme i "zadovoljstva u tekstu" - kako bi to kazao Rolan Bart) tek čeka: Opipavam kosti vetrenjača/...ranjene plotunima ptičjih zvžduka". Prve tri reči nas asocijativno usmeravaju ka... najpre je to "prisustvo" glasovitog Servantesovog junaka Don Kihota i "njegovih" vetrenjača, a potom nas Rajović opet izvodi iz virtuelnog sveta literature i vraća natrag u fizički svet!? Jer, "ptičji zvižduci" nisu više Don Kihotovi simboli samo. Štaviše, "ptičji zvižduci" (u Rajovićevom svetu) prizivaju i dodatnu aktuelnost i asocijativnost koju celina ovog stiha nagoveštava - simbolički vešto prerušeno i zaptiveno:...ranjene plotunima ptičjih zvižduka". Mora nam ,konačno, biti jasno: ovo je "zvižduk" naših današnjih - metaka! Da sam cinik do kraja kazao bih - angažovanost!

Evo, ovo je pesnik Rajović.  Ona njegova ranija žestina, rana žestina sada je daleko složenija i dovedena do stepena pesničkog amalgama i zapretene sintagme. Utoliko bolnije po njegovog čitaoca i daleko (ne) zahvalnije po njegove tumače i dešifratore.

Da sve ovo ne bi bila slučajnost, već poetička samosvest, navešćemo još nekoliko srodnih iskaza ; ponajpre ovaj :"Ja znam često da budem sablast,/ pernati anđeo ili mrki balkanski fakir" (pesma Otisak). Ovog puta zadržaćemo pozornost na veštini naknadnog "proširenja značenja": smisao sintagme "pernati anđeo" (svaki je anđeo - pernati!) dobija svoju konkretnu prepoznatljivost tek u nastavku stiha. Jer... ako je "balkanski fakir" - mrki, logična je sasvim i oponent boja njegovog prethodnika : pernati anđeo je niko drugi do glasoviti - Beli anđeo, onaj (konkretno) mileševski! Ako se , dakle, što nam zacelo sugeriše pesnik) u pesničkom Ja spoje oponenti "beli" i "mrki", "anđeo" i "fakir", "pernati": i "balkanski", eto nam suštine priče i sopstvenog bića, jastva.

Navodimo i treći primer, stihove iz pesme Evo čoveka, čiji je naslov (jasno) srpski prevod i analogon glasovitog, biblijskog Ecce homo: "Evo čoveka! Sam u masi, zapušten i gladan/ razmišlja o smislu života". I tako dalje, ali potonji stihovi, kao i cela pesma uostalom - zgusnuta u iskazu, do bola tamna u doživljajnosti, posve enigmatična - veoma su bitni za celilnu mog "dokaznog postupka". Svi problemi u pristupu i dešifraciji ove kratke i impresivne pesme započinju, u stvari, već u njenom naslovu. Jer, neizbežna je činjenica da se iskaz "Evo čoveka!" ( to jest , Ecce homo!) i u slučaju ove Rajovićeve pesme mora vezivati za usklik kojim je, po Bibliji, Pilat predstavio Isusa Jevrejima. Tačnije, asocijativnom eksplozijom - sve čto je potom kazano u pesmi stalno se odvija na dva plana; na pesnilko kolokvijalnom i ličnom, kao i na mitsko - biblijskom. Ova pesnikova "dupla ekspozicija" i jeste umeće i bit pesme. Pesnik se tim spajanjem i preplitanjem "planova", u sudbinskom smislu jednači sa Isusom i njegovom golgotskom sudbinom, od žrtve do Vaskrsa i Spasa. A ako stvari tako već stoje, posve je jasno da prividno transparentni i ogoljeni stihovi - slika o nekome / Isusu koji sam u masi…zapušten i gladan…razmišlja o smislu života i nisu više transparencija i ogoljenost, već prizor i svedočanstvo onoga što Jurij Lotman naziva "jednostavnost složenija od složenosti", a Hugo Fridrih "alogičnim pesništvom".

Ako se imaju u vidu sva ova pesnikova nastojanja, bez obzira na činjenicu da li su ona u većoj ili manjoj meri samosvesna, dakle racionalno - poetička ili tek intuitivno - pesnička, neminovno dolazimo do zaključka da je pesničko zrenje Ivana Rajovića dovedeno u fazu zgusnutosti semena i esencijalnog iskaza, o čemu imamo dokaza i u stihovima poput "Sad si samo nit što klizi niz vreme" ili u samoobraćanju dovedenom do privida samohvalisanja/samopodsmeha:"Ti, momče, pravila kršiš postojća/ dok se prevrćeš po podu i dozivaš Tacita/ da ti pljune na ud". U prvom navodu imamo primer bolnog preispitivanja i odmeravanja: u onom drugom, imamo slučaj raskida umetnika sa istorijim i sopstvenim, ličnim udesom, čija prividna "provokacija" ima svoj metafizički alibi, "duplo dno" značenja. Ovde se znameniti antički istoričar ne priziva da pospeši kreativnu onaniju, već, naprotiv: vapajno obraćanje njemu, jednom od očeva istorije naše civilizacije, znači priziv moći evokacije i memorisanog kosmosa, čin erektivne potencije umetničkog poziva i poriva, umetnikovog bića integrisanog u božanskoj vaseljeni.

Dopustiću sebi i jedan dodatni , "kumovski" rizik u interpretaciji ove Rajovićeve antologijske pesme. Možda ću (nek da Bog!) ovim viđenjem iznenaditi i samog pesnika, utoliko bolje. Čini mi se da pesma dopušta I sledeći mogući ishod: ne samo pesnik, već je i sam Isusov rimljanski sudija - Pilat, u materiji pesme izjednačen sa Isusom, jer nam Rajović – pesnik uskraćuje vidljiv dokaz da se opis situacije onog što sledi iza usklika "Evo čoveka!", kao i onog koji se u tom opisu nadalje daje, mora jedino odnositi na samog Hrista. Kad se to izričitio ne kaže, taj je - i Isus, i Pilat, i pesnik. To jest, sam u masi, zapušten i gladan… razmišlja o smislu života, to može biti danas svako, ceo ljudski rod. Ionako je došao čas apokaliptičke globalizacije i nivelacije, ukidanja "sopstva" i ličnih odlika, zar ne?

Više je nego jasno: odlučio sam se da ukažem na neka od najbitnijih poetičkih obeležja i usmerenja vidljivo prisutnih u zbirci Pesme Ivana Rajovića s nadom da će to pridoneti svačijem potonjem ličnom naporu i zahvalnoj prohodnosti kroz osetljivu materiju ove knjige, koje (razume se) želim prepustiti svakom njenom mogućem čitaocu. Više za svoju čitalačku dušu naveo bih "spisak" najzahvalnijih pesama za pročitavanje, osim već navedenih : Pesma o golotinji, Veština umiranja, Komad iluzije, Danas se odričem svega, Post, Zakletvu sam dao, Veliki pesnik, Drugi svet, Pivska izmaglica, Bes, Znam ja dobro, Gotovo, To više nije to, Glas, Sinovi nacije, Tišina pacifika, Sezona vodozemaca, Poljubac…

I, evo, stajem kod broja osamnaest, za koji kažu da je "najviše hrišćanski", ali i iz dopunskog razloga da me moj pesnički sabrat i "kumče" cinično ne prekine sa - umesto "Evo čoveka!" - "Ovaj mi navede ovde pola knjige; mora da je - nikakva!"

Zadržao bih vašu cenjenu sabesedničku pažnju i na nekima od najbitnijih tematsko - sadržajnih odlika ove najnovije Rajovićeve zbirke: svet koji je ovde dat prepoznajemo po odrednici danas, na razdelnici vekova i milenijuma, sa svim ranama i ožiljcima koje je civilizacija namenila i dodelila ovovremenskoj varijanti biblijskog Adama. To je naizmenice ili istovremeno ono Kafkino biće- kukac koje mora dodatno i u kažnjeničku koloniju i u proces, u anihilaciju Muzilovog "Čoveka bez osobina", u Solženjicinov Gungulag i u teskobu Kamijevog stranca u svetu "kraljevstva i izgnanstva", u Andrićevu prokletu avliju i u uklete seobe Crnjanskog, u Herbertovog nemislećeg Cogita i tragičnu ogoljenost Popine sintagme kost kosti i Joneskuove lepotice ćelave pevačice…

Evo nas, dakle - najkraćim putem stranputice - u samom srcu ovovremenskog životnog pakla, paklića, paklenceta…da mu i ja malo i blesavo sad protepam.

Evo nas užasnutom Šekspiru u pohode, izgovarajući mutave i mucave replike iz Čekajući Godoa onog blesavog Irca koji je izučio svog prethodnog zemljaka, koji nam ostavi Uliksa da još traga i još traga, do bestraga.

Evo nas kako čitamo Rajovića koji je pročitao mnoge naše pesnike, od Njegoša i Sarajlije do Laze Kostića i Miodraga Pavlovića, sve do svog naraštaja čiji je jedan značajan deo i udeo i u lokalitetu Kraljeva i njegove povelje i hrisovulje, na fonu istorijske tradicije, i uličnog teatra, i međuljudskog razbojništva.

Pročitao je Rajović (što mi je drago, izuzetno drago) i Staneskuovu "mrlju krvi koja govori" i Soreskuovu "vradžbinoteku" i "mladost Don Kihota" ( to su one sveopšte "vetrenjače" koje krase svet?) i umnu "lekciju iz umiranja” Emineskua…ali otkud ja sve to znam, možda ćete me sad upitati. Pa ja to uopšte i ne znam , mogao bih vam odgovoriti...,a slutiti još jedino znam”…¦

Ali znam , slutim i tvrdim da je Rajovićev pesnički svet prikaz i otelotvorenje sveta nedovršene Apokalipse.

Ova se činjenica nipošto ne sme uzimati kao minimalizacija ili prepolovljenje ljudske nesreće, naprotiv, već jedino kao upozorenje da agonija nije okončana i da Apokalipsa traje.

Nije li to nesreća još veća?

Ako i ne odgovorimo na ovo osetljivo pitanje, vratićemo se neminovno onoj konstataciji s početka ovog teksta , sada i sa dodatnim elementima alarmantnosti:"Ovaj momak žestoko udara!"

Najčešće, to su istovremeno i uzvratni udarci, kao kad se pesnica ili stopalo odbijaju od tvrdog drveta ili kamene ograde. A treba imati u vidu da pesnik Ivan Rajović pokatkad udara i glavom, podjednako refleksno i refleksivno, lucidno i intuitivno. Zato mu , na ovom tekstualnom rastanku, možemo reći:" Brate Ivane, živi nam i dalje plemenito i veselo svoj pesnički - žestoko pesnički - svet! Jer, tvoja je verica jaka". Ja to lepo vidim. "Zakletvu sam dao da ću ostaviti beleg/ u sunčanoj kraljevini klovnova", reče mi ti.

Adam Puslojić


Picture
Ivan u kabinetu
Picture
Ivan u prestonici kulture
prikaz_knjige_pesme_ivana_rajovica.doc
File Size: 111 kb
File Type: doc
Download File

prikaz_knjige_pesme_ivana_rajovica.pdf
File Size: 180 kb
File Type: pdf
Download File


Picture
Picture

.

Picture
Copyright © 2014 DIOGEN pro culture magazine & Sabahudin Hadžialić
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara. 
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić

All Rights Reserved. Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić
WWW: http://sabihadzi.weebly.com

Contact Editorial board E-mail: contact_editor@diogenpro.com;  
Narudžbe/Order: orderyourcopy@diogenpro.com
Pošta/Mail: Freelance Editor in chief Sabahudin Hadžialić, 
Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili 
Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina     

Powered by Create your own unique website with customizable templates.